1. Uvod
Sud Europske unije, sa sjedištem u Luxembourgu, 2015. ušao je u razdoblje velikih promjena glede svojeg unutarnjeg ustrojstva, koje su kulminirale 2016., povećanjem broja sudaca Općeg suda i ukidanjem Službeničkog suda, kao posebne sudske instance Suda Unije.  Prethodno je, 2015., dovršeno povećanje broja nezavisnih odvjetnika Suda.

2. Povećanja broja sudaca Općeg suda
Opći sud je do 2016., poput nadređenog mu Suda, imao 28 sudaca, tj. po jednog suca iz svake države članice Unije. Međutim, zbog velikog priljeva predmeta i zaostataka u rješavanju njegovih predmeta u posljednjih deset godina, države članice odlučile su udvostručiti broj sudaca Općeg suda, i to u tri faze.^[1] Stupanjem na snagu »božićne« Uredbe 2015/2422^[2], broj sudaca Općeg suda proširen je za 12 sudačkih mjesta, koja je do rujna 2016. popunilo 11 novih sudaca. Ukidanjem Službeničkog suda, Opći sud dobio je, 1. rujna 2016., dodatnih sedam sudačkih mjesta, no i njih je popunio samo dio, odnosno pet novih sudaca pa Opći sud trenutačno ukupno ima 44 suca od predviđenih 47 sudačkih mjesta.^[3] U posljednjoj fazi, preostalih devet sudaca, uključujući i novog hrvatskog suca, trebalo bi stupiti na dužnost 1. rujna 2019. Od toga datuma, dakle, Opći sud imat će 56 sudaca - po dva iz svake države članice.^[4]

3. Ukidanje Službeničkog suda
Ugovorom iz Nice uvedena je mogućnost osnivanja specijaliziranih sudskih vijeća pri Općem sudu (tadašnjem Prvostupanjskom sudu).^[5] Tako je, u skladu s ovlasti iz članka 225.a UEZ-a, Vijeće Europske unije, 2. studenoga 2004., donijelo odluku o osnivanju Službeničkog suda Europske unije^[6], koji je počeo s radom krajem 2005.^[7] Službenički sud bio je sastavljen od sedam sudaca^[8], a bio je nadležan za rješavanje europskih službeničkih sporova u prvom stupnju glede osoblja koje radi u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije.^[9] Kao što se u uvodnoj izjavi 4. Uredbe 2015/2422 navodi, plan osnivanja i drugih specijaliziranih sudova pri Općem sudu, koji je podrazumijevao trostupanjsko odlučivanje^[10], nije se ostvario pa je ukidanje Službeničkog suda, kao svojevrsnog pilot projekta, logična posljedica potrebe za reformom cjelokupnog sustava.

4. Povećanje broja nezavisnih odvjetnika Suda
Na kraju, treba spomenuti i to da Sud sada ima 11 nezavisnih odvjetnika.^[11] Prije povećanja do kojeg je najprije došlo 1. srpnja 2013., istodobno s pristupanjem Republike Hrvatske, Sud je imao osam^[12] nezavisnih odvjetnika. Tada je Poljska^[13] dobila stalno mjesto nezavisnog odvjetnika na Sudu, što su dotad imale samo Njemačka, Španjolska, Francuska, Italija i Ujedinjena Kraljevina pa je broj nezavisnih odvjetnika narastao na devet.^[14] Posljednje povećanje dogodilo se 7. listopada 2015., kada su im se pridružila još dva nezavisna odvjetnika.^[15] Tako je postignut kompromis između velikih država članica, koje sada imaju šest stalnih mjesta nezavisnih odvjetnika i manjih država članica kojima, prema načelu rotacije^[16] prema novom uređenju, pripada pet mjesta nezavisnih odvjetnika. Trenutačno je riječ o nezavisnim odvjetnicima iz Švedske, Belgije, Bugarske, Češke i Danske. To znači da do hrvatskog nezavisnog odvjetnika još trebaju biti imenovani samo nezavisni odvjetnici iz Estonije, Irske i Grčke, a to bi moglo biti tek 2021., jer im mandat traje šest godina i da dvojici nezavisnih odvjetnika iz Švedske i Belgije mandat istječe tek 2018., a drugoj dvojici iz Češke i Danske 2021.^[17]

5. Zaključno
Promjenom ustrojstva sudova Unije želi se postići kraće trajanje postupaka, veća kvaliteta rada i bolja preglednost u njihovim nadležnostima. Opisane promjene popraćene su i donošenjem novih poslovnika Suda^[18] i Općeg suda^[19], čime se željelo otkloniti neke nedostatke u prethodnim poslovnicima, kao i kodificirati noviju sudsku praksu glede njihove primjene u konkretnim postupcima.

[1] Dogovor je pretočen u Uredbu (EU, Euratom) 2015/2422 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Protokola br. 3 o Statutu Suda Europske unije (SL 2015., L 341, str. 14).
[2] Uredba je objavljena 24. prosinca 2015., a sukladno njezinu članku 4., stupila je na snagu sljedećeg dana, tj. 25. prosinca 2015.
[3] Iako je ukidanjem Službeničkog suda na Opći sud prenesena i nadležnost za sporove sa službenicima i dužnosnicima Europske unije, samo je četvero sudaca Službeničkog suda prešlo na Opći sud. Glede preostala tri sudačka mjesta, na jedno je imenovana nova portugalska sutkinja, a još se čekaju imenovanja dvojice sudaca, jednog iz Belgije i drugog iz Irske.
[4] Članak 48. Uredbe 2015/2422.
[5] Članak 1. stavci 26. i 32. Ugovora iz Nice odnosno članci 220. i 225.a UEZ-a. Prema uređenju iz Lisabonskog ugovora, novi specijalizirani sudovi pri Općem sudu mogu se osnovati uredbom Europskog parlamenta i Vijeća na prijedlog Komisije, uz mišljenje Suda ili pak na zahtjev Suda i uz mišljenje Komisije, članak 257. UFEU-a. Međutim, kao što se navodi u uvodnoj izjavi 4. Uredbe 2015/2422, mogućnost osnivanja specijaliziranih sudova nije iskorištena.
[6] Odluka Vijeća 2004/752/EZ, Euratom od 2. studenoga 2004. o osnivanju Službeničkog suda Europske unije (SL 2004., L 333, str. 7) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 17., str. 76).
[7] Odluka predsjednika Suda od 2. prosinca 2005. godine o konstituiranju Službeničkog suda EU, SL 2005., L 325, str. 1.
[8] Članak 2. stavak 1. Priloga br. I. Statutu Suda EU. Cijeli Prilog I. Statutu Suda EU brisan je Uredbom 2016/1192 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o prijenosu na Opći sud nadležnosti za odlučivanje u prvom stupnju o sporovima između Europske unije i njezinih službenika (SL 2016., L 200, str. 137).
[9] Za povijesni prikaz vidjeti  (rujan 2016.).
[10] U trostupanjskom sustavu odlučivanja, preispitivanje odluke Općeg suda donesene povodom žalbe protiv odluke specijaliziranih sudova može predložiti samo prvi nezavisni odvjetnik Suda kada postoji ozbiljna opasnost utjecaja na jedinstvo ili dosljednost prava Unije, članak 256. stavak 2. drugi podstavak UFEU-a u svezi s člankom 62. prvim stavkom Statuta Suda EU.
[11] Nezavisni odvjetnici obrazloženim pisanim mišljenjima pomažu Sudu u pravnoj analizi predmeta, članak 252. stavak 2. UFEU-a.
[12] Tako stoji i u članku 252. prvom stavku pročišćene hrvatske verzije UFEU-a, SL 2016., C 202, str. 1. No, u istoj odredbi stoji i to da na zahtjev Suda Vijeće može, odlučujući jednoglasno, povećati broj nezavisnih odvjetnika, što se i dogodilo donošenjem Odluke Vijeća 2013/336/EU o povećanju broja nezavisnih odvjetnika Suda Europske unije, SL 2013., L 179, str. 92.
[13] Imenovanjem stalnog nezavisnog odvjetnika iz Poljske, poljski je jezik dobio na važnosti na Sudu EU.
[14] Članak 1. Odluke Vijeća 2013/336/EU.
[15]Ibid.
[16] Rotacija se odvija prema abecednom redu, u skladu s nazivom država članica na njihovu službenom jeziku, vidjeti  (listopad 2016.).
[17] Navedene informacije preuzete su iz protokolarnog reda članova Suda i njihovih životopisa s internetskog portala Suda EU  (listopad 2016.).
[18] Novi Poslovnik Suda donesen je 25. rujna 2012., objavljen je 29. rujna 2012. u Službenom listu Europske unije, SL 2012., L 265, str. 1 (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 11., str. 3), a na snagu je, sukladno svojem članku 210., stupio 1. studenoga 2012. Poslovnik je izmijenjen 2013. radi unošenja hrvatskog jezika kao službenog jezika Unije u članak 36. Poslovnika Suda, SL 2013., L 173, str. 65 i 2016. radi usklađivanja s novim Poslovnikom Općeg suda glede povjerljivosti određenih podataka i dokaznih elemenata, SL 2016., L 217, str. 69.
[19] Novi Poslovnik Općeg suda donesen je 4. ožujka 2015., objavljen je 23. travnja 2015. u Službenom listu Europske unije, SL 2015., L 105, str. 1, a na snagu je, sukladno svojem članku 227. stavak 2., stupio 1. srpnja 2015.