1. UVOD
U posljednjih nekoliko godina u svojim smo stručnim člancima¹ višestruko tematizirali pravo na status roditelja njegovatelja odnosno status njegovatelja kao jedno od prava iz sustava socijalne skrbi². U navedenim smo se stručnim radovima fokusirali na prezentiranje pojedinih neprihvatljivih i, ne samo prema našem mišljenju, nego i, primjerice mišljenju Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom³, diskriminantnih i protuustavnih rješenja u normativnom okviru kojim je zakonski uređeno navedeno pravo, nudili de lege ferenda normativna rješenja kojima bi se pro futuro navedeni okvir dopunio i korigirao, te na primjerima iz recentne upravne i upravnosudske prakse prezentirali i demonstrirali kako su se mjerodavna javnopravna tijela i upravni sudovi, uključujući i Visoki upravni sud RH (u nastavku teksta: VUS), u svojstvima specijaliziranih sudova, pravno postavljali u upravnim i upravnosudskim postupcima vođenima radi stjecanja predmetnog prava. U ovom ćemo, pak, članku analizirati i kritički problematizirati recentno pravno shvaćanje navedenog suda koji je nedavno, u kontekstu kruga ovlaštenika za stjecanje prava na status njegovatelja, zauzeo novo pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju koje je on do sada imao o tom socijalnopravnom pitanju odnosno pravno shvaćanje kojim je stubokom promijenio dosadašnje pravno shvaćanje.

2. NOVOZAUZETO PRAVNO SHVAĆANJE VISOKOG UPRAVNOG SUDA
Naime, Mirovinsko - invalidsko - zdravstveni odjel VUS-a je na odjelnoj sjednici održanoj 23. studenoga 2020. donio zaključak⁴, koji glasi:...Status njegovatelja za osobu s invaliditetom ne može se priznati osobi izvan kruga ovlaštenika prava na status njegovatelja iz članka 63. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi…“. Odmah se nadovezujući na citirano, akcentiramo da je navedenom zakonskom odredbom regulirano da se pravo na status roditelja njegovatelja može priznati jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koje ispunjava zakonske uvjete, uz propisanu ekscepciju prema kojoj oba roditelja mogu steći status roditelja njegovatelja ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju odnosno osoba s invaliditetom, te  bračnom ili izvanbračnom drugu i formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom⁵. Dakle, prema novom pravnom shvaćanju suda, u krug ovlaštenika za stjecanje prava na status njegovatelja ulaze samo navedene četiri kategorije nekrvnih tazbinskih srodnika osobe s invaliditetom. No, prije nego što se kritički referiramo odnosno očitujemo na novozauzeto pravno shvaćanje, držimo potrebnim i nužnim prezentirati, na konkretnim primjerima iz upravnosudske prakse, kakav su pravni stav upravni sudovi, uključujući i VUS u svojstvu drugostupanjskog žalbenog suda, o predmetnom pravnom pitanju imali do donošenja novog pravnog shvaćanja.

3. DOSADAŠNJE PRAVNO SHVAĆANJE NA PRIMJERU IZ JUDIKATURE
Od brojnih ćemo primjera iz dosadašnje upravnosudske judikature o predmetnom socijalnopravnom pitanju, prostorne limitiranosti odnosno ograničenosti radi, dosadašnje pravno shvaćanje prezentirati na primjeru upravnosudskog postupka koji se u prvom stupnju vodio na Upravnom sudu u Zagrebu, a potom, temeljem žalbe Ministarstva, u žalbenom je postupku u svojstvu drugostupanjskog žalbenog suda odlučivao VUS. Navedeni je, naime, prvo poništivši prvostupanjski i drugostupanjski upravni akt, tužitelju odnosno korisniku prava priznao pravo na status njegovatelja majke kao osobe s teškim invaliditetom u smislu odredbe čl. 63/1. alineje 1. - 3. ZSS-a. Navedena je poništenja upravnih akata i priznavanje prava na status njegovatelja korisniku prava, dakle sinu za njegovanje majke odnosno osobi koja, nota bene, ne ulazi u krug ovlaštenika za stjecanje tog prava propisan odredbom čl. 63/3. ZSS-a, u relevantnom fragmentu obrazloženja prvostupanjske Presude pravno obrazložio i argumentirao na sljedeći način: „...Smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi u njihovoj međusobnoj povezanosti sud zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pravilno smatralo da tužitelju treba priznati pravo na status njegovatelja kao djetetu osobe s invaliditetom koji s tom osobom živi u obiteljskoj zajednici. Naime, odredbe članka 63. Zakona o socijalnoj skrbi predviđaju mogućnost priznavanja statusa njegovatelja, ne samo za dijete s teškoćama u razvoju, već i za osobu s invaliditetom, koja je punoljetna, pa može imati i svoju obitelj. Stoga bi bilo životno sasvim nelogično i protivno svrsi zakonskih odredbi da se status njegovatelja može priznati roditelju osobe s invaliditetom te bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja osobe s invaliditetom, ali da se taj status ne može priznati punoljetnom djetetu osobe s invaliditetom koje s njom živi u obiteljskoj zajednici i svakodnevno brine o njoj. Pri tome treba uzeti u obzir i okolnost da će, kada se radi o punoljetnoj osobi s invaliditetom, bračni drug ili dijete te osobe već i zbog samih godina života prije biti sposobni pružati joj potrebnu skrb, nego roditelj ili bračni drug roditelja te osobe. Stoga je osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je prema ocjeni suda tuženik primijenio isključivo formalističko, odnosno gramatičko tumačenje mjerodavnih odredbi Zakona, bez njihovog međusobnog povezivanja i tumačenja u skladu sa smislom i svrhom istih, ne vodeći pritom računa i o odredbi članka 57. stavka 2. Ustava prema kojoj posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život, kao niti da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom kojoj je svrha promicanje, zaštita i ispunjavanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljenih sloboda svih osoba s invaliditetom, promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva, bez diskriminacije bilo koje vrste. …Naime, tumačenje kakvo primjenjuje tuženik bi u praksi dovelo do rezultata da osoba s invaliditetom ostane bez potrebne njege i skrbi u trenutku kada joj roditelji prestanu biti sposobni pružati njegu ili kada ostane bez roditelja, što pak ovisi o individualnim okolnostima svakog slučaja i u konačnici dovodi do toga da sve osobe s invaliditetom nemaju jednaka prava na skrb⁶…“

U provedenom je žalbenom postupku VUS, potvrdivši prvostupanjsku presudu, navedeno potvrđivanje utemeljio na pravnoj argumentaciji, čiji relevantan fragment citiramo: „...Naime, i po ocjeni ovoga Suda pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbe članka 63. — 64. Zakona o socijalnoj skrbi upravo imajući u vidu da odredba članka 63. navedenog Zakona predviđa mogućnost priznavanja statusa njegovatelja, ne samo za dijete s teškoćama u razvoju, već i za osobu s invaliditetom, koja pak prema životnim okolnostima može biti punoljetna pa i zasnovati bračnu zajednicu. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da smislenim tumačenjem navedenih zakonskih odredbi u njihovoj međusobnoj povezanosti da je prvostupanjsko tijelo uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pravilno smatralo da tužitelju treba priznati pravo na status njegovatelja kao djetetu osobe s invaliditetom, koji s tom osobom živi u obiteljskoj zajednici. I ovaj Sud smatra da bi bilo protivno svrsi navedenih zakonskih odredbi kao i životno sasvim nelogično da se status njegovatelja može priznati roditelju osobe s invaliditetom te bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja osobe s invaliditetom, a da se taj status ne može priznati i djetetu osobe s invaliditetom koje s njom živi u obiteljskoj zajednici i svakodnevno se brine o njoj. Pri tome je pravilno uzeta u obzir i okolnost da će kada se radi o punoljetnoj osobi s invaliditetom, bračni drug ili dijete te osobe već i zbog samih godina života prije biti sposobni pružati joj potrebnu skrb, nego roditelj ili bračni drug roditelja te osobe. Stoga i ovaj Sud nalazi da je rješenjem tuženika kao i prvostupanjskim rješenjem (donijetim nakon odbijajućeg nacrta prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju priznat status njegovatelja) povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik primijenio isključivo formalističko, odnosno gramatičko tumačenje mjerodavnih odredbi Zakona, bez njihovog međusobnog povezivanja i tumačenja u skladu sa smislom i svrhom istih. Tuženik pri tome nije vodio računa o odredbi članka 57. stavak 2. Ustava prema kojoj posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovom uključivanju u društveni život kao niti da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom... Nadalje, sud je pravilno ocijenio da bi tumačenje kakvo primjenjuje tuženik u praksi dovelo do rezultata da osoba s invaliditetom ostane bez potrebne njege i skrbi u trenutku kada joj roditelji prestanu biti sposobni pružati njegu ili kada ostane bez roditelja, što pak ovisi o individualnim okolnostima svakog slučaja i u konačnici dovodi do toga da sve osobe s invaliditetom nemaju jednaka prava na skrb⁷...“.

4. NOVOZAUZETO PRAVNO SHVAĆANJE NA PRIMJERU IZ JUDIKATURE
VUS je novo pravno shvaćanje o ovom socijalnopravnom pitanju praktički trenutačno počeo primjenjivati i u svojim odlukama odnosno implementirati u judikaturi. Od nekoliko njih koje imamo u posjedu, a koje, uzgred budi rečeno, imaju identično unificirano, lapidarno i lakonsko obrazloženje u relevantnom fragmentu, individualiziramo presudu kojom je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu kojom je tužitelju, sinu, priznato pravo na status njegovatelja bliskog srodnika koji ne ulazi u krug navedenih u Zakonu taksativno nabrojenih ovlaštenika prava - ocu. Dakle, nota bene, posrijedi je isti stupanj srodstva kao u poviše navedenom judikaturnom primjeru temeljem kojeg je VUS prema prijašnjem, kolokvijalno kazano derogiranom, pravnom shvaćanju priznao pravo odnosno prvom stupnju krvnog srodstva u pravoj lozi. Potomku za pretka. Descedentu za ascedenta. Obrazlažući navedenu meritornu odluku potonji je naveo: „...Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, između ostalog, navodi da je jedino ostalo sporno pravno pitanje ulazi li tužitelj u krug osoba kojima se može priznati status njegovatelja prema odredbama 63. i 64. Zakona o socijalnoj skrbi. Sud je ocijenio da je tuženik primijenio isključivo formalističko, odnosno gramatičko tumačenje mjerodavnih odredbi ZSS-a, bez njihovog međusobnog povezivanja i tumačenja u skladu s smislom i svrhom, ne vodeći pritom računa o odredbi članka 57. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, i da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. Sud je ocijenio da bi tumačenje tuženika u praksi dovelo do toga da osoba s invaliditetom ostane bez potrebne njege i skrbi u trenutku kada joj roditelji prestanu biti sposobni pružati njegu ili kada ostane bez roditelja, što pak ovisi o individualnim okolnostima svakog slučaja i u konačnici dovodi do toga da sve osobe s invaliditetom nemaju jednaka prava na skrb. Međutim, u članku 63. stavku 3. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se pravo na status njegovatelja priznaje bračnom ili izvanbračnom drugu, formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom iz stavka 1. toga članka. Tužitelj i njegov otac ne ulaze u krug osoba obuhvaćenih citiranim stavkom 3. članka 63. Zakona o socijalnoj skrbi, pa stoga ni prema ocjeni ovoga Suda nije bilo osnove da se udovolji njegovom zahtjevu. Radi se o odredbi koja ima prisilan značaj (ius cogens), tj. obvezuje pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja, odnosno neprimjenjivanja ili drugačijeg tumačenja. O postavljenom pravnom pitanju u vezi ostvarivanja prava na status njegovatelja prema odredbi članka 63. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi na sjednici Mirovinsko – invalidsko - zdravstvenog odjela održanoj 23. studenoga 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem se status njegovatelja za osobu s invaliditetom ne može priznati osobi izvan kruga ovlaštenika prava na status njegovatelja iz članka 63. stavka 3. Zakona⁸…“.

5. AUTOROVA KRITIČKA PROMIŠLJANJA
Naše ćemo kritičko promišljanje i pravno problematiziranje navedenoga novog pravnog shvaćanja započeti postavljanjem nekoliko elementarno logičkih, životnih i pravnih pitanja, kombinirano utemeljenih na prijašnjem i novom pravnom shvaćanju čije se postavljanje nužno smisleno nameće već nakon prvog iščitavanja novog pravnog shvaćanja. Prvo, ako se prijašnje pravno shvaćanje temeljilo na …smislenom tumačenju zakonskih odredaba u njihovoj međusobnoj povezanosti…, znači li to da se novozauzeto, argumentum a contrario, imajući u vidu njegovu pravnu dijametralnost, temelji na besmislenoj nepovezanoj interpretaciji mjerodavnih zakonskih odredaba? Drugo, nije li novo pravno shvaćanje …protivno svrsi navedenih zakonskih odredaba… i nije li …životno sasvim nelogično da se status njegovatelja može priznati roditelju osobe s invaliditetom te bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja osobe s invaliditetom, a da se taj status ne može priznati i djetetu osobe s invaliditetom koje s njom živi u obiteljskoj zajednici i svakodnevno se brine o njoj…? Treće, nisu li sutkinje i suci navedenog odjela VUS-a …primijenili isključivo formalističko odnosno gramatičko tumačenje mjerodavnih odredbi Zakona, bez njihova međusobnog povezivanja i tumačenja u skladu s njihovim smislom i svrhom …? Četvrto, jesu li potonji, prigodom zauzimanja novog pravnog shvaćanja …vodili računa o odredbi članka 57. stavak 2. Ustava, prema kojoj posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život kao i činjenici da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom kojoj je svrha promicanje, zaštita i ispunjavanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom, promicanja poštovanja njihova urođenog dostojanstva, bez diskriminacije bilo koje vrste? Peto, nije li novo shvaćanje …u praksi dovelo do rezultata da osobe s invaliditetom ostaju bez potrebne njege i skrbi u trenutku kada im roditelji prestanu biti sposobni pružati njegu ili kada ostane bez roditelja, što pak ovisi o individualnim okolnostima svakog slučaja i u konačnici dovodi do toga da sve osobe s invaliditetom nemaju jednaka prava na skrb? Šesto, s obzirom na to da se odredba čl. 63/3. Zakona nije promijenila temeljem čega je VUS preko noći zauzeo novi stav prema kojem …tužitelj i njegov otac ne ulaze u krug osoba obuhvaćenih citiranim stavkom 3. članka 63. Zakona o socijalnoj skrbi…? Sedmo, s obzirom na to da je navedena zakonska odredba i do sada bila kogentne, prisilne odnosno imperativne naravi, što točno VUS želi reći odnosno poručiti pravnim stavom prema kojem je …riječ o odredbi koja ima prisilan značaj (ius cogens), tj. obvezuje pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja, odnosno neprimjenjivanja ili drukčijeg tumačenja… Ili, drugim riječima rečeno, osmo, temeljem čega je VUS, ako apostrofiranu zakonsku odredbu zbog njezina kogentnog karaktera navodno nije moguće drukčije pravno interpretirati, pa onda posljedično ni aplicirati u judikaturi, upravo to činio godinama donoseći brojne odluke utemeljene na citiranom prijašnjem pravnom shvaćanju? Deveto, nadovezujući se na osmo, dakako da nadležna javnopravna tijela u upravnom postupku, kao i nadležni upravni sudovi u upravnosudskom postupku, pravo na status njegovatelja osobe s invaliditetom, usprkos i unatoč navedenoj imperativnoj materijalnopravnoj zakonskoj odredbi, kad bi to htjeli, upravo kao što su to činili posljednjih nekoliko godina u praksi, i nadalje, s obzirom na činjenicu da je u tuzemnoj normativnoj hijerarhiji Zakon tek treće po snazi pravno vrelo odnosno izvor, korisnicima mogu priznavati temeljem mjerodavnih odredaba ustavnog i konvencijskog prava. Deseto, novo pravno shvaćanje karakteriziramo neshvatljivim, neprihvatljivim, diskriminantnim, protuustavnim, protukonvencijskim, nepravičnim i dugoročno pravno inegzistentnim. Naime, njegove će pravne, a potom i sve ine posljedice, za osobe s najtežim invaliditetom i članove njihovih obitelji, biti katastrofalne, dalekosežne i ireparabilne, i to kako u onim slučajevima u kojim brojnim bliskim srodnicima osoba s invaliditetom koji s njima žive u obiteljskoj zajednici neće biti priznato pravo na status njegovatelja, tako i u brojnim slučajevima u kojima će u ex officio pokrenutim upravnim postupcima biti donesena rješenja o prestanku prava⁹. Jedanaesto, osim diskriminantno i posljedično protuustavno, novo je pravno shvaćanje neshvatljivo i inegzistentno već i na elementarno logičkoj razini odnosno ravni.

Jer, kako razumno i suvislo opravdati i objasniti činjenicu da će se pro futuro pravo na status njegovatelja moći priznati četirima kategorijama nekrvnih srodnika osobe s invaliditetom, a ne čak ni njezinim najbližim krvnim srodnicima u pravoj liniji i pobočnoj odnosno lozi? Primjerice, kćeri za majku, sinu za oca, bratu za sestru, sestri za brata i tako dalje. Dvanaesto, s obzirom na činjenicu da bi kod prava na status roditelja njegovatelja i njegovatelja fokus trebao biti na kvaliteti, trajanju i opsegu njege i skrbi, a ne na tome tko je korisnik statusa, zbog čega njegovatelj ne može biti nesrodnik osobe s invaliditetom?

6. ZAKLJUČAK
VUS je na odjelnoj sjednici održanoj 23. studenoga 2020. donio novo socijalnopravno shvaćanje prema kojem ubuduće pravo na status njegovatelja mogu steći samo zakonski taksativno određeni i navedeni ovlaštenici prava, dakle bračni ili izvanbračni drug i formalni ili neformalni životni partner osobe s invaliditetom. Navedenim je pravnim shvaćanjem VUS, dakle, u diskriminirajući i protuustavni položaj pozicionirao čak i mnogo bliže srodnike osoba s invaliditetom od navedenih, krvne, koji ubuduće neće moći steći pravo na navedeni status i temeljem njega njegovati svoje najbliže, primjerice sin majku, kćer oca, brat sestru, sestra sestru i tako dalje.

Smatramo da je posrijedi, osim što je protuustavan i diskriminantan, nelogičan, neshvatljiv, neprihvatljiv, nerazuman i pravno neopstojan pravni stav odnosno shvaćanje koje će u budućoj provedbi osobama s najtežim invaliditetom i članovima njihovih obitelji koji su do sada bili ovlaštenici za stjecanje predmetnog prava, kao i brojnim postojećim korisnicima kojima će pravo na status prestati, pričiniti nesagledivu katastrofalnu ireparabilnu štetu.