Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u nastavku teksta: Konvencija ili Istanbulska konvencija) međunarodni je sporazum nastao u okrilju Vijeća Europe s ciljem iskorjenjivanja obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama, čiji je popularan naziv proizašao iz grada u kojem je sporazum dogovoren još 2011. Konvencija je stupila na snagu 1. kolovoza 2014., nakon što ju je ratificiralo deset država članica Vijeća Europe. Sveobuhvatan skup odredbi Istanbulske konvencija obuhvaća preventivne i zaštitne mjere, kao i niz obveza za osiguravanje odgovarajućeg kaznenopravnog odgovora na teška kršenja ljudskih prava. Dodatna je vrijednost Konvencije to što ona od država potpisnica zahtijeva rješavanje temeljnih uzroka nasilja nad ženama (poput adresiranja rodnih stereotipa, tradicija štetnih za žene i dokidanja manifestacija nejednakosti među spolovima).

Republika Hrvatska Konvenciju je potpisala 22. siječnja 2013., usvajanjem Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Konvencija je ratificirana 13. travnja 2018., a na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila je 1. listopada 2018.

Konvencijom je uspostavljen mehanizam nadzora za procjenu provedbe od država koje su joj pristupile. Mehanizam nadzora sastoji se od dva stupa: Grupe stručnjaka za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Group of Experts on Action against Violence against Women and Domestic Violence - GREVIO), neovisnog stručnog tijela, i Odbora Stranaka, političkog tijela sastavljenog od službenih predstavnika stranaka Konvencije. GREVIO se sastoji od 15 neovisnih i nepristranih stručnjakinja i stručnjaka imenovanih u to tijelo od Parlamentarne skupštine Vijeće Europe zbog svoje priznate stručnosti u području ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, nasilja nad ženama i/ili pomoći žrtvama i njihove zaštite. Aktivnosti GREVIO-a uključuju praćenje provedbe Istanbulske konvencije u zemljama koje su joj pristupile (postupak evaluacije), podnošenje upita o specifičnim okolnostima unutar države stranke Konvencije (postupak podnošenja upita) i donošenje općih preporuka o temama i konceptima Konvencije.

Prvi (temeljni) postupak evaluacije svih država stranaka Istanbulske konvencije sastoji se od nekoliko koraka, od kojih svaki omogućava GREVIO-u dobivanje ključnih informacija na kojima se temelji njegovo izvješće. Provodi se kao proces povjerljivog dijaloga s ciljem davanja prijedloga prilagođenih pojedinoj zemlji i sugestija za poboljšanje razvijenih u nacionalnom kontekstu stranke za koju se provodi evaluacija. Postupak evaluacije uključuje podnošenje izvješća stranke sastavljenog na temelju upitnika GREVIO-a, evaluacijski posjet državi potpisnici Konvencije nad kojom se provodi evaluacija, koji uključuje sastanke s predstavnicima Vlade i nevladinih tijela koja rade u području suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja, primanje primjedbi stranke na nacrt izvješća GREVIO-a te objavljivanje izvješća GREVIO-a nakon njegova usvajanja, zajedno sa svim komentarima koje je stranka zaprimila. GREVIO prikuplja i informacije iz različitih drugih izvora, uključujući nevladine organizacije, druge pripadnike civilnog društva, nacionalne institucije za ljudska prava i tijela Vijeća Europe (Parlamentarna skupština, Povjerenik za ljudska prava i druga relevantna tijela), kao i druga međunarodna ugovorna tijela.

GREVIO je pokrenuo temeljnu evaluaciju u odnosu na Republiku Hrvatsku u rujnu 2021. Hrvatske vlasti potom su podnijele državno izvješće. Nakon preliminarnog pregleda toga izvješća, GREVIO je od 17. do 21. listopada 2022. proveo evaluacijski posjet Republici Hrvatskoj. Konačno, početkom rujna 2023. GREVIO je objavio Osnovno evaluacijsko izvješće o zakonodavnim i drugim mjerama kojima se provode odredbe Istanbulske konvencije te komentare Republike Hrvatske na predmetno Izvješće.

To izvješće procjenjuje razinu usklađenosti hrvatskog zakonodavstva i njegove primjene u praksi u svim područjima obuhvaćenima Konvencijom. Izvješće sadržava opsežnu analizu provedbe odredaba Istanbulske konvencije u Republici Hrvatskoj, pregled poduzetih aktivnosti radi usklađivanja s Konvencijom te identificira područja u kojima je još potreban napredak, na temelju čega su upućene određene mjere za poboljšanje provedbe Konvencije (preporuke).

Prilikom predlaganja takvih mjera, GREVIO je usvojio uporabu različitih glagola koji odgovaraju različitim razinama urgentnosti. GREVIO koristi glagol „urgirati" kada smatra da je potrebno hitno djelovanje kako bi se zakonodavstvo ili politika stranke uskladila s Istanbulskom konvencijom ili kako bi se osigurala njezina provedba. „Snažno poticati" koristi se tamo gdje je GREVIO uočio nedostatke koje je potrebno otkloniti u bliskoj budućnosti kako bi se osigurala sveobuhvatna provedba Konvencije. Treća razina urgentnosti označena je upotrebom glagola „poticati", koji se koristi za nedostatke koji zahtijevaju pažnju, ali možda tek u kasnijoj fazi. Naposljetku, glagol „pozivati” upozorava na male nedostatke u provedbi te se od stranke traži da razmotri njihovo uklanjanje, ili na prijedloge za pružanje smjernica u procesu provedbe.

U Republici Hrvatskoj GREVIO primjećuje pozitivan razvoj zakonodavstva za sprječavanje rodno uvjetovanog nasilja, poput reforme hrvatskog Kaznenog zakona u području kaznenih djela protiv spolnog integriteta. GREVIO tako pozdravlja uvođenje definicija silovanja temeljene na pristanku u Kazneni zakon, inkriminiranje zloporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja te uvođenje kaznenog progona po službenoj dužnosti za kaznena djela seksualnog nasilja, koja su prije izmjene zakona bila procesuirana na zahtjev žrtve. GREVIO pozdravlja i to što je definicija nasilja u obitelji u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji proširena kako bi obuhvatila partnere u intimnoj vezi koji nemaju zajedničko prebivalište ili zajedničko dijete.

Međutim, GREVIO primjećuje da je pravni okvir i okvir politika u Republici Hrvatskoj i dalje u velikoj mjeri rodno neutralan, što također utječe na pružanje usluga i ulaganje napora u prevenciju, kao primjerice na programe za psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji. GREVIO primjećuje da to dovodi do toga da se možda neće uvijek pružiti pravda ženama kao žrtvama nasilja u obitelji, koje su češće žrtve i ozbiljnije pogođene. GREVIO je istaknuo niz pitanja u kojima je potrebno poboljšanje kako bi se postigla viša razina usklađenosti sa zahtjevima Istanbulske konvencije.

Ta se pitanja, primjerice, odnose na nedostatak sustavnog i obveznog početnog usavršavanja stručnjaka u sustavima socijalne skrbi i zdravstvene skrbi. Nakon početka rada, usavršavanje je dobrovoljno i u velikoj mjeri ograničeno na nasilje u obitelji i u određenoj mjeri na seksualno nasilje. Ne uključuje druge složene oblike nasilja nad ženama, kao što su uhođenje, prisilni brak, genitalno sakaćenje žena i takozvano „nasilje povezano s čašću". Prema mišljenju GREVIO-a, navedeno objašnjava teškoće koje i dalje postoje u adekvatnom odgovoru na sve oblike nasilja nad ženama. Bez dubinskog razumijevanja rodne uvjetovanosti svih oblika nasilja nad ženama, pitanja moći i kontrole koji su u pozadini, i njihov utjecaj na žrtve, istrage i razumijevanje predmeta također nisu dovoljno kvalitetni.

Izvještaj naglašava kako se čini da predrasude i patrijarhalni stavovi još uvijek prevladavaju među akterima kaznenopravnog sustava, što često dovodi do određivanja ozbiljnih slučajeva nasilja kao prekršaja, a ne kaznenog djela, što rezultira izricanjem sankcija koje nisu dovoljno odvraćajuće.

Posebno problematično pitanje pogoršano nedostatkom razumijevanja rodne uvjetovanosti nasilja u obitelji predstavlja fenomen dvostrukih uhićenja u kojima se žene, žrtve nasilja u obitelji, uhićuju zajedno s počiniteljima zbog samoobrane. Visok stupanj svijesti i razumijevanja ciklusa zlostavljanja i njegovih posljedica na žene i djecu čine temelj holističkog odgovora osoba koje prve reagiraju, primjerice policije, koji mora uključivati upućivanje žrtava u specijalističke službe za pružanje potpore.

U općenitijem smislu, u Republici Hrvatskoj obično se zanemaruje položaj djece koja su svjedočila ili doživjela nasilje u obitelji tijekom razdvajanja i kada se gleda roditeljstvo nakon razdvajanja. Suci ne smatraju uvijek nasilje jednog roditelja nad drugim razlogom za ograničavanje prava zlostavljača na pravo viđanja djeteta i tumače da je u najboljem interesu djeteta održavanje kontakta s oba roditelja u svim slučajevima, čak i kada je dijete svjedočilo nasilju - proizlazi iz nedostatka svijesti o utjecaju koji prethodna izloženost nasilju može imati na razvoj djece. Potrebni su sveobuhvatno usavršavanje i inicijative za podizanje svijesti kako bi se osiguralo da ih u praksi provode svi relevantni akteri (službenici pravosuđa, socijalnih službi i dječje skrbi).

Naposljetku, izvješće upozorava na potrebu da se na praktičniji način ženama strankinjama olakša ishođenje neovisne boravišne dozvole ako su boravak dobile na temelju supružnika koji ih je zlostavljao. GREVIO pozdravlja činjenicu da je pravni okvir u velikoj mjeri u skladu sa zahtjevima Konvencije u tom pogledu, ali napominje da izostaje njegova provedba zbog nedostatka informacija i svijesti migrantica, odvjetnika i/ili nevladinih organizacija koje zastupaju migrantice. Iako GREVIO pozdravlja ratifikaciju Istanbulske konvencije Republike Hrvatske i napore poduzete u njezinoj provedbi, utvrdio je niz prioritetnih pitanja koja zahtijevaju daljnje djelovanje hrvatskih vlasti kako bi se u potpunosti provela usklađenost s odredbama Konvencije.

Polazeći od navedenoga i kao njegov nastavak, potrebno je učiniti sljedeće: osigurati da mjere poduzete u skladu s Istanbulskom konvencijom obuhvate sve oblike nasilja nad ženama, holistički i sveobuhvatno; slijediti jasan rodni pristup u odgovoru na nasilje nad ženama; osigurati stabilno i održivo financiranje ženskih nevladinih organizacija koje djeluju na području pružanja potpore žrtvama i sprječavanja nasilja; osnovati krizne centre za žrtve silovanja i/ili centre za slučajeve seksualnog nasilja, u okviru međusektorskog odgovora s ciljem poticanja prijavljivanja slučajeva i odgovaranja na potrebe žrtava; poduzeti dodatne napore u pružanju potpore i zaštite djeci koja su svjedočila nasilju, uzimajući posebno u obzir sudske odluke o skrbi o djeci i pravu na viđanje djece; poduzeti dodatne napore u razvoj standardiziranih postupaka za procjenu i upravljanje rizikom od smrtnosti i ponovljenog nasilja za žrtve svih oblika nasilja nad ženama obuhvaćenih Konvencijom; uvesti hitne naloge za udaljavanje u zakonodavni okvir kako bi se osiguralo da se u situacijama neposredne opasnosti mogu poduzeti mjere za osiguranje sigurnosti žrtve i njezine djece bez nepotrebnog odgađanja, uključujući udaljavanje počinitelja iz zajedničkog doma.

Nadalje, GREVIO je utvrdio niz dodatnih područja u kojima su potrebna unaprjeđenja kako bi se u potpunosti ispunile obveze koje proizlaze iz Konvencije.

Ona se, između ostaloga, odnose na potrebu povećanja razine svijesti o različitim oblicima nasilja nad ženama i kulturološke uvjetovanosti, ovisno o specifičnoj situaciji žena koje jesu ili mogu biti izložene višestrukoj diskriminaciji, kao što su žene Romkinje, žene s invaliditetom, žene s problemima ovisnosti, migrantkinje kao i druge različite skupine žena u Republici Hrvatskoj. U sektorima kaznenog pravosuđa, zdravstva i socijalne skrbi GREVIO drži da je potrebno unaprijediti prikupljanje podataka koji se odnose na nasilje nad ženama, i to tako da ih se razvrstava prema spolu, dobi i odnosu počinitelja prema žrtvi, vrsti nasilja i zemljopisnom položaju te takve podatke treba analizirati u svrhu kreiranja politika temeljenih na dokazima.

Prema Konvenciji, nacionalne vlasti dužne su predstaviti Osnovno evaluacijsko izvješće GREVIO-a Hrvatskom saboru. Osim toga, GREVIO zahtijeva od hrvatskih vlasti da izvješće prevedu na hrvatski jezik i da se pobrinu da ono bude široko dostupno, ne samo relevantnim državnim institucijama na svim razinama (nacionalnim, regionalnim i lokalnim), posebno Vladi, ministarstvima i pravosuđu, već i nevladinim organizacijama i drugim organizacijama civilnoga društva koje djeluju u području nasilja nad ženama.

* Nositeljica kolegija Sociologija, prava žena i rodno utemeljeno nasilje i nasilje u obitelji na Pravnom fakultetu u Zagrebu