informator: Gospodine Matešić, novim zakonskim odredbama poslovi javne nabave uređeni su na način da se osigurava više jasnoće kad je riječ o pravima i o obvezama sudionika. Može se reći da je intencija - javnu nabavu temeljiti na načelima dobrog gospodarenja.

Recite koje su, prema Vašoj ocjeni, bitne novine u odnosu na dosadašnje zakonske odredbe?

MATEŠIĆ: Aktualni amandmani na Zakon uzrokovani su opravdanim prigovorima koji dolaze izvana, bilo od europskih partnera, bilo od drugih institucija, pretežno financijskih, koji su zainteresirani za investicije i njihovu sigurnost. Oni sustavno prate stanje, kako u području zakonodavstva tako i institucija i korisnika.

Tako su najhitnije izmjene, u stvari, brisanja nekih prijašnjih rješenja koja su remetila temeljna načela javne nabave i bila predmetom kritika, bilo izvana, bilo domaće stručne javnosti.

Brisana su, tako, tzv. izuzeća od primjene zakona i baš nabava Vlade RH u slučajevima postojanja posebnog interesa, okolnosti ili namjene koji nikada nisu bili definirani pa su stoga predstavljali izuzetak od načela transparentnosti nabave.

Također, više ne postoji mogućnost izuzeća od primjena propisa javne nabave i izravno ugovaranje između dva obveznika primjene zakona. Radi se o tzv. inhouse procurement, ili kućnoj nabavi koja onemogućava tržišno natjecanje, održava monopolsko postupanje i suprotna je načelu slobode tržišta.

Brisane su i kritizirane suglasnosti na načine nabave koje je izdavao Ured za javnu nabavu, a odgovornost na pravilnu primjenu zakona u području odabira načina nabave je na naručitelju s proširenom mogućnosti pravne zaštite i kod izravnog ugovaranja.

Dvojbu oko kruga osoba koje moraju primijeniti odredbe Za

kona kad obavljajue proces nabave, riješena je definiranjem pretpostavki i popisom naručitelja kojeg će pod uvjetima propisanom Zakonom izraditi Vlada. Same pretpostavke koje moraju ispuniti obveznici primjene Zakona su liberalnije određene, radi čega se smatra da će određeni broj onih koji su do sada bili primjenjivači biti oslobođeni te obveze. Prva tumačenja zakona donose zanimljive zaključke kao, primjerice, koja je pravna priroda tog popisa kojeg će Vlada utvrditi, postoji li protiv njega pravna zaštita i što s onima koji budu nezadovoljni tim popisom?

Proširena je mogućnost pravne zaštite na način nabave, izravnu pogodbu bez objave i na odluku o poništaju nadmetanja i to je prva mogućnost bilo kakve pravne zaštite u području javne nabave koja se provodi izravnim pogađanjem, do sada.

Utvrđena je specifična privremena mjera kojom se može odobriti nastavak postupka u slučaju nastanka nerazmjerne štete. Ta mjera predstavlja izuzetak od načelne suspenzije sklapanja ugovora u slučaju iz-javljivanja prigovora i žalbe pa već sada rađa dvojbe oko definiranja njezine pravne prirode, te uvjeta za primjenu kao i pravnih posljedica takve odluke.

Donekle su korigirane odredbe 0 sposobnostima ponudite- Ija i kriterijima odabira, no ne bitno.

Izvršeno je i niz lingvističkih i drugih poboljšanja postojećih rješenja i izraza.

informator: Kakav je postupak određen i koje su novine u postupku javne nabave kad je riječ o značajnijim nabavama roba ili određenih radova. Na što Zakon obvezuje?

MATEŠIĆ: Odgovor je sadržan u prethodnom, no o tom ćemo pitanju iscrpnije govoriti upravo na savjetovanju Novog informatora, 26. listopada 2005. g., u sklopu teme »Novo pravo javne nabave«.

informator: Temeljno načelo je javno nadmetanje na osnovi kojega se prikupljaju ponude te ocjenjuje sposobnost ponuđača i kriteriji odabira. Tko obavlja taj iznimno odgovoran posao i propisuje li Zakon i osobnu odgovornost sudionika u slučaju propusta?

MATEŠIĆ: Zakon utvrđuje odgovornu osobu kao osobu koja odgovara za zakonitost postupka javne nabave i ona koincidira sa čelnikom tijela javne ovlasti, no ne nužno. O osobnoj odgovornosti Zakon o javnoj nabavi ne govori no, primjenjuju se opći statusni propisi koji uređuju upravu, ili trgovačka društva koji u dovoljnoj mjeri štite odnose. Dakako uz njih uvijek postoji i opća kaznenopravna odgovornost radi čega nije bilo niti potrebe posebno tu materiju uređivati jav-nonabavnim propisima. Izvan toga Zakon poznaje prekršajnu odgovornost za pravne i odgovorne osobe za različita kršenja strogih propisa.

informator: Gospodine Matešiću, u kakvom će se položaju, ubuduće, naći trgovačka društva? Koje su novine u pravnoj zaštiti?

MATEŠIĆ: Dakle, prije svega treba napomenuti da je kontrola zakonitosti postupaka javne nabave utemeljena upravo na privatnom, poduzetničkom dijelu javne nabave. Upravo trgovačka društva i trgovci pojedinci pretežno vode postupak pravne zaštite, inicirajući ga traženjem ocjene o zakonitosti postupanja. Instrumentarij pravne zaštite koji im stoji na raspolaganju se sastoji od: prigovora i žalbe na odluke kojima se okončava postupak nabave, prijedloga za provođenje nadzora na nekim postupcima nabave koji se adresira Uredu za javnu nabavu, inicijative Uredu za državnu reviziju, prekršajne i kaznene prijave protiv odgovornih za postupke javne nabave te sudske tužbe u upravnom sporu protiv odluka Državne komisije i tužbe za naknadu štete.

Ono što je novo u pravnoj zaštiti, u nedavnim Izmjenama i dopunama ZJN-a, je da se sada, po prvi put. može izjaviti prigovor i žalba protiv odluke o izboru načina nabave i baš na nabavu putem izravnog ugovaranja bez prethodne obavijesti. Takav pravni lijek može podnijeti svatko tko ima pravni interes i kome bi time mogla biti nanesena šteta. Zakon sada poznaje i mogućnost prigovaranja te izjavljivanja žalbe protiv odluke o poništenju nadmetanja, što je dosad bilo priznato u praksi, ali nedovoljno propisano zakonom.

Novost je također i izuzetna mogućnost traženja i odobrenja nastavka postupka iz posebnih razloga čime bi se amortizirala suspenzija sklapanja ugovora u slučaju izjavljivanja prigovora i žalbe.

No, i dalje je slaba strana žalbenog postupka, primjena Zakona o općem upravnom postupku koji je sam po sebi zastario i teško je primjenjiv na specifične odnose u javnoj nabavi. Nedostatak odgovarajućeg postupovnog propisa za žalbeni postupak smetnja je bržem razvoju odnosa i kvalitetnijoj zaštiti prava pa time i većoj pravnoj sigurnosti.

informator: Koja bi bila vaša ocjena stanja u javnoj nabavu u RH u ovom trenutku?

MATEŠIĆ: U ovom trenutku sustav javne nabave je u značajnoj dinamici i razvoju.

Rekonstruiran je Zakon o javnoj nabavi sa svrhom da se postojeća rješenja poboljšaju i unaprijede, a sam zakon pripremi za sljedeći korak kojim bi se provele korjenite promjene i usuglasilo domaće zakonodavstvo s europskim.

Vezano uz amandmane Zakona, a i izvan toga, intenzivan je rad na izobrazbi. Nakon prvog čitanja Zakona javile su se prve dvojbe i pitanja, a praksa je pozvana dati tumačenja. U posljednje se vrijeme, u tisku, pojavila i prva stručna literatura; 3 zbornika radova nastalih na različitim savjetovanjima, a omogućavaju uvid u praksu i tumačenje propisa. U posljednjih godinu dana održano je 12 različitih seminara na temu javne nabave i svi su izvrsno posjećeni što samo po sebi govori o potrebama korisnika za izobrazbom.

Osim ove dinamike prisutna je živa aktivnost na razvoju institucija koje obavljaju nadzornu i kontrolnu funkciju u javnoj nabavi. Misli se na Ured za javnu nabavu i Državni ured za reviziju koji obavljaju nadzornu funkciju te Državnu komisiju za kontrolu postupaka javne nabave koji obavlja kontrolnu funkciju, koji u slično vrijeme provode različite projekte financirane od strane EU, CARDS programa sa ciljem jačanja kapaciteta tih institucija. Projekti se vode s istaknutim stručnjacima iz EU, posebice Njemačke, Velike Britanije i Slovenije, a uključuju različite oblike savjetovanja i konferencija, studijskih posjeta, izrade podzakonskih i internih akata te alata za primjenu zakonodavstva, jednom riječju kompletno osnaživanje sustava javne nabave.

Uz to, sustavan rad na funkciji kontrole i pravne zaštite u predmetima javne nabave rezultira pozitivnim ocjenama ovog segmenta koja dolazi od europskih partnera te drugih međunarodnih subjekata, koji tvrde da je veliki napredak je postignut u području pravne sigurnosti.

Samo otvaranje početka pregovora sa EU značit će intenziviranje poslova oko javne nabave.

informator: Ima li mjesta u reformi nacionalnog zakonodavstva govoriti o potrebi nacionalne preferencije u javnoj nabavi i tako zaštititi domaće ponuđače?

MATEŠIĆ: Čini se da ne jer bi to bilo potpuno protivno osnovi na kojoj su se države Europe udružile u uniju. Radi se o četiri slobode, o slobodi kolanja kapitala, roba i usluga te slobodi nastana.

Europska unija je prije svega trgovinska unija u kojoj je sloboda tržišta bitna pretpostavka postojanja. Takva bi odredba bila predmet kritike i kočnica stvarnom pristupu tržištu.

No, prema domaćim propisima, strana pravna osoba mora prije početka poslovanja u Hrvatskoj osnovati trgovačko društvo ili podružnicu pa tim činom postaje domaće društvo. Iz tog je razloga nemoguće selektirati subjekt na tržištu s obzirom na podrijetlo kapitala, kad svi koji posluju u zemlji jesu, ili bi trebali biti, domaća trgovačka društva.

Doduše ono što je moguće, što praksa Europskog suda pravde priznaje, je postavljanje različitih prioriteta (ekoloških, socijalnih i drugih) koji, međutim, opet mogu vrijediti za sve one koji u zajedničkoj državi ispunjavaju uvjete pa opet nisu diskriminatorni.

informator: Koje su obveze RH u javnoj nabavi vezane uz početak pristupnih pregovora EU?

MATEŠIĆ: Početak pristupnih pregovora značit će za zakonodavstvo javne nabave snažan impuls za bržu i temeljitu harmonizaciju zakonodavstva, potpunu izgradnju institucija kontrole, nadzora i ostale logistike i potpunije osposobljavanje korisnika postupaka. Dakako da će ti uvjeti dovesti i do razvoja pravne literature, znatno suptilnije prakse, potpunije izobrazbekorisnika i to kako prijeko potrebnim znanjem tako i vještinama. Praksa drugih država članica kao i posebno praksa Europskog suda pravde postat će dijelom domaćeg pravnog korpusa i bit će ga potrebno poznavati i rabiti. Pravna sigurnost u području javne nabave bit će zasigurno veća, a time i poduzetnička očekivanja o predvidivosti i objektivnosti poslovanja s državom.

No, strah nekih, da će se otvaranjem domaćeg tržišta javne nabave hendikepirati domaće ponuđače, neće biti opravdan kao i očekivanja da će prekogranični ponuđači povećati svoje udjele na domaćim nabavama. Naime, u EU prekogranična nabava ne prelazi 5% cjelokupnih nabava.

informator: Gospodine Matešiću, hvala na razgovoru.