Hrvatski sabor, nakon ljetne stanke, započeo je s radom 15. rujna 2017., a jedan dio zastupnika i zastupnica dočekala je Odluka o umanjenju zastupničkog paušala zbog neopravdanog izostanka (u nastavku teksta: Odluka)1, koju je donio Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove Hrvatskog sabora (u nastavku teksta: Odbor za izbor), 31. kolovoza 2017.
Navedenom Odlukom za 26 zastupnika i zastupnica od njih 151 umanjuje se odgovarajući iznos zastupničkog paušala zbog neopravdanog izostanka u mjesecu srpnju, u dane kada se održavala sjednica Hrvatskog sabora. Predvodnik liste „kažnjenih“ zastupnika je Ivan Klarin, koji nije nazočio ni jednom danu zasjedanja Hrvatskog sabora u mjesecu srpnju 2017., a time nije, pretpostavlja se, sudjelovao ni u radu njegovih radnih tijela. 

Odluka o umanjenju zastupničkog paušala zbog neopravdanog izostanka donesena je na temelju članka 6.a stavak 3. Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru (u nastavku teksta: ZoPDZ)², kojim je dana ovlast Odboru za izbor za odlučivanje u takvim slučajevima, a njezin sadržaj proizlazi iz ostatka članka 6.a ZoPDZ-a. Njime je propisano pravo i dužnost zastupnika da sudjeluje u radu Hrvatskog sabora i način njihova ostvarivanja. U tom smislu, zastupnik svoj dolazak u Sabor potvrđuje elektroničkim putem, zastupničkom iskaznicom, a u slučaju neopravdanog izostanka umanjit će mu se zastupnički paušal za iznos jedne dnevnice za službena putovanja u Republici Hrvatskoj. Bolest, smrtni slučaj u obitelji, sudski poziv i nazočnost društveno-političkim, gospodarskim, znanstvenim, kulturnim i drugim skupovima, konferencijama, manifestacijama i svečanostima na koje je zastupnik pozvan smatraju se opravdanim razlozima izostanka i dokazuju se odgovarajućom dokumentacijom. 

Važno je naglasiti da je novčana kazna za izostanak vezana uz zastupnički paušal, ali ne i za zastupničku plaću, koja bez obzira na umanjenje zastupničkog paušala ostaje zajamčena. Zastupnički paušal je mjesečni iznos od 10 dnevnica za službeno putovanje u Republici Hrvatskoj na koji zastupnik ima pravo zbog povećanih troškova u obnašanju zastupničke dužnosti. On trenutačno iznosi 1.500,00 kuna i predstavlja svojevrstan fiksni, neoporezivi dodatak uz zastupničku plaću.

S obzirom na to da hrvatska parlamentarna praksa poznaje slučajeve kontinuiranih višemjesečnih zastupničkih izostanaka, moglo bi se reći da je ovo zakonsko rješenje ostalo »nedovršeno«. S druge strane, treba ga svakako pozdraviti jer je riječ o prvom činu hrvatskog zakonodavca usmjerenom k discipliniranju zastupnika u obnašanju zastupničke dužnosti. Navedeno rješenje teži hvalevrijednom cilju, odnosno »zaštiti digniteta zastupnika u Hrvatskom saboru i povjerenja građana u instituciju Hrvatskog sabora kao tijela državne vlasti, kao i radi smanjenja neopravdanih troškova državnog proračuna«.³

Unatoč protivljenjima nekih zastupnika koji opravdavanje izostanaka vide kao donošenje školskih ispričnica, treba reći da slične disciplinske mjere postoje i u drugim parlamentima. Primjerice, u njemačkom Bundestagu neupisivanje u listu prisutnosti u dane zasjedanja sankcionira se oduzimanjem 100 eura od zastupničkog paušala, a u slučaju da je riječ o zastupniku kojem nije odobrena odsutnost, oduzima se 200 eura. Tek ako zastupnik podnese medicinsku dokumentaciju kojom opravdava svoj izostanak, oduzeti iznos smanjit će se na 20 eura. Slična je situacija i u Francuskoj, u kojoj zastupnici imaju pravo na zastupnički paušal, koji se isplaćuje mjesečno, bez obzira na trajanje sjednica, ali pod uvjetom da zastupnik redovito sudjeluje u radu skupštine. Zastupnik pisanim putem može zatražiti od predsjednika da izostane s određenih zasjedanja, a neopravdani izostanci imaju za posljedicu odgovarajuće umanjenje paušala. 

Obveza nazočnosti sjednicama Sabora, čini se, došla je u posljednji trenutak. Poluprazna dvorana za vrijeme zasjedanja već godinama učvršćuje dojam u javnosti da zastupnici primaju visoke plaće bez rada i da je tek poneka vruća politička tema razlog dolaska u vidljivijem broju. Ta, pak, situacija, razotkriva drugu dimenziju obnašanja zastupničke dužnosti, koja na jednak način kao i nenazočnost sjednicama godinama nagriza povjerenje građana u instituciju Hrvatskog sabora. 

Hrvatski sabor sve češće i žešće postaje arena neprimjerenih komentara i istupa, koji odražavaju ne samo nisku razinu kulture govora nego i pristojnosti. 

U Hrvatskom saboru do sada smo čuli »da žena nije stvorena za mudraca nego za madraca«, »da više rađa, a manje priča«, ili »da treba priznati, treba biti muško i reći, da, ja sam peder, a ne skrivati se«, a hrvatski građani svjedočili su i iznošenju zastupnika iz dvorane, međusobnim verbalnim obračunima zastupnika, vrijeđanju pojedinih zemalja u cilju obrane vlastite politike i sl. 

Stručnjaci koji se bave analizom kulture ponašanja hrvatske političke elite navode da takvo ponašanje ni po čemu ne odudara od ponašanja elita drugih zemalja. Da je to tako, dovoljno je skrenuti pozornost na ponašanje poljskog zastupnika u Europskom parlamentu, Janusza Korwina-Mikka, iz ožujka ove godine, kada je u raspravi o pitanju nejednakih plaća između žena i muškaraca izjavio da bi »žene trebale zarađivati manje od muškaraca jer su slabije, sitnije i manje inteligentne«. Ono po čemu se Hrvatska razlikuje od drugih zemalja u ovakvim slučajevima ogleda se u načinu suočavanja s njima. U slučaju Europskog parlamenta reakcija je bila konkretna, a poruka jasna. Deset dana suspenzije i zabrane parlamentarnih aktivnosti, osim glasovanja, godinu dana zabrane da bilo gdje predstavlja Europski parlament i uskrata 30-dnevne naknade za rad, kazna je koju je donio Europski parlament na temelju članka 11., a u svezi s člankom 166. Poslovnika Europskog parlamenta. Najavljujući odluku, predsjednik Europskog parlamenta, Antonio Tajani, objasnio je da »neće tolerirati takvo ponašanje, pogotovo kada dolazi od nekoga za koga se očekuje da dostojanstveno predstavlja sve narode. Vrijeđanjem žena, zastupnik je omalovažio temeljne vrijednosti Europske unije.«⁴

Poslovnik Hrvatskog sabora u okviru poglavlja⁵ kojim se uređuje održavanje reda i stegovne mjere, izričito propisuje da red na sjednici osigurava predsjedatelj i da u tom cilju može izreći stegovne mjere, tj. opomenu, opomenu s oduzimanjem riječi i udaljenje sa sjednice. Razlozi za izricanje stegovnih mjera jasni su i odnose se, između ostaloga, na ometanje govornika upadicama, omalovažanje i vrijeđanje predsjedatelja i drugih zastupnika, odstupanje od općih pravila ponašanja, uzimanje riječi, itd. Međutim, stegovne mjere, kao što se može vidjeti u praksi, do sada nisu proizvele odvraćajući učinak. 

Ako se i za ovu situaciju pogledaju rješenja iz Poslovnika njemačkog Bundestaga, vidjet će se da se za slučajeve povreda reda ili nepoštovanja digniteta Bundestaga predviđa izricanje kazne od 1.000 eura, čak i ako zastupnik nije pozvan na poštovanje reda. Svako daljnje ponavljanje čina ima za posljedicu povećanje kazne do 2.000 eura. Kada je riječ o ozbiljnoj povredi, predsjednik može naložiti zastupniku da napusti parlament, a prije zatvaranja sjednice odredit će na koliko je dana zasjedanja suspendiran. Suspenzija može trajati najdulje 30 dana.

U prilog nadi da će doći vrijeme da se i u Hrvatskom saboru neće tolerirati ponašanje koje odudara od onoga koje se smatra prosječno pristojnim, govori činjenica da je započeta rasprava o nužnosti donošenja etičkog kodeksa za zastupnike, kojim bi se učinkovito stalo na kraj svim onim istupima i komentarima koji ruše ugled Hrvatskog sabora. 

Ipak, potrebno je naglasiti da etički kodeks, kao skup načela, vrijednosti i pravila ponašanja kojima se oni na koje se odnose trebaju voditi u obavljanju svog posla, ne može sadržavati sankcije kaznene naravi jer mu je cilj stvaranje kulture ponašanja u skladu s vrijednostima demokratskog društva. Hoće li donošenje etičkog kodeksa bez sankcija uspjeti zauzdati nered i osigurati provođenje reda na sjednicama ili je u cilju zaštite ugleda Hrvatskog sabora i razvitka kulture političkog dijaloga za ovakve slučajeve potrebno propisati sankcije, odgovor bi trebali dati sami zastupnici. Ali, vrlo skoro. 

Pojedini parlamenti imaju definicije za tzv. »neparlamentarni rječnik«. Jedna takva sadržana je u parlamentarnom rječniku Britanskog Donjeg doma. Pod njime se podrazumijeva »kršenje pravila pristojnosti u Donjem domu. U nadležnosti predsjednika Doma je da ne dopusti uvredljiv ili nepristojan rječnik kao i međusobno optuživanje za laganje, pijanstvo ili izvrtanje tuđih riječi. Riječi na koje je predsjednik Doma prigovorio tijekom godina jesu: nitkov, kukavica, glupan, mangup, huligan, štakor, svinja, špija i izdajica. Predsjednik će zahtijevati od zastupnika povlačenje izjava koje se smatraju neparlamentarnim. Odbijanje povlačenja riječi može imati za posljedicu disciplinsku mjeru. Predsjednik može ‘imenovati’ zastupnika. Zastupnici su ponekad poprilično originalni u zaobilaženju pravila; npr. poznata je Churchilova kovanica ‘terminološka nejasnoća’, koja označava laž«.⁶ 

Imenovanje zastupnika, inače, disciplinska je mjera prema zastupniku koji krši pravila Donjeg doma. Naime, u Donjem domu imena zastupnika koriste se samo onda kad ih predsjednik Doma poziva da govore ili kad im upućuje disciplinsku mjeru. Uvjeti pod kojima se zastupnik koji je prozvan imenom može suspendirati propisani su Poslovnikom.


1 Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove Hrvatskog sabora: Odluka o umanjenju zastupničkog paušala zbog neopravdanog izostanka, KLASA: 121-01/17-01/10, URBROJ: 6251-18-17-01 od 31. kolovoza 2017. 
2 Nar. nov., br. 55/00, 107/01, 86/09, 91/10, 49/11, 12/12 i 102/14 - Odluka USRH i 44/17 
3 Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, izvor: http://edoc.sabor.hr/Views/AktView.aspx?type=HTML&id=2021342. 
4 Izvor: http://www.europarl.europa.eu/news/en/press-room/20170314IPR66589/sanctions-against-mep-who-offended-women; pristupljeno 12. rujna 2017. 
5 Poslovnik Hrvatskog sabora (Nar. nov., br. 81/13 i 113/16, čl. 237. – 244). 
6 Izvor: www.parliament.uk/site-information/glossary/unparliamentary-language/, pristupljeno 12. rujna 2017.