Zakon o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13), u svome trećem dijelu, koji nosi naziv »PRAVNI POLOŽAJ NASLJEDNIKA«, u točki drugoj, pod nazivom »STJECANJE OSTAVINE I ODRICANJE OD NASLJEDSTVA«, uz institut odricanja od nasljedstva općenito, regulira i odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno. Budući da nitko nije dužan biti nasljednik, prava na nasljeđivanje može se i odreći. Zapisovnik se također može odreći zapisa. Dakle, nasljednička izjava bilo kojeg sadržaja (dakle, neovisno o tome prihvaća li nasljednik svoj dio nasljedstva ili ga se odriče) može se, ali i ne mora dati. Pravo na odricanje od nasljedstva (davanje negativne nasljedničke izjave) ovlašćuje svojeg imatelja (nasljednika) da se jednostranim očitovanjem volje odrekne nasljednog prava stečenog zbog smrti ostavitelja te da time nastane situacija kao da nikad i nije bio ostaviteljev nasljednik. S druge, pak, strane odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno, nema pravnog učinka, pri čemu se misli na jednostrano odricanje nasljednika davanjem nasljedničke izjave takvog sadržaja. Iznimka od tog pravila je mogućnost (izvan)bračnog druga i/ili potomka da se sporazumom (ugovorom) zaključenim s bračnim drugom odnosno pretkom kao budućim ostaviteljem odrekne zakonom pripadajućeg dijela nasljedstva koje bi mu pripalo nakon njegove smrti. Tako zaključen ugovor o odricanju valjan je (pod uvjetom da su poštovane sve zakonske odredbe glede forme i sadržaja) i djeluje na zakonsko, nužno zakonsko ili oporučno nasljeđivanje, neovisno o tome o kojem se nasljeđivanju u određenom ostavinskom postupku radi.