Ustavni sud Republike Hrvatske (u nastavku članka: Ustavni sud) 19. prosinca 2013. donio je Odluku, br.³ U-IIIA-3222/2009 kojom je usvojio ustavnu tužbu podnositelja i, između ostaloga, naložio Vladi Republike Hrvatske da u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvog sljedećeg dana nakon objave ove Odluke u Narodnim novinama, odredi tijelo koje će biti nadležno poduzetisve pravne radnje potrebne radi okončanja upravne stvari u postupku koji je vodila Općinska komasaciona komisija općine Đ. pod klasom: 941-05/89-01/20, UPI-2121-03-06-89-1. 

Razlog za donošenje te Odluke Ustavnog suda jest dugogodišnje faktično nepostojanje tijela koja su, prema još važećem Zakonu o komasaciji⁴, stvarno i mjesno nadležna za provođenje komasacijskih postupaka. Naime, zadnja izmjena tog Zakona bila je 1987., a zadnje su komasacije prema tom Zakonu započete 1989. Nakon tog razdoblja nisu, zbog velikih promjena u ustavnopravnom uređenju RH, provođene daljnje komasacije, a većina komasacionih tijela prestala je s radom. To se posebno odnosi na nekadašnju Republičku komasacijsku komisiju. Zbog nepostojanja nadležnog(ih) tijela, (neki) započeti postupci iz 1989. nisu dovršeni ni danas, što je Ustavni sud ocijenio nesuglasnim s načelom vladavine prava iz članka 3. Ustava RH⁵ te naložio Vladi RH da u roku tri mjeseca odredi nadležno tijelo te da to tijelo u daljnjem roku od tri mjeseca mora donijeti Odluku.

Ta nas je Odluka Ustavnog suda, koja nije lišena kontroverzi, ponukala da se osvrnemo na dugo zapostavljani institut komasacije i da na ovaj način plediramo za donošenje novog Zakona o komasaciji, što je već dugo potrebno. Odluka je objavljena u Nar. nov., br. 14/14 od 5. veljače 2014.

Naime, svjedoci smo da se danas, unatoč velikim prirodnim potencijalima, suočavamo s rastućim problemima u poljoprivrednoj proizvodnji. Osim toga što negativno utječe na cjelokupnu gospodarsku situaciju u našoj zemlji, takvo je stanje u agrarnom sektoru ujedno uzrokom lošeg standarda života na ruralnim područjima, iz kojih sve više mladih ljudi odlazi u ekonomski perspektivnije urbane zone. Zbog toga naše selo trajno gubi nove snage i znanja.

Cilj je ovoga članka ukazati na potrebu prepoznavanja uzroka takvih pojava i na nužnost sustavnog pristupa njihovom rješavanju. Komasacija poljoprivrednog zemljišta u tom smislu predstavlja optimalno rješenje. Međutim, porazna je činjenica da u razdoblju od osamostaljenja 1991., u Republici Hrvatskoj nije provedena ni jedna komasacija zemljišta⁶, premda je taj postupak u našoj pravnoj povijesti i praksi do tada živio još od prve polovice 19. stoljeća kao uzgredni postupak, a od početka 20. stoljeća kao samostalni moderni pravni institut. Zbog dugogodišnjeg izostanka primjene, velikom su broju građana taj postupak i prednosti koje pruža, posve strani.

Nasuprot tome, urbana je komasacija, kao druga vrsta instituta komasacije, u našem pravnom sustavu počela oživljavati tek prije desetak godina, što predstavlja velik vremenski zaostatak u odnosu na zapadnoeuropske zemlje. Dodatno, ovaj je institut nakon vrlo kratke (i upitne) primjene nestao novim zakonodavnim izmjenama 2013. Naime, stupanjem na snagu triju zakona koji su zamijenili Zakon o prostornom uređenju i gradnji - Zakona o gradnji⁷, Zakona o prostornom uređenju⁸ i Zakona o građevinskoj inspekciji⁹, institut urbane komasacije, bez ikakvog objašnjenja, jednostavno je »nestao« iz zakonskog teksta.

2. Pojmovno određenje komasacije
Treba imati na umu da je to postupak čiji je suvremeni razvoj počeo još u 18. stoljeću, od kada je razvidno njegovo prilagođavanje različitim potrebama vremena. Kroz povijest sve se više uočavala njegova pogodnost za ostvarivanje raznih drugih svrha, uz onu početnu i temeljnu, a to je okrupnjavanje zemljišnih posjeda. S obzirom na takva svojstva, s vremenom se uz bok komasaciji poljoprivrednog zemljišta razvila i urbana komasacija, koju obilježavaju bitno drukčiji elementi, što je čini zasebnom vrstom tog instituta. Prema tome, danas u svijetu imamo dvije vrste komasacije: komasaciju poljoprivrednog zemljišta i urbanu komasaciju. U ovom članku ograničit ćemo se na analizu komasacije poljoprivrednog zemljišta, kao »gorućeg« problema u našem pravnom sustavu, dodatno istaknutog citiranom Odlukom Ustavnog suda.

2.1. Definicije komasacije poljoprivrednog zemljišta od strane pojedinih struka
Komasacija involvira aktiviranje nekoliko struka čiji se doprinosi moraju u jednakoj mjeri uvažavati kako bi se postigli najbolji rezultati. Stoga, kako bi se stekla cjelovita predodžba o njezinoj biti, vrijedi iznijeti definicije kakve joj pridaju uključene struke.

Na početku je ponajbolje iznijeti teleološku definiciju komasacije odnosno onu koja polazi od cilja koji se njome prvenstveno postiže i koja se apstrahira od različitosti aspekata s kojih komasaciji pristupaju pojedine struke. U tom smislu navodi se da je »komasacija poljoprivrednog zemljišta operacija uređivanja zemljišta čija je najvažnija zadaća okrupnjavanje raštrkanoga i usitnjenoga zemljišnog posjeda (...) s ciljem poboljšanja proizvodnje te radnih i životnih uvjeta u ruralnom prostoru«¹⁰. 

U tom smislu i tzv. ekonomska definicija komasacije ističe da se radi o »smišljenom skupu investicijskih projekata kojima se ostvaruju ciljevi društveno-ekonomskog razvoja uz upotrebu poticajnih i drugih sredstava društvene akumulacije«¹¹. Navedena definicija ističe da se komasacijom ostvaruju društveni ciljevi te navodi uporabu državnih poticajnih sredstava, iz čega proizlazi da se radi o postupku koji se provodi u interesu šire društvene zajednice, što treba imati na umu prilikom zakonodavnog uređenja snošenja njegovih troškova.

Osim gospodarske svrhe kao osnovne, tim se postupkom ostvaruju i druge, među kojima se nalazi i organizirano uređenje životnog okoliša. S tog stajališta može se spomenuti tzv. prostorno-planska definicija komasacije, kojom se ona određuje kao »društvena aktivnost koja je smišljena tako da se njome djeluje na okoliš s ciljem njegovog mijenjanja na način da se smanjuje entropija i dezintegracija, a povećava organizacija i kohezija«¹².

Ostvarenje navedenih ciljeva podrazumijeva poduzimanje određenih tehničkih radnji poput obilježavanja granica komasacijskog područja, usklađivanja katastarskog sa stvarnim stanjem ili obilježavanja na terenu novih zemljišnih čestica, glede čega važnu ulogu ima geodetska struka. Ona pod komasacijom razumijeva: »agrarno-tehničku operaciju čija je glavna svrha sakupljanje razbacanog posjeda u nekoliko zaokruženih površina«¹³. Zadržavajući se na tehničkom području, može se iznijeti i definicija s tehničko-tehnološkog stajališta, po kojem je komasacija »skup aktivnosti u izgradnji kompleksa različitih objekata koji predstavljaju fizičku, tehničko-tehnološku i biotehničku cjelinu na danom području« ¹⁴.

Na kraju, sa stajališta pravne znanosti, komasacija predstavlja poseban upravni postupak, koji se provodi s ciljem rješavanja upravnih stvari iz područja uređenja i zaštite poljoprivrednog zemljišta, šumskih zemljišta, vodoprivrede, zaštite životne sredine te prostornog i urbanističkog planiranja.¹⁵

Sve navedene definicije mogu se sažeti u jednu, prema kojoj komasacija predstavlja kompleks gospodarskih, prostorno-planskih, tehničkih, organizacijskih i pravnih mjera koje provodi država, s ciljem poboljšanja gospodarskih, životnih i ekoloških uvjeta života i rada na određenom području, koje se mogu provoditi u različitom intenzitetu, ali uvijek uključuju okrupnjavanje raštrkanih i usitnjenih zemljišnih čestica.

2.2. Sadržajni i prostorni obuhvat komasacije – oblici komasacije
Potencijal komasacije proizlazi iz činjenice da je to jedini postupak zbog kojeg dolazi do korjenite promjene organizacije, razmještaja i oblika dotadašnjih zemljišnih čestica na određenom području. Zbog toga komasacija pruža značajne mogućnosti glede realizacije velikih investicijskih i infrastrukturnih projekata, koji se inače nikako ne bi mogli ostvariti ili bi njihovo ostvarivanje bilo otežano. Pitanje je u kolikoj će se mjeri te mogućnosti iskoristiti, što zavisi od potreba i prilika u konkretnim slučajevima. U skladu s time, ovisno o složenosti komasacijskog zahvata, moguće je razlikovati više oblika komasacije. Kao krajnji oblici javljaju se komasacija nižeg stupnja (umjerena komasacija)¹⁶ i, nasuprot njoj, komasacija višeg stupnja (radikalna komasacija)¹⁷, dok je među njima moguć cijeli niz kombiniranih rješenja kojima se zadovoljavaju konkretne potrebe na određenom teritoriju.¹⁸

3.1. Počeci komasacijske djelatnosti
Komasacija je prvi put na području Hrvatske uređena¹⁹ Zakonom o komasaciji zemljišta od 26. svibnja 1891.²⁰ Međutim, ona nije bila nepoznat institut i prije toga. Naime, na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije bilo je doneseno nekoliko zakona i naredaba o urbarskoj komasaciji.²¹ Bili su to: Urbarski zakon od godine 1836., čl. VI., Carski patenat od 17. svibnja 1857.,²² Naredba ministarstva unutarnjih diela i pravosudja od 11. studenog 1859. o postupku pri komasaciji plemićkih suvlastničtva²³ te Zakonski članak V:1870. sabora kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije iz 1870. godine.²⁴ Godine 1858. bili su osnovani posebni urbarski sudovi (prvostupanjski urbarski sudovi i Viši urbarski sud u Zagrebu, a trećestupanjsku nadležnosti je imao Vrhovni urbarski sud u Beču) sa zadaćom uređivanja posjedovnih odnosa odnosno sporova između bivše vlastele i njihovih podložnika.²⁵ Međutim, takvo uređenje opstalo je samo do 1862. godine, kada su ingerencije prvostupanjskih urbarskih sudova povjerene županijskim sudbenim stolovima, dok je poslove višeg urbarskog suda preuzeo Banski stol, a poslove Vrhovnog urbarskog suda Stol sedmorice u Zagrebu.²⁶

Do donošenja Zakonskog članka V:1870., bila je dopuštena prisilna (urbarska)²⁷ komasacija odnosno ona se mogla provoditi i protiv volje vlasnika. Nakon donošenja tog Zakona i proteka roka od dvije godine, prisilna komasacija više nije bila moguća.²⁸ Uskoro se pokazalo da takvo stanje ne zadovoljava narodne potrebe te je od donošenja spomenutog Zakona o komasaciji zemljišta iz 1891. opet omogućeno provođenje prisilne komasacije, ali na zahtjev zakonom određene većine vlasnika zemljišta koje se trebalo komasirati.²⁹ Međutim, spomenuti Zakon bio je na snazi samo 11 godina, do 1902., kada ga je zamijenio novi Zakon o komasaciji zemljišta. 

Do 1941. taj je Zakon rezultirao provedbom 212 komasacijskih postupaka, od čega najveći broj otpada na Vukovarsko i Osječko komasacijsko povjerenstvo³⁰, a drugi nam izvori daju podatak da je u razdoblju do 1947. na područjima današnje Republike Hrvatske komasirano oko 120 katastarskih općina ukupne površine od oko 200.000 ha zemlje³¹. S obzirom na broj postupaka i njihov teritorijalni razmjer, moguće je ocijeniti njihov ekonomski učinak. U tom smislu ističe se podatak o povećanju poljoprivredne proizvodnje na komasiranim područjima za 30%, a na onim dijelovima gdje su izvedeni i melioracijski radovi, i više od toga³².

3.2. Razdoblje nakon II. svjetskog rata – komasacija u uvjetima prethodne provedbe agrarne reforme
Donošenjem Zakona o komasaciji zemljišta iz 1954.³³ od strane Sabora NR Hrvatske, ponovno oživljava provođenje komasacije. Naime, prije tog vremena država je provela niz agrarnih reformi Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945.³⁴ i Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine 1953.³⁵. Međutim, vrlo brzo postojeća se usitnjenost i raštrkanost zemljišta pokazala preprekom učinkovitoj obradi te se javlja potreba za njegovim okrupnjavanjem i grupiranjem. Ta se potreba prvotno zadovoljavala provođenjem arondacija, koje su se u početku, u nedostatku propisa, provodile na osnovi sporazuma između arondanta i vlasnika privatnih zemljišta, da bi potom uslijedilo donošenje propisa. Glavno je obilježje provedbe tog postupka u navedenom razdoblju činjenje velikih pogrešaka u svim segmentima postupka, od kojih je najvažnije često provođenje postupaka bez geodetskih stručnjaka, zbog čega postignute promjene nije bilo moguće provesti u katastru i zemljišnim knjigama. Potom je došlo i do problema nastalih zbog likvidacije velikog broja zadruga, što je zahtijevalo potrebu uspostave stanja kakvo je bilo prije arondacija³⁶.

Nešto kasnije, u svrhu okrupnjavanja zemljišta, ponovno se počinju provoditi komasacije koje su u najvećoj mjeri obuhvaćale zemljišta poljoprivrednih organizacija u društvenom sektoru.

Navedeni Zakon iz 1954. kao cilj tog postupka određuje stvaranje većih i prikladnijih zemljišnih posjeda radi ekonomičnijeg obrađivanja i rentabilnijeg iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta te stvaranje uvjeta za izvođenje melioracijskih zahvata i uređenja naselja. Po njemu je pokretanje postupka, u pravilu, dano u ruke interesenata, osim u slučajevima izvođenja većih melioracijskih radova i drugih većih zahvata od općeg interesa, kada se komasacija pokretala po odluci državnih vlasti. Komasacijski organi po ovome Zakonu su Kotarska komasacijska komisija kao prvostupanjsko tijelo, a Komasacijska komisija pri Državnom sekretarijatu za potrebe narodne privrede kao drugostupanjsko. Ostala zakonska rješenja ne odstupaju u većoj mjeri od onih iz Zakona iz 1902.

Taj je Zakon značajnije noveliran 1965.³⁷, a najvažnija izmjena odnosila se na nametanje dodatnih troškova u slučaju pokretanja zahtjeva od strane individualnih domaćinstava, što je znatno umanjilo broj postupaka. Osim toga, regulacija sela koja predstavlja integralni dio suvremene komasacije, po njemu više nije obvezna³⁸. Prema tome, navedena se novela može okarakterizirati kao korak unazad u razvoju komasacijskog zakonodavstva. Uslijedilo je donošenje Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz 1971. godine³⁹, kojim je određena primjena Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (SLSFRJ 20/1965, 12/1967, 14/1970) kao republičkog zakona. S obzirom na to da taj propis sadržava odredbe o komasaciji, nastala je potreba objedinjavanja te materije u jedinstveni zakon.

3.3. Zakon o komasaciji iz 1979. – trenutno na snazi u RH
U skladu s navedenim potrebama, 1979. donesen je novi Zakon o komasaciji, kao posljednji u nizu zakona kojima je uređena materija komasacije poljoprivrednog zemljišta na području Republike Hrvatske. Taj Zakon donosi niz novih pozitivnih rješenja, poput onoga da je ponovno omogućeno obavljanje radova na uređenju naselja ako to zahtijeva svrha komasacije te da su uvedeni novi elementi za procjenu zemljišta koji pridonose racionalnijem utvrđenju njegove vrijednosti. S obzirom na to da je taj Zakon formalno i danas na snazi u Republici Hrvatskoj, njegove odredbe zaslužuju detaljniju analizu u sljedećim poglavljima rada.

4. Razdoblje nakon osamostaljenja Republike Hrvatske 1991.

4.1. Važeće zakonsko stanje
Komasacije su se intenzivno provodile do osamostaljenja Republike Hrvatske 1991., kada je njihovo provođenje obustavljeno, između ostalog, zbog potrebe prilagodbe Zakona o komasaciji iz 1979. novom ustavnopravnom poretku, što se sve do danas nije dogodilo. Riječ je o republičkom zakonu SR Hrvatske, zbog čega je nakon 8. listopada 1991. automatski ostao na snazi u Republici Hrvatskoj. Prema tome, radi se o formalno važećem Zakonu, čija je provedivost u novom pravnom poretku upitna.⁴⁰ Međutim, velik dio zakonskog teksta i danas je neosporno primjenjiv, a pretpostavljamo da se brojne odredbe budućeg zakona neće bitno razlikovati od sada važećeg teksta. Međutim, kod jednog dijela Zakona nužne će biti veće izmjene, a to je dio kojim je uređen postupak provođenja komasacije, u kojem su određena tijela za provođenje komasacije. Primjerice, Zakonom predviđeni komasacijska tijela su Općinska komasacijska komisija (u nastavku teksta: Komasacijska komisija), kao tijelo prvog stupnja te Državna komasacijska komisija⁴¹, kao drugostupanjsko tijelo nadležno za područje cijele države, a uređeni su odredbama članaka od 39. do 42.

Komasacijsku komisiju, kao tijelo s nadležnošću provođenja postupka i donošenja rješenja u skladu s odredbama Zakona, osniva odnosno članove i njihove zamjenike imenuje i razrješava Skupština općine. To se tijelo sastoji od predsjednika i četiri člana koji imaju zamjenike za slučaj njihove spriječenosti. Predsjednik i njegov zamjenik imenuju se iz reda zakonom određenih sudskih dužnosnika ili službenika jedinice lokalne samouprave pravne struke⁴², dok je glede ostalih članova Zakonom propisana obveza imenovanja po jednog poljoprivrednog i geodetskog stručnjaka. Navedeni sastav Komisije potvrđuje konstataciju o komasaciji kao postupku koji zahtijeva multidisciplinarni pristup i uvažavanje svih uključenih struka, s time da položaj predsjednika tijala, kao primus inter pares, ima član pravne struke. Glede kvoruma i većine potrebne za donošenje odluka, Zakon propisuje da Komisija djeluje na sjednicama u punom sastavu, a odluke donosi većinom glasova.

Kao drugostupanjsko tijelo, Zakonom je predviđena Državna komasacijska komisija, u čijoj je nadležnosti rješavanje o žalbama protiv rješenja Komisije. Osniva je odnosno članove i njihove zamjenike imenuje i razrješava Sabor. Glede sastava, kvoruma i većine potrebne za donošenje odluka propisana su rješenja jednaka onima propisanim za Komasacijsku komisiju.

Već na prvi pogled jasno je da su trenutno važeća zakonska rješenja neprimjenjiva i da je nužno propisati stvarnu nadležnost za provođenje komasacijskih postupaka, kao i tijela koja će biti nadležna za imenovanje komasacijskih tijela.

5. Potreba kreiranja novog koncepta agrarne politike
U razdoblju do osamostaljenja Republike Hrvatske najveći učinak okrupnjavanja zamljišta ostvarile su društvene poljoprivredne organizacije, a osamostaljenjem njihovo je zemljište postalo državno, sukladno čemu danas upravo država raspolaže najvećim česticama poljoprivrednog zemljišta⁴³. Takvog zemljišta najviše ima na području Slavonije, znatan dio je u međuvremenu privatiziran, a ostatak država daje u zakup zainteresiranim poljoprivrednicima.

Prvotni cilj provođenja komasacije poljoprivrednog zemljišta, koji i danas predstavlja njegovu primarnu svrhu, isključivo je ekonomske naravi, a to je okrupnjavanje i grupiranje usitnjenog i razbacanog posjeda, s ciljem optimalnijeg korištenja suvremenih metoda poljodjelstva kako bi se postigla maksimalna proizvodnja uz minimalne troškove⁴⁴. Takvi radovi podrazumijevaju i nužnost formiranja nove mreže poljskih putova kojima će se osigurati najkraći pristup do novoosnovanih čestica⁴⁵. Pritom ostvarena korist povećanja učinkovitosti agrarne proizvodnje nije isključivo u interesu poljoprivrednika sudionika postupka, nego posredno i šire društvene zajednice. Prema tome, riječ je o postupku za čijom provedbom postoji opći interes.

Kako bi se postigli optimalni učinci u obrađivanju zemljišta, nije dovoljno samo okrupniti zemljišne čestice, već ih ujedno i prilagoditi specifičnim potrebama proizvodnje pojedinih poljoprivrednih proizvoda te ujedno poboljšati njihovu kvalitetu⁴⁶. To se ostvaruje radovima na sprječavanju erozije tla, zaštiti od vjetra, kultiviranju napuštenog zemljišta, kao i promjenama namjene zemljišta te regulacijom vodnog režima, tj. odvodnjavanjem i navodnjavanjem. U skladu s time, u provedbi komasacije postupno se okrupnjavanju zemljišta pridružuju i navedeni radovi koji se uobičajeno označavaju pojmom očuvanja ili uređenja zemljišta⁴⁷.

Budući da provedba komasacije podrazumijeva dodjelu novih, većih zemljišnih čestica, posljedično se mijenja prostorni položaj čestica istog vlasnika u odnosu na stanje prije komasacije, što pretpostavlja novu geodetsku izmjeru područja i izradu novog katastarskog operata. Sljedeća prednost koja je prateća posljedica provedbe svakog komasacijskog postupka, jest sređivanje zatečenog, nerijetko vrlo zamršenog zemljišnoknjižnog stanja na komasiranom području. Naime, u postupku komasacije riječ je o originarnom, a ne derivativnom stjecanju vlasništva na novoosnovanim česticama, a kako se pri tome ne bi ugrozila postojeća prava zainteresiranih subjekata na česticama, nužno je u tijeku postupka urediti sve imovinskopravne odnose na njima, zbog čega se razrješuju svi postojeći pravni sporovi i ostale neizvjesnosti.

Pri utvrđivanju modela komasacije nužno se mora uzeti u obzir i pitanje zaštite životne sredine, koje je prepoznato i u propisima Europske zajednice⁴⁸. 

6. Zaključak
Ustavni je sud naložio Vladi RH da svojom odlukom, u roku tri mjeseca, odredi tijelo koje će biti nadležno poduzeti sve pravne radnje potrebne radi okončanja postupka komasacije koji je otpočeo 1989. Ustavni sud je izgubio iz vida da se stvarna nadležnost u upravnim postupcima, a postupak komasacije nedvojbeno je upravni postupak, određuje isključivo zakonom (čl. 15. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku⁴⁹). Nema mjesta vladinoj odluci kojom bi ona odredila stvarno nadležno tijelo. Smatramo da je Ustavni sud, u ispravnoj želji da ukloni utvrđenu nesukladnost s člankom 3. Ustava, odabrao, ipak, drugi put. Ustavni je sud, prema našem mišljenju, trebao naložiti Vladi RH da u roku tri mjeseca inicira i pokrene izmjene i dopune Zakona o komasaciji kojima bi se riješio problem nepostojanja nadležnog tijela koje bi donijelo odluku. Ili, ako bi se ocijenilo da to nije moguće, inicirati donošenje posebnog zakona kojim bi se odredila stvarno nadležna tijela za dovršavanje prije započetih, a nedovršenih, postupaka komasacije. 

 
1 Ovaj je članak dijelom temeljen na diplomskom radu Ivane Pribičević, pod naslovom »Institut komasacije i njegova primjena na području Republike Hrvatske«, a prilagođenom za objavu u listu Informator. 
2 Iz Münchenske izjave o komasaciji kao sredstvu razvitka ruralnog prostora u državama srednje i istočne Europe i Zajednici Nezavisnih Država, prijevod sadržan u Kranjčević, J.; Prosen, A., Komasacija: doprinos održivom razvitku ruralnog prostora u srednjoj i istočnoj Europi u novom tisućljeću, Sociologija sela, 41/2003, str. 125. 
3 Osvrt na tu Odluku dao je i Peček. V.: Peček, R., Dovršetak postupaka komasacije poljoprivrednog zemljišta, Hrvatska pravna revija, br. 3/2014., str. 34-39. 
4 Nar. nov., br. 10/79, 21/84 i 5/87 – Odluka USRH. 
5 Nar. nov., br. 85/10 – proč. tekst i 5/14. 
6 Marušić, J., Komasacije i hidromelioracije zemljišta – preduvjet dugoročnog i stabilnog razvitka poljoprivrede, Geodetski list, Zagreb, 55/2001., str. 114. 
7 Nar. nov., br. 153/13. 
8 Nar. nov., br. 153/13. 
9 Nar. nov., br. 153/13. 
10 Trifković, M., Ninkov, T. i Marinković, G., Komasacija, Novi Sad, 2013., str. 1. 
11 Miladinović, M., Uređenje zemljišne teritorije, Beograd, 1997., str. 13. 
12 Ibid. 
13 Medić, V.; Fanton, I., Devedeset godina komasacija u Hrvatskoj, Zbornik Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u povodu 30. obljetnice samostalnog djelovanja 1962. – 1992., Zagreb, 1992., str. 197. 
14 Miladinović M., op. cit., str. 13. 
15 Ibid. Vidi i Borković, Ivo, Upravno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2002., str. 616. 
16 Umjerena komasacija podrazumijeva minimalni obuhvat komasacijskih zahvata odnosno njome se ostvaruju tek dva osnovna zadatka, a to su grupiranje poljoprivrednog zemljišta i omogućavanje pristupa i povezanosti novoosnovanim parcelama najkraćom vezom do naselja. Vidi Roić, M., Upravljanje zemljišnim informacijama, Zagreb, 2012., str. 157. 
17 Osim zadataka koji se postižu umjerenom komasacijom, njome se ostvaruju projekti integralne melioracije i uređenja naselja. U cilju ostvarenja tih zadataka, izgrađuju se mreže kanala za detaljnu odvodnju i za navodnjavanje, izvode radovi na zaštiti od erozije, vjetrobranski pojasevi, planiraju površine za podizanje šuma i njihovu eksploataciju. Obuhvaća se i zemljište u naselju, s ciljem njegova svrhovitijeg uređenja te se osigurava zemljište za veće prometnice koje se namjeravaju graditi. Vidi: ibid, str. 42. 
18 Medić, V., Agrarne operacije, Zagreb, 1978., str. 42. 
19 O povijesnom uređenju komasacije vidi i  Staničić, F., Neka javnopravna ograničenja prava vlasniuštva u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji u razdoblju od 1852.-1918., Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 5-672013., str. 1127-1136. 
20 Proglašen u Sborniku zakonah i naredah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju br. 40. iz 1891. godine. 
21 V. Zakon o komasaciji zemljišta i provedbena naredba k istom zakonu od 8. srpnja 1902. br. 54.353 sa svim obrazcima, L. Hartman, Zagreb, 1902., str. 1-8. 
22 V. Državni zakoni, kom. XXII., br. 98. iz 1857. godine ili Zemaljsko-vladni list 1857., br. 88. U razdoblju od donošenja tog patenta pa do 1890. godine provedena su 1052 urbarska uređenja zemljišta. Vidi Medić, Fanton, Devedeset godina komasacija u Hrvatskoj, str. 198. 
23 V. Zemaljsko-vladni list iz 1859. godine, razdjel I., kom. 22., br. 215., str. 565. 
24 Proglašen u Sborniku zakonah i naredah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, kom. 16., br. 51 iz 1870. godine. 
25 V. Čepulo, D., Izgradnja modernog hrvatskog sudstva 1848.-1918., Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 56 (2-3), 2006., str. 333. 
26 Ibid. 
27 Urbarska komasacija provodila se do donošenja Zakona od 22. prosinca 1890., kojim su se preinačile odnosno nadopunile ustanove o postupku u poslovima urbarskim (v. u  Sborniku zakonah i naredah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, br. 3. iz 1891. godine). 
28 »Pošto je rok od dvie godine, unutar kojega je bilo po urb. zakonih moguće tražiti komasaciju, minuo iza dvie godine, nakon proglašenja zak. članka V. od godine 1870., nije se napred mogla prisilna komasacija po navedenih zakonih zatražiti; dobrovoljna pako komasacija imala je na umu samo bivšeg gospodina i bivšeg podanika.« V. Zakon o…, op. cit., str. 8. 
29 V. Zakon o…, op. cit., str. 14. 
30 Ibid. 
31 Ivković, M., Barković, Đ., Baćani, S., Komasacija zemljišta i ruralni razvoj, Geodetski list, 64/2010, str. 301. 
32 Medić V., Fanton I., op. cit., str. 201. 
33 Nar. nov., br. 60/54. 
34 Sl. l. 64/45, 24/46. 
35 Sl. l. 48/53. 
36 Medić V., Fanton I., op. cit., str. 202. 
37 Nar. nov., br. 15/65. 
38 Medić V., Fanton I., op. cit., str. 202. 
39 Nar. nov., br. 52/71. 
40 Vidi i Borković, I., op. cit., str. 616. 
41 Zakon u čl. 41. i sl. koristi termin „Republička komasacijska komisija“. 
42 Zakon u čl. 39. St. 3. propisuje da se predsjednik Općinske komasacijske komisije i njegov zamjenik imenuju iz reda sudaca općinskog ili okružnog suda ili radnika imovinsko-pravne službe općinske uprave - diplomiranih pravnika s položenim stručnim ispitom ili pravosudnim ispitom, dok čl. 41. st. 3. propisuje da se predsjednik Državne komasacijske komisije i njegove zamjenik imenuju iz reda sudaca županijskih sudova ili radnika središnjeg organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove – diplomiranih pravnika s položenim stručnim ili pravosudnim ispitom. 
43 Ivković et al, op. cit., str. 302. 
44 Medić V., Fanton I., op. cit., str. 197. 
45 Medić, V., Identifikacija nekretnina u komasaciji, Zagreb, 1982., str. 3. 
46 Ibid. 
47 Trifković et al, op. cit., str. 53. 
48 Pitanje zaštite životne sredine obuhvaćeno je posebnim odjeljkom »Životna sredina«, koji se nalazi u dijelu III. Sporazuma o osnivanju i politici Zajednice (ECC Treaty- foundations and the policy of the Community). 
49 Nar. nov., br. 47/09.