I. Uvod

Hrvatski sabor je 3. listopada 2003. donio Odluku o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru.¹ Svoju odluku Sabor je donio na temelju domaćeg, ali i na temelju međunarodnog prava. Unutarnji izvor na temelju kojega je Sabor djelovao bio je Pomorski zakonik iz 1994. koji je u Glavi IV. (čl. 33. - 42.) definirao gospodarski pojas Republike Hrvatske, te koji je u članku 1042. propisao da Sabor Republike Hrvatske donosi odluku o proglašenju gospodarskog pojasa Republike Hrvatske, navodeći da će se gospodarski pojas RH primjenjivati kad Sabor Republike Hrvatske donese odluku o njegovom proglašenju.² Izvor međunarodnog prava je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. koja je obalnim državama dala pravo na proglašenje isključivog gospodarskog pojasa.³ Odluka Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije na Jadranskom moru, sukladno Konvenciji o pravu mora, notificirana je Tajništvu UN-a kao depozitaru Konvencije, te se može naći na web stranicama Odjela za oceane i pravo mora (DOALOS).⁴ Također uskoro se može očekivati objavljivanje Odluke Hrvatskog sabora i u Law of the Sea Bulletin - službenom glasilu UN-a.

Odluka o širenju jurisdikcije može se podijeliti u dva osnovna dijela. Prvi preambularni u kojem se navode razlozi i motivi donošenja Odluke, te drugi operativni kojim su proglašeni pojedini sadržaji isključivog gospodarskog pojasa, određen vremenski rok za početak primjene pravnog režima uspostavljenog pojasa, zagarantirana prava i slobode trećih država, te određene njegove vanjske granice. S obzirom da je ova Odluka naišla na različite kontraverzne reakcije kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu,⁵ u ovom članku se daje analiza određenih aspekata donesene Odluke, te njezine implementacije u narednom razdoblju.

II. Razlozi i motivi donošenja Odluke o širenju jurisdikcije

Razlozi zbog kojih se RH odlučila na širenje jurisdikcije mogu se iščitati iz preambularnog dijela Odluke Hrvatskog sabora. Među razlozima širenja jurisdikcije navodi se velika ugroženost živih morskih bogatstava u Jadranskom moru, rast ribolovnog pritiska ne-jadranskih i nesredozemnih država, prekomjerno iskorištavanje živih morskih bogatstava Jadranskog mora. Nadalje, s obzirom na to da se najveći dio Jadrana nalazi u režimu otvorenog mora, ističe se ne postojanje mogućnosti planiranja, ograničavanja i nadzora ribolova, te posebice suzbijanja tzv. ilegalnog, nereguliranog i neprijavljenog ribolova. Poseban naglasak je stavljen na zaštitu morskog okoliša, budući da bi u Jadranu, zbog njegovih malih dimenzija, posljedice zagađivanja morskog okoliša poprimile znatno veće razmjere nego u ostalim morima.⁶

Tako bi havarija, poput one tankera »Prestige«, u Jadranu dovela do devastacije živih morskih bogatstva, što bi imalo vrlo teške društvene i gospodarske posljedice za obalno područje cijeloga Jadrana, ali i za nacionalno gospodarstvo Republike Hrvatske u cjelini, a posebice za hrvatski turizam. Zbog toga je procijenjeno da bi nastavljanje ovakve prakse ugrozilo održivo gospodarenje ribljim bogatstvom, te da bi štetilo interesima Republike Hrvatske i svih ostalih jadranskih država. Čisto more i jedinstvena obala glavno je hrvatsko prirodno bogatstvo. Turizam je za RH pojedinačno najvažnija gospodarska aktivnost koja doseže do 30% ukupnog hrvatskog GDP, a koja upravo ovisi o tom prirodnom bogatstvu.⁷

Zbog prirode Odluke o širenju jurisdikcije, koja ne podnosi široka objašnjenja, u preambuli su istaknuti razlozi bez dubljeg i detaljnijeg objašnjavanja. No, podrobnije objašnjenja se mogu naći u publikaciji Instituta za međunarodne odnose na temu »Round Table on Fisheries Policy in the Mediterranean and the Extension of Jurisdiction in the Adriatic Sea«.⁸

U navedenoj publikaciji hrvatski stručnjaci prirodnih i društvenih znanosti objasnili su različite aspekte zbog kojih je bilo nužno proširiti jurisdikciju u Sredozemlju. Pored toga u publikaciji se nalazi i Izvješće o učincima širenja jurisdikcije RH u Jadranu, a koje je Vladi RH podnijela Radna skupina za praćenje reforme Zajedničke ribarske politike.⁹ Navedeno izvješće detaljno opisuje opasnosti koje prijete Jadranu, te gospodarsku važnost i ovisnost RH o bogatstvima Jadranskog mora. Također, u izvješću se nalazi detaljan prikaz konzultacija koje je RH obavila sa susjedima i Europskom komisijom u procesu priprema za donošenje Odluke o širenju jurisdikcije. Nadalje, u izvješću su dani bilateralni i multilateralni prigovori u odnosu na proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, pozitivni i negativni učinci širenja jurisdikcije, te mogući negativni učinci koje bi Venecijanska konferencija mogla imati na širenje jurisdikcije ukoliko se odluka ne bi donijela prije Konferencije.¹⁰

Na donošenje Odluke u velikoj mjeri utjecali su procesi koji su pokrenuti unutar EU-a kako bi se, zbog loših rezultata, reformirala Zajednička ribarska politika. Premda je dugo u Sredozemlju postojao prešutan dogovor država članica Europske unije da se protive proglašavanju gospodarskog pojasa u Sredozemlju, danas smo postali svjedoci promjena u politici pojedinih država članica EU-a i Europske komisije.¹¹ Promjena stava uzrokovana je ozbiljnošću stanja ribljeg fonda Sredozemlja, te pomorskim havarijama Erike i Prestigea.¹² Promjene prva je 1997. potaknula Španjolska proglašavanjem zaštitnog ribolovnog pojasa u Sredozemlju.¹³ Francuska je 2003. dala svoj doprinos proglašavanjem zaštitnog ekološkog pojasa. Pored toga, Europska zajednica je potaknuta nekim globalnim trendovima odlučila preuzeti vodeću ulogu u stvaranju održive ribarske politike u morskim prostorima od njenog interesa, te je Sredozemlju, zbog njegovih specifičnosti, poklonila posebnu pažnju.

Promjena u pristupu širenju jurisdikcije uzrokovana je neuspjehom Zajedničke ribarske politike koja je potaknula Europsku komisiju da pokrene opsežnu reformu ribarske politike. Navedena reforma dovela je do potpunog zaokreta u vođenju ribarske politike, koji je, između ostalog, uključio i shvaćanje da sve dok se veliki dio Sredozemlja nalazi u režimu otvorenog mora, neće biti moguće u tom dijelu voditi ribarsku politiku na održivoj osnovi. U sklopu reforme usvojeni su brojni dokumenti od kojih su za Sredozemlje odnosno za pitanje širenja jurisdikcije prvenstveno interesantni:
a) okvirni dokument reforme - tzv. »Roadmap« reforme Zajedničke ribarske politike,¹⁴

b) Plan aktivnosti za upravljanje ribolovom u Sredozemlju,¹⁵ te

c) prijedlog Regulative Vijeća o mjerama za održivo iskorištavanje ribolovnih bogatstava u Sredozemnom moru.¹⁶

Vijeće ministara EU-a je usvojilo zaključke o Akcijskom planu za Sredozemlje u kojima je pozdravilo Komisijin prijedlog sa zadovoljstvom konstatirajući da je EK prepoznala posebnu prirodu sredozemnog ribarstva, te je time ujedno podržalo prijedlog EK koji se odnosi na širenje jurisdikcije u Sredozemlju.¹⁷ Na kraju važno je istaknuti da svi relevantni dokumenti za Sredozemlje spominju širenje jurisdikcije kao jedan od ključnih elemenata provedbe reforme Zajedničke ribarske politike u Sredozemlju. Važnost širenja jurisdikcije potvrdila je i Deklaracija usvojena na Ministarskoj konferenciji o održivom ribarstvu u Sredozemlju održanoj 25. i 26. studenog 2004. u Veneciji.¹⁸

Vezano za širenje jurisdikcije treba napomenuti da se Komisija izričito založila za širenje jurisdikcije proglašavanjem tzv. zaštitnog ribolovnog pojasa. Proglašavanjem zaštitnih ribolovnih pojasa u Sredozemlju povećao bi se prostor primjene mjera Zajedničke ribarske politike (npr. mjere nadzora i kontrole ribarskih aktivnosti, mjere suzbijanja ilegalnog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova), odnosno prostor isključive nadležnosti Komisije. Pored toga, u tom prostoru brodovi Zajednice imali bi pravo ribolova uz istovremeno isključivanje ribara nesredozemnih flota.

U cilju razrade okvirnog plana reforme Europska komisija je usvojila Plan aktivnosti za Sredozemlje u okviru kojega je detaljnije analizirala pozitivne i negativne učinke širenja jurisdikcije u Sredozemlju. U tom kontekstu EK je unaprijed anticipirala mogućnost da treće države također poduzmu mjere koje je EK predložila vlastitim članicama. EK je u Planu aktivnosti eksplicite spomenula mogućnost hrvatskog širenja jurisdikcije uslijed čega bi ribarski brodovi Zajednice ostali bez dijela ribolovnog prostora.¹⁹ Zbog toga je EK ujedno predvidjela rješenje za takvu situaciju, te je predložila sklapanje sporazuma o ribarstvu s RH. Takvim sporazumom RH bi mogla uz odgovarajuću naknadu dopustiti ribarskim brodovima Zajednice da sudjeluju u iskorištavanju viška ribljih bogatstava u hrvatskom gospodarskom pojasu. Naravno sudjelovanje ribarskih brodova Zajednice odnosilo bi se na višak dopustivog ulova koji RH nije sama u stanju izloviti. Na taj način mogle bi se ublažiti negativne posljedice koje bi nedavno proglašenje zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa RH moglo imati za ribarski sektor neke od država članica Unije, a istovremeno iz iskorištavanja isključiti industrijske brodove ne-europskih država.²⁰

III . Sadržaj Odluke o širenju jurisdikcije, te razlike u odnosu na isključivi gospodarski pojas

Hrvatski sabor je proglasio »sadržaje isključivoga gospodarskog pojasa koji se odnose na suverena prava istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim bogatstvima voda izvan vanjske granice teritorijalnog mora, te jurisdikciju glede znanstvenog istraživanja mora i zaštite i očuvanja morskog okoliša«.²¹ Navedeno širenje jurisdikcije nazvao je zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske. Pored toga, Hrvatski sabor si je pridržao pravo da po potrebi proglasi i ostale sadržaje iz Glave IV. Pomorskog zakonika,²² a u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora.²³ U donošenju Odluke RH se vodila logikom EU-a kojoj je »zaštita« bila prihvatljivija od »isključivosti«, te se kao kompromisno rješenje odlučila za kombinaciju španjolske ribolovne i francuske ekološke zone ²⁴

Postavlja se pitanje u čemu se razlikuje proglašeni zaštićeni ekološko-ribolovni pojas RH od isključivog gospodarskog pojasa kako ga regulira Konvencija o pravu mora. U odgovoru na to pitanje treba krenuti od Konvencijske definicije isključivog gospodarskog pojasa. Konvencija o pravu mora definira isključivi gospodarski pojas kao »područje koje se nalazi izvan teritorijalnog mora i uz njega, podvrgnuto posebnom pravnom režimu na temelju kojega su prava i jurisdikcija obalne države i prava i slobode drugih država uređeni relevantnim odredbama Konvencije«.²⁵ Posebnost režima gospodarskog pojasa očituje se kroz ovlasti obalne države, a njih čine suverena prava i jurisdikcija. Što se tiče suverenih prava obalne države u gospodarskom pojasu, Konvencija propisuje da se ona odnose na »istraživanje i iskorištavanje, očuvanje i gospodarenje živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što su proizvodnja energije korištenje vode, struja i vjetrova« ²⁶ Vezano za pitanje jurisdikcije obalne države, Konvencija razlikuje tri vrste jurisdikcije u gospodarskom pojasu: a) podizanje i uporabu umjetnih otoka, uređaja i naprava; b) znanstveno istraživanje mora; c) zaštitu i očuvanje morskog okoliša.

Za lakše razumijevanje razlika između zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa i gospodarskog pojasa potrebno je Konvencijsku definiciju gospodarskog pojasa raščlaniti na nekoliko osnovnih dijelova.²⁷ Prvo treba razlikovati ovlasti obalne države u odnosu na iskorištavanje živih i neživih bogatstava od ovlasti koje se odnose na ostale vrste iskorištavanja gospodarskog pojasa poput proizvodnje energije korištenjem vode. To je prva razlika između dva pojasa budući da se zaštićeni ekološko-ribolovni pojas ne odnosi na te »druge djelatnosti«. To znači da je RH u proglašenom pojasu za sada limitirala svoja suverena prava u odnosu na proizvodnju energije korištenje vode, struja i vjetrova tog pojasa. Nadalje, kada se govori o iskorištavanju morskih bogatstava treba razlikovati ona koje su nad morskim dnom (u vodenom stupu) od onih koje su dijelom morskog dna i njegovog podzemlja. Naime, ribolovni pojasi se u principu odnose samo na vrste od dna i nad morskim dnom. S druge strane, gospodarski pojas, osim prava u stupu vode uključuje i prava nad prirodnim bogatstvima morskog dna i podzemlja. Ta se prava prvenstveno odnose na iskorištavanje nafte i plina. No, ta su prava ujedno sadržana u režimu epikontinentalnog pojasa koji je u Jadranu već od ranije razgraničen Ugovorom o razgraničenju epikontinentalnog pojasa između SFRJ i Italije iz 1968., a čije su obveze i prava sukcesijom prešle na Republiku Hrvatsku.²⁸ Naime, Konvencija o pravu mora propisuje da »obalna država ostvaruje nad epikontinentalnim pojasom suverena prava radi njegova istraživanja i iskorištavanja njegovih prirodnih bogatstava«, te dodaje da prirodna bogatstva »obuhvaćaju rudno i drugo neživo bogatstvo morskog dna i podmorja kao i živa bića koja pripadaju vrstama od dna«.²⁹ Dakle, proglašenje isključivog gospodarskog pojasa u tome pogledu za RH ne bi donijelo nikakva dodatna prava u odnosu na ona koja ona već ima.

U pogledu jurisdikcije na koju obalna država ima pravo u vlastitom gospodarskom pojasu, hrvatski pojas je obuhvatio dvije od tri jurisdikcije obalne države propisane Konvencijom o pravu mora. Hrvatski pojas nije obuhvatio jurisdikciju u odnosu na podizanje umjetnih otoka, ali je, unatoč činjenici da se EK prijedlog zaštitnog ribolovnog pojasa nije jasno odredio u tom pogledu,³⁰ obuhvatio ovlasti obalne države u odnosu na znanstveno istraživanje i zaštitu okoliša. Odluka Hrvatskog sabora u tom pogledu bila je jasna, te je izričito propisala jurisdikciju RH glede znanstvenog istraživanja mora i zaštite i očuvanja morskog okoliša. No, sukladno Konvenciji o pravu mora, jurisdikcija RH u pogledu podizanja umjetnih otoka također je već sadržana u režimu epikontinentalnog pojasa, te proglašenje gospodarskog pojasa ni u tom pogledu ne bi donijelo RH nikakva dodatna prava.³¹

Uspoređujući hrvatski zaštićeni ekološko-ribolovni pojas s praksom ostalih obalnih država, prof. Vukas ističe da su mnoge države uključivale u svoje zakonodavstvo sadržaje režima gospodarskog pojasa, te dodaje da neke od njih nisu proglasile cjelokupnu listu prava iz dijela V. Konvencije o pravu mora.³² Nadalje, sve obalne države nisu proširile jurisdikciju izvan granica teritorijalnog mora pod nazivom isključivi gospodarski pojas, već su umjesto gospodarskog pojasa često korištena imena poput »ribolovnog pojasa« ili »zaštićenog ribolovnog pojasa«. Potom prof. Vukas dodaje da hrvatski ribolovni pojas sadrži skoro sva prava koja su obalnim državama dana na temelju režima isključivog gospodarskog pojasa.³³ Vidas ide korak dalje, te tvrdi da je RH »ustvari proglasila gospodarski pojas premda ga je krstila drugim imenom«.³⁴ Dakle, zaštićeni ekološki-ribolovni pojas Republike Hrvatske obuhvatio je sve Hrvatskoj bitne funkcije isključivog gospodarskog pojasa (izuzeci su mogućnost dobivanja električne energije putem mora, koja Hrvatskoj trenutno nije od značaja, te kontrola nad podmorjem, koja je već osigurana razgraničenjem epikontinentalnog pojasa s Italijom i njegovim redovitim korištenjem). No, važno je napomenuti da je Odlukom Hrvatskog sabora pridržano suvereno pravo Republike Hrvatske da, u slučaju potrebe, proglasi i ostale funkcije isključivog gospodarskog pojasa.³⁵

NAPOMENA UREDNIŠTVA:
U jednom od sljedećih brojeva lista donijet ćemo nastavak članka u rubrici Ustavno pravo.

* Kristian Turkalj, diplomat pri Europskim zajednicama u Bruxellesu - stavovi autora u članku, ne mogu se tumačiti kao službena stajališta države
¹ Odluka Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru objavljena je u Nar. nov., br. 157 od 6. listopada 2003. Iz praktičnih razloga u prilogu se nalazi tekst Odluke.
² Pomorski zakonik iz 1994. Nar. nov., br. 17 Zagreb, 1994.
³ Konvencija o pravu mora posebice Dio V. koji regulirala određena suverena prava i jurisdikciju obalne države, te prava i slobode drugih država u isključivom gospodarskom pojasu. UN Konvencija o pravu mora iz 1982., stupila je na snagu 16. studenog 1994. Na dan 11. travnja 2003. Konvencija je imala 142 ugovorne stranke. Europska zajednica postala je strankom Konvencije 1. travnja 1998. Tekst Konvencije o pravu mora na hrvatskom i engleskom jeziku vidi: Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 9, od 26. lipnja 2000. Status Konvencije vidi na web-stranici: http:// fi Ies/ status2003.pdf www.un.ora/Depts/los/reference
⁴ Vidi tekst Odluke Hrvatskog sabora na engleskom jeziku, te tekst verbalne note No. 331/2003 od 29. listopada 2003. kojim je notificirana Odluka o širenju jurisdikcije RH u Jadranu na web stranici UN: http://www.un.ora/Depts/los/LEGISLATIONANDTREATlES/STATEFILES/HRV.htm
⁵ Više o različitim reakcijama na najavu širenja jurisdikcije od strane RH u Jadranu vidi: Šimonović, I., Concluding Remarks - Round Table on Fisheries Policy in the Mediterranean and the Extension of Jurisdiction in the Adriatic Sea (Zagreb, 14 October 2003.), Croatian International Relation Review, vol. IX, No. 32, 2003., str. 47.
⁶ Vezano za zaštitu morskog okoliša, MetelkoZgombić napominje: »Since Coastal States have the right intervene on the territory under high sea regime only if there is a maritime accident, by proclaiming the zone, Croatia has extended the jurisdiction and gained the possibility to act preventively«. Vidi: Metelko-Zgombić, A., »International Legal Aspects of the Ecological and Fisheries Protection Zone«, CIRR, str. 26.
⁷ Vidas, D., »Global Trends in Use of the Seas and Legitimacy of Croatia's Extension of Jurisdiction in the Adriatic Sea«, CIRR, str. 4.
⁸ U cilju pojašnjenja hrvatskih argumenata i temeljnih razloga zbog kojih je donesena odluka o proširenju jurisdikcije na Jadranu, posebice imajući na umu širu međunarodnu javnost, 14. listopada 2003. održan je Okrugli stol o zajedničkoj ribarskoj politici EU u Sredozemlju i proširenju jurisdikcije na Jadranu, u zajedničkoj organizaciji Instituta za međunarodne odnose i Zaklade Friedrich Ebert. Okrugli stol okupio je vodeće stručnjake na području međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, ribarstva, zaštite okoliša te diplomate, uz aktivno sudjelovanje članova Radne skupine za praćenje reforme Zajedničke ribarske politike. Izlaganja sudionika u prijevodu na engleski jezik objavljena su u posebnom tematskom dossier-u časopisa Croatian International Relations Review. Vidi: Round Table on Fisheries Policy in the Mediterranean and the Extension of Jurisdiction in the Adriatic Sea (Zagreb, 14. October 2003.), Croatian International Relation Review, vol. IX, No. 32, 2003.
⁹ Government Report on the possibilities and effects of the extension of the jurisdiction of the Republic of Croatia in the Adriatic, CIRR, str. 50-60.
¹⁰ Ibid.
¹¹ Više o razlozima promjena u stavu država članica i EU, te o cjelokupnoj reformi ribarskog sektora koju je pokrenula EU vidi: Turkalj, K., Reforma zajedničke ribarske politike Europske zajednice s naglaskom na problematiku širenja jurisdikcije na moru, Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, vol 53, broj 3-4, Zagreb 2003., str. 875-913.
¹² Više o posljedicama i reakcijama koje je izazvalo potonuće tankera Erika pred obalom Brittany u prosincu 1999. vidi: Komadina, P., Markovičić Kostelac, M., »Safety at Sea and Environmental Protection in the Light of the Extension of Jurisdiction in the Adriatic«, CIRR, str. 43.-44.
¹³ Vidi Kraljevsku odluku 1315/1997. o uspostavi zaštitnog ribolovnog pojasa u Sredozemnom moru od 1. kolovoza 1997. Law of the Sea Bulletin, UN Division for Ocean Affairs and Law of the Sea, New York, no. 36, 1998., str. 47.-48.
¹⁴ Vidi Communication from the Commission on the Reform of the Common Fisheries Policy (»Roadmap«), COM (2002) 181 final, Bruxelles, 28. svibnja 2002., str. 2 - 31. Tekst Roadmapa vidi na web stranici: http://europa.eu.int/comm/fisheries/reform/ roadmapl en.htm.
¹⁵ Communication from the Commission to the Council and the European Parliament laying down a Community Action Plan for the conservation and sustainable exploitation of fisheries resources in the Mediterranean Sea under the Common Fisheries Policy, Brussels, 9. listopada 2002., COM/ 2002/535/final, web: fisheries/doc et oubl/factsheets/legal texts/docscom/en/com 02 535 en.pdf.. str.1.-36.
¹⁶ Proposal for a Council Regulation concerning management measures for the sustainable exploitation of fishery resources in the Mediterranean Sea and amending Regulation (EC) NO 2847/93 and (EC) NO 973/2001., COM (2003) 589 final, Bruxelles, 9. listopada 2003., str. 1.-39.
¹⁷ Council Conslusions on the Action Plan 16. -20. December 2002., str. 17.-18
¹⁸ Tekst Deklaracije Ministarske konferencije o održivom razvoju ribarstva u Sredozemlju, Venecija 25. i 26. studenog 2003., vidi na web adresi: autres/conf med03 en.htm http://europa.eu.int/comm/fisheries/news corner/
¹⁹ Communication from the Commission to the Council and the European Parliament laying down a Community Action Plan for the conservation and sustainable exploitation of fisheries resources in the Mediterranean Sea under the Common Fisheries Policy, Brussels, 9. 10. 2002., COM/2002/ 535/final, web: en/com 02 535 en.pdf.. str, 14.
²⁰ Vidi: Turkalj, K., The extending of the jurisdiction on the Mediterranean Sea in the context of the reform of the EU Common Fisheries Policy, Croatian International Relations Review, Dossier, vol IX, No. 32., Zagreb, 2003., str. 16.
²¹ Vidi točku 1. Odluke Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije, op.cit., str. 1.
²² Korisno je istaknuti da Glava IV. Pomorskog zakonika nosi naziv »Gospodarski pojas«. Vidi Glavu IV. Pomorskog zakonika, op.cit.
²³ Vidi točku 2. Odluke Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije, op.cit., str. 1.
²⁴ Vidi: Šimonović, op. cit., str. 45.
²⁵ Vidi čl. 55. Konvencije o pravu mora, op.cit., str.378.
²⁶ Vidi čl. 56. Konvencije o pravu mora, op.cit., str. 379.
²⁷ Više o razlikama između zaštićenog ribolovnog pojasa i isključivog gospodarskoj pojasa vidi: Turkalj, »Reforma ...«, po. cit., str. 902.-904.
²⁸ Sporazum između bivše SFRJ i Italije o razgraničenju epikontinentalnog pojasa između tih dviju država potpisan 8. siječnja 1968. u Rimu, vidi Službeni list_SFRJ-Međunarodni ugovori, br. 28, 1970.
²⁹ Vidi: članak 77. Konvencije o pravu mora
³⁰ Više o prijedlogu Europske komisije glede proglašavanja zaštitnog ribolovnog pojasa vidi Plan aktivnosti za upravljanje ribolovom u Sredozemlju,
³¹ Konvencija propisuje da se članak 60. primjenjuje mutatis mutandis na umjetne otoke, uređaje i naprave na epikontinentalnom pojasu. Članak 60 nosi naslov Umjetni otoci, uređaji i naprave u isključivom gospodarskom pojasu, te sadrži detaljna pravila glede prava i jurisdikcije nad tim otocima. Vidi članak 60. i 80. Konvencije o pravu mora, op.cit., str. 380
³² Vukas, B., »The Exclusive Economic Zone and Other International Legal Regimes at Sea«, CIRR, str. 2-3.
³³ Ibid., str. 3.
³⁴ Vidas, D., »Global Trends in Use of the Seas and Legitimacy of Croatia’s Extension of Jurisdiction in the Adriatic Sea«, CIRR, str. 9.
³⁵ Vidi točku 2. Odluke Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije, op.cit., str. 1.