1. UVOD
Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini¹ (u nastavku teksta: ZiDZT) izmijenjene su odredbe Zakona o trgovini² (u nastavku teksta: ZoT) kojima se, između ostaloga, uređivalo pitanje radnog vremena u djelatnosti trgovine na način koji bi trebao pomiriti suprotstavljene interese radnika i poslodavaca u toj djelatnosti, barem kada je riječ o radu nedjeljom i na dane blagdana. Naime, još uvijek važeći ZoT ne prepoznaje neradnu nedjelju kao pravilo u radu trgovina, jer sukladno članku 57. stavka 1. ZoT-a, trgovac samostalno određuje radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, uzimajući u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštovanje njihovih prava uređenih ZoT-om, Zakonom o radu (u nastavku teksta: ZR), drugim radnopravnim propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća i ugovorom o radu. Upravo je takvo uređenje radnog vremena u djelatnosti trgovine izazivalo prijepore posljednja dva desetljeća između zagovornika potpune zabrane rada nedjeljom i zagovornika liberalizacije i djelovanja tržišta, od kojih je svaka skupina imala svoje argumente, a navedeno pitanje bilo je i predmet odluka Ustavnoga suda RH³.

Dok neki ZiDZT doživljavaju kao određenu platformu regulacije društvenih odnosa u skladu s potrebama društva, drugi ga pak doživljavaju kao osnovu koja svim poduzetnicima ne osigurava jednak položaj na tržištu. ZiDZT je nastojao pomiriti suprotstavljene interese različitih interesnih skupina u odnosu na ovu materiju, kao i urediti navedeno pitanje sukladno odredbama Ustava RH i odlukama Ustavnoga suda RH.

ZiDZT uređuje temeljno pravo na nedjelju kao dan tjednog odmora te pitanje ravnoteže privatnog i poslovnog života radnika, uz određena ograničenja i iznimke. Ključna motivacija zakonodavca u uređenju ove materije, o kojoj se raspravlja već 20-ak godina bez adekvatnog rješenja, bila je zaštita žena koje rade u trgovini, jer upravo žene čine pretežitu većinu radnika zaposlenih u toj djelatnosti te uspostava ravnoteže između privatnog i poslovnog života radnika u djelatnosti trgovine⁴. Radi prilagodbe gospodarskih subjekata normativnim rješenjima ZiDZT-a, odredba o radu trgovina nedjeljom stupa na snagu 1. srpnja 2023. godine.

2. ZAKONODAVNI OKVIR UREĐENJA RADA NEDJELJOM
Članak 1. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ustav) definira Republiku Hrvatsku kao socijalnu državu. Članak 49. stavak 1. Ustava propisuje da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja, pri čemu se interes Republike Hrvatske izražava u pozitivnoj obvezi da istodobno potiče i gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana, dok je člankom 56. stavkom 3. Ustava utvrđeno pravo radnika na tjedni odmor i toga se prava ne može odreći pa je osnova za izmjenu dosadašnjih odredbi ZoT-a o radnom vremenu trgovina postizanje ravnoteže između tih zaštićenih vrednota.

Člankom 2. stavkom 5. Europske povelje o socijalnim pravima5 propisano je da se tjedni odmor podudara s danom u tjednu koji je kao dan odmora prihvaćen prema tradiciji ili običajima zemlje ili regije, dok članak 6. stavak 3. Konvencije 106 o tjednom odmoru u trgovini i uredima Međunarodne organizacije rada iz 1957. godine6, propisuje kako se razdoblje tjednog odmora mora, kad god je moguće, podudarati s danom u tjednu koji je prema tradiciji ili običajima te zemlje određen kao dan odmora. Budući da provedba navedenih odredbi međunarodnopravnih instrumenata nije osigurana na drugi način (npr. kolektivnim ugovorima, arbitražnim odlukama i sl.), ZiDZT utvrđuje pravila vezana uz radno vrijeme trgovina te u skladu s tradicijom i običajima u RH⁷, kao i u interesu građana i radnika koji rade u djelatnosti trgovine, kao opće prihvaćen dan tjednog odmora, određuje nedjelju. Nedjelja je, kao dan tjednog odmora radnika, kao opće pravilo utvrđena i ZR-om⁸ te se stoga članak 57. važećeg ZoT-a usklađuje s ovim općim pravilom.

3. RADNO VRIJEME U DJELATNOSTI TRGOVINE PREMA ODREDBAMA ZIDZT-A
ZiDZT je člankom 2. u potpunosti izmijenio odredbu članka 57. ZoT-a, kojom je propisan način određivanja radnoga vremena u djelatnosti trgovine. Novim člankom 57. ZoT-a radno vrijeme prodajnih objekata utvrđeno je od ponedjeljka do subote. Prodajni objekti su nedjeljom zatvoreni. No, trgovac može samostalno 16 nedjelja u godini odrediti kao radne. Ta iznimka od općeg pravila da prodajni objekti nedjeljom ne rade obrazlaže se organizacijom radnog vremena trgovca koji može odrediti raspored radnih nedjelja sukladno svojoj poslovnoj politici. Ovdje treba i napomenuti da je prijelaznim i završnim odredbama ZiDZT-a propisano da se ograničenje od 16 radnih nedjelja u 2023. godini ne ubrajaju nedjelje koje su do stupanja na snagu ZiDZT-a bile radne. Dakle, od 1. srpnja ove godine trgovac će moći odrediti 16 radnih nedjelja, a od početka sljedeće kalendarske godine u cijeloj kalendarskoj godini moći će se odrediti 16 radnih nedjelja.

Koliko bi radnih nedjelja u godini trebalo omogućiti trgovcima, također je bilo predmet rasprave tijekom izrade i donošenja ZiDZT-a. Dok su sindikati zagovarali potpunu zabranu rada nedjeljom u djelatnosti trgovine opravdavajući navedeno činjenicom da je u cilju kvalitetnijeg odmora radnika i njegove veće produktivnosti potrebno radnicima omogućiti slobodnu nedjelju, uvažavajući pritom i demografske izazove pred kojima se Hrvatska nalazi, poslodavcima je svako ograničavanje slobode poduzetnika bilo neprihvatljivo uz upozorenja da će se ograničavanje rada nedjeljom negativno odraziti na smanjenje broja zaposlenih u djelatnosti trgovine te da će dovesti do diskriminacije poduzetnika. Imajući na umu okolnosti da je pravilna organizacija radnoga vremena u djelatnosti trgovine, uvažavajući odredbe ZR-a kojima se uređuje radno vrijeme, bila izazov jer je bilo teško pomiriti s jedne strane potrebnu fleksibilnost u organizaciji radoga vremena kojom su težili poslodavci s ograničenjima koja propisuje ZR kada je riječ o tjednom ograničenju trajanja rada radnika i korištenju dnevnog i tjednog odmora s obvezom najave rasporeda radnoga vremena od poslodavca najmanje sedam dana unaprijed, za očekivati je da bi ograničavanje rada nedjeljom moglo pozitivno utjecati na kvalitetniju organizaciju radnoga vremena u djelatnosti trgovine te da će se zbog znatnog fonda sati koje su do sada odrađivali radnici zaposleni u trgovini fond radnih sati kvalitetnije rasporediti na postojeće radnike pa se procjenjuje da ZiDZT zbog ograničenja rada nedjeljom neće za posljedicu imati smanjenje broja radnika u djelatnosti trgovine.

ZiDZT ujedno propisuje tjedni maksimalni iznos radnih sati u razdoblju od ponedjeljka do subote, a koje trgovac samostalno raspoređuje. Prodajni objekti mogu od ponedjeljka do subote raditi ukupno do 90 sati. Koliki broj sati će pojedini prodajni objekt raditi tijekom određenog dana trgovac će samostalno odlučiti, s tim da ukupan fond sati tijekom razdoblja od ponedjeljka do subote ne smije premašiti 90 sati. Ako prodajni objekt radi nedjeljom, trajanju radnog vremena prodajnih objekata od 90 sati dodaje 15 sati, koji se raspoređuju od ponedjeljka do nedjelje.

Prodajni objekti ujedno su zatvoreni i u dane blagdana koji su utvrđeni Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj⁹. No, Vlada Republike Hrvatske može odlukom odrediti prodajne objekte koji su dužni raditi u dane blagdana u Republici Hrvatskoj sukladno zakonu kojim se uređuju blagdani, spomendani i neradni dani u Republici Hrvatskoj.

4. TRGOVCI NA KOJE SE NE ODNOSE PRAVILA O OGRANIČENJU RADA NEDJELJOM I BLAGDANIMA
ZiDZT propisuje iznimke od spomenutog općeg pravila prema kojem su objekti zatvoreni nedjeljom i u dane blagdana, koje se opravdavaju potrebom opskrbe stanovništva, kontinuiranog obavljanja javnih usluga te rada onih objekata koji uobičajeno rade nedjeljom i blagdanima zbog specifičnosti potreba potrošača. Ograničenja rada nedjeljom i blagdanima ne primjenjuju se na prodajne objekte koji se nalaze unutar ili su sastavni dio cjeline:

• željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih luka, luka otvorenih za javni promet, luka unutarnje plovidbe brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila
• benzinskih postaja
• bolnica
• hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova te drugih subjekata u kulturi, muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
• proglašenih zaštićenih područja prirode u skladu s posebnim propisima.

Izuzeća se ujedno odnose na otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda te prodaju vlastitih proizvoda na tržnicama na veliko i malo zbog činjenice da je poljoprivredna djelatnost izravno uvjetovana prirodnim okolnostima te znatno ovisi o agroklimatskim uvjetima koji izravno utječu na fiziološke procese dozrijevanja. Isto tako, prigodna prodaja na sajmovima i javnim manifestacijama, prema važećem ZoT-u, ne može se obavljati u prodavaonicama, vremenski je ograničena te je u određenim slučajevima njezino održavanje nedjeljom i blagdanima dio tradicije i običaja.

Za distribuciju tiska putem kioska kao posebnog oblika prodaje izvan prodavaonica vrijedi posebno pravilo prema kojemu takvi prodajni objekti mogu biti otvoreni nedjeljom i blagdanom u vremenu od 7:00 sati do 13:00 sati.

5. RADNO VRIJEME RADNIKA
Prije svega valja naglasiti da radno vrijeme trgovaca ne treba povezivati sa radnim vremenom radnika. Naime, članak 75. ZR-a propisuje da radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor u trajanju od 12 sati. Dakle, tjedni odmor radnika iznosi 36 sati neprekidno, osim u slučaju iznimki predviđenih člancima 88. i 89. ZR-a. No, maloljetnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 48 sati. Tjedni odmor radnik koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi.

Ako radnik ne može koristiti odmor u spomenutom trajanju, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskoga tjednog odmora odmah nakon okončanja razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju. Upravo je iznimka od pravila razdoblja korištenja tjednog odmora nedjeljom, odnosno u dan koji nedjelji prethodi ili iza nje slijedi, u djelatnosti trgovine postao pravilo te prouzročio mnoge nepravilnosti poslodavaca u djelatnosti trgovine kada je riječ o organizaciji radnoga vremena.

Poslodavac mora za rad nedjeljom, blagdanom i u drugim danima i/ili okolnostima utvrđenim ZR-om, platiti povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %. Ako povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom nije određeno na način predviđen ZR-om, a ugovor o radu ne sadržava dovoljno podataka na temelju kojih bi se ono moglo odrediti, radnik će ostvariti pravo na primjereno povećanje plaće.

Pritom je ZiDZR-om utvrđeno da se pod primjerenim povećanjem plaće smatra povećanje koje se redovito isplaćuje za takav rad, a ako ga nije moguće utvrditi, radnik ostvaruje pravo na povećanje koje odredi sud prema okolnostima slučaja.

6. EVIDENCIJA RADNOGA VREMENA
Trgovac mora voditi evidenciju radnog vremena za svaku radnu nedjelju tijekom tekuće godine u obliku pisane isprave ili elektroničkog zapisa.

Trgovac mora nadležnom inspektoru tijekom nadzora omogućiti uvid u evidenciju. Radi provedbe inspekcijskog postupka Ministarstvo financija, Porezna uprava, dužna je nadležnom inspektoru, na njegov zahtjev, dostaviti podatke iz sustava fiskalizacije o radnoj nedjelji trgovca.

Obveza poslodavca o vođenju evidencije radnoga vremena radnika koji su kod njega zaposleni proizlazi iz članka 5. ZR-a, koji propisuje da evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.

Sadržaj i oblik evidencije radnoga vremena uređen je Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima¹⁰.