A.  O ostvarivanju vladavine prava u građanskopravnim odnosima
1. Suvremena država dužna je uspostaviti, održavati i unapređivati vladavinu prava.¹Na to se svojim ustavnim i drugim pravilima obvezala svojim građanima, a svojim se međunarodnim ugovorima i sporazumima, multilateralnim i bilateralnim, na to obvezala međunarodnoj zajednici i drugim državama. Time se ponajprije obvezala na to da će odnose u društvu uređivati javno objavljenim pravnim normama, koje neće nikoga diskriminirati.²No, vladavina prava ne svodi se samo na postojanje takvih pravnih normi, nego i na njihovu zbiljsku vladavinu u društvu. Postojanje pravnih normi, a i njihova kvaliteta,³ bitna je pretpostavka vladavine prava, ali ne i jedina - one trebaju doista djelovati na odnose u društvu.⁴Stoga je suvremena država dužna uspostaviti, održavati i podržavati tijela vlasti, kroz djelovanje kojih će se te norme ostvarivati - upravna tijela vlasti, sudove, druge entitete s javnim ovlastima. I glede građanskopravnih (privatnopravnih) odnosa u društvu treba se ostvarivati vladavina prava.⁵To se, ponajprije, očekuje od sudova, koji bi trebali djelovati kao autoritativno i neutralno tijelo koje će svojim postupanjem omogućavati svakom pojedincu da ostvaruje svoja subjektivna građanska (privatna) prava.⁶U pravnim porecima država koje su se obvezale na vladavinu prava, postulat je da svatko ima pravo na sudovanje i pravedni sudski postupak,⁷u kaznenim, ali ne manje i u građanskim (privatnim) predmetima, naime i glede svojih građanskih (privatnih) odnosa i prava koja u njima ima.⁸ Kadgod je za ostvarivanje nečijeg subjektivnog građanskog (privatnog) prava potrebna pomoć suda, on bi je trebao moći dobiti putem pravednog sudskog postupka.Da bi neki sudski postupak bio pravedan, nesumnjivo je potrebno da u njemu bude osigurana jednakost svih pred zakonom/sudom,⁹kao i da svatko ima pristup pravednom pravnom lijeku. Ali, to dvoje nije dovoljno; potrebno je i da se sudovanje odvija bez neopravdanog odgađanja i odugovlačenja¹⁰te dovodi do rezultata.¹¹ I obrnuto. Kadgod je takva pomoć suda nekome potrebna za ostvarenje nekog njegovog subjektivnog građanskog prava, a on je ne dobiva ili je ne dobiva dovoljno pravednu i učinkovitu, u tom se slučaju vladavina prava ne ostvaruje ili se ne ostvaruje dovoljno dobro.^{12, 13} Upravo se o tome ovdje radi.

B.  Problem raskoraka između potreba i mogućnosti sudskog ostvarivanja i zaštite subjektivnih građanskih prava
a)  o neprimjerenosti sustava sudovanja suvremenim okolnostima i načinu života
2. Treba upozoriti na to da, unatoč proklamiranoj vladavini prava, u suvremenim okolnostima mnoge ovlasti nositelja subjektivnih građanskih (privatnih) prava, ostaju ponekad bez dovoljno učinkovite mogućnosti za njihovo ostvarivanje i zaštitu. U ovom se članku, međutim, nipošto nemamo namjeru baviti možebitnim pogrešnim tumačenjem i primjenom normi građanskog (privatnog) prava pred sudovima i drugim tijelima javne vlasti.¹⁴Želimo upozoriti na to da sâm sustav sudovanja nije više sasvim primjeren suvremenim okolnostima i načinu života, pa se zbog te neprimjerenosti nositelji subjektivnih građanskih prava ne mogu uvijek dovoljno dobro služiti djelovanjem sudova kada bi im ono bilo potrebno za ostvarivanje ili zaštitu njihovih subjektivnih građanskih prava. To nipošto nije beznačajan problem ni na razini nositelja prava ni na razini cijelog društva i njegove potrebe za vladavinom prava. Postojanje tog problema nanosi štetu ostvarivanju subjektivnih prava pojedinaca, a ujedno i uspostavi, djelovanju i afirmaciji vladavine prava u društvu kao cjelini. Suvremeni život zahtijeva daleko žurniju sudsku zaštitu od one kakva je u neko prijašnje doba bila primjerena tadašnjim okolnostima. Ritam života suviše je brz da bi se njegove potrebe za ostvarenjem subjektivnih prava u građanskopravnim odnosima uvijek mogle zadovoljiti na temeljit, ali trom način, na koji ih se zadovoljavalo prije. Zbog te tromosti mnoge ovlasti koje svojim nositeljima daju njihova subjektivna prava, gotovo neizbježno ostaju neostvarene, što će se kroz djelovanje sudova moći tek naknadno sanirati u obliku naknade za time pretrpljenu štetu.¹⁵Pokušat ćemo to prikazati na nekoliko sasvim jednostavnih primjera.

b)  primjeri o dugotrajnosti sudskih postupaka u zaštiti subjektivnih prava
3. Primjerice, ako je kupac-potrošač ugovorio s trgovcem da će mu on predati stvar nakon što bude isplaćena kupovnina, kupac ima, na temelju zakona,¹⁶pravo na to da mu prodavatelj tu stvar preda čim banka primi od kupca nalog za to plaćanje. Ali, ako banka kojoj je kupac dao nalog, iz bilo kojeg razloga, ne prebaci novčani iznos odmah na prodavateljev račun, a prodavatelj odbije predati stvar kupcu dok god »uplata ne sjedne na račun prodavatelja«, kupcu-potrošaču redovito neće preostati drugo nego da pričeka na to da uplata »sjedne« na prodavateljev račun. U protivnom, trebao bi se upustiti u sudski spor s prodavateljem, u kojemu bi do željenog rezultata mogao doći tek nakon daleko više vremena nego što zahtijeva zadovoljenje potrebe zbog koje je stvar kupio.

4. Ili, primjerice, ako potrošač koji je u izlogu trgovine ugledao stvar i navedenu joj cijenu, izjavi trgovcu svoju volju da tu stvar kupi po toj cijeni, sklopio je time s trgovcem ugovor o kupoprodaji, osim u iznimnim slučajevima kada se takvo izlaganje robe ipak ne smatra ponudom (čl. 255., čl. 262. st. 1. ZOO32-a¹⁷).¹⁸ Time što je taj ugovor sklopljen, nastalo je za prodavatelja subjektivno pravo da od kupca potražuje plaćanje kupovnine, a obvezatan mu je predati stvar. Ujedno je za kupca nastalo subjektivno pravo da mu prodavatelj preda tu stvar, a on je prodavatelju obvezatan platiti kupovninu (čl. 376. st. 1. ZOO-a). Ta njihova međusobna prava i obveze trebale bi se izvršiti predajom iz ruke u ruku. Ali, ako prodavatelj odbije predati stvar kupcu ili ako kupac odbije platiti kupovninu, onaj od njih čije subjektivno pravo time ostaje neostvareno, redovito će se - iako to ne želi i to ne odgovara njegovom interesu - trebati pomiriti s tim da se njihov ugovor raskine. U protivnom, trebao bi se upustiti u dugotrajan i skup sudski postupak, što će prodavatelju biti još i dodatno otežano time što će mu redovito biti nepoznato ime kupca. Stoga, u takvim slučajevima neće biti moguće, ili će biti izrazito teško, putem suda štititi i ostvariti ona subjektivna prava koja im pravni poredak daje.

5. Ili, primjerice, kupac koji je kupivši neku stvar pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o njezinom nedostatku koji je otkrio, ima na temelju Zakona subjektivno pravo prema prodavatelju da, prema svojem izboru, zahtijeva od njega otklanjanje nedostatka ili da mu taj preda drugu stvar iste vrste ili da mu snizi cijenu, a - ako je ispunjena i dodatna zakonska pretpostavka za to - mogao bi zahtijevati raskid ugovora, dakle povrat uplaćene kupovnine (čl. 410. st. 1. ZOO-a). On, dakle, ima pravo koje ga ovlašćuje da izabere što će zahtijevati od prodavatelja. No, ako se kupac tim svojim pravom posluži tako da prodavatelju stavi zahtjev da nedostatak ukloni (čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a), ali mu on taj zahtjev odbije ispuniti nudeći mu neko drugo rješenje, kupac će se -
iako to ne želi i to ne odgovara njegovom interesu - nerijetko morati zadovoljiti nekom drukčijom solucijom koju će mu prodavatelj ponuditi, ako nije spreman upustiti se u dugotrajan i skup sudski postupak. Ako takav postupak pokrene, odluka koju će sud donijeti, teško da će, nakon što postane pravomoćna, još uvijek zadovoljavati kupčev interes kojim se vodio kada je na temelju svojeg prava zahtijevao da mu prodavatelj popravi stvar. Kupcu će najčešće trebati još i da provede ovršni postupak radi ostvarenja svojeg prava na prodavateljevu činidbu popravka stvari. Dakako, teško da će se kupac rijetko upustiti u to da tako tegobnim putem ostvaruje svoje pravo na to da mu prodavatelj popravi stvar.

c)  neispunjenje obveze
6. Ili, ako, primjerice, pukne vodovodna cijev u zgradi koja je u etažnom vlasništvu više suvlasnika nekretnine, ali onaj od njih koji upravlja stanom u kojem bi radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine trebalo popraviti kvar, odbije dopustiti pristup - on nije ispunio svoju obvezu prema ostalim suvlasnicima nekretnine, koju mu određuje Zakon (čl. 80. st. 3. ZV-a¹⁹). Svaki od suvlasnika ima tada, na temelju Zakona, subjektivno pravo da od njega zahtijeva ispunjavanje te njegove dužnosti (čl. 46. ZV-a), ali ne udovolji li on tome odmah dobrovoljno, trebat će pravo na to ostvarivati putem suda. Taj će put - čak i u slučaju da se sudski postupak vodi najvještije i najhitnije - ipak biti suviše dugotrajan, da bi se tim putem na vrijeme ostvarilo pravo suvlasnika i pravodobno zadovoljila prijeka potreba.

7. Ili, ako bude bez odobrenja neke osobe javno objavljena njezina slika, pa još i uz neki uvredljiv ili čak klevetnički natpis, povrijeđeno je time njezino pravo osobnosti (čl. 19. ZOO-a). Povredom tog njezinog prava za tu je osobu nastalo na temelju zakona subjektivno pravo da od povreditelja putem suda, ili drugog nadležnog tijela, zahtijeva neka naloži prestanak te radnje kojom se vrijeđa pravo osobnosti, a i da sud/drugo tijelo naloži što je potrebno za uklanjanje njezinih posljedica (čl. 1048. ZOO-a). Ali, može li se osoba čije je pravo osobnosti povrijeđeno nadati da će pokretanjem i vođenjem sudskog postupka -
čak i ako bi ga se vodilo najvještije i najhitnije - moći ishoditi pravodobno uklanjanje te slike i natpisa?

d)  zaštita prava iz radnog odnosa
8. Ili, ako radnici koja se vratila na posao nakon što joj je protekao rodiljni dopust, poslodavac odredi obavljanje nekih poslova koji ne odgovaraju onima na kojima je prije radila, povrijeđeno je time njezino na Zakonu utemeljeno pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove (čl. 73. ZoR-a²⁰). Ako poslodavac ipak ustraje na tome da posao koji joj je povjeren odgovara prijašnjem, za nju nastaje prema njemu subjektivno pravo zahtijevati raspored na poslove koji doista odgovaraju prijašnjima. Za ostvarenje tog njezinog prava stoje joj na raspolaganju sredstva zaštite prava iz radnog odnosa, što uključuje i sudsku zaštitu (čl. 129 ZoR-a). No, hoće li ona nastaviti raditi na neodgovarajućim poslovima dok ne ostvari svoje pravo putem radnog spora, što će - i kada se postupak vodi najvještije i najhitnije - biti tegobno i dugotrajno ili će izabrati neki drugi način i put za rješenje svojeg problema?

e)  povreda autorskih prava
9. Ili, ako autoru nekog dramskog teksta bude bez njegovog pristanka njegovo autorsko djelo deformirano ili skraćeno, pa takvo javno prikazano, ili bude prikazano bez navođenja njegovog autorstva, time su povrijeđena njegova autorska prava, koja ima na temelju Zakona (čl. 15. i 16. ZAPSP-a²¹). On, dakako, ima pravo na sudsku zaštitu svojih autorskih prava od povrede, ali put ostvarivanja tog prava - čak i kada se sudski postupak vodi najvještije i najhitnije - ipak će rijetko moći biti dovoljno brz da bi se autorovo pravo na zaštitu njegovih autorskih prava ostvarilo prije nego što djelo bude prikazano u obliku i na način koji ta njegova prava vrijeđa.

f)   nedostatak brze i učinkovite pomoći
10. Takvih bi se primjera moglo nizati doista mnogo. Svima im je zajedničko da osoba kojoj na temelju normi pravnog poretka pripada neko subjektivno pravo, ne može uvijek računati na onoliko brzu i učinkovitu pomoć suda kakva joj je potrebna za ostvarenje ili zaštitu tog njezinog prava.²²Iako svatko ima zajamčeno pravo na sudovanje i pravedan sudski postupak, u mnogim se slučajevima ipak neće moći osloniti na to da će putem suda moći ostvariti ili zaštititi svoja subjektivna prava u njihovom punom sadržaju. U najboljem će slučaju naknadno, nakon što njezino subjektivno pravo ostane neostvareno, ili bude povrijeđeno, moći putem suda ishoditi naknadu štete koju je time pretrpjela. To, dakako, ne zadovoljava, ne pridonosi urednom odvijanju i razvoju građanskopravnih odnosa među njihovim sudionicima,²³a šteti odnosima u društvu, koji bi trebali nastajati, postojati i razvijati se pod blagotvornom vladavinom prava. Ako se subjektivna prava ne mogu ostvarivati ili se ne mogu u potpunosti ostvarivati, to kompromitira pravni sustav koji ih daje pojedincima da bi u okvirima svojih prava zadovoljavali svoje interese te ostvarivali svoju slobodu.

C.  Prilagodba sudovanja suvremenim potrebama i iskorištavanje suvremenih mogućnosti
11. Problem o kojem pišemo leži u tome da se okolnosti života, rada i privređivanja u društvu mijenjaju brže nego institucionalni i postupovni elementi sudovanja. Zbog toga u suvremenim okolnostima ne može potrebu za ostvarivanjem i zaštitom subjektivnih građanskih prava uvijek u potpunosti zadovoljiti sudovanje kakvo je još razmjerno nedavno bilo sasvim primjereno. S takvim se stanjem nipošto ne bi smjelo miriti, nego treba uporno tražiti i pronalaziti mogućnosti zadovoljavanja suvremenih potreba za sudskom zaštitom. Djelovanje sudova potrebno je prilagođavati suvremenim potrebama, kako u organizacijskom tako i u postupovnom pogledu, da bi u suvremenosti zadovoljavali zahtjeve vladavine prava.

12. Suvremeni život zahtijeva, ali i omogućuje široku primjenu modernih sredstava komunikacije, kao i primjenu informatičke tehnologije i iskorištavanje mogućnosti koje ona pruža. I unutar već postojeće organizacije i sustava postupanja sudova, postoje mogućnosti poboljšanja, koje bi svakako valjalo iskoristiti i proširiti. Na tome se već radi u korist sudovanja, što zasigurno vodi do nekih, čak i znatnih poboljšanja.²⁴Svakako bi trebalo što bolje iskorištavati već postojeće mogućnosti određivanja i provođenja prethodnih i privremenih mjera, a i što više moguće širiti njihovu primjenu. No, jedno i drugo može tek olakšati, ali, na žalost, nije u stanju riješiti problem o kojem se ovdje govori. Naime problem da će neka subjektivna građanska prava ostajati bez učinkovite mogućnosti punog ostvarenja i zaštite putem sudova ako im sudska zaštita ne bude pružana na licu mjesta i bez odgađanja.

D.  Potreba za hitnom sudskom pomoći
a)  mobilnost sudova i osobno pristupanje sudu
13. Da bi se omogućilo rješavanje gorućeg problema ostvarivanja vladavine prava o kojem se ovdje govori, potrebno bi bilo djelatnost sudova obogatiti daljnjom dimenzijom njihove mobilnosti. U tzv. građanskim predmetima sudovi redovito postupaju u sudskim zgradama, stranke i drugi sudionici tih sudskih postupaka nerijetko trebaju osobno pristupiti sudu ili mu se obraćati u pisanom obliku tužbe, prigovora, žalbe ili nekog drugog podneska.²⁵Obraćanje sudu u pisanom obliku, neizbježno dovodi do vremenskog razmaka između potrebe za sudskom pomoći i odgovarajuće reakcije suda na upućeni mu zahtjev za ukazivanjem te pomoći, jer je u svakom slučaju potrebno barem neko vrijeme za sastavljanje pisanog sastavka i njegovo podnošenje sudu, a potom je opet sudu potrebno još neko vrijeme za tehničku manipulaciju zaprimljenom tužbom, prigovorom, žalbom ili nekim drugim podneskom prije nego što na nj reagira. Osobno pristupanje sudu, doduše, lišeno je tog nedostatka, ali je opterećeno ne manjim - ono stvara teškoće svima kojima je u suvremenim okolnostima takav način iniciranja ili sudjelovanja u sudskom postupku teško uskladiti s vlastitim radnim i drugim životnim obvezama. Odatle proizlazi ustručavanje mnogih da radi pokretanja sudskog postupka pristupe sudu, a kada je postupak pokrenut - često izbjegavanje dolazaka na zakazana ročišta, izbjegavanja svjedočenja i sl., što opet za sobom povlači odgađanje rasprava i otezanje sudskih postupka, a u krajnjoj liniji dovodi i do neuspjeha suda da omogući ostvarivanje subjektivnih prava pojedinaca.

b)  postupanje na licu mjesta
14. Vremenski razmak između potrebe za sudskom pomoći za ostvarenje ili zaštitu nečijeg subjektivnog građanskog (privatnog) prava, redovito rezultira deficitom potrebne sudske pomoći ako postojeće okolnosti zahtijevaju hitno postupanje na licu mjesta - u prostorijama neke trgovine, u uredu poslodavca, u prostorijama nekog pogona, pred šalterom banke i sl. Kao što je bolesnima i povrijeđenima vrlo često potrebna hitna, pokretna liječnička pomoć, tako je i mnogima za učinkovitu zaštitu njihovih subjektivnih prava vrlo često potrebna neka hitna pomoć suda na licu mjesta. Svatko ima pravo na suđenje bez neopravdanog odgađanja i odugovlačenja, kako glede vremena koje protječe do početka suđenja, tako i glede trajanja postupka do njegovog okončanja, pa bi trebalo, koliko je to najviše moguće, smanjivati vremenski razmak između potrebe za sudskom pomoći/zaštitom i zadovoljavanja te potrebe. Za to je potrebno da sud, kada je to potrebno, postupa hitno i na licu mjesta.

c)  služba hitne sudske pomoći
15. Da bi se omogućilo hitno postupanje suda na licu mjesta kao način sudovanja u tzv. građanskopravnim stvarima, potrebno je za to uspostaviti hitnu sudsku pomoć te je na organizacijskoj i postupovnoj razini opskrbiti svime što je potrebno za njezino uspješno djelovanje.²⁶Pokušajmo to zamisliti. Pokazat će se da bi hitna sudska pomoć trebala moći reagirati na pozive koji su joj upućeni neformalno, suvremenim sredstvima komunikacije (telefonom, telefaksom, e-mailom ili dr.) te djelovati pragmatično, bez nepotrebnih formalnosti, možda i suđenjem po pravičnosti.²⁷ Za njezino bi optimalno djelovanje bilo potrebno da bude po potrebi na usluzi u svako doba (dana, tjedna i godine) i na svakom mjestu. Trebala bi nastojati da u konfliktnim situacijama postigne izmirenje, razborit dogovor, pravednu nagodbu, ali i biti oboružana stvarnom nadležnošću da po službenoj dužnosti određuje prethodne i privremene mjere te njihovo provođenje.²⁸ Vjerojatno bi trebala imati i neke ovlasti za određivanje kazni, a bilo bi korisno i da se njezina djelatnost može nekako koordinirati s djelatnošću nekih tijela upravne vlasti (socijalnih službi, policije), kao i medicinskih službi.²⁹Dakako, odluke koje bi hitna sudska služba donosila, smjele bi imati samo karakter privremenog rješenja akutnog problema, a zainteresiranima bi trebao stajati na raspolaganju redoviti put »klasičnog« sudovanja. Njime bi trebali i mogli doći do definitivnog rješenja, koje bi ispravilo moguće pogreške i nedostatke privremenoga rješenja. No, ono što bi hitna sudska služba utvrdila o činjeničnom stanju, trebalo bi moći služiti kao svojevrsno osiguranje dokaza za naknadni, »klasični« sudski postupak. Pritom hitna sudska pomoć ne bi smjela biti prepuštena sama sebi prilikom uredovanja, nego bi suvremenim komunikacijskim sredstvima trebala biti povezana s nekim centrom u pravosudnom sustavu (taj bi trebalo ustrojiti i opskrbiti na organizacijskoj, personalnoj, postupovnoj i tehničkoj razini), koji bi joj prema potrebi, na njezin zahtjev davao potrebne informacije i savjete.

16. Postojanje i djelovanje tako zamišljene hitne sudske pomoći nipošto ne bi smjelo ići na štetu neovisnosti suda, kao ni nepristranosti i pravednosti sudovanja. Ono nipošto ne bi nijekalo ni dokidalo potrebu za »klasičnim« sudovanjem, potaknutim pisanim zahtjevom (tužbom, prijedlogom i sl.) sudu, koji bi ga vodio prema tradicionalnim postupovnim pravilima, postupajući, u pravilu, u sudskoj zgradi. Potrebu za takvim sudovanjem ne bi postojanje i djelovanje hitne sudske službe ni nijekalo ni činilo nepotrebnim, baš kao što ni djelovanje hitne medicinske službe ne niječe ni čini nepotrebnim, nego baš naprotiv pretpostavlja moguće daljnje liječenje pacijenata u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama, prema odgovarajućim dijagnostičkim i terapijskim metodama i mogućnostima.

17. Uspostaviti tako zamišljenu hitnu sudsku pomoć,³⁰a potom je i prema potrebi dalje razvijati, ne bi bilo ni lako ni jednostavno. Zahtijevalo bi to ne mali napor, kako zakonodavni, tako i organizacijski, financijski, obrazovni,publikacijski i dr.³¹Ali, moglo bi se očekivati da će biti nagrađen znatnim napretkom u društvenim odnosima. Dovede li do potpunijeg ostvarenja vladavine prava, do vraćanja punog sadržaja i smisla pravnom, napose građanskopravnom (privatnopravnom) uređenju, a ono je bitno za svakodnevni život građana i funkcioniranje gospodarstva - zasigurno bi to ojačao opći osjećaj pravne sigurnosti. Kroz to bi i poraslo zadovoljstvo ili bi se barem smanjilo nezadovoljstvo građana funkcioniranjem sudstva i države, a time i uređenjem društva uopće.³²

 
1 O vladavini prava, kao idealu i praksi v. HAYEK, F.: Politički ideal vladavine prava, Školska knjiga, Zagreb, 1994.; BAČIĆ, A.: Leksikon Ustava Republike Hrvatske, Split, 2000., Pravni fakultet u Splitu, str. 398-400; Vladavina prava i institucije kontrole ustavnosti zakona, Ustavni sud u zaštiti ljudskih prava, Organizator, Zagreb, 2000.; PICKEL, G.: Rechtsstaat und Demokratie - Theoretische und empirische Studien zum Recht in der Demokratie (zajedno s Lauth, H. J. i Becker, M.), Westdeutscher Verlag, Wiesbaden 2001; SMERDEL, B.: Hrvatski pravni sustav i ustavno načelo vladavine prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2001., 6, str. 1149-1162. 
2 OMEJEC, J.: Zabrana diskriminacije u praksi Europskog suda za ljudska prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2009., 5, str. 873-979 i CRNIĆ I., DIKA, M.; MARIJAN, R.; MRČELA, M.; POTOČNJAK, Ž.: Antidiskriminacijsko zakonodavstvo i praksa, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom i Pravosudnom akademijom, Zagreb, 2009. 
3 V. SMERDEL, B.: Summum ius: što je to uopće dobar zakon?, Informator, br. 5990-5991, 2011., str. 3; BARBIĆ, J.: Reforme - obveze i postignuća (interview), Informator, br. 6149, str. 1-3. 
4 V. BARBIĆ, J.: Vladavina prava, Pravo u gospodarstvu, 2009., 6, str. 1530-1547; isti: BARBIĆ, J.: O vladavini prava u hrvatskom pravnom sustavu, Informator, br. 5826-5827, 2010., str. 1-2. 
5 Djelovanje tih tijela treba biti u skladu s jamstvima ljudskih prava, što ih daju ustavne i odgovarajuće norme država, kao i opći i regionalni međunarodni ugovori i sporazumi za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. O primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda v. OMEJEC, J.: Primjena Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u radu domaćih sudova, Hrvatska pravna revija, 2007., str. 7-8, 1-9 i 9, 1-15; KRAPAC, D.: Pretpostavke za pokretanje i vođenje ustavnosudskog postupka zaštite individualnih ustavnih prava i sloboda: pravni okviri i stvarne granice (»procesnost«) hrvatskog modela ustavne tužbe, u Hrvatsko ustavno sudovanje de lege lata i de lege ferenda (Barbić, Jakša, ur.), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2009., str. 169-207. 
6 Subjektivna građanska prava pojedinaca proizlaze neposredno ili posredno iz pravnih normi koje odnose u društvu uređuju tako što pod određenim pretpostavkama daju/priznaju neka subjektivna prava pojedincima, da bi oni u okviru tih prava mogli ostvarivati svoju slobodu u društvu. 
7 Pravedni sudski postupak ključni je element vladavine prava. Pravednost sudskog postupka ima dva aspekta: institucionalni (npr. neovisnost i nepristranost suda) i postupovni (procesni) (npr. pravednost tijekom rasprave). O neovisnosti v. SESSA, Đ.: Dostignuća Vijeća Europe u neovisnosti sudstva, u Liber amicorum in honorem Jadranko Crnić, Novi informator, Zagreb, 2009., str. 347-363. 
8 Svatko ima pravo na pravedni sudski postupak, ne samo u pogledu postupanja u kaznenim, nego i u građanskim (privatnim) predmetima. V. UZELAC, A.: Pravo na pravično suđenje u građanskim predmetima: nova praksa Europskog suda za ljudska prava i njen utjecaj na hrvatsko pravo i praksu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2010., 1,
 
 str. 101-148; isti: Hrvatsko procesno pravo i jamstvo pravičnog postupka iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1998., str. 1005-1030; UZELAC, A.: Pravo na pošteno suđenje: opći i građanskopravni aspekti čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u Usklađenost hrvatskih zakona i prakse sa standardima Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Radačić, I., ur.)., Centar za mirovne studije, Zagreb, 2011., str. 88-125; VLADUŠIĆ. J.: Pravo na pošteno suđenje, uz osvrt na utvrđivanje građanskih prava i obveza, Informator, br. 6124, 2012., str. 1-3, te tamo navedene odluke Europskog suda za ljudska prava. 
9 V. RAČAN, A.: Jednakost u ustavnosudskoj praksi, u Liber amicorum in honorem Jadranko Crnić, Novi informator, Zagreb. 2009., str. 73-100. 
10 V. OMEJEC, J.: ‘Razumni rok’ u interpretaciji Ustavnog suda Republike Hrvatske, u Ustavni sud u zaštiti ljudskih prava: interpretativna uloga Ustavnog suda (Crnić, J. i Filipović, N., ur.), Hrvatski pravni centar i Organizator, Zagreb, 2000., str. 131-150. 
11 Pravedno i učinkovito postupanje sudova na najmanju moguću mjeru smanjuje potrebu za primjenom samopomoći. 
12 Što se odnosi na sudove i njihovo postupanje, na odgovarajući se način odnosi i na djelovanje drugih tijela vlasti i ostalih entiteta koji djeluju pod sudskom kontrolom. 
13 O ulozi ustavnog sudovanja u promicanju vladavine prava v. SOKOL, S.: Ustavni sud Republike Hrvatske u zaštiti i promicanju vladavine prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2001., 6, str. 1163-1176. 
14 Time se ovdje ne bavimo, iako se takvi slučajevi javljaju i imaju odgovarajuće posljedice na građanskopravnoj, ustavnopravnoj i konvencijskoj razini. V. MARKOVIĆ, S.: Povreda ustavnog prava na pravično suđenje, Informator, br. 6115, 2012., str. 1-2; KAČER, H.: Čuvari pravne sigurnosti i vladavine prava, Informator, br. 5618, 2008., str. 12-13; MARKOVIĆ, S.: Povreda prava na pravično suđenje, nastala pretjerano formalističkim pristupom nadležnog upravnog tijela, Informator, br. 6158, 2013., str. 1-3. 
15 V. CRNIĆ, I.: Pravo na naknadu neimovinske štete zbog diskriminacije, Hrvatska pravna revija, 2009., 5, str. 28-47. 
16 Članak 11. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12). 
17 Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11 - Zakon o rokovima za ispunjenje novčanih obveza itd.). 
18 Samo »ako se izlaganje proizvoda na prodajnom mjestu, prema općim propisima obveznog prava ne smatra ponudom, trgovac može odbiti s potrošačem sklopiti ugovor o prodaji proizvoda koji izlaže na prodajnom mjestu samo ako to proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja…« (čl. 7. st. 1. reč.1. Zakona o zaštiti potrošača). 
19 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98 - Z. o prodaji stanova itd., 135/99 - Ust. s., 22/00 -
Ust. s., 73/00, 114/01, 79/96, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12). 
20 Zakon o radu (Nar. nov., br. 149/09, 61/11 i 82/12 - Z. o kriterijima itd.). 
21 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov.,br. 167/03, 79/07, 80/11, 125/11 - KZ). 
22 Traženje pomoći i zaštite subjektivnih prava od suda osobito je potrebno u društvenim okolnostima u kojima se živi u neizvjesnosti o tome koja i kakva prava pojedincu pripadaju, koji njegovi interesi mogu računati s pravnom zaštitom, a koji ne. Neizvjesnost o tome u mnogome je posljedica i činjenice da se u našem društvu još miješaju elementi prijašnjeg s onim novog društvenog sustava, što je svakako zbunjujuće. Već spomenuta nestabilnost pravnog poretka, učestalo mijenjanje propisa i sudske prakse, dodatno zbunjuje ne samo nepravnike, nego i najbolje pravnike. Dakako da se oni koji su u nedoumici o svojim pravima, obraćaju sudovima i u situacijama u kojima im se inače ne bi obraćali. Norme pravnog poretka, a osobito one privatnopravne (građanskopravne), trebale bi na društvene odnose djelovati u prvom redu kroz to što im se pojedinci dobrovoljno podvrgavaju, ali za to je potrebno da se u društvu razvije svijest o pravima, njihovom sadržaju, potrebi i smislu. Tada sudovi ne bi bili toliko opterećeni, pa bi lakše, bolje i efikasnije obavljali svoju izvanredno zahtjevnu zadaću. 
23 Nije dobro kada se bez dovoljno razloga subjektivna prava zamjenjuju određenom naknadom štete, jer to deformira sadržaj građanskopravnih odnosa. U pravom uređenom društvu ponajprije je potrebno da u društvenim odnosima svatko može ostvarivati prava koja ima na temelju pravnog poretka, a ne da umjesto toga dobiva neku naknadu za štetu pretrpljenu neostvarenjem prava. 
24 V. UZELAC, A.: Accelerating civil proceedings in Croatia - A history of attempts to improve the efficiency of civil litigation, u The Law’s Delay. Essays on Undue Delay in Civil Litigation (van Rhee, C.H., (ur.), nakl. Intersentia, Antwerp-Oxford-New York 2004, 283-313; isti u Beschleunigung des zivilgerichtlichen Verfahrens in Mittel- und Osteuropa, nakl. Neuer Wissenschaftlicher Verlag, Wien-Graz , 2004., 67-122; KREGAR, J.: Strategija razvoja pravosuđa za razdoblje od 2013. do 2018. godine, Informator, br. 6138-6139, 2013., str. 1-3. 
25 Doduše, sudovi i sada, ocijene li to potrebnim, ureduju izvan sudskih zgrada, ali takvo uredovanje nije pravilo, nego tek iznimka. 
26 Sudovanje u tzv. kaznenopravnim stvarima, dakle o onome što nije redovit život, nego su malformacije i ekscesi u društvenim odnosima, u velikoj se mjeri uspješno oslanja na predistražni i istražni postupak, čime se uglavnom zadovoljava potreba za hitnim postupanjem na licu mjesta. To, na žalost, ne može otkloniti svaku opasnost od povrede prava na pravično suđenje u kaznenim predmetima (v. MARKOVIĆ, S.: Povreda prava na pravično suđenje - dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva, Informator, br., 6170, 2013., str. 5-6). 
27 V. RADOLOVIĆ, A.: Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1998, vol. 9-suppl., 1049-1063. 
28 Hitnoj sudskoj službi mogla bi biti dana nadležnost za postupanje i odlučivanje u sporovima zbog smetanja posjeda, a i u drugima u kojima je potrebna hitnost. 
29 Dok takve hitne sudske pomoći nema, potrebu za njom nastoje zadovoljiti policija, inspekcijske službe i sl., ali njihovi djelatnici nisu za to ni educirani, ni opremljeni, a i opterećeni su drugim zadacima iz svoje nadležnosti. 
30 Trebalo bi to činiti postupno, isprva samo na nekom ograničenom području, pa pratiti postignute rezultate, pozitivne i negativne, te stjecati iskustva i stalno se prilagođavati novim potrebama i mogućnostima. 
31 Svakako bi trebalo računati i s otporima onih koji iz bilo kojeg razloga ne bi željeli mijenjati postojeće stanje. 
32 Arsen Bačić ispravno kaže da je »najvažnija stvar u sustavu ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, pravda i pravednosti … povjerenje. Ljudi moraju vjerovati da je taj sustav razuman. On ne mora biti savršen, ne treba uvijek davati odgovore s kojima će se ljudi slagati, ali sustavu se treba vjerovati.« (v. BAČIĆ, A.: Sudac i demokracija - Reminiscencije u povodu petogodišnjice odlaska dr. sc. Jadranka Crnića, prvog predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske, Informator, br. 6164-6165, 2013., str. 2, in fine.