1. Povećanje neoporezivog dijela dohotka
Novim izmjenama Zakona o porezu na dohodak¹ (u nastavku tekstu: Zakon) propisano je povećanje osnovnog osobnog odbitka s 2.200,00 kuna na 2.600,00 kuna mjesečno. Navedenim izmjenama, plaće poreznih obveznika do visine minimalne plaće u Republici Hrvatskoj (3.017,61 kuna bruto za 2014.) ne bi podlijegale oporezivanju (pod uvjetom primjene faktora 1,0), odnosno poslodavcima bi ostalo još dodatnog prostora za podizanje plaća radnicima. Povećanjem osnovnog osobnog odbitka dolazi i do povećanja dijela osobnog odbitka za uzdržavanu djecu i uzdržavane članove uže obitelji te invalidnost poreznog obveznika i/ili njegovih uzdržavanih članova. Tako se nastoji neoporezivi dio dohotka što više uskladiti s troškovima života. 

Propisano je i povećanje osobnog odbitka za umirovljenike, i to s 3.400,00 na 3.800,00 kuna mjesečno. Povećanjem osnovnog osobnog odbitka umirovljenika, smanjit će se i porezno opterećenje mirovina, kako onih umirovljenika koji primaju mirovinu u Republici Hrvatskoj tako i onih koji primaju inozemnu mirovinu. Jedan od razloga navedenih izmjena, odnosno smanjenja poreznog opterećenja, jest i poticanje povrataka hrvatskih iseljenika, čije se mirovine, ako je riječ o hrvatskim rezidentima, oporezuju od 1. ožujka 2012.

Nadalje, Zakonom se propisuje da se uzdržavanim članovima uže obitelji, u svrhe korištenja osobnog odbitka, smatraju i izvanbračni drug, odnosno životni partner i neformalni životni partner poreznog obveznika, roditelji izvanbračnog druga, odnosno životnog partnera i neformalnog životnog partnera, bivši izvanbračni drugovi, odnosno životni partneri i neformalni životni partneri za koje porezni obveznik plaća uzdržavanje. Naime, ovom se odredbom Zakon o porezu na dohodak usklađuje s odredbama Obiteljskog zakona² (Nar. nov., br. 75/14 i 84/14) glede bračnih i izvanbračnih drugova koji su tim zakonom izjednačeni. Također, Zakon o porezu na dohodak usklađuje se s odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola (Nar. nov., br. 92/14) glede životnih partnera i neformalnih partnera, koji su tim Zakonom prema svom položaju izjednačeni s bračnim i izvanbračnim drugovima.

Nisu predložene samo izmjene osobnog odbitka, nego i izmjene poreznih razreda te je povećan razred za primjenu porezne stope od 25%, odnosno povećan je donji prag za primjenu porezne stope od 40% s 8.800,00 kn na 13.200,00 kn. Svrha navedenih mjera je porezno rasterećenje srednjeg sloja i posredan utjecaj na makroekonomska kretanja, jer se očekuje da će zbog povećanja neto plaća rasti osobna potrošnja i potaknuti rast BDP-a (Tablica 1).

Povećanje osobnog odbitka i promjena poreznih razreda utjecat će na povećanje neto plaća (prema procjeni za 1,2 milijuna radnika). Tako će poreznom obvezniku koji ostvaruje bruto plaću u visini minimalne plaće (3.017,61 kuna), uz pretpostavku osnovnog osobnog odbitka u iznosu od 2.600,00 kuna (koeficijent 1,0), plaća koja će se isplatiti u mjesecu siječnju 2015. biti neoporeziva. Sukladno navedenom, uvećanjem osnovnog osobnog odbitka izravno će se utjecati na umanjenje porezne obveze te je to jedna od mjera kojom se nastoji ublažiti utjecaj nepovoljnih kretanja na životni standard građana. 

Smanjenjem poreznog opterećenja rada, koje je u Republici Hrvatskoj još uvijek relativno visoko u odnosu na zemlje u okruženju, očekuje se pozitivan utjecaj na tržište rada, poduzetničku klimu, konkurentnost hrvatskih radnika na međunarodnom tržištu rada, posebice u dijelu sektora visokih tehnologija, povećanje osobne potrošnje i dr. Isto tako, bitno je naglasiti da smanjenje poreznog opterećenja rada možebitno smanjuje i poreznu evaziju. 

Povećanjem osobnog odbitka umirovljenika, odnosno neoporezivog dijela dohotka s 3.400,00 kuna na 3.800,00 kuna, oko 80.000 umirovljenika bilo bi oslobođeno plaćanja poreza na dohodak, a prihodi od poreza na dohodak bi se, pod pretpostavkom da umirovljenik nema uzdržavanih članova, na godišnjoj razini smanjili za oko 136 milijuna kuna. Isto tako, procjenjuje se da će za 145.000 umirovljenika doći do povećanja neto mirovina.

Poreznim obveznicima koji ostvaruju bruto plaću u iznosu od 4.000,00 kuna, neto plaća bi se uvećala za 56,64 kuna, dok bi poreznim obveznicima koji ostvaruju bruto plaću od 8.000,00 kuna, neto plaća bila uvećana za 118,00 kuna, a za porezne obveznike koji ostvaruju bruto plaću 24.000,00 kuna i više, neto plaća bi se uvećala za 967,60 kuna. 

Stopa poreza od 25% bi se primjenjivala za bruto plaće veće od 6.000,00 kuna, dok bi se stopa od 40% primjenjivala za bruto plaće veće od 19.750,00 kuna, pod uvjetom primjene faktora 1,0 dakle bez uvećanja osnovnog osobnog odbitka za dijelove osobnog odbitka za uzdržavane članove i/ili invalidnost i s prosječnom stopom prireza u visini 12%. 

1. primici od kamata na kunsku i deviznu štednju (po viđenju, oročenu ili rentnu štednju, uključujući i prinos, nagradu, premiju i svaku drugu naknadu ostvarenu iznad visine uloženih sredstava);
2. primici od kamata po vrijednosnim papirima;
3. primici od kamata po osnovi danih zajmova;
4. primici ostvareni na temelju podjele prihoda investicijskog fonda u obliku kamata, ako se ne oporezuju kao udjeli u dobiti na temelju podjele dobiti ili prihoda investicijskog fonda.

Međutim, Zakonom su propisana i određena izuzeća te se neće oporezivati: 
• zatezne kamate;
• naplaćene kamate po sudskim rješenjima i rješenjima tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave;
• pozitivno stanje na transakcijskim računima ako se kamata obračunava po viđenju i ne prelazi najmanju kamatu na štedne depozite te ne prelazi iznos od 0,5% godišnje. Riječ je, u pravilu, o vrlo malim iznosima, koji bi zahtijevali previše administriranja, a naposljetku ti računi služe za tekuće obveze i njihovo svakodnevno podmirivanje;
• kamate na obveznice neovisno o izdavatelju tih obveznica. Državne obveznice, odnosno municipalne obveznice u pojedinim državama, uključujući i države članice Europske unije, uživaju povoljniji status, odnosno izuzimaju se od oporezivanja ili se oporezuju po nižim poreznim stopama. S obzirom na zabilježeni pad transakcija obveznicama, iskazan u statističkom izvješću Središnjeg klirinškog depozitarnog društva iz kolovoza 2014., ovim Prijedlogom zakona izuzimaju se od oporezivanja kamate ostvarene ulaganjem u državne, odnosno municipalne obveznice, ali uzimajući u obzir jednaki pristup poreznom objektu i kamate od ulaganja u ostale obveznice;
• primici po osnovi prinosa na životno osiguranje s obilježjem štednje (isplaćena naknada iznad uplaćenih premija osiguranja) te možebitnih prinosa na dobrovoljno mirovinsko osiguranje.

Potrebno je napomenuti da je člankom 15. stavak 3. Zakona i dalje propisano da ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju. S druge strane, sukladno članku 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak³, kamate koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine isplaćene sa zakašnjenjem, bez sudske presude ili na temelju izvansudske nagodbe, smatraju se primitkom od nesamostalnog rada prema članku 14. Zakona i članku 11. toga Pravilnika u ukupnom iznosu. Navedeno će se i dalje primjenjivati, neovisno o prethodno navedenom općem izuzeću kod utvrđivanja dohotka od kapitala, jer se zatezne kamate koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine (osim izuzetaka iz čl. 15. st. 3. Zakona) smatraju dohotkom od nesamostalnog rada.

Kamate će se oporezivati po stopi od 12% istodobno s isplatom ili pripisom kamata i to neovisno o iznosu, a predujam poreza bi obračunavali, obustavljali i uplaćivali isplatitelji kao porez po odbitku, bez priznavanja osobnog odbitka. Generalno pravilo da ako porezni obveznik ostvari primitak iz inozemstva bez posredovanja tuzemnog isplatitelja, obvezatan je sâm obračunati i uplatiti porez u roku osam dana od dana stjecanja primitka, primjenjivalo bi se i u ovom slučaju. 

3. Oporezivanje kapitalnih dobitaka
Osim oporezivanja kamata, propisano je i oporezivanje kapitalnih odbitaka, i to od 1. siječnja 2016., kao dohodak od kapitala pri otuđenju financijskih instrumenata i strukturiranih proizvoda koji su stečeni od 1. siječnja 2016.

Dohotkom od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka prema predloženim izmjenama Zakona smatra se razlika između ugovorene prodajne cijene odnosno primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti financijske imovine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti. Primitke od otuđenja financijskih instrumenata i strukturiranih proizvoda smatralo bi se primitke od:
• prenosivih vrijednosnih papira i strukturiranih proizvoda, uključivo i udjela u kapitalu trgovačkih društava i drugih vrsta udruživanja čiji je način raspolaganja udjelima usporediv s takvim društvima;
• instrumenata tržišta novca;
• jedinica u subjektima za zajednička ulaganja;
• izvedenica;
• razmjernog dijela likvidacijske mase u slučaju likvidacije investicijskog fonda te ostale primitke ostvarene od vlasničkih udjela u slučaju likvidacije, prestanka ili istupa.

Pritom se otuđenjem financijske imovine smatra prodaja, zamjena, darovanje i drugi prijenos. Za primitke ostvarene od jedinica u subjektima za zajednička ulaganja propisuje se da se dohodak utvrđuje u visini ostvarenih, odnosno realiziranih prinosa umanjenih za troškove upravljanja investicijama, odnosno troškove upravljanja imovinom investicijskog fonda (neto prinos), odnosno kod diskontnih vrijednosnih papira i obveznica bez kupona, u visini razlike između otkupne vrijednosti pri emisiji i realizirane vrijednosti pri dospijeću ako otkupitelj drži vrijednosni papir do njegova dospijeća. Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka ostvarenih od ulaganja financijske imovine u portfelje, sukladno propisu koji uređuje tržište kapitala, utvrđuje se u trenutku realizacije prinosa iz portfelja, umanjenog za troškove upravljanja portfeljem (neto prinos).

Kao i za kamate, tako su i za kapitalne dobitke propisana određena izuzeća te se otuđenjem ne smatra:
• prijenos udjela iz jednog u drugi dobrovoljni mirovinski fond;
• zamjena vrijednosnih papira s istovrsnim papirima istog izdavatelja, pri čemu se ne mijenjaju odnosi među članovima i kapital izdavatelja kao i zamjena vrijednosnih papira, odnosno financijskih instrumenata drugim ili drugima vrijednosnim papirima, odnosno financijskim instrumentima te stjecanja vrijednosnih papira, odnosno financijskih instrumenata u slučajevima statusnih promjena, pri čemu u svim slučajevima nema novčanog toka i pod uvjetom da je osiguran slijed stjecanja financijske imovine;
• podjela dionica istog izdavatelja pri čemu ne dolazi do promjene temeljenog kapitala niti novčanog tijeka;
• zamjena udjela između investicijskih pod-fondova unutar istog krovnog fonda, odnosno zamjena udjela između investicijskih fondova kojima upravlja isto društvo za upravljanje, pod uvjetom da je osiguran slijed stjecanja financijske imovine;
• otkup udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Međutim, ako dođe do otuđenja vrijednosnih papira za koje je prethodno izvršena zamjena s istovrsnim papirima istog izdavatelja ili ako dođe do otuđenja udjela za koje je prethodno izvršena zamjena između investicijskih pod-fondova unutar istog krovnog fonda, odnosno zamjena udjela između investicijskih fondova kojima upravlja isto društvo za upravljanje, kao nabavna vrijednost uzima se vrijednost utvrđena na dan prvog stjecanja financijske imovine.

Također, kao i kod primitaka od otuđenja imovine, ni kod ove vrste dohotka ne oporezuje se:
• otuđenje izvršeno između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji te između razvedenih bračnih drugova ako je otuđenje u neposrednoj svezi s razvodom braka;
• otuđenje koje je u neposrednoj svezi s nasljeđivanjem financijske imovine; te
• otuđenje koje je uslijedilo nakon tri godine od dana nabave, odnosno stjecanja financijske imovine.

Ako je financijska imovina stečena darovanjem i otuđena u roku tri godine od dana nabave, otuđitelju se utvrđuje dohodak od kapitala na prethodno opisan način, s tim da se danom nabave financijske imovine smatra dan nabave darovatelja, a nabavnu vrijednost čini tržišna vrijednost u trenutku nabave. 

Ako porezni obveznik po osnovi otuđenja financijske imovine ostvari gubitak, taj se gubitak, slično kao i kod gubitaka od otuđenja imovine, može odbiti samo od dohotka od kapitalnih dobitaka koji je ostvaren u istoj kalendarskoj godini. Kapitalni gubitak iskazuje se najviše do visine porezne osnovice, a priznaje se u godišnjem izvješću u kojem se iskazuju ukupno ostvareni kapitalni dobici na zadnji dan poreznog razdoblja za koje se izvješće sastavlja i podnosi.

Porezni obveznik - imatelj financijske imovine prema Zakonu bit će obvezatan predujam poreza na dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka, obračunati, obustaviti i uplatiti u roku osam dana od dana ostvarivanja primitka, i to na svaki pojedinačno ostvareni primitak koji je izvor kapitalnog dobitka po stopi od 12% bez priznavanja osobnog odbitka. Međutim, radi pojednostavnjenja postupka za porezne obveznike omogućeno je i da obvezu obračuna, obustave i uplate predujma poreza na dohodak preuzmu društva za upravljanje i osobe koje temeljem ugovornog odnosa upravljaju financijskom imovinom poreznog obveznika, pri čemu obveza za plaćanjem predujma nastaje istodobno s isplatom primitka.

Također, porezni obveznik morat će voditi evidenciju istovrsne financijske imovine po metodi uzastopnih cijena (FIFO)⁴, a sâm oblik i sadržaj evidencije propisat će ministar financija Pravilnikom o porezu na dohodak. 

Kao kod otuđenja imovine, i kod kapitalnih dobitaka propisuje se da ako dohodak nije utvrđen ili nije prijavljen po tržišnim cijenama, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama.

Slijedom navedenog, predmet oporezivanja jest realizirani kapitalni dobitak ostvaren unutar tri godine, a temeljem financijske imovine koja je stečena nakon 1. siječnja 2016., oporezivanje se obavlja po pojedinačno ostvarenom primitku koji je izvor kapitalnog dobitka. U obzir se uzima i pravo na kapitalni gubitak u izvješću koje porezni obveznici sastavljaju s danom 31. prosinca za tekuću godinu u kojoj su ostvareni kapitalni dobici i/ili kapitalni gubici koji se podnose Poreznoj upravi. S obzirom na složenu problematiku financijskih instrumenata i strukturiranih proizvoda te propisanu FIFO metodu, što zahtijeva pripremne radnje kod samih poreznih obveznika te osoba koje su preuzele upravljanje financijskom imovinom poreznog obveznika u transakcijama vezanim uz kupnju i prodaju financijske imovine u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, predlaže se datum primjene od 1. siječnja 2016.

4. Oporezivanje dohotka od posebnih vrsta imovine
Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom⁵, koji je na snazi i primjenjuje se od 23. srpnja 2013., propisano je da ako se prodajom otpada ostvari mjesečni prihod veći od polovine minimalne plaće u Republici Hrvatskoj za proteklu godinu sukladno službenim podacima tijela nadležnog za statistiku, to se smatra djelatnošću trgovanja otpadom. Slijedom navedenog, ako su mjesečni primici od prodaje otpada ostvareni iznad visine polovine minimalne plaće u Republici Hrvatskoj za proteklu godinu, oni se smatraju dohotkom te podliježu oporezivanju ovisno o načinu obavljanja djelatnosti, odnosno obilježjima te djelatnosti (samostalna djelatnost ili drugi dohodak). Prema postojećem Zakonu, mjesečni primci od prodaje otpada, koji se smatraju osobnom imovinom, a ostvareni su do iznosa polovine minimalne plaće u Republici Hrvatskoj za proteklu godinu, ne smatraju se dohotkom te ne podliježu oporezivanju.

Međutim, budući da je postojeći porezni tretman primitaka ostvarenih u postupku trgovanja otpadom složen, kako za same porezne obveznike koji prodaju otpad, tako i za porezne obveznike koji ga otkupljuju, ovim Zakonom propisuje se pojednostavnjenje postupka oporezivanja, i to tako da su svi primici od prodaje otpada oporezivi, bez obzira na iznos i smatraju se dohotkom od posebne vrste imovine. Naime, za porezne obveznike koji ostvare primitke od prodaje otpada (neovisno o visini ostvarenih primitaka) isplatitelji će imati obvezu obračunati, obustaviti i uplatiti predujam poreza na dohodak od imovine, po stopi od 12%, bez priznavanja osobnog odbitka, najkasnije do kraja tekućeg mjeseca za tekući mjesec. 

Međutim, tu obvezu nemaju isplatitelji ako su prodavatelji otpada u sustavu poreza na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV) i dohodak po osnovi te djelatnosti utvrđuju temeljem poslovnih knjiga, o čemu su obvezatni obavijestiti isplatitelja. To znači da ako su prodavatelji otpada u prethodnoj godini po osnovi te djelatnosti ostvarili primitke veće od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost (230.000,00 kuna), imaju obvezu vođenja poslovnih knjiga i podnošenja godišnje porezne prijave te im primici od prodaje otpada podliježu oporezivanju po progresivnim poreznim stopama. Također, mogu i sami zatražiti da po toj osnovi dohodak utvrđuju na način propisan za samostalnu djelatnost. 

Poreznim obveznicima koji bi po isteku godine ostvarili pravo na povrat poreza, Porezna će uprava za 2015. dostavljati porezna rješenja o utvrđenom iznosu povrata poreza. Na taj se način sustavno uređuje i postiže jedinstveno postupanje pri oporezivanju tako ostvarenih primitaka. Od oporezivanja su isključeni primici ostvareni od povratnih naknada za ambalažu te primici od otuđenja otpada koji je prikupljen u sklopu organiziranih akcija i aktivnosti u svrhu zaštite okoliša.

Isplatitelji primitka od kojih se utvrđuje dohodak od posebnih vrsta imovine dužni su o isplaćenim primicima podnositi izvješća koja će ministar propisati Pravilnikom, odnosno na Obrascu JOPPD.

5. Poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak
Uvođenjem u porezni sustav Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (Obrazac JOPPD), temeljem kojeg se prikupljaju podaci o gotovo svim primicima koje ostvari porezni obveznik u tijeku poreznog razdoblja, i u Republici Hrvatskoj stvorena je osnova za izradu informativnog izračuna godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Zakonom se, stoga, uvodi poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kojim se smatra postupak čijom primjenom porezni obveznici koji u poreznom razdoblju ostvare dohodak za koji se obvezatno podnosi porezna prijava, uz propisana izuzeća, neće više imati obvezu podnošenja godišnje porezne prijave, već će Porezna uprava temeljem prikupljenih podataka u tijeku poreznog razdoblja, izvršiti godišnji obračun i poreznim obveznicima dostaviti informativni izračun. Isto će učiniti i za porezne obveznike koji bi dobrovoljnim podnošenjem godišnje porezne prijave ostvarili pravo na povrat preplaćenog poreza na dohodak. Međutim, poseban postupak neće se primjenjivati ako:
1. porezni obveznik u poreznom razdoblju ostvari dohodak od samostalne djelatnosti (obrtnici, slobodna zanimanja i ostali obveznici koji dohodak utvrđuju na temelju poslovnih knjiga);
2. Porezna uprava ne raspolaže podacima o ostvarenom dohotku poreznog obveznika u poreznom razdoblju, i to samo u slučaju kad Porezna uprava, u okviru svojeg djelokruga rada prema posebnim propisima, nije odgovorna za neraspoloživost podataka.

Također, zbog svrhovitosti i administrativnih ušteda, a i takve strukture poreznog sustava prema kojoj nisu svi porezni obveznici obvezatni podnijeti godišnju poreznu prijavu, poseban postupak neće se primjenjivati ni u slučaju kad porezni obveznik nema obvezu podnošenja porezne prijave, a ostvaruje razliku godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za uplatu. Isto tako, ako se provede poseban postupak, ali se utvrdi da bi troškovi utvrđivanja i naplate poreza bili nerazmjerni naplaćenom porezu na dohodak i prirezu porezu na dohodak, Porezna uprava neće tim poreznim obveznicima dostavljati privremeno porezno rješenje.

Porezna uprava će na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, utvrditi poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te razliku poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za uplatu (ako bi porezni obveznik bio u obvezi podnošenja porezne prijave) ili za povrat, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje koje će dostaviti poreznom obvezniku prema adresi njegova prebivališta iz službenih evidencija kojima raspolaže i to najkasnije do 30. lipnja tekuće za prethodnu godinu. Ako porezni obveznik utvrdi da su podaci iz privremenog poreznog rješenja nepotpuni ili netočni može podnijeti prigovor najkasnije do 31. srpnja tekuće za prethodnu godinu. O prigovoru odlučuje prvostupanjsko porezno tijelo rješenjem u roku 30 dana od dana zaprimanja prigovora, a podnošenjem prigovora odgađa se izvršenje privremenog poreznog rješenja do donošenja rješenja po prigovoru. Prvostupanjsko porezno tijelo može u svezi s podnesenim prigovorom postupiti na dva načina:
• ako nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privremenom poreznom rješenju utvrdi da postoji osnova za izmjenu privremenog poreznog rješenja u skladu s navodima iz prigovora, donosi porezno rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba, a porezna obveza utvrđena poreznim rješenjem smatra se konačno utvrđenom poreznom obvezom i porezni obveznik je obvezatan izvršiti uplatu poreza u roku 15 dana od dana dostave tog rješenja, ili
• ako nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privremenom poreznom rješenju utvrdi da navodi iz prigovora nisu osnovani, donosi porezno rješenje kojim se odbija prigovor te se protiv takvog rješenja može izjaviti žalba u roku 30 dana od dana dostave rješenja.

Ako porezni obveznici ne podnesu prigovor ili ga podnesu izvan roka, obveza utvrđena privremenim poreznim rješenjem smatra se konačno utvrđenom poreznom obvezom te će Porezna uprava zadužiti porezne obveznike za utvrđenu razliku poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za uplatu ili će im izvršiti povrat ako ispunjavaju uvjete za povrat preplaćenog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sukladno Zakonu i Općem poreznom zakonu. U tom slučaju porezni obveznik je obvezatan dužnu razliku uplatiti najkasnije do 31. srpnja tekuće za prethodnu godinu.

Temeljem navedenog, može se zaključiti da na predloženi način porezni obveznici na koje se primjenjuje poseban postupak više neće morati podnositi kao do sada porezne prijave, već će ta obveza, odnosno mogućnost biti propisana samo za određene obveznike te se smatra da će to dovesti do značajnih ušteda u radu Porezne uprave i ušteda kod samih poreznih obveznika, a i do pojednostavnjenja postupka oporezivanja. Prema podacima iz Informacijskog sustava Porezne uprave u 2012. i 2013. podneseno je oko 700.000 poreznih prijava za svaku godinu, od čega se 105.000 odnosi na porezne prijave za samostalnu djelatnost, temeljem kojih su prihvaćeni podaci o dohotku kako su ih iskazali sami porezni obveznici. 

6. Oporezivanje razlike između stečene imovine i dokazanih izvora sredstava za stjecanje te imovine
Porezna uprava tijekom godine prikuplja podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba i prati promet dobara te ako u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrđuje po toj osnovi dohodak, kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, koji se pripisuje ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugom dohotku, u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak ostvaren i oporezuje se prema propisima koji vrijede u tom poreznom razdoblju. 

Ovim Zakonom se, radi smanjenja porezne evazije, propisuje da se drugim dohotkom smatra i primitak utvrđen kao razlika vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje te način utvrđivanja tako ostvarenog dohotka. Propisuje se da se porez na dohodak po osnovi tako ostvarenog dohotka plaća po stopi od 40%, pri čemu se smatra konačno plaćenim porezom, odnosno porezni obveznici po osnovi tako ostvarenog dohotka ne mogu podnijeti godišnju poreznu prijavu. Istodobno, prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima, također donesenim na 15. sjednici Hrvatskoga sabora, održanoj 25. studenoga 2015., tako ostvareni primici ne podliježu obvezi doprinosa, čime prestaje mogućnost ostvarivanja prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

7. Izmjene za obveznike koji obavljaju samostalne djelatnosti
Za porezne obveznike koji obavljaju samostalne djelatnosti propisano je nekoliko izmjena i dopuna:
• razlika u iskazivanju primitaka za nabavu dugotrajne imovine

Za porezne obveznike koji pri nabavi dugotrajne imovine ne mogu iskazati izdatke, već dugotrajnu imovinu amortiziraju prema odredbama propisanima Zakonom o porezu na dobit, pri čemu im se u tom poreznom razdoblju radi dobivanja državnih pomoći, poticaja i potpora za nabavu dugotrajne imovine, a temeljem tih primitaka utvrđuje se veća obveza poreza na dohodak (zbog primjene načela blagajne kao temeljnog načela oporezivanja dohotka), propisuje se iskazivanje takvih primitaka u iznosima obračunane amortizacije nabavljenog sredstva na način kako to obračunavaju obveznici poreza na dobit, primjenom računovodstvenih standarda. U tom slučaju obvezatni su voditi evidenciju o primljenim državnim potporama i poticajima za nabavu dugotrajne imovine i iznosima obračunane amortizacije. Kad je riječ o primicima državnih pomoći, potpora i poticaja bitno je istaknuti da se oni dodjeljuju u skladu s posebnim propisima, uz poštovanje određenih uvjeta te se kao davatelj potpore pojavljuje središnje tijelo državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili svaka pravna osoba koja dodjeljuje potpore, a načelno se dodjeljuju s određenim ciljem i vezane su za pokrivanje određenih izdataka, odnosno rashoda poduzetnika. Stoga, ako se primici državnih pomoći, potpora i poticaja iskoriste u skladu s posebnim propisima i onako kako je to utvrdio davatelj, a uzimajući u obzir da se dohotkom od samostalnih djelatnosti smatra razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka, ti primici u konačnici predstavljaju porezno neutralnu stavku;
• propisuje se da se poslovnim primicima smatraju i primici po osnovi kamata ako su ostvareni od financijskih transakcija koje čine osnovnu djelatnost poreznog obveznika;

• porezni obveznik koji dohodak od samostalne djelatnosti utvrđuje temeljem poslovnih knjiga, može na vlastiti zahtjev plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak te se predlaže da promjena načina oporezivanja na temelju podnesenog zahtjeva obvezuje poreznog obveznika sljedeće tri godine, a ne više pet kao do sada te u opravdanim slučajevima i na temelju pisanog zahtjeva poreznog obveznika, Porezna uprava može odobriti i kraći rok prelaska s plaćanja poreza na dohodak na porez na dobit i obratno, o čemu donosi rješenje. Opravdanim slučajevima osobito se smatraju cjelovita promjena djelatnosti koju obavlja porezni obveznik te značajno izmijenjeni uvjeti (više od 50%), zbog kojih je porezni obveznik promijenio način oporezivanja;
• porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi s danom podnošenja godišnje porezne prijave;
• ukidaju se rješenja za porezne obveznike koji dohodak od samostalne djelatnosti utvrđuju temeljem poslovnih knjiga te se propisuje da se mjesečni predujam utvrđuje i plaća na temelju podataka u podnesenoj godišnjoj prijavi poreza na dohodak te ga porezni obveznici plaćaju za mjesece koji slijede iza mjeseca u kojemu je istekao rok za podnošenje godišnje porezne prijave do podnošenja sljedeće godišnje porezne prijave, i to do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec. Mjesečni predujam za tekuće razdoblje izračunava se tako da se porezna obveza utvrđena temeljem podnesene godišnje porezne prijave za prethodno razdoblje dijeli s brojem mjeseci istog razdoblja u kojem se samostalna djelatnost obavljala. Ako porezni obveznik u godišnjoj poreznoj prijavi uz dohodak od samostalne djelatnosti iskaže i dohodak iz ostalih izvora, predujam poreza za iduće razdoblje utvrđuje se samo od porezne obveze proizašle od obavljanja samostalne djelatnosti. Ukidanjem poreznih rješenja doći će do pojednostavnjenja i ubrzanja rada u Poreznoj upravi te će to ojačati povjerenje između poreznog tijela i poreznog obveznika i prije svega rasteretiti cijeli sustav uprave, smanjujući troškove;
• godišnji porez u paušalnom iznosu utvrđuje Porezna uprava rješenjem, koje vrijedi do izmjene. Razlika godišnjeg paušalnog poreza za uplatu ili za povrat, kojeg ostvaruju obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, utvrđuje se na temelju izvješća, kojeg porezni obveznik podnosi Poreznoj upravi najkasnije u roku 15 dana od dana isteka godine za koju se izvješće podnosi. Porezni obveznik obvezatan je razliku godišnjeg paušalnog poreza uplatiti s danom podnošenja izvješća. 

Za dohodak koji je ostvaren u 2014. primjenjuju se odredbe Zakona o porezu na dohodak koji je bio na snazi do 31. prosinca 2014. Dakle, na postupke podnošenja i obrade prijave poreza na dohodak za 2014., utvrđivanje i plaćanje razlike paušalnog poreza na dohodak za 2014., utvrđivanje i plaćanje predujmova poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji se u 2015. utvrđuju na temelju ostvarenog dohotka u 2014., primjenjuju se odredbe sadašnjeg Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04-83/14).

8. Ostale izmjene
Od ostalih izmjena bitno je izdvojiti sljedeće:

• da bi se izjednačile kategorije dohotka od kapitala neovisno o njegovu izvoru, ukidaju se olakšica za dividende i udjele u dobiti do ukupno 12.000,00 kuna godišnje. Prema podacima o obrađenim prijavama poreza na dohodak za 2012. i 2013., ukupno umanjenje dohotka po osnovi porezne olakšice za dividende i udjele u dobiti u 2012. iznosilo je 87,5 milijuna kuna, dok je u 2013. ukupno umanjenje dohotka po osnovi navedene olakšice iznosilo 124,5 milijuna kuna. Slijedom navedenog, očekuje se da će se radi ukidanja navedene olakšice povećati prihodi od poreza na dohodak za ukupno oko 30 milijuna kuna. Predlaže se da navedena odredba stupi na snagu 1. siječnja 2015. što znači da bi se primjenjivala pri podnošenju godišnje prijave poreza na dohodak za 2015.;
• ne oporezuju se primici po osnovi dividendi i udjela u kapitalu koji su ostvareni od ulaganja Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji;
• propisuje se da se primicima od nesamostalnog rada ne smatraju uplate članarina od strane poslodavaca po osnovi članstva u strukovnim komorama, koje je prema posebnim propisima, obvezatno za radnike pri obavljanju određenih poslova za poslodavca i isplatitelja primitka, odnosno plaće;
• za porezne obveznike koji dohodak od imovine ostvaruju izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, propisuje se da moraju dohodak utvrđivati na temelju poslovnih knjiga ne samo ako su obveznici PDV-a, nego i ako po osnovi obavljenih usluga od te imovine, koje su oslobođene plaćanja PDV-a, u poreznom razdoblju ostvaruje ukupne primitke veće od 230.000,00 kuna;
• propisuje se oslobođenje od plaćanja poreza na dohodak na stipendije studenata na poslijediplomskim studijima u skladu s člankom 10. točka 12., 13. i 18. Zakona te na primitke, osim primitaka iz članka 5. Zakona, koji se isplaćuju poslijediplomantima, poslijedoktorandima, istraživačima i znanstvenicima u skladu s člankom 10. točka 13. i 18. Zakona, odnosno iz fondova i programa Europske unije i drugih međunarodnih fondova i programa uređenih posebnim propisima i međunarodnim sporazumima, za pokriće troškova školovanja, usavršavanja i znanstvenih istraživanja, odobrenih na temelju javnih natječaja, vjerodostojnih isprava i do propisanih iznosa. Ministar financija pravilnikom će propisati visine neoporezivih iznosa i vrste porezno priznatih troškova, vjerodostojne isprave na temelju kojih se odobravaju troškovi te oblik i sadržaj evidencija i izvješća o ostvarenim primicima namijenjenih pokriću troškova;
• propisuje se oslobođenje od plaćanja poreza na dohodak na primitke u visini razlike između primljenih bespovratnih sredstava isplaćenih iz fondova Europske unije i Državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjere trajne obustave ribolovne aktivnosti uz uništenje plovila i knjigovodstvene vrijednosti tog plovila.


1 Zakon o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13 i 83/14). 
2 Nar. nov., br. 75/14 i 84/14. 
3 Nar. nov., br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispr., 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13. 
4 FIFO - »First in, first out«, je računovodstvena metoda prema kojoj se procjena robe, zaliha ili inventara, odnosno u ovom slučaju financijske imovine, temelji na pretpostavci da se imovina koristi onim redom kojim je i nabavljena, tako da se ona koja je prije kupljena prije i koristi. To, primjerice, znači da ako je porezni obveznik kupio 20 dionica društva A 1. veljače 2016. te još 30 dionica istog društva 5. ožujka 2016., a 1. travnja 2016. proda 10 dionica istog društva, kapitalna dobit utvrdit će se temeljem razlike u kupovnoj cijeni 10 dionica koje su najprije stečene, odnosno stečenih 1. veljače. 
5 Nar. nov., br. 94/13.