21.05.2021.

Otkup dospjelog duga i prisilna naplata

• neka pitanja iz prakse

Agencije koje se bave otkupom i naplatom potraživanja1 najčešće otkupljuju novčana potraživanja banaka, kartičarskih kuća i teleoperatera, a u manjem postotku i potraživanja od drugih pravnih ili fizičkih osoba. No, naplata otkupljenog potraživanja negativno je odjeknula među građanima-dužnicima čiji je dug na taj način otkupljen, jer u većini slučajeva nemaju saznanja o izvršenom otkupu. Ne znajući o čemu je riječ, građani odbijaju platiti Agenciji za otkup i naplatu potraživanja dospjelo dugovanje pa čak i pod prijetnjom ovrhe, što samo produbljuje problem i dovodi do stvaranja još većih troškova. S druge strane, otkup potraživanja stvara probleme i većini poslodavaca, koji nisu sigurni jesu li uopće dužni postupiti po zahtjevu Agencije za otkup i naplatu potraživanja. Stoga, u nastavku Sanja Mandić, dipl. iur. daje odgovore na najčešća pitanja u svezi s otkupom i naplatom potraživanja.

1. ŠTO JE OTKUP NOVČANOG POTRAŽIVANJA?
Zakonska osnova otkupa novčanog potraživanja nalazi se u odredbama Zakona o obveznim odnosima2 koji regulira promjene na strani subjekata u obveznopravnom odnosu, odnosno institut ustupa tražbine ili cesije.

No, prije svega potrebno je pojasniti pojam „novčano potraživanje“. Zapravo se radi o pravnom odnosu između dviju osoba u kojemu je jedna osoba vjerovnik ovlaštena zahtijevati od druge osobe, dužnika neku činidbu koju je ta druga osoba dužna ispuniti.

Odnosno, radi se o obvezi dužnika, fizičke ili pravne osobe, da plati novac drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi, odnosno vjerovniku. U tom odnosu obveza je nastala na temelju nekog pravnog posla. Najčešće se radi o ugovoru sklopljenim između vjerovnika i dužnika. Primjer takvog odnosa jest sklapanje ugovora o kreditu između banke i korisnika kredita, sklapanje ugovora sa teleoperaterima, sklapanje ugovora sa kartičnim kućama i sl.

Prema odredbi članka 80. ZOO-a, vjerovnik može sklopiti ugovor s trećom osobom i na taj joj način prenijeti svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Radi se o ugovoru o ustupu ili cesiji. U tom slučaju vjerovnik je ustupitelj, a treća osoba primatelj potraživanja. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su dužnik i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Na primatelja se prenose i sporedna prava.

Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Obavijest se dužniku dostavlja na njegovu adresu, ali u praksi pisane obavijesti često ne dođu do dužnika najčešće iz razloga promjene adrese dužnika o kojoj on nije obavijestio vjerovnika unatoč ugovornoj obvezi da to učini. No, ZOO ne regulira situaciju, koja je zapravo u praksi najčešća, što u slučaju ako dužnik ne zaprimi obavijest o sklopljenom ugovoru o ustupu. Budući da to pitanje nije uređeno zakonskim odredbama pretpostavlja se da isto nije od utjecaja na otkup potraživanja.

2. IMA LI AGENCIJA ZA OTKUP I NAPLATU POTRAŽIVANJA PRAVO TRAŽITI OD DUŽNIKA NAPLATU PREOSTALOG IZNOSA DUGA?
Agencija za otkup i naplatu potraživanja ima pravo tražiti od dužnika naplatu preostalog iznosa nenaplaćenog duga iz razloga što je sklapanjem ugovora sa vjerovnikom/ustupiteljem postala punopravni vlasnik potraživanja te prema dužniku ima ista prava koje je vjerovnik/ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. I upravo iz razloga što se radi o zakonitoj osnovi stjecanja novčanog potraživanja Agencija za otkup i naplatu potraživanja ima pravo tražiti naplatu duga od dužnika, a s druge strane dužnik joj je dug dužan podmiriti.

Unatoč suprotnom mišljenju dužnika, Agencije za otkup i naplatu potraživanja nisu utjerivači dugova, lihvari i slično, kakvi im se pogrdni nazivi pripisuju, već svoju djelatnost obavljaju u skladu sa zakonom. Ono što je bitno savjetovati svakom dužniku jest da se odazove na poziv Agencije za otkup i naplatu potraživanja i pokuša svoje dugovanje riješiti međusobnim dogovorom otplate duga kroz obročno plaćanje, da pokuša postići dogovor da se iznos duga umanji otpisom dijela kamata, a sve kako bi spriječio nastanak daljnjih troškova postupka provedbe ovrhe. Naime, otkupom potraživanja dug ne prestaje. On i dalje postoji, te se slobodno može reći da je dug promijenio vlasnika, no nije se promijenio i iznos duga

3. JE LI POSLODAVAC DUŽAN POSTUPITI PO DOPISU AGENCIJE ZA OTKUP I NAPLATU POTRAŽIVANJA KOJIM SE TRAŽI OVRHA NA PLAĆI RADI NAPLATE OTKUPLJENOG POTRAŽIVANJA?
Po primitku dopisa/zahtjeva kojim Agencija za otkup i naplatu potraživanja traži ovrhu na plaći dužnika temeljm odgovarajuće ovršne isprave poslodavac je dužan postupiti, ali samo ako su za to ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti. Naime, uz dopis Agencije za otkup i naplatu potraživanja svakako treba biti priložena dokumentacija u skladu s odredbama OZ-a3. To znači da dopis/zahtjev treba biti potpisan od strane osobe koja je ovlaštena zastupati Agenciju za otkup i naplatu potraživanja. Dopis/zahtjev umjesto osobe ovlaštene za zastupanje može biti potpisan i od strane punomoćnika. U tom slučaju uz dopis/zahtjev treba biti priložena valjana punomoć. Nadalje, ako se dopisom/zahtjevom traži provedba ovrhe na plaći u odnosu na dužnika temeljem rješenja o ovrsi donesenog od strane javog bilježnika ili isprave „Zapljena po pristanku dužnika“ tada je potrebno da je rješenje o ovrsi dostavljeno u otpravku, sa iskazanom potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, a isprava „Zapljena po pristanku dužnika“ da je dostavljena u izvorniku, eventualno ovjerenoj preslici. Često je u praksi slučaj da je uz dopis/zahtjev dostavljena samo obična preslika rješenja o ovrsi ili obična preslika isprave „Zapljena po pristanku dužnika“ u kojem slučaju ne postoji obveza poslodavca na postupanje. Nadalje, u slučaju kada je dug na Agenciju za otkup i naplatu potraživanja prenesen temeljem ugovora o ustupu ili izjave o prijenosu prava iz članka 214. stavak 4. OZ-a, svakako je nužno uz dopis/zahtjev priložiti ugovor o ustupu ili izjava o prijenosu prava, a sve sukladno odredbi članka 202. stavak 9. OZ-a odnosno članka 284. stavak 4. OZ-a, a svezi sa odredbom člankom 32. OZ-a. Često je slučaj da se uz dopis/zahtjev ne dostavi dokaz o ustupu ili prijenosu prava u kojem slučaju poslodavac nema obvezu postupanja u provedbi ovrhe na plaći.

4. NA KOJI NAČIN JE POSLODAVAC DUŽAN POSTUPITI TEMELJEM DOPISA/ZAHTJEVA AGENCIJE ZA OTKUP I NAPLATU POTRAŽIVANJA?
Sukladno odredbama OZ-a, u slučaju primitka privatne isprave „Zapljena po pristanku dužnika“ te pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslodavac postupa na način da vrši zapljenu dijela plaće na rok od 60 dana te tek po isteku roka od 60 dana od dana primitka navedene isprave odnosno rješenja o ovrsi izvrši prijenos zaplijenjenog dijela plaće na račun ovrhovoditelja, osim ako do trenutka prijenosa ne zaprimi drugačiju odluku suda. Prema odredbi članka 32. OZ-a poslodavac je dužan provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u rješenju o ovrsi donesenom od strane javnog bilježnika odnosno u privatnoj ispravi „Zapljena po pristanku dužnika“ nije označena kao vjerovnik, na način da treba zastati s isplatama, a presliku isprave kojom se dokazuje da je tražbina prenesena ili je na drugi način prešla na novog vjerovnika (primatelja potraživanja) dostaviti prvobitnom ovrhovoditelju (vjerovniku/ ustupitelju) sukladno odredbi članka 8. OZ-a.

Prvobitni ovrhovoditelj ovlašten je pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno rješenje kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim. Ako poslodavac u roku od 60 dana od dana kada mu je dostavljen zahtjev da se ovrha nastavi u odnosu na novog ovrhovoditelja ne zaprimi drugačiju odluku suda, nastavit će s isplatama plaće u korist novog ovrhovoditelja. S obzirom na navedeno nužno je da uz zahtjev za provedbom ovrhe bude dostavljena i odgovarajuća dokumentacija odnosno dokaz o ustupu tražbine ili prijenosu prava.

Često se u praksi poslodavci tuže na vrlo agresivno postupanje Agencija za otkup i naplatu potraživanja iz razloga što njihov dopis/zahtjev uz poziv na postupanje sadrži i prijetnju poslodavcu da će u slučaju nepostupanja po njihovu zahtjevu biti pokrenuta ovrha protiv samog poslodavca, a sve sukladno članku 201. OZ-a4. U takvim slučajevima poslodavac iz neznanja i u strahu često provode ovrhu na plaći iako dopis/zahtjev Agencije za otkup i naplatu potraživanja nije u skladu sa zakonskim odredbama na koji način se dužniku nanosi šteta. Upravo kako bi se izbjegle ovakve situacije, potrebno je da je poslodavac vrlo oprezan u provedbi ovrhe i da postupa sukladno odredbama OZ-a.

5. JE LI POSLODAVAC DUŽAN POSTUPITI PO DOPISU AGENCIJE ZA OTKUP NAPLATU POTRAŽIVANJA I U SLUČAJU AKO OVRHU ZA ISTU TRAŽBINU PROVODI I FINANCIJSKA AGENCIJA?
Prije odgovora na ovo pitanje potrebno je razjasniti, a radi lakšeg razumijevanja, pojam ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika. Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika je prisilno ostvarenje odnosno prisilna naplata novčane tražbine koju provode poslodavac odnosno isplatitelj drugog stalnog novčanog primanja i Fina, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja. Novčana tražbina ovršenika su plaća i druga stalna novčana primanja te druga novčana sredstva koja se uplaćuju na račun ovršenika. S obzirom na to, kada govorimo o ovrsi na novčanoj tražbini ovršenika, razlikujemo dva predmeta ovrhe i to ovrhu na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, koju provodi poslodavac odnosno isplatitelj drugog stalnog novčanog primanja te ovrhu na novčanim sredstvima po računu, koju provodi Financijska agencija5. U slučaju kada poslodavac provodi ovrhu na plaći ovršenika, a Fina na novčanim sredstvima po računu ovršenika važno je naglasiti da se radi o dva različita predmeta ovrhe. Naime, Poslodavac provodi ovrhu na plaći, a Fina provodi ovrhu na novčanim sredstvima po računu. S obzirom na činjenicu da se radi o dva različita predmeta ovrhe, poslodavac nije obvezan o provedbi ovrhe na plaći obavijestiti Finu, niti Fina ima obvezu obavijestiti poslodavca o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (osim obveze obavještavanja o broju zaštićenog računa).

S obzirom na navedeno, poslodavac je dužan postupiti po dopisu/zahtjevu Agencije za otkup i naplatu potraživanja i u slučaju kada se naplata te tražbine provodi i putem Fine budući da je u provedbi ovrhe na plaći poslodavac samostalan i neovisan. Čak i kada od Fine zaprimi obavijest da je za njegova radnika otvoren zaštićeni račun6, jedina obveza poslodavca, u odnosu na obavijest Fine, je iznose plaće koji su izuzeti od ovrhe uplaćivati na zaštićeni račun. Takva obveza poslodavca postoji sve dok ga Fina ne obavijesti da je zaštićeni račun zatvoren.

Znači, obveza poslodavca da zaštićeni iznos plaće uplaćuje na zaštićeni račun postoji neovisno o tome provodi li poslodavac ovrhu na plaći ili ne (također, uplata na zaštićeni račun nije vezana niti uz činjenicu da je dugovanje podmireno) budući je zaštićeni račun mehanizam zaštite od ovrhe u slučaju kada se ovrha provodi na novčanoj tražbini ovršenika.

Upravo iz razloga što se radi o dva različita predmeta ovrhe, Agencija za otkup i naplatu potraživanja ima pravo svoju tražbinu naplaćivati istovremeno i putem poslodavca i putem Fine. Također, odredba članka 176 stavak 1. OZ-a propisuje da se dostavom rješenja o ovrsi poslodavcu, kao ovršenikovom dužniku provodi pljenidba i zabranjuje se ovršenikovom dužniku da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu.

Navedeno znači da se zabranjuje poslodavcu, kao ovršenikovom dužniku, da nakon što zaprimi pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi ili privatnu ispravu „Zapljena po pristanku dužnika“ da novčano primanje po osnovi plaće isplati na tekući račun svog radnika već je obvezan, u slučaju ako su ispunjene svi prethodno navedeni zakonski uvjeti, dio plaće prenijeti na račun ovrhovoditelja sve do potpune isplate. U slučaju ako se naplata tražbine provodi putem Fine obveza je ovrhovoditelja paziti da se iznos tražbine ne naplati u iznosu većem od onoga koji se duguje.

 

1 Najpoznatije Agencije koje se bave otkupom potraživanja su Eos Matrix d.o.o, H-ABDUCO d.o.o., B2 Kapital d.o.o., RETURN TO BUSINESS d.o.o, Adriatic Assets d.o.o., PRIMA SOLVENT d.o.o., KREDYT INKASO d.o.o., Inkaso.hr d.o.o., APS Croatia d.o.o., SVEA EKONOMI d.o.o. (u nastavku teksta: Agencija za otkup i naplatu potraživanja).
2 Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u nastavku teksta: ZOO.
3 Nar. nov., br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – u nastavku teksta: OZ.
4 Odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih obroka
Članak 201.
(1) Ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi.
(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnoga postupka.
(3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku.
(4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po članku 200. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio.
5 U nastavku teksta: Fina.
6 Zaštićeni račun je račun na koji se uplaćuju primanja i naknade koji su sukladno odredbi članka 172. i iznosi koji su sukladno odredbi članka 173. OZ-a izuzeti od ovrhe.