1. UVOD
Imovina kao pravna kategorija propisana je normama građanskog prava te predstavlja skup subjektivnih imovinskih prava, predstavljenih jednim nositeljem.¹ Imovina u kaznenopravnom smislu pojmovno je određena člankom 87. stavak 23. Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u nastavku teksta: KZ/11) kao imovina bilo koje vrste, neovisno o tome je li materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti kojima se dokazuje pravo na ili interes za takvu imovinu.

Jedno od osnovnih načela kaznenog prava, propisano u članku 5. KZ/11, je da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom. U članku 87. stavak 22. KZ/11 propisano je koje se tri kategorije smatraju imovinskom korišću od kaznenog djela. To su neposredna imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela, imovina u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela, kao i svaka druga korist koja je ostvarena od neposredne imovinske koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela bez obzira na to nalazi li se na području Republike Hrvatske ili izvan nje.

Člankom 77. KZ/11 propisano je da će se imovinska korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Navedena odredba u korelaciji je s odredbom članka 560. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku² kojom je propisano da će sud u osuđujućoj, odnosno utvrđujućoj presudi izreći oduzimanje imovinske koristi. Imovinska korist oduzet će se ne samo od okrivljenika nego i od osobe na koju je prenesena ako nije stečena u dobroj vjeri.

2. PROŠIRENO ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI
Člankom 78. KZ/11 propisano je prošireno oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelima za koje je nadležan Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te kaznenim djelima protiv računalnih sustava, programa i podataka na način da se presumira kako imovina počinitelja tih kaznenih djela, koja je nerazmjerna njegovim zakonitim prihodima, predstavlja imovinsku korist od kaznenog djela, osim ako počinitelj učini vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito. Nadalje, ako je imovinska korist od kaznenog djela sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način, pa se ne može utvrditi koji dio imovine je stečen na zakoniti način, a koji potječe od kaznenog djela, tada će ukupna imovina biti predmetom oduzimanja do procijenjene vrijednosti imovinske koristi. Takva imovinska korist, prema načelu proširenog oduzimanja imovinske koristi, oduzet će se i od člana obitelji bez obzira na to po kojem pravnom temelju se kod njega nalazi i neovisno o tome živi li u zajedničkom kućanstvu s počiniteljem, kao i od druge osobe bez obzira po kojem pravnom temelju je stečena ako ta osoba ne učini vjerojatnim da je korist stekla u dobroj vjeri i po razumnoj cijeni.

Ako osoba protiv koje je pokrenut kazneni postupak umre, imovinska korist ostvarena protupravnom radnjom može se oduzeti od njezinih sljednika u postupku propisanom posebnim zakonom. Potonja odredba predstavlja osnovu za tzv. objektni postupak (postupak in rem), ali ta se odredba odnosi samo na prošireno oduzimanje imovinske koristi iz članka 78. KZ/11 i ne obuhvaća i druge slučajeve takvog postupka (trajnu raspravnu nesposobnosti te nedostupnosti počinitelja protupravne radnje)³.

3. OBJEKTNI POSTUPAK
Objektni postupak propisan je člancima 560.a - 560.f ZKP/08. Tako će se provesti postupak oduzimanja imovinske koristi u slučaju smrti, trajne raspravne nesposobnosti ili nedostupnosti tijelima kaznenog postupka osobe protiv koje je pokrenut kazneni postupak kad je vjerojatno da ta imovinska korist iznosi najmanje 60.000,00 kuna. Postupak je akuzatorni jer se pokreće i vodi samo na zahtjev državnog odvjetnika. Državni će odvjetnik u slučaju smrti, trajne raspravne nesposobnosti ili nedostupnosti tijelima kaznenog postupka osobe protiv koje je pokrenut kazneni postupak, nalogom pokrenuti poseban postupak u kojem će prikupiti dokaze i činjenice potrebne radi utvrđenja je li osoba počinila protupravnu radnju koja je predmet optužbe i je li tom radnjom ostvarena imovinska korist te u kojem iznosu. Osoba uvijek mora imati branitelja. Ako je imovinska korist, ostvarena protupravnom radnjom, prenesena na drugu osobu, ta osoba u postupku oduzimanja imovinske koristi ima položaj stranke i sva prava koja prema ZKP/08 pripadaju okrivljeniku. Dakle, na zahtjev državnog odvjetnika da se imovinska korist oduzme od osobe koja je umrla ili je trajno raspravno nesposobna ili je nedostupna tijelima kaznenog postupka ili osobe na koju je ona prenesena, sud donosi utvrđujuću (deklaratornu) presudu da je ta osoba počinila protupravnu radnju i da je tom radnjom ostvarila imovinsku korist.

Prije postavljanja zahtjeva, ako je osoba trajno raspravno nesposobna, državni odvjetnik će, uz prisutnost vještaka i branitelja, pokušati ispitati tu osobu. Ako se osoba zbog raspravne nesposobnosti ne može ispitati, državni odvjetnik postavit će zahtjev. Zahtjev se podnosi predsjedniku vijeća nadležnog suda koji će prethodno ispitati postoje li uvjeti za odbacivanje zahtjeva iz razloga radi kojih se ispituje optužnica nakon njezina podnošenja i ako ti razlozi postoje, donijet će rješenje o odbacivanju zahtjeva. Rješenje se dostavlja državnom odvjetniku, osobi i njezinu branitelju. Ako ne donese rješenje o odbacivanju zahtjeva, predsjednik vijeća će ga dostaviti osobi na odgovor te će se provesti postupak kao pred optužnim vijećem. O zahtjevu državnog odvjetnika odlučuje sud nakon provedene rasprave. O raspravi će se izvijestiti zakonski zastupnik osobe, a ako ga nema, njezin bračni ili izvanbračni drug, odnosno najbliži srodnik, branitelj te osoba na koju je imovinska korist prenesena i treća osoba koja tvrdi da glede imovinske koristi ima pravo koje sprječava oduzimanje imovinske koristi.

Predsjednik vijeća će prije rasprave, u prisutnosti vještaka, pokušati ispitati prisutnu osobu radi ocjene njezine raspravne sposobnosti. O vremenu i mjestu ispitivanja izvijestit će se državnog odvjetnika, osobu, branitelja i zakonskog zastupnika, odnosno najbližeg srodnika. Ispitivanje će se obaviti i bez prisutnosti uredno pozvanoga državnog odvjetnika i zastupnika. Ako sud nakon ispitivanja vještaka utvrdi da je osoba trajno raspravno nesposobna, rasprava će se održati u njezinoj odsutnosti. Smatrat će se da je ta osoba porekla osnovanost zahtjeva, a na završetku dokaznog postupka pročitat će se zapisnici o njezinu ranijem ispitivanju, ako postoje. O raspravnoj sposobnosti osobe ispitat će se vještak koji je obavio njezin pregled. Da bi se mogao voditi objektni postupak, mora se raditi o trajnoj raspravnoj nesposobnosti, dakle, mora biti utvrđeno da su zdravstvene smetnje okrivljenika takve da je izvjesno da neće doći do poboljšanja njegova zdravstvenog stanja koje bi mu omogućilo sudjelovanje u postupku.⁴ Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev, a sud nakon provedene rasprave utvrdi da je osoba počinila protupravnu radnju i da je tom radnjom ostvarena imovinska korist, donijet će presudu kojom se utvrđuje da je osoba počinila protupravnu radnju i da je tom protupravnom radnjom ostvarena imovinska korist. U presudi će sud navesti koje stvari ili prava predstavljaju imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom te, ovisno o okolnostima, naznačiti njihovu novčanu protuvrijednost i utvrditi da su te stvari ili prava postale vlasništvo, odnosno imovina Republike Hrvatske. Također će naložiti toj osobi, odnosno drugoj osobi na koju je imovinska korist prenesena, da Republici Hrvatskoj preda određene stvari, odnosno na nju prenese određena prava, ako ona već nisu prešla na Republiku Hrvatsku, ili da isplati njihovu novčanu protuvrijednost u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, i odrediti da se u javnim upisnicima, koje vode sudovi i druga tijela, izvrši upis prava u korist Republike Hrvatske.

Sud će odbiti zahtjev ako ne utvrdi da je osoba počinila protupravnu radnju i ostvarila imovinsku korist ili je imovinska korist potpuno obuhvaćena dosuđenim imovinskopravnim zahtjevom. Presuda se dostavlja državnom odvjetniku, osobi i njezinu branitelju te zakonskom zastupniku, a ako ga nema, bračnom ili izvanbračnom drugu, životnom partneru ili neformalnom životnom partneru, odnosno najbližem srodniku te osobi na koju je imovinska korist prenesena. Žalbu protiv te presude mogu u roku petnaest dana od dana njezina primitka podnijeti sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude u redovitom kaznenom postupku. Drugostupanjski sud će sjednicu vijeća održati u prisutnosti osobe i njezina branitelja ako smatra da je to svrhovito. Svoju odluku sa spisom predmeta dostavit će prvostupanjskom sudu najkasnije u roku koji je za polovicu kraći od roka za dostavu prvostupanjske presude kad se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, dakle u roku mjesec i pol dana od primitka prvostupanjskog spisa.

Iako je iz prethodnih odredbi vidljivo da se na postupak oduzimanja imovinske koristi primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku kojima je reguliran redoviti prvostupanjski i drugostupanjski kazneni postupak, postupak oduzimanja imovinske koristi nije kazneni postupak u pravom smislu riječi nego postupak sui generis⁵. Naime, iako se u tom postupku koji je deklaratorne prirode najprije utvrđuje krivnja počinitelja kaznenog djela, ne koristi se izričaj da je optuženik počinio kazneno djelo i ne donosi se osuđujuća presuda već se navodi da je počinio protupravnu radnju i da je tom radnjom ostvario imovinsku korist (kao kod neubrojivog počinitelja). Radi se o postupku koji je ponajprije usmjeren na predmet („in rem“), kojim se štiti pravo vlasništva na stvari ili imovini, odnosno koji je usmjeren na pribavljenu korist, a ne na osobe (ad personam), a kojemu je cilj restorativnom mjerom uspostaviti prijašnje imovinskopravno stanje kakvo je postojalo prije počinjenja protupravne radnje.

Glede trenutka u kojem je moguće pokrenuti objektni postupak, valja naglasiti kako u slučaju trajne raspravne nesposobnosti i nedostupnosti okrivljenika tijelima kaznenog postupka nema zapreke da se objektni postupak pokrene bilo u slučaju da je kazneni postupak prekinut (u istrazi), bilo da je podignuta optužnica, ali se postupak ne može voditi zbog raspravne nesposobnosti ili nedostupnosti okrivljenika, a nije doneseno rješenje o suđenju u odsutnosti. U slučaju smrti okrivljenika, preduvjet za pokretanje objektnog postupka je da kazneni postupak bude obustavljen.⁶

Glede primjene odredbi o zastari, budući da se ne radi o pravom kaznenom postupku, ne mogu se primijeniti odredbe o zastari propisane u članku 81. KZ/11, jer u odredbama tog članka, kao i svim drugim odredbama koji reguliraju zastaru (čl. 81. - 86. KZ/11), nije propisano da se zastara odnosi na postupak oduzimanja imovinske koristi. Ako se pri tome ima na umu da je u ranijem spomenutom članku 5. KZ/11 sadržano načelo oduzimanja imovinske koristi koje propisuje da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom, polazeći od smisla tog načela (da se nitko ne može okoristiti počinjenjem kaznenog djela), nameće se zaključak da bi primjena instituta zastare bila suprotna samoj prirodi i svrsi tog načela.⁷ I u objektnom postupku primjenjuje se načelo kontradiktornosti pa sud strankama, odnosno obrani, mora dati mogućnost da ospore vjerodostojnost dokaza optužbe, što podrazumijeva i ispitivanje svjedoka, a ne samo čitanje njihovih iskaza iz pravomoćne osuđujuće presude kojom su suoptuženici proglašeni krivima, a sve kako bi se osiguralo načelo jednakosti oružja, koje je jedna od sastavnica prava na pravično suđenje.⁸

Tako nasljednici umrle osobe u postupku oduzimanja imovinske koristi, ostvarene protupravnom radnjom preminulog počinitelja ,,in rem“, imaju interes predlagati dokaze u vezi s utvrđenjem imovinske koristi te uz dopuštenje predsjednika vijeća pravo postavljati pitanja okrivljenicima, svjedocima i vještacima u kojem se smisleno primjenjuju temeljna načela kaznenog postupka koja, između ostalog, uključuju i jamstvo pravičnog postupka.⁹

4. ZAKLJUČNO
Valja napomenuti da, iako se ovaj postupak u sudskoj praksi iznimno rijetko pojavljuje, treba imati na umu supsidijarnu primjenu odredbi zakona kojima je propisan redoviti kazneni postupak pa i ovaj postupak mora sadržavati sve komponente načela pravičnog postupka što ponajprije podrazumijeva načela jednakosti oružja, kontradiktornosti, neposrednosti, usmenosti, pretpostavku nedužnosti i pravo na obrazloženu sudsku odluku.