Širenje SARS-CoV-2 virusa stavilo je institut clausula rebus sic stantibus u fokus pozornosti pravne struke diljem svijeta. Izvanredne i nepredvidive okolnosti uzrokovane COVID-19 pandemijom imale su i imat će utjecaj na ugovorne obveze među hrvatskim subjektima, ali možda i još u većoj mjeri na one s međunarodnim elementom. U članku se stoga daje osvrt na poredbenopravna uređenja utjecaja promijenjenih okolnosti na ugovorne odnose te položaj hrvatskog prava u tom kontekstu. S obzirom na širinu materije, ovom su prilikom izložena uređenja u zemljama sljednicama bivše SFRJ, u Italiji (kao uzoru prvotnog uvođenja instituta u Općim uzancama), u Grčkoj i Portugalu te u skandinavskim zemljama, tj. u europskim državama u kojima je klauzula uvedena u prvom valu priznanja instituta od polovice do početka devedesetih godina 20. stoljeća.