1. Uvodne napomene

Ministarstvo pravosuđa odlučilo se za izradu novog Zakona o obveznim odnosima (u nastavku teksta: novi ZOO) iz više razloga. Ponajprije jer se s vremenom pokazalo da važeći ZOO,¹ ima neke nedostatke koje je potrebno ispraviti. Nadalje, zbog velikog broja izmjena i dopuna koje su učinjene tijekom godina (Zakon je mijenjan i dopunjavan jedanaest puta), je tekst Zakona postao nepregledan. Također, započinjanjem postupka pridruživanja Europskoj uniji Republika Hrvatska obvezala se postupno u svoj pravni poredak ugraditi čitavu pravnu stečevinu Unije. To podrazumijeva i usklađivanje ZOO-a s odredbama smjernica Europske unije. Naposljetku, postojala je potreba terminološkog usklađivanja teksta Zakona sa standardom hrvatskoga pravnog nazivlja.²

Glavna promjena je promjena u sistematizaciji sadržaja zakona, te izvršena renumeracija članaka, dok su izvršene određene sadržajne izmjene teksta važećeg ZOO-a relativno malobrojne.

Novi će ZOO biti strukturno izmijenjen u odnosu na važeći ZOO. Tako se predlaže da ZOO bude podijeljen u tri dijela: dio prvi - opći dio, dio drugi - posebni dio, dio treći - prijelazne i završne odredbe. U prvom su dijelu predviđena opća pravila koja se primjenjuju na sve obveznopravne odnose, a u drugom posebna pravila, i to za ugovorne odnose i izvanugovorne odnose.

Zbog strukturne promjene, prilikom izrade predloženog teksta ZOO-a odlučeno je prići i renumeraciji važećeg teksta Zakona. Tako se, primjerice, odredbe o raskidu ugovora zbog neispunjenja nisu uopće sadržajno mijenjale u odnosu na postojeće zakonsko rješenje, no do sada su iste bile sadržane u člancima 124. - 132. ZOO-a, dok su u novom ZOO-u iste sadržane u člancima 360. - 368. ZOO-a. Istoj renumeraciji se odlučilo prići jer je dio odredaba važećeg ZOO-a stavljeno izvan snage,³ dok su neke dodane,⁴ stoga je postojeći tekst Zakona bio prilično nepregledan. Osim navedenog, novi ZOO uređuje neke institute koji u važećem ZOO-u nisu uređeni, poput, primjerice, ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor o posudbi, ugovor o darovanju, ugovor o najmu, institut naloga. Nadalje, usklađivanje ZOO-a sa smjernicama Europske unije zahtijevalo je da se dopune određeni instituti, odnosno da se predvide neki novi instituti što je rezultiralo novim odredbama koje do sada nisu postojale.

Sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica,⁵ predloženi tekst ZOO-a usklađen je sa smjernicama Europske unije kojima se uređuje materija obveznog prava i to sa smjernicom o prodaji potrošačke robe i jamstvima, zatim o odgovornosti za neispravne proizvode, o turističkim paket-aranžmanima, o samostalnim trgovačkim zastupnicima, o sprječavanju zakašnjenja u plaćanju kod trgovačkih ugovora, o elektroničkim potpisima te o elektroničkoj trgovini.

Daljnja izmjena odnosi se na usklađe-nje sa standardom hrvatskog pravnog nazivlja. Tako je umjesto naziva »materijalna i nematerijalna šteta« predviđen naziv »imovinska i neimovinska šteta«; umjesto naziva »ništavost« predviđen je naziv »ništetnost«; umjesto naziva »dobar privrednik« predviđen je naziv »dobar gospodarstvenik«; umjesto naziva »ugovor u privredi« predviđen je naziv »trgovački ugovor«; umjesto naziva »komision« predviđen je naziv »komisija«; umjesto naziva »ortakluk« predviđen je naziv »or-taštvo«; umjesto naziva »licenca« predviđen je naziv »licencija«. S obzirom na to da su se predloženi novi nazivi, u pravilu koristili i u praktičnoj primjeni, izmjene nazivlja pojedinih instituta ne bi smjeli u praksi stvoriti nejasnoće i probleme.

2. Opći dio

Opći dio novog ZOO-a podijeljen je u sedam glava. Prvo su navedena osnovna načela Zakona, zatim odredbe o sudionicima obveznih odnosa, o nastanku obveza, o vrstama obveza, učincima obveza te o promjenama u obveznom odnosu.

2.1. Osnovna načela

U osnovnim načelima, kao jednu od izmjena, novi ZOO ističe da se između trgovaca primjenjuju kako trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili, tako i praksa koju su međusobno razvili, a trgovački običaji obvezuju trgovce uvijek kad njihova primjena nije izričito ili prešutno isključena. U obveznim odnosima između ostalih sudionika primjenjuju se običaji samo kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana. Novi ZOO ističe pojam trgovca, no nigdje nije sadržana odredba o tome tko se smatra trgovcem u smislu odredaba tog Zakona. Stoga će praksa trebati urediti navedeno pitanje, s obzirom na to da će isto izazvati određene nejasnoće jer, npr., nije jasno da li se u slučaju kad Republika Hrvatska kupuje neku robu (npr. papir, i ne javlja se kao tijelo javne vlasti već obavlja privatne ovlasti) primjenjuju pravila o pregledu robe koja vrijede za trgovce ili za privatne osobe.

2.2. Sudionici obveznih odnosa

Odredbe o sudionicima obveznih odnosa propisuju da to mogu biti fizičke i pravne osobe, no promjena se ogleda u odredbi čl. 19. o pravnoj osobnosti kojom se ističe da fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te se, primjerice, i navode pojedina prava osobnosti - to su pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. To je osobito značajno za pravnu osobu koja ima pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. Te su odredbe važne i radi nove definicije neimovinske štete kao povrede prava osobnosti, te izričito priznavanje tih prava i pravnim osobama.

2.3. Vrste obveza

Odredbe o nastanku obveza nisu doživjele izmjene, no Glava IV. o vrstama obveza je doživjela, glede kamata, značajne izmjene. Sustav određivanja stope zateznih kamata u novom ZOO-u vezuje se uz eskontnu stopu Hrvatske narodne banke i ovisi o subjektu obveznopravno-ga odnosa na način da se ona uvećava u odnosima iz trgovačkih ugovora te ugovora između trgovaca i osoba javnog prava za 8 postotnih poena (što bi danas iznosilo 12,5%), a u ostalim odnosima (potrošačkih i građanskopravnih ugovora) za 5% poena (što bi danas iznosilo 9,5%). Novost je i mogućnost ugovaranja drukčije stope zateznih zakonskih kamata kod trgovačkih ugovora te ugovora između trgovaca i osoba javnog prava, s tim da se određuje najviša stopa takvih kamata koja se može ugovoriti, a to je zakonska zatezna kamata uvećana za polovinu te stope (što bi danas iznosilo 18,75%).

Stopa ugovorne kamate veže se uz stopu zateznih kamata, a visina najviše stope također ovisi o statusu subjekta u konkretnom obveznopravnom odnosu i to tako da između osoba, od kojih barem jedna nije trgovac, ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata (što bi danas iznosilo 9,5%), a između trgovaca te između trgovaca i osoba javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata uvećane za polovinu te stope (što bi danas iznosilo 18,75%).

Te odredbe o kamatama primjenjuju se na sve novčane obveze, neovisno o valuti u kojoj je izražena.⁶ Time će se značajno smanjiti razlika u iznosu kamata koja se plaća u slučaju kad je novčana obveza izražena u kunama, od kamata koje se plaćaju kada je novčana obveza u nekoj drugoj valuti.

Odredbe o kamatama počet će se primjenjivati nakon dvije godine, računajući od dana stupanja na snagu novog ZOO-a,⁷ a u to vrijeme bi se trebalo omogućiti da eskontna stopa Hrvatske narodne banke dobije onu funkciju kakvu ima u zemljama Europske unije - da bude odraz vrijednosti novca i tržišta vrijednosnih papira.

2.4. Učinci obveze

Odredbe Glave V. o učincima obveza nisu doživjele veće izmjene, osim što je predloženo da se kod tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji tužba podnosi protiv dužnika i treće osobe. No, na žalost, propušteno je usklađivanje odredbi o pobijanju dužnikovih pravnih radnji s odredbama Stečajnog zakona o pobijanju pravnih radnji u stečaju. Za konzisten-tnost jednog pravnog poretka, te bi odredbe trebale u svojim rokovima i sadržaju biti identične,8 jer bi vjerovnici trebali imati jednake mogućnosti naplate neovisno o tome je li stečajni postupak otvoren ili nije.

2.5. Promjene u obveznim odnosima

Glava VI. sadržava odredbe o promjenama u obveznom odnosu koje se tiču, kako promjena na strani subjekata (cesi-ja, preuzimanja duga, pristupanju duga, preuzimanju ispunjenja, jamstvo, prijenos ugovora i uputa asignaciji), tako i promjena sadržaja (odredbe o obnovi i nagodbi). Te odredbe nisu doživjele sadržajne izmjene, ali su postojeći pravni instituti drukčije strukturno smješteni.

Instituti cesije i prijeboja nisu doživjeli promjene, no Zakon o platnom prometu u zemlji (Nar. nov., br. 117/01) u svom članku 27. predviđa da poslovni subjekt ne može obavljati obračunsko plaćanje ako na računu za redovito poslovanje ima evidentirane nenamirene dospjele obveze. Obračunsko plaćanje obavlja se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima međusobnih namira obveza i potraživanja. Stoga proizlazi da je takvo plaćanje ništavo i bez pravnog učinka, no hoće li tako i ostati nakon stupanja na snagu novog ZOO-a? U prijelaznim i završnim odredbama novog ZOO-a ne spominju se odredbe Zakona o platnom prometu, no kako odredbe novog Zakona stavljaju izvan snage postojeće, takvi bi ugovori trebali biti valjani.

2.6. Prestanak obveze

Glava VII. o prestanku obveza9 isto nije doživjela veće izmjene osim što su u materiji vremena ispunjenja,¹⁰ izvršene određene sadržajne i nomotehničke izmjene, s ciljem potpunijeg i preciznijeg određivanja vremena ispunjenja obveze. Posebnim člankom 174. uređeno je vrijeme ispunjenja novčanih obveza u trgovačkim ugovorima i ugovorima između trgovca i tijela javne vlasti, ako su stranke propustile drugkčije izričito ugovoriti pravila o roku za ispunjenje novčane obveze.

Prema odredbi čl. 174. novog ZOO-a, ako trgovačkim ugovorom nije drukčije određeno, obveza dospijeva u roku 30 dana od dana primitka računa. Nadalje je određeno da je ništetna odredba ugovora ona kojom je ugovoren dulji rok za ispunjenje novčane obveze ako na temelju okolnosti slučaja, a poglavito trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je tako ugovorenim rokom ispunjenja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika. Prilikom ocjenjivanja je li odredba ugovora ništetna treba uzeti u obzir jesu li postojali opravdani razlozi za odstupanje od zakonom predviđenog roka ispunjenja. Takvo određivanje roka od 30 dana za ispunjenje novčanih obveza može u praksi izazvati veći broj sporova, a pogotovo stoga što ne postoje nikakva obrazloženja što se smatra opravdanim razlogom za odstupanje od zakonom predviđenog roka ispunjenja. U takvom slučaju sudska će praksa morati dati dodatna pojašnjenja i tumačenja.

Pravila o zastari potraživanja ostala su nepromijenjena, osim što je izmijenjena postojeća odredba čl. 374. ZOO-a, tako da sad međusobne tražbine iz ugovora o prometu roba i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine bez obzira na to tko su ugovorne strane.

3. Ugovorni obvezni odnosi

Posebni dio novog ZOO-a, sadržava dva dijela i to ugovorne obvezne odnose i izvanugovorne odnose. Glava VIII. o ugovornim obveznim odnosima sadržava dva odjeljka, opće odredbe o ugovorima i drugi odjeljak o ugovorima.

3.1. Opće odredbe

Odjeljak općih odredaba o ugovorima je podijeljen na pet odsjeka koje sadržavaju odredbe o sklapanju ugovora, o zastupanju, tumačenju ugovora, nevaljanosti ugovora te o učincima ugovora. Te odredbe, koje su prema važećem tekstu ZOO-a bile sadržane pretežito u početnom dijelu (u glavi II. o nastanku obveza, odjeljak 1. Ugovor), doživjele su veći broj manjih izmjena koje mogu dovesti do bitnih razlika u odnosu na postojeće uređenje.

Kod sklapanja ugovora, sadržajno je proširena odredba o Izjavi volje,¹¹ tako da se ističe da se volja može izjaviti na način iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju te o sadržaju i identitetu davatelja izjave. Uz to istaknuta je mogućnost zaključivanja ugovora s pomoću različitih komunikacijskih sredstava, što obuhvaća i izjave volje dane elektroničkim putem. Nadalje je uređena predugovorna odgovornost, odnosno odgovornost za štetu koja je prouzročena pregovaranjem, a koja ima temelj na povredi načela savjesnosti i poštenja.

Relativno važnija izmjena učinjena je u odnosu na pravila o slanju kataloga i oglasa,¹² jer će prema novom uređenju pošiljatelj moći izričitom izjavom takvim katalozima, oglasima i drugim obavijestima dati karakter ponude. Nadalje se ističu odredbe o ponudi i prihvatu ponude od neovlaštene osobe,¹³ te odredba da su pravni poslovi koje sklopi pravna osoba izvan djelatnosti koje čine predmet njezinog poslovanja valjani, kao važnije izmjene vezane uz svakodnevno poslovanje trgovaca.

No, prilikom sklapanja ugovora, važna je izmjena vezana uz ponude i prihvate ponuda, učinjene telefonom, jer ponudi-telj mora ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrditi ponuđeniku preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana. Izostanak pisane potvrde ne utječe na valjanost ugovora sklopljenog telefonom ili slanjem brzojava, ali strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za time nanesenu štetu.¹⁴ Ta pravila vrijede i za prihvat ponude. Dakle, ubuduće bi svi morali o zaključenju i najmanjeg ugovora putem telefona ili brzojava isto potvrditi pisanim putem i to preporučenom pošiljkom. Isti način potvrde svakog ugovora sporim i skupim načinom prilično je nepraktičan te je upitno koliko će zaživjeti u praksi,¹⁵ pogotovo stoga što ne utječe na valjanost ugovora. Postavlja se i pitanje koja šteta može nastati samo zbog toga što se ne dostavlja pisana potvrda ponude ili prihvata ponude nakon telefonskog zaključenja ugovora.

Uz to, uvedena je mogućnost zahtijevanja pisane potvrde usmeno sklopljenog ugovora sve dok druga strana ne ispuni obvezu iz ugovora, s time da ako druga strana ne da pisanu potvrdu može se zahtijevati od suda da utvrdi postojanje ugovora.¹⁶

 

Odredba o bitnoj zabludi proširila je krug slučajeva u kojima je zabluda bitna, te se sada smatra bitnom zabludom i ona o samom objektu ugovora (error in cor-pore). Napuštena je neskrivljenost kao pretpostavka za pobijanje pravnog posla zbog zablude.

U ovom su dijelu učinjene i izmjene u skladu s postojećim komunikacijskim sredstvima, tako je posebno određeno i istaknuto sklapanje ugovora elektroničkim putem, s tim da se ponuda učinjena elektroničkim putem smatra ponudom nazočnoj osobi, ako se u konkretnom slučaju može na izjavu dati protuizjava, dok je za uporabu elektroničkog potpisa istaknuto da je uređena posebnim propisima.

Važnija dopuna za trgovce odnosi se na povećanje obujma naknade štete u slučaju povrede ugovorne obveze. Za razliku od članka 266. važećeg ZOO-a kojim je, predviđena naknada samo imovinske štete, člankom 346. novog ZOO-a omogućava se naknada kako imovinske, tako i neimovinske štete i to kao pravična naknada neimovinske štete koju je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

Kako je ZOO u ovom dijelu o ugovorima općenito,¹⁷ doživio veliki broj manjih izmjena koje mogu dovesti do bitno različitih posljedica u praksi u odnosu na postojeće uređenje ugovornog odnosa, praktičari bi morali svoju pažnju usredotočiti posebno na te dijelove novog ZOO-a, te iscrpno provjeriti jesu li postojeći Opći uvjeti ugovora u skladu s odredbama tog Zakona.

3.2. Ugovori

U drugom odjeljku nalaze se odredbe o ugovorima pojedinačno i to 36 pojedinačnih ugovora. Prvi je ugovor o kupoprodaji koji je doživio izmjene i dopune glede naziva,¹⁸ zatim odgovornosti za materijalne nedostatke, a koje se odnose na proširenje liste slučajeva u kojima postoje nedostaci, isključenja obveze pregleda stvari ako je kupac potrošač, te produljenje rokova za ostvarivanje prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke. U predloženoj odredbi o jamstvu za ispravnost prodane stvari nije, kao u važećem ZOO-u, propisano da se jamstvo (garancija) odnosi na tzv. tehničku robu, već se općenito uzima u obzir mogućnost jamčenja za prodanu stvar bilo koje naravi i vrste. Ipak, novo zakonodavno rješenje ima smisla, jer ono ne predstavlja nametanje dodatnih obveza za prodavate- Ija, odnosno proizvođača, već samo propisuje pravne učinke izdavanja jamstvenog lista. Dakle, uređuje mogućnost, a ne obvezu prodavatelja tj. proizvođača.

Uz to, odredbe o kupoprodaji s posebnim pogodbama doživjele su izmjene, tako da će biti moguća i prodaja s pridržajem prava vlasništva i nekretnina, a kupoprodaja s obročnom otplatom cijene nije više ograničena samo na kupca pojedinca.

Odredbe ugovora o zajmu nisu doživjele sadržajne izmjene. Isto tako, ni odredbe ugovora o licenciji, dok su odredbe ugovora o djelu promijenjene samo glede roka u kojem se može ostvariti pravo zbog nedostataka prisilnim putem. Kod ugovora o građenju izmijenjena je odredba o odgovornosti za solidnost građevine te je istaknuto da se odgovornost odnosi na ispunjavanje zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu.

Pravila o ortaštvu dopunjena su pravilima o unošenju uloga u imovinu ortaštva, zatim su razrađena pravila o zajedničkom poslovodstvu ortaka te je predviđeno da pravo nadzora nad poslovanjem ortaštva ne može biti isključeno ili ograničeno ako postoji osnovana sumnja u pravilno vođenje poslova ortaštva. Osim toga, redefinirana su i pravila o tražbinama i dugovanjima ortaštva te pravila o učinku istupa i isključenja iz ortaštva.

Odredbe ugovora o prijevozu isto su sadržajno djelomično izmijenjene, s tim da se velik broj izmjena odnosi na od-štetnopravnu odgovornost prijevoznika. Tako je sada za gubitak i oštećenje pošiljke, umjesto objektivne odgovornosti, predviđena subjektivna odgovornost za štetu. Isti je sustav odgovornosti prihvaćen i u odredbama koje uređuju odgovornost prijevoznika za zakašnjenje. Kod odgovornosti za prijevoz putnika precizirano je da se odgovornost proteže i na vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila. Osim toga, izričito je predviđena odgovornost za imovinsku i neimovinsku štetu, ali za oštećenje stvari koje putnik drži kod sebe prijevoznik odgovara samo ako mu se dokaže krivnja.

Ugovor o ostavi nije mijenjan osim u dijelu koji se tiče ugostiteljske ostave. U tim odredbama je predloženo da se ugostitelji smatraju ostavoprimcima glede stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak, uništenje ili oštećenje najviše do deset tisuća kuna, no ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje ili ako je šteta nastala njegovom krivnjom ili krivnjom osobe za koju on odgovara. Nadalje, taksativno su navedene stvari za čije uništenje ili oštećenje odgovara ugostitelj te je istaknuto da ugostitelj ima obvezu primiti na čuvanje novac, dragocjenosti, vrijednosne papire i druge vrijedne stvari. Definicija ugovora o uskladištenju je izmijenjena samo kako bi se nedvosmisleno odredilo da je riječ o konsenzualnom ugovoru, dok su u ostalom dijelu nastale samo terminološke promjene glede sadržaja pravila tog ugovora.

Materija ugovora o nalogu u sadržajnom se pogledu nije mijenjala u odnosu na važeći ZOO, osim što je izbrisana odredba čl. 762. st. 3. važećeg ZOO-a, na temelju koje se moglo tražiti smanjenje ugovorene naknade. Isto tako, kod ugovora o komisiji brisana je odredba čl. 783 st. 2. važećeg ZOO-a u kojoj je predviđena mogućnost moderacije ugovorene provizije komisionara, dok su ostale odredbe o tom ugovoru ostale nepromijenjene.

Ugovor o trgovinskom zastupanju je bitnije izmijenjen radi usklađenja sa Smjernicom Vijeća Europske zajednice 86/653/EEZ od 18. prosinca 1986. o koordinaciji prava država članica koje se odnosi na samostalne trgovačke zastupnike. Stoga je došlo do promjene definicije tog ugovora, istaknuto je da se zastupnik ne smatra osobom koja je na temelju zakona ovlaštena na zastupanje druge osobe, redefinirane su obveze zastupnika te obveze nalogodavca, poglavito u odnosu na iznos i način obračuna provizije. Nadalje, radi potrebe jasnog razlikovanja otkaza i raskida ugovora, materija prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju izmijenjena je u odnosu na dosadašnji tekst, a predviđena su dva nova instituta, i to: pravo na posebnu naknadu te ugovorna odredba o zabrani ili ograničenju obavljanja djelatnosti.

Kod ugovora o posredovanju predloženo je da se njime posrednik obvezuje samo dovoditi u vezu osobe koje bi s nalogodavcem pregovarale o sklapanju jednog ili više ugovora, za razliku od trgovinskog zastupnika koji se obvezuje pregovarati i sklapati poslove za nalogodavca. Također, i kod ugovora o posredovanju ukinuta je mogućnost smanjivanja unaprijed ugovorene posredničke provizije.

Ugovor o organiziranju putovanja je doživio velike izmjene zbog potrebe usklađivanja sa Smjernicom Europske zajednice 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. godine o turističkim paket aranžmanima. Tako je izmijenjen pojam ugovora o organiziranju putovanja, zatim je određena obveza sklapanja tog ugovora u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom, putniku dostupnom, obliku te obveza dostavljanja putniku barem jednog primjerka tog ugovora, kao i određivanje minimalnih elemenata tog ugovora. Nadalje, detaljno su uređena prava i obveze organizatora i putnika, što je postojećim zakonskim uređenjem bilo manjkavo.

Odredbe ugovora o osiguranju donekle su izmijenjene tako da je, između ostalog, pojednostavljena definicija ugovora o osiguranju te je napušteno shvaćanje prema kojem se osiguranje ugovara na

načelima uzajamnosti i solidarnosti, a preciznije su definirani pojmovi osiguranog slučaja i rizika. Izmijenjeno je i osnovno pravilo koje uređuje sklapanje ugovora o osiguranju te je usvojeno opće pravilo prema kojem ugovor nastaje prihvatom ponude, što ne isključuje slučajeve sklapanja ugovora potpisivanjem police osiguranja. Nadalje, dodano je pravilo prema kojem osiguratelj koji kasni s ispunjenjem isplate osigurnine duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je zbog toga nastala.

Odredbe o pojedinačnim ugovorima nisu u odnosu na dosadašnji tekst ZOO-a doživjele bitnije izmjene, osim glede usklađenja s hrvatskim nazivljem te usklađivanja s razvojem međunarodnih pravila¹⁹ i novijih sredstava komunikacije.

3.3. Novi ugovori

Kao novi ugovori u ZOO-u ističu se ugovor o darovanju, ugovor o posudbi, ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te ugovor o najmu. No, ti ugovori većinom nisu novi u našem pravnom poretku. Tako je ugovor o doživotnom uzdržavanju sada uređen odredbama čl. 116.-121. Zakona o nasljeđivanju, koji se primjenjuje od kraja 2003. godine. Sličan je i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, no taj ugovor nije poznavao Zakon o nasljeđivanju, a bitna mu je karakteristika da prijenos vlasništva nije odgođen do smrti primatelja uzdržavanja, već nastupa odmah po zaključenju ugovora, lako je, izgleda, u prijašnjem uređenju namjera bila ukinuti taj ugovor, sudska praksa ga je priznavala, a podredno su se primjenjivala i pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (u nastavku teksta:: OGZ), čiji paragrafi 1284.-1286. uređuju dosmrtne prihode. Stoga se ni za taj ugovor ne može reći da je nov u našem pravnom poretku, već je sada samo normiran i ZOO-om.

Ugovori o darovanju i ugovori o posudbi do sada su bili uređeni pravnim pravilima OGZ-a. Naime, Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine određeno je da će se pravni propisi koji su bili na snazi prije tog datuma primjenjivati kao pravna pravila na odnose koji nisu uređeni važećim propisima Republike Hrvatske ako su u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske, pa se na temelju njega na ugovor o darovanju primjenjuju kao pravna pravila paragrafa 938.-941, a za posudbu paragrafi 971.-982. OGZ-a.

U važećem ZOO-u ugovor o najmu nije uređen, odnosno nije napravljena razlika između ugovora o zakupu i ugovora o najmu. Stoga sada u novom ZOO-u postoje posebne odredbe o ugovoru o zakupu koje uređuju slučajeve kad se predaje određena stvar na korištenje uz obvezu plaćanja zakupnine te odredbe o ugovoru o najmu, kojim se najmodavac obvezuje predati određenu stvar na uporabu, a ovaj se obvezuje plaćati određenu najamninu.

3.4. Nije i nadalje uređeno

Prilikom izrade novog ZOO-a nisu se uredili oni ugovori koji nisu ni na koji način bili uređeni u pozitivnom pravnom poretku Republike Hrvatske, kao što su službenički ugovori, zatim ugovori o lea-singu i drugi, za sada tipični, inominatni ugovori u trgovačkom pravu, lako je dobro da su svi ugovori uređeni u jednom zakonu, nepostojanje podrednih zakonskih propisa kojima bi se uredila prava i obveze stranaka iz relativno novijih, ali prilično učestalih ugovora, u praksi stvara prilične poteškoće. Naime, premda ugovori poput darovanja i posudbe nisu bili uređeni u važećem ZOO-u, to nije smanjilo njihovu raširenost u praksi, a nisu postojale niti pravne nejasnoće s obzirom na to da su u primjeni bila pravna pravila OGZ-a. Šteta je što se prilikom izrade novog ZOO-a nisu uredili i ti u praksi prilično česti ugovori.

4. Izvanugovorni obvezni odnosi

U glavi IX. posebnog dijela novog ZOO-a uređeni su izvanugovorni obvezni odnosi, odnosno prouzročenje štete, stjecanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade i vrijednosni papiri.

4.1. Prouzročenje štete

U odjeljku prouzročenje štete i nadalje je predloženo da se za štetu odgovara samo u slučaju krivnje za nastanak štete, no izričito je rečeno da se predmnijeva obična nepažnja, stoga se svaki veći oblik krivnje mora u odštetnom postupku posebno dokazati. No, ključna je novina u definiciji pojma štete. Posljedica je to prihvaćanja objektivne koncepcije pojma neimovinske štete kao povrede prava osobnosti. Prema toj koncepciji neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti (povreda časti, ugleda, gubitak dijela tijela itd.), a pretrpljeni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, uz druge relevantne okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade. Koja prava osobnosti imaju fizičke, a koja pravne osobe navodi se u članku 19. novog ZOO-a.²⁰ Stoga i pravne osobe, u slučaju povrede njihova ugleda ili drugog prava osobnosti, imaju pravo i na novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete.

Suglasno izmijenjenoj definiciji štete izmijenjene su i odredbe o popravljanju neimovinske štete²¹ te je određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Dok će za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.²² Dakle, takav novi način određivanja pravične novčane naknade, pa i za povrede osobnosti pravnih osoba zahtijevat će značajan napor sudske prakse pogotovo glede ujednačavanja kriterija isplata naknade.

Bitna novina je i određivanje vremena dospijeća pravične novčane naknade, s obzirom na to da je u čl. 1103. izričito rečeno da ona dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Posljednje je bilo potrebno, jer odredbu o dospjelosti važeći ZOO ima samo za imovinsku štetu, dok je sudska praksa za neimovinsku štetu zauzela stajalište da dospijeva danom donošenja odluke suda prvog stupnja. Takav način određivanja dospijeća bio je dosta kritiziran te je motivirao tuženike da oduljuju trajanje sudskih postupaka.

Osim toga, u odredbama o pravičnoj naknadi je i važna novina o mogućnosti nasljeđivanja tražbine naknade neimovinske štete u slučaju ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. Uz te pretpostavke ta tražbina može biti predmet ustupa, prijeboja i ovrhe. Time je promijenjeno dosadašnje pravno uređenje na temelju kojeg je pravo na isplatu neimovinske štete prelazilo na nasljednike samo u slučaju kada je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom.

4.2. Odgovornost za neispravan proizvod

Odredbe o odgovornosti za neispravan proizvod23 doživjele su veći broj izmjena koje su rezultat potrebe usklađivanja našeg obveznopravnog uređenja s odredbama Smjernice Vijeća Europske zajednice 85/374/EEZ od 25. lipnja 1985. o ujednačavanju prava država članica glede odgovornosti za neispravne proizvode, izmijenjene i dopunjene Smjernicom 1999/34/EZ.

Odgovornost za neispravan proizvod je sada uređena u posebnom odsjeku zakona, a ne kao do sada u okviru odsjeka kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, kako bi se istaknulo da je riječ o posebnoj vrsti odgovornosti, koja se temelji na različitim pretpostavkama i tereti različite osobe.

Kao i po važećem ZOO-u, odgovornost za neispravan proizvod uređena je kao objektivna (kauzalna) odgovornost. Međutim, ona je ograničena i odnosi se na imovinsku štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom kao i na štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari različite od neispravnog proizvoda, ako se radi o takvoj vrsti stvari koja je uobičajeno namijenjena za osobnu uporabu te ako je oštećenik tu stvar uglavnom rabio u tu svrhu. Oštećenik ima, na temelju pravila o odgovornosti za neispravan proizvod, pravo na naknadu štete prouzročene uništenjem ili oštećenjem stvari samo za dio štete koji prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 500 EU RA. Nadalje, u novom ZOO-u se točno određuje što je proizvod, kad je proizvod neispravan, tko je proizvođač, odnosno odgovorna osoba, na koji se način odgovara kad je više osoba odgovorno za štetu od neispravnog proizvoda, koji su razlozi oslobođenja od te odgovornosti, zabranjuje se ugovorno isključenje ili ograničenje te odgovornosti i određuju se rokovi u kojima oštećenik može ostvariti pravo na naknadu štete prouzročene neispravnošću proizvoda.

Na žalost i u novom prijedlogu ZOO-a nedostaju odredbe o odgovornosti za štetu koju počini životinja. Naime, još je OGZ sadržavao posebne odredbe o štetama koje prouzroči životinja, no ista nije bila sadržana u važećem ZOO-u. Stoga se u praksi zauzeo stav kako se za odgovornost za štetu od životinje odgovara kao za štete od opasne stvari, lako životinje nikako ne spadaju u stvari, koje su po definiciji nematerijalni dijelovi prirode, takva praksa se zadržala do danas. Stoga bi se u novom zakonu trebala posebno odrediti odgovornost za štetu koju počini životinja.

4.3. Stjecanje bez osnove

Radi potpunosti definiranja stjecanja bez osnove,²⁴ u stavku 1. članka 1111. predviđena je i odluka suda ili druge nadležne vlasti kao jedna od osnova na kojima se može steći neka korist. U ostalom dijelu, materija stjecanja bez osnove nije se mijenjala u odnosu na odredbe članaka 210.-219. važećeg ZOO-a. Isto tako, odredbe o poslovodstvu bez naloga i javnom obećanju nagrade nisu pretrpjele izmjene u odnosu na odredbe važećeg ZOO-a.

4.4. Vrijednosni papiri

Odredbe koje uređuju vrijednosne papire u predloženom ZOO-a nisu pretrpjele veće izmjene, osim što su usklađene s razvojem zakonodavstva i prakse na ovom području. Stoga je izričito rečeno da vrijednosni papir može imati oblik elektroničkog zapisa određenog zakonom, te da se na vrijednosne papire u tom obliku primjenjuju odredbe koje se odnose na vrijednosne papire izdane u obliku pisane isprave, ako posebnim propisom nije drukčije određeno.

5. Završne napomene

Da bi sudionici obveznih odnosa imali dovoljno vremena upoznati se s njegovim sadržajem, predloženo je da novi ZOO stupi na snagu 1. siječnja 2006. g., s tim da se odredbe o stopama ugovorenih i zakonskih kamata počinju primjenjivati nakon isteka dvije godine od dana njegovog stupanja na snagu.

Novi ZOO će se primjenjivati samo na obvezne odnose koji nastanu nakon njegovog stupanja na snagu, a postojeći ZOO će se primjenjivati na sve obvezne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu. Odredbe novog ZOO-a o odgovornosti za neispravan proizvod neće se primjenjivati na proizvode stavljene u promet prije stupanja na snagu tog Zakona.

Slijedom navedenog, u praksi će se narednih godina morati detaljno paziti da bi se utvrdilo koji se Zakon o obveznim odnosima (stari ili novi) primjenjuje na određeni ugovorni odnos, jer ugovorni odnos nastao prije stupanja na snagu novog zakona može trajati dulji niz godina.

U prijelaznim i završnim odredbama je nadalje izričito navedeno da danom stupanja na snagu novog ZOO-a prestaje važiti Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/00) i - odredbe članaka 116.- 121. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03 i 163/03). Nadalje, istaknuto je da početkom primjene odredaba članka 26. stavaka 1.-3. i članka 29. stavaka 2.-6. i stavka 8. ovoga zakona prestaju važiti odredbe članaka 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9. stavka 1. točke 1. i članka 10. Zakona o kamatama (Nar. nov., br. 94/04).

Tako određene prijelazne i završne odredbe nisu uredile sva pitanja koja će se javiti u praksi. Primjerice, postavlja se pitanje valjanosti cesija i kompenzacija koje su bile bez pravnog učinka na temelju Zakona o platnom prometu u zemlji. S obzirom na to da novi Zakon uređuje sada pitanje cesije i prijeboja, može se očekivati da će se u tumačenju primijeniti pravilo da kasniji Zakon stavlja izvan snage prijašnji Zakon, te da će cesije i kompenzacije biti valjane neovisno o tome imaju li stranke na računu za redovito poslovanje nenamirene dospjele obveze.

Novi Zakon o obveznim odnosima donosi manji broj stvarnih promjena i pojašnjenja u odnosu na postojeća zakonodavna rješenja, a nije jasno zašto se prilikom izrade novog ZOO-a nisu uredili i oni ugovori koji nisu ni na koji način bili uređeni u pozitivnom pravnom poretku Republike Hrvatske, kao što su službenički ugovori, zatim ugovori o leasingu i drugi za sada tipični inominatni ugovori u trgovačkom pravu.

Zbog strukturnih promjena i renumeraci- je u odnosu na postojeći ZOO, nije jednostavno utvrditi sve promjene te moguće poteškoće koje će se javiti u praksi s početkom primjene novog ZOO-a. U ovom radu se nastojalo iznijeti najvažnije novine u odnosu na dosadašnje uređenje Zakona, i to u skladu sa strukturom novog ZOO-a.

 

LITERATURA:

Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01)

Konačni prijedlog Zakona o obveznim odnosima

Vizner: Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, Zagreb, 1978.

Bukljaš - B. Vizner: Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, II Posebni dio, Ugovori, 3 knjiga, Zagreb, 1979.

Vedriš - P. Klarić: Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1995.

 

 

¹ Donesen je još 1978. godine.
² Razlozi za donošenje novog ZOO-a.
³ Tako su, npr., na temelju članka 646. točke 5. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93) prestale važiti odredbe članaka 95. - 98. ZOO-a. Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 7/96) brisan je članak 180. ZOO-a. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96) stavljene su izvan snage odredbe članaka 966.-996. ZOO-a.
⁴ Kao, npr., odredbe članaka 647.a do 647.Ž, kojima je uređen institut ortakluka.
⁶ Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 14/01.
⁷ Predloženo je stupanje na snagu 1. siječnja 2006. godine.
⁸ Zanimljivo je istaknuti da je na području Republike Hrvatske postojao Zakon o pobijanju pravnih djela glede imovine insolventna dužnika od 24. ožujka 1897. godine, u kojem su na identičan način bila uređena pitanja pobijanja pravnih radnji dužnika izvan i u stečajnom postupku.
⁹ Ispunjenje, zakašnjenje, prijeboj (kompenzacija), otpust duga, sjedinjenje, nemogućnost ispunjenja, protek vremena, otkaz, smrt i zastara.
¹⁰ Članak 314.-318. važećeg ZOO-a.
¹¹ Važeći ZOO, odredba čl. 28. a prema novom ZOO-u odredba čl. 249.
¹² Članak 256. novog ZOO-a.
¹³ Članak 260. novog ZOO-a.
¹⁴ Članak 261. novog ZOO-a.
¹⁵ Primjerice, veći broj trgovačkih društava svakodnevno zaključuje nekoliko desetaka ugovora telefonom. Prema novom Zakonu bi sada isto morali potvrđivati preporučenim pismom, što bi znatno poskupjelo troškove poslovanja. Npr., da se prosječno svaki radni dan zaključi 15. ugovora putem telefona, mjesečni trošak samih preporučenih pošiljki bio bi više od 4.000,00 kuna.
¹⁶ Članak 287. novog ZOO-a.
¹⁷ Članak 247. - 375. novog ZOO-a.
¹⁸ Dosadašnji zakonski naziv »prodaja«zamijenjen je uobičajenim nazivom »kupoprodaja«.
¹⁹ Tako su izmijenjene odredbe o akreditivima.
²⁰ (1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. (2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (3) Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.
²¹ Članak 200. važećeg ZOO-a.
²² Članak 1100. novog ZOO-a.
²³ Termin »neispravan proizvod« koristi se umjesto dosadašnjeg termina »stvar s nedostatkom«.
²⁴ Članak 1111 .-1120. novog ZOO-a.