1. UVOD
Iako ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju imaju zanimljivu povijest uređenja i primjene u našem pravu i kroz prethodna dva razdoblja,¹ tek se u ovom trećem razdoblju, koje je započelo 1. siječnja 2006., od kada su oba ugovora regulirana ZOO-om, te ugovore počelo javno percipirati kao vrlo opasne i isticati nužnost njihove bolje regulacije, kontrole njihova zaključivanja i ispunjavanja njima preuzetih obveza. Namjera zakonodavca je prilično jasna. Sve izmjene i dopune ZOO-a koje se na te ugovore odnose i kvalifikacija kao hitnih² postupaka radi njihove izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim i poništenja, nesumnjivo su usmjerene k poboljšanju položaja primatelja uzdržavanja.

2. IZMJENE NAZIVA UGOVORA I SPECIFICIRANJE SADRŽAJA UZDRŽAVANJA
Najnovijim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima³,⁴ nazivi odsjeka 9. i 10. promijenjeni su tako da se iza naziva samog ugovora u zagradi navede trenutak kada dolazi do prijenosa imovine. Tako odsjek 9. sada nosi naziv: „UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU (UZ PRIJENOS IMOVINE NAKON SMRTI)“,⁵ a odsjek 10. „UGOVOR O DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU (UZ ISTODOBNI PRIJENOS IMOVINE)“.⁶ Osim u nazive odsjeka, oznake trenutka prijenosa imovine dodane su i u njihove definicije u članku 579. st. 1. i 586. st. 1. ZOO-a.⁷ Navedenim se izmjenama nastojala naglasiti temeljna razlika između ovih dvaju ugovora, različiti trenutak prijenosa imovine s primatelja na davatelja uzdržavanja. Neka provedena istraživanja pokazala su da velika većina primatelja uzdržavanja pri zaključivanju ugovora nije bila svjesna navedene razlike.⁸

Jasno je da dodavanje tog ključnog razlikovnog elementa u naziv samo po sebi neće znatno pridonijeti većem razumijevanju ugovora od strane primatelja uzdržavanja. Zato se kod propisivanja sadržaja pouke ugovarateljima, koju prilikom ovjere ili sastavljanja tih ugovora mora dati ovlaštena osoba, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju posebno naglašava i upozoravanje na trenutak prijenosa vlasništva, te objašnjavanje razlike između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju (vidi infra, 3.).

Nakon definicije ugovora o doživotnom uzdržavanju (čl. 579. st. 1. ZOO-a) koja se, osim opisanog dodavanja trenutka prijenosa, sadržajno nije mijenjala, dodan je stavak 2. kojim je kao obvezan sadržaj ugovora propisano preciziranje sadržaja ugovorenog uzdržavanja. Tako se ugovorom mora odrediti sadržaj uzdržavanja kojim se „među ostalim, određuje mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju), obveza prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja.“⁹ Nakon definicije ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u članku 586. ZOO-a nije bilo potrebe dodavati posebnu odredbu, budući da, temeljem članka 589. ZOO-a, navedeni sadržaj ugovorenog uzdržavanja vrijedi i za te ugovore.

Vjerujemo da se o navedenim elementima uzdržavanja i do sada vodilo računa i da su ugovori sadržavali barem neke od navedenih, više ili manje preciziranih obveza. Ipak, lako je zamisliti situacije u kojima se primateljima uzdržavanja usmeno obećavalo puno više od onoga što je na kraju bilo obuhvaćeno ugovorom. Zato bi ovo preciziranje obveznog sadržaja ugovora trebalo podići svijest o vrsti i opsegu preuzetih obveza i spriječiti moguće nesporazume među strankama, prevelika očekivanja primatelja uzdržavanja, ali i olako preuzimanje obveza od strane davatelja.

3. OGRANIČENJE BROJA PRIMATELJA UZDRŽAVANJA I OBLIK UGOVORA
Naslov članka 580. ZOO-a sada glasi „Ograničenja i oblik ugovora“, a u njega su dodana prva dva stavka kojima je propisano ograničenje broja primatelja uzdržavanja koje davatelj uzdržavanja može istovremeno uzdržavati, te ništetnost ugovora sklopljenih suprotno tom ograničenju.¹⁰ „Davatelj uzdržavanja može istodobno imati sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju i/ili ugovore o dosmrtnom uzdržavanju s najviše tri primatelja uzdržavanja.“ (čl. 580. st. 1. ZOO-a). „Ugovor sklopljen suprotno stavku 1. ovoga članka je ništetan.“ (čl. 580. st. 2. ZOO-a). Treba upozoriti na moguće različito tumačenje ovog ograničenja, tj. pitanje odnosi li se ono na broj ugovora ili broj primatelja uzdržavanja. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja može sklopiti za svoje uzdržavanje, za uzdržavanje sebe i još nekoga, pa i samo za uzdržavanje treće osobe. Smatramo da ograničenje treba tumačiti u smislu da jedan davatelj može istovremeno imati obvezu uzdržavati najviše tri primatelja uzdržavanja, bez obzira na temelju koliko ugovora. Da je namjera bila ograničiti broj ugovora, odredba je mogla biti jednostavnija, tj. glasiti da davatelj može istodobno imati sklopljena najviše tri ugovora.

Nekadašnji st. 1., sada st. 3. članka 580. ZOO-a koji sadržava pravilo o obliku u kojem ugovor mora biti sklopljen, nije se mijenjao. Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Ovlaštene su osobe isključivo sudac, odnosno javni bilježnik, a ne savjetnici ili vježbenici na sudovima ili javnobilježničkim uredima.¹¹ Radi se o formi koja je pretpostavka valjanosti ovoga ugovora, bez udovoljenja kojoj je ugovor ništetan. Dodana je obveza ovlaštene osobe da prije ovjere ili sastavljanja ugovora u Registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju provjeri broj primatelja uzdržavanja s kojima davatelj ima sklopljene ugovore (čl. 580. st. 4.). Ova odredba također govori u prilog tumačenju da se ograničenje odnosi na broj primatelja, a ne broj zaključenih ugovora.

4. POUKE UGOVARATELJIMA
Prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora, ovlaštena osoba mora „ugovarateljima pročitati ugovor te će ih detaljno i ugovarateljima razumljivim riječima upozoriti na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora. Ovlaštena će osoba provjeriti neposrednim pitanjima jesu li obje ugovorne strane razumjele prava i obveze koje za njih proizlaze iz ugovora“ (čl. 580. st. 5.) Do sada je ovlaštena osoba imala obvezu ugovarateljima „pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice“ (bivši čl. 580. st. 2.).¹² Detaljno upozoravanje na prava i obveze i provjera njihova razumijevanja ima veći utjecaj na zaštitu stranaka u odnosu na doslovno čitanje ugovora, ali treba upozoriti da se čitanje ugovora ne smije „preskočiti“, iako su se u sudskoj praksi moglo pronaći i drukčija shvaćanja.¹³ Uloga službene osobe pri ovjeri i sastavljanju ugovora upravo je detaljnim propisivanjem načina njihova postupanja („detaljno“, „razumljivim riječima“, „neposrednim pitanjima“) posebno naglašena, kao jedna od najjačih brana zloupotreba ovih ugovora.¹⁴

Uz već spomenutu izmjenu u samom nazivu ugovora, odnosno naglašavanje istodobnog prijenosa imovine, i u regulaciju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dodana je odredba o pouci ugovarateljima (dodan je novi čl. 586.a). Ova pouka službene osobe ugovarateljima sadržajno je, u odnosu na onu koju ta osoba daje strankama ugovora o doživotnom uzdržavanju, dopunjena upozorenjem na trenutak prijenosa vlasništva i objašnjavanje razlike između ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te ukazivanje na prednosti osnivanja osobne služnosti i pridržaja stvarnog tereta u korist primatelja uzdržavanja (čl. 9. ZID ZOO-a).

5. REGISTAR UGOVORA O DOŽIVOTNOM I DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU
Najveću novost u uređenje ovih dvaju ugovora predstavlja predviđeno uvođenje Registra ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, kojeg će osnovati i voditi Hrvatska javnobilježnička komora (čl. 4. ZID ZOO-a).¹⁵ Sadržaj i način vođenja Registra, naknadu za upis te pravo na neposredan pristup podacima iz Registra, kao i izdavanje potvrde o podacima iz Registra, pravilnikom će propisati ministar nadležan za poslove pravosuđa (čl. 580.a st. 7.).¹⁶

U Registar će se upisivati podaci o: sklopljenim ugovorima, njihovim izmjenama, raskidu, pokrenutim postupcima radi njihove izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja, načinu pravomoćnog okončanja tih postupka, prestanku obveza po tim ugovorima (čl. 580.a st. 2.). Sudac i javni bilježnik moraju po službenoj dužnosti u Registar odmah upisati podatke o sklapanju, izmjeni te o sporazumnom raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (čl. 580.a st. 3.). Sud prvog stupnja mora po službenoj dužnosti u Registar odmah upisati podatke o pokrenutom postupku radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (čl. 580.a st. 4.). Isti sud u Registar upisuje i podatke o načinu pravomoćnog okončanja navedenih postupaka.¹⁷ Upis prestanka obveza iz ugovora ispunjenjem može javnom bilježniku predložiti davatelj uzdržavanja. Prijedlogu će priložiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te ispravu kojom se dokazuje smrt primatelja uzdržavanja, određenu zakonom kojim se uređuju državne matice (čl. 580.a st. 6.).

Tek nam predstoji vidjeti koliko će ZOO-om predviđena rješenja o Registru biti jednostavno provediva u praksi i pred kojim će se potencijalnim teškoćama naći stranke ugovora i ovlaštene osobe. Od samog Registra „puno se očekuje“ u smislu poboljšanja položaja primatelja uzdržavanja, ali je jasno da je za ispunjenje očekivanja pretpostavka donošenje kvalitetnog Pravilnika.¹⁸

6. ZABILJEŽBA UGOVORA O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU U ZEMLJIŠNU KNJIGU ILI DRUGI UPISNIK
Ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, sudac ili javni bilježnik dostavljaju ugovor o doživotnom uzdržavanju zemljišnoknjižnom sudu koji će upisati zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu (čl. 5. st. 1. ZID ZOO-a). Ako je predmet ovog ugovora pokretnina ili neko pravo za koje se vodi javni upisnik, sudac ili javni bilježnik dostavljaju ugovor o doživotnom uzdržavanju tijelu koje vodi javni upisnik na upis zabilježbe ili drugog odgovarajućeg upisa u taj javni upisnik (čl. 5. st. 2. ZID ZOO-a).

Zabilježba je zemljišnoknjižni upis kojim se „čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Zabilježbom se mogu osnivati određeni pravni učinci kad je to predviđeno zakonom“ (čl. 34. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama¹⁹). I u prethodnim razdobljima, u kojima je ugovor o doživotnom uzdržavanju bio reguliran zakonima o nasljeđivanju, bila je predviđena mogućnost upisa tog ugovora u javne knjige, ali nije bila određena vrsta upisa, pa je to da se radi o zabilježbi utvrdila sudska praksa. Tek je ZOO 2006. izričito propisao da se radi o zabilježbi.²⁰ Prema dosadašnjem članku 581. ZOO-a, zabilježbu toga ugovora u zemljišne knjige, odnosno zabilježbu ili drugi upis u javne upisnike, bio je ovlašten zatražiti samo davatelj uzdržavanja. Nakon izmjene članka 581. ZOO-a ugovor o doživotnom uzdržavanju zemljišnoknjižnom sudu na upis zabilježbe dostavlja ovlaštena osoba (sudac ili javni bilježnik), što vrijedi i za zabilježbu ili drugi odgovarajući upis toga ugovora kad su njegov predmet pokretnine ili druga prava za koja se vode javni upisnici.

Osim što je propisao da je to zabilježba, ZOO nije svojim odredbama propisao koji su njezini pravni učinci.²¹ Zato je u sudskoj praksi bilo različitih shvaćanja, iako je prevladao (i od strane Vrhovnog suda potvrđen) onaj da zabilježba samo čini postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju vidljivim, bez čuvanja reda prvenstva niti zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu.²² Ni izmjenama i dopunama ZOO-a nisu propisani pravni učinci zabilježbe, pa u tom smislu nije došlo do promjena.

7. OSNIVANJE SLUŽNOSTI I PRIDRŽAJ PRAVA STVARNOG TERETA
Dosadašnji članak 587. koji je samo propisivao mogućnost osnivanja stvarnog tereta uzdržavanja na nekretnini koja je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, izmijenjen je i sada glasi:

„(1) Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, ugovorom će se na njoj u njegovu korist osnovati služnost stanovanja, ako se tomu izričito ne protivi.

(2) Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, može odrediti da se u njegovu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja.

(3) Istodobno s uknjižbom prava vlasništva na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zemljišnoknjižni sud će po službenoj dužnosti uknjižiti pravo služnosti iz stavka 1. ovoga članka u zemljišnoj knjizi.“

S obzirom na značaj ovih izmjena, smatramo potrebnim ukazati na neke nedorečenosti citiranog teksta. Služnost stanovanja može se osnovati samo na nekretnini pogodnoj za stanovanje, pa bi svakako bilo preciznije propisati „ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu pogodnu za stanovanje.“ Dio odredbe koji kaže da se služnost „osniva osim ukoliko se tomu izričito ne protivi“, odnosi se na protivljenje samog primatelja uzdržavanja. Očita je namjera zaštite primatelja uzdržavanja, pa bi nejasne odredbe u svakom slučaju trebalo tumačiti njemu u korist. Vjerujemo da navedenu odredbu treba tumačiti da svaki ugovor o dosmrtnom uzdržavanju mora sadržavati ili odredbu o osnivanju služnosti stanovanja ili odredbu o tome da se njezinu osnivanju primatelj, iako je o prednostima osnivanja iste prethodno bio detaljno obaviješten, izričito protivi.

Međutim, služnost stanovanja prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima²³ može sadržajno biti osnovana kao plodouživanje²⁴ ili kao uporaba,²⁵ pa bi i o tome primatelja trebalo detaljnije informirati. Zapravo, s obzirom na zaštitu koju bi imao osnivanjem služnosti na nekretnini koju prenosi, ne vidimo razlog da se primatelj tome protivi iako neće/ne želi/ne može osobno istu koristiti za stanovanje. Ako nije što drugo određeno, pravo stanovanja prosuđuje se prema pravilima o uporabi (čl. 217. st. 2. ZV-a), pa će, ako ugovorom ništa ne bude precizirano, primatelj uzdržavanja imati samo pravo stanovanja kao uporabe, a što je, naravno, sadržajno uže pravo.

Za razliku od služnosti stanovanja, stvarni teret može teretiti i nekretninu koja nije namijenjena za stanovanje, tj. svaku nekretnina koja može biti predmetom založnoga prava (čl. 247. ZV-a). Pravo na uzdržavanje ide na teret vrijednosti nekretnine, a obveza uzdržavanja tereti svagdašnjeg vlasnika opterećene nekretnine (čl. 251. st. 1. ZV-a) i prenosiva je samo zajedno s tom nekretninom, te prelaskom vlasništva nekretnine prelazi i obveza ispunjavanja sadržaja stvarnog tereta (ovdje uzdržavanja) (čl. 251. st. 2. i 3. ZV-a).²⁶

U svakom slučaju, bez obzira na to što ZOO nije ulazio u detaljnije određivanje sadržaja prava stanovanja niti se pozvao na odgovarajuće odredbe ZV-a, bilo da se radi o služnosti stanovanja ili stvarnom teretu, da bi njihov upis u zemljišnu knjigu mogao biti proveden, potrebno je njihov „sadržaj i opseg prava što detaljnije upisati, ali nije potrebno navesti njihovu novčanu vrijednost“ (čl. 37. st. 1. ZZK).

Članak 587. st. 3. ZOO-a propisao je da će zemljišnoknjižni sud istodobno s uknjižbom prava vlasništva, na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, po službenoj dužnosti uknjižiti pravo služnosti u zemljišnoj knjizi. Odredbu treba tumačiti tako da zemljišnoknjižni sud kad dobije prijedlog za uknjižbu vlasništva na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a koji sadržava odredbu o osnivanju prava služnosti u korist primatelja uzdržavanja, mora istodobno uknjižiti oba ta prava, bez obzira na to što nema posebnog prijedloga za uknjižbu prava služnosti. Time se, dakako, treba spriječiti uknjižba vlasništva davatelja uzdržavanja bez istovremene uknjižbe prava služnosti u korist primatelja uzdržavanja.

Za uknjižbu stvarnog tereta člankom 587. ZOO-a nije ništa posebno propisano, pa se na nju primjenjuju opća pravila, odnosno to je uknjižba po prijedlogu samog korisnika stvarnog tereta (primatelja uzdržavanja).

8. OSTALE IZMJENE
U naslovu iznad i u samom tekstu članka 584. ZOO-a došlo je do zamjene riječi „izmijenjenih“ i „izmijenjenim“ u riječi „promijenjenih“ i „promijenjenim“ (čl. 6. ZID ZOO-a).

U članku 585. ZOO-a kojim se uređuje utjecaj smrti davatelja uzdržavanja na ugovor, dodan je stavak 2. kojim se propisuje forma u kojoj bračni drug i potomci daju pristanak da njegova prava i obveze iz ugovora prijeđu na njih. Za taj je pristanak propisan paritet oblika, tj. on se daje u istom obliku u kojem ugovor mora biti zaključen - u pisanom obliku koji je ovjerio sudac nadležnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. I kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pristanak nasljednika davatelja uzdržavanja da na njih prijeđu ugovorna prava i obveze daje se u pisanom obliku koji je ovjerio sudac, potvrdio javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta (čl. 11. ZID ZOO-a).

9. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Iako se izmjene i dopune ZOO-a ne primjenjuju na ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju sklopljene prije njihova stupanja na snagu, svaka ugovorna strana može javnom bilježniku podnijeti zahtjev za upis podataka u Registar za ugovore koji su sklopljeni prije njihova stupanja na snagu (čl. 25. ZID ZOO-a). Sama činjenica upisa takvih, ranije sklopljenih ugovora, ne može utjecati na njihovu valjanost, ali bi mogla spriječiti daljnji rast broja ugovora koji zaključuju tzv. „profesionalni“ davatelji uzdržavanja. Ipak, moguće je i tumačenje da broj uzdržavanih primatelja na temelju ranije zaključenih ugovora, ne može biti uračunati u ukupan broj primatelja uzdržavanja, budući da odredba o ograničenju njihova broja nema retroaktivno djelovanje.²⁷ Treba razmotriti i status ugovora zaključenih u razdoblju nakon stupanja ZID ZOO-a na snagu, a prije osnivanja Registra. Oni, svakako, formom i sadržajem, moraju udovoljiti „novom uređenju“, ali s obzirom na to da će prethodna provjera broja primatelja i upis u Registar nužno biti odgođeni, moguće je da u tom razdoblju bude zaključen i određeni broj ugovora kojim će se probiti ograničenje broja primatelja, pa će dio tih ugovora biti ništetan. U takvoj bi situaciji prednost trebali imati ranije zaključeni ugovori.

10. ZAKLJUČNE NAPOMENE
Naglašavanje trenutka prijenosa imovine, propisivanje obveznog određivanja sadržaja uzdržavanja, ograničenje broja primatelja uzdržavanja na jednog davatelja, naglašavanje uloge službenih osoba pri zaključivanju i ovjeravanju ugovora uz specificiranje njihovih obveza i osnivanje Registra ugovora, najznačajnije su izmjene u uređenju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u ZOO-u. Istovremeno su, izmjenama ZPP-a i postupci u sporovima koji iz njih proizlaze, proglašeni hitnima. Nemaju sve usvojene izmjene i dopune jednak potencijal poboljšati položaj primatelja uzdržavanja, ali zajedno bi mogle i trebale pridonijeti većoj vidljivosti ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, mogućnosti kontrole izvršavanja njima preuzetih obveza i bržem rješavaju iz njih proizašlih sporova. Samim time mogućnost zloupotreba na štetu primatelja uzdržavanja trebala bi biti manja, ali u kojoj mjeri će ta izuzetno ranjiva skupina društva, zaista biti zaštićenija, tek nam predstoji vidjeti.

Nameće se pitanje koliko je uopće izmjena obveznopravnog uređenja nekog ugovora podobna spriječiti njegove zloupotrebe. Dio javnosti zalagao se za zabranu, odnosno brisanje odredbi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju iz ZOO-a. On je desetljećima bio prisutan u našem pravu kao neimenovani ugovor i nisu primatelji uzdržavanja postali ranjiviji zbog toga što je 2006. uređen ZOO-om. Upravo suprotno, tada je i za njega propisana stroga forma i time učinjen korak k poboljšanju njihova položaja. Zato njegovo „izbacivanje“ iz ZOO-a ne bi pridonijelo rješavanju problema koji se uz taj ugovor javljaju, već bi ga samo vratilo u kategoriju neimenovanih ugovora. Kako je od ugovora za koji je nekad smatrano da ima značajnu društvenu svrhu i nema zapreke da se na njega primjenjuju pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika, uspio postati toliko „omražen“, tema je koja prelazi okvire ovoga rada. Zašto toliko velik broj starih i nemoćnih osoba uopće dođe u situaciju u kojoj postaje tako laka meta „predatora“? Odgovor se sigurno ne krije u slabostima prijašnjeg obveznopravnog uređenja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Tu je korak prema boljoj zaštiti primatelja uzdržavanja učinjen, ali bez aktiviranja mehanizama zaštite izvan obveznog prava, ona će i dalje pokazivati određene slabosti.