1. Uvodno
Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi kolektivno pregovaraju od 1996. godine, kada je sklopljen prvi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Prva tri kolektivna ugovora sklapana su na vrijeme od dvije godine, a od 2004. godine kolektivni se ugovori sklapaju na vrijeme od četiri godine. 

Prethodni Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike sklopljen je 2. kolovoza 2012. godine¹, na vrijeme od četiri godine, a primjenjivao se od dana sklapanja. Istog dana Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi sklopili su i Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike², kojim su ograničena i smanjena materijalna prava utvrđena tim Kolektivnim ugovorom, kao što je pravo na isplatu regresa i božićnice u 2013. godini, smanjenje visine dnevnice i terenskog dodatka u 2012. i 2013. godini, smanjenje osnovice za isplatu jubilarne nagrade u 2013. godini te gubitak prava na jubilarnu nagradu za neprekidnu službu u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave za navršenih 5, 15, 25 i 35 godina neprekidne službe u 2013. godini.

Međutim, Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi (Sindikat policije Hrvatske, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH i Nezavisni sindikat djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova) sklopili su 3. kolovoza 2013. godine novi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike³. Kolektivni ugovor sklopljen je na određeno vrijeme, do 1. kolovoza 2016. godine, a primjenjuje se od dana sklapanja. 

Istog dana Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi sklopili su i Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike⁴, kojim su ograničena i smanjena materijalna prava utvrđena novim Kolektivnim ugovorom, kao što je pravo na isplatu regresa i božićnice u 2013. godini, kao i smanjenje osnovice za isplatu jubilarne nagrade u 2013. godini. Novi Kolektivni ugovor sadržajno se ne razlikuje od prethodnog Kolektivnog ugovora, osim u dijelu koji se odnosi na pravo službenika i namještenika na naknadu troškova prijevoza dolaska i odlaska s posla i prava na isplatu jubilarne nagrade. Naime, odredbama novog Kolektivnog ugovora i njegovog Dodatka I., u tom dijelu izjednačena su prava⁵ državnih službenika i namještenika s pravima službenika i namještenika u javnim službama propisana Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.⁶

2. Članak 59. Kolektivnog ugovora - naknada troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla
Najveće promjene u novom Kolektivnom ugovoru odnose se na članak 59. Kolektivnog ugovora, kojim je propisano pravo na naknadu troškova prijevoza. Navedenim člankom sada su opširno i detaljno uređena pitanja naknade troškova prijevoza na posao i s posla te su na povoljniji način za državne službenike izmijenjeni pojedini stavci članka 59. Kolektivnog ugovora.

2.1. Mjesni prijevoz
Kad govorimo o mjesnom javnom prijevozu, potrebno je istaknuti da je to prijevoz u mjestu stanovanja odnosno mjestu rada. Javni prijevoz je javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu, koji se obavlja na određenim relacijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i općim prijevoznim uvjetima. U praksi su česte dvojbe bile oko poimanja mjesta stanovanja i adrese stanovanja službenika i namještenika i s te osnove utvrđivanja prava na troškove prijevoza. Uglavnom, može se reći da se pod mjestom stanovanja podrazumijeva naselje u kojem službenik stanuje, a koje je izričito utvrđeno u Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj⁷, dok se pod »adresom stanovanja« podrazumijeva adresa s koje službenik i namještenik redovito dolazi na posao i s posla, odnosno adresa na kojoj ima prebivalište ili boravište. U slučaju da službenik ima u mjestu rada prebivalište, ali ima i prijavljeno boravište u mjestu izvan mjesta rada, pravo na naknadu troškova prijevoza utvrđuje se prema adresi s koje službenik i namještenik redovito dolazi na posao i s posla. 

2.1.1. Nova pravila za naknadu troškova mjesnog prijevoza:
1. Službeniku i namješteniku nadoknađuju se troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla (čl. 59. st. 1.). 

Prema navedenoj odredbi, službeniku i namješteniku nadoknađuju se troškovi mjesnog prijevoza u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji službeniku i namješteniku omogućuje redovit dolazak na posao i povratak s posla te se u slučaju mogućnosti kupnje godišnje karte nadoknađuju troškovi prema cijeni godišnje karte, a ako nema mogućnosti kupnje godišnje karte, nadoknađuju se troškovi mjesečne karte.

2. Službeniku ili namješteniku koji za dolazak na posao i povratak s posla ne koristi mjesni javni prijevoz, a taj prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, naknada troškova prijevoza isplaćuje se na način da se mjesečna naknada umanjuje za 25% (čl. 59. st. 2.). 

Dakle, visina naknade iz članka 59. stavak 2. Kolektivnog ugovora utvrđuje se prema cijeni mjesečne karte umanjene za 25%, a ako nema mjesečne karte u visini dnevne karte odnosno ako nema dnevne, u visini povratne ili pojedinačne karte. Radi jasnoće, potrebno je istaknuti da s obzirom na preciznost navedene odredbe (članak 59. stavak 2. Kolektivnog ugovora) ne postoji mogućnost utvrđivanja mjesečne naknade prema cijeni godišnje karte, nego samo prema cijeni mjesečne karte.

3. Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava službeniku i namješteniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla, službeniku i namješteniku nadoknađuju se troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran, odnosno isplaćuje se naknada po prijeđenom kilometru, sukladno odredbama ovog članka, ako je to za poslodavca povoljnije (čl. 59. st. 3.). 

Novim Kolektivnim ugovorom dodana je odredba koja poslodavcu daje mogućnost da određuje što je povoljnije za njega, isplata cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta ili naknada po prijeđenom kilometru, koja je prije bila propisana samo za međumjesni prijevoz (čl. 59. st. 6. Kolektivnog ugovora). Moglo se očekivati da će se novim Kolektivnim ugovorom propisati umanjenje cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran za 25%, a sve radi izjednačavanja službenika i namještenika koji za dolazak i povratak s posla koriste osobni automobil, neovisno o tome postoji li ili ne postoji organiziran mjesni prijevoz. Međutim, i takvo je rješenje dobro s obzirom na to da u konačnici o načinu i visini isplate najpovoljnijeg troška mjesnog javnog prijevoza odlučuje poslodavac, sukladno odredbama članka 59. Kolektivnog ugovora.

4. Službenik i namještenik koji ima manje od dva kilometra od adrese stanovanja do adrese rada odnosno manje od dva kilometra od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja odnosno u mjestu rada (čl. 59. st. 4.). 

Prema tome, službenik i namještenik koji ima više od dva kilometra od adrese stanovanja do adrese rada odnosno od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja odnosno u mjestu rada. Također, nije odlučno koristi li službenik organizirani javni prijevoz za dolazak na posao ili dolazi na posao automobilom ili drugim prijevoznim sredstvom. 

Navedeno ograničenje od dva kilometra ne odnosi se na službenika i namještenika s tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta te na slijepe osobe, utvrđenim općim propisima. Izuzetak od primjene navedene odredbe sada se odnosi i na slijepe osobe, što je novina u novom Kolektivnom ugovoru, čime su ugovorne strane Kolektivnog ugovora ispravile propust iz prijašnjeg Kolektivnog ugovora.

U praksi su često postavljana pitanja o načinu obračuna odnosno računanja udaljenosti od dva kilometra od adrese stanovanja do adrese rada s obzirom na različite smjerove dolaska na posao i povratka s posla pa je Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora dala tumačenje da ako je udaljenost od adrese stanovanja do adrese rada u jednom smjeru veća od dva kilometra, a u drugom manja od dva kilometra, službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza ako ne može kao pješak koristiti rutu kraću od dva kilometra prema uređenom pješačkom putu (ulice s uređenim pločnikom, pješačke zone, stepenice, pješački pothodnici i nathodnici, pješački prijelazi) između adrese rada i mjesta stanovanja. U tom slučaju službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza u oba smjera (Tumačenje br. 21/59 od 31. listopada 2012.)⁸.

2.2. Međumjesni prijevoz
Međumjesni prijevoz je prijevoz od mjesta stanovanja do mjesta rada. O međumjesnom prijevozu radi se u slučaju kada je mjesto stanovanja različito od mjesta rada. Pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza, za razliku od mjesnog prijevoza, nije uvjetovano udaljenošću od adrese stanovanja do adrese rada. Naime, način i visina naknade troškova međumjesnog prijevoza ovisi o tome postoji li ili ne postoji organiziran međumjesni javni prijevoz, a ako postoji, koristi li službenik za dolazak na posao javni prijevoz ili osobni automobil odnosno drugo prijevozno sredstvo.

2.2.1. Nova pravila za naknadu troškova međumjesnog prijevoza:
1. Službeniku i namješteniku nadoknađuju se troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava službeniku i namješteniku redovit dolazak na posao i povratak s posla, u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte, ako je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada (čl. 59. st. 5.). 

Redovit dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena službenika ili namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema mjestu stanovanja službenika ili namještenika ne prelazi 45 minuta, u slučaju potrebe za presjedanjem vrijeme čekanja između dviju linija javnog prijevoza ne smije biti dulje od 30 minuta (čl. 59. st. 18.). 

2. Ako nije organiziran međumjesni prijevoz ili službenik i namještenik (kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla) umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac službeniku i namješteniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru (čl. 59. st. 6.). 

Dakle, i u tom slučaju uzima se u obzir ono što je povoljnije (jeftinije) za poslodavca, kao i za mjesni prijevoz. To u praksi znači da ako službenik dolazi na posao automobilom i tražida mu se za međumjesni prijevoz isplaćuje naknada po prijeđenom kilometru u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru, a to je nepovoljnije za poslodavca, naknada troškova prijevoza isplatit će mu se u visini cijene karte najpovoljnijeg organiziranog javnog prijevoza.

3. Ako na istoj relaciji prometuje više prijevoznika, službeniku i namješteniku koji stvarno koristi mjesni i međumjesni javni prijevoz nadoknađuju se troškovi prijevoza na posao i s posla međumjesnim odnosno mjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni godišnje odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koji je najpovoljniji za poslodavca, pod uvjetom da vozni red tog prijevoznika omogućuje redovit dolazak na posao i povratak s posla (čl. 59. st. 7.). 

Novim Kolektivnim ugovorom u stavku 7. članka 59. dodano je da se službeniku nadoknađuju stvarni troškovi i prema cijeni godišnje karte, što prije nije bio slučaj, pa oni službenici i namještenici koji su željeli koristiti godišnje karte, u navedenom slučaju nisu mogli ostvariti pravo na naknadu stvarnih troškova prijevoza za kupnju godišnje karte.

4. U slučaju udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada većoj od 100 km, naknada troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom, utvrđuje se u visini 0,65 kn po prijeđenom kilometru, posebnom odlukom nadležnog ministra (čl. 59. st. 8.). Navedena je odredba izričitaine ostavlja mogućnost izbora drukčije naknade troškova prijevoza.

Ako se najviša maloprodajna cijena MB Eurosuper BS 95, prema podacima Ministarstva gospodarstva, promijeni za više od 15% od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, ugovorne strane obvezuju se da će od prvog dana sljedećeg mjeseca korigirati visinu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru odnosno da će se ona uvećati za iznos povećanja cijene benzina u odgovarajućem postotku (čl. 59. st. 9.)

5. Ako službenik i namještenik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju seu visini zbroja troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza, sukladno odredbama ovoga članka, osim u slučaju kada mjesni javni prijevoz obuhvaća i međumjesni prijevoz (tzv. prijevozne zone) (čl. 59. st. 10.).

2.3. Postupak ostvarenja prava na naknadu troškova prijevoza
1. Poslodavac službeniku i namješteniku kupuje mjesečnu ili godišnju kartu ili mu nadoknađuje stvarne troškove prijevoza, prema predočenim računima odnosno kupljenim prijevoznim kartama, o čemu se službenik i namještenik mora izjasniti na početku godine (čl. 59. st. 11.). 

To znači da ako službenik ne priloži kartu ili račun o kupljenoj karti, neće mu se isplatiti naknada. Ovdje se postavlja pitanje može li službenik tijekom godine promijeniti način dolaska na posao i odlaska s posla, posebno ako se na početku godine izjasnio da kupuje godišnju kartu. Na navedeno pitanje potrebno je zatražiti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, a sve radi ujednačavanja tog pitanja u praksi.

2. Službenik i namještenik koji koristi osobni automobil za dolazak na posao, sukladno članku 59. stavcima 6. i 8. Kolektivnog ugovora¹⁰, naknadu troška prijevoza ostvaruje predajom ispunjenog i potpisanog formulara na kojem evidentira stvarne dolaske na posao osobnim automobilom i drugim prijevoznim sredstvom te prijeđene kilometre za dolazak na posao i povratak s posla u prošlom mjesecu, do trećeg dana u mjesecu¹¹, osim u slučaju spriječenosti, kada ga predaje naknadno, nakon prestanka razloga spriječenosti (čl. 59. st. 12.). 

Udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba (dostupno na: http://map.hak.hr), i to: u slučaju iz članka 59. stavak 4. Kolektivnog ugovora¹², kao najkraća ruta, uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike i u slučaju iz članka 59. stavaka 6. i 8. Kolektivnog ugovora (utvrđivanje udaljenosti međumjesnog prijevoza kada se službeniku isplaćuje naknada troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru u visini od 0,75 ili 0,65 kn po kilometru), kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) (čl. 59. st. 13.). 

2.4. Ostala pravila za prijevozne troškove
Poslodavac je dužan u svakom pojedinom slučaju, pri donošenju rješenja o naknadi troškova prijevoza, nedvojbeno utvrditi na koji se način obračunava naknada troškova prijevoza državnog službenika i namještenika o čijem se pravu odlučuje. U izreci rješenja ne može se alternativno utvrđivati način naknade troškova prijevoza, jer mora biti jasno na koje troškove službenik ima pravo i kako se nadoknađuju.

2.4.1. Uskraćivanje prava na prijevozne troškove
1. Naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla neće se isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenik i namještenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao (čl. 59. st. 14.).

Za razliku od prije važećeg Kolektivnog ugovora u kojem službenik i namještenik nije imao pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza i u svakom slučaju kada nije bio u obvezi dolaziti na posao, sada se limitira i propisuje da pravo na naknadu troškova prijevoza nemaju, osim navedenih slučajeva (dani godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad) i u slučaju ako više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaziti na posao. Navedena odredba povoljnija je za službenike i namještenike s obzirom na to da često službenici koriste npr. slobodne dane umjesto naknade za prekovremene sate, u trajanju od jednog ili dva dana ili su na službenom putu u tom trajanju. Pri tome treba napomenuti da se umanjenje naknade troškova prijevoza za dane izostanka s posla ne odnosi na slučaj kupnje godišnje ili mjesečne karte. 

2. Pravo na troškove prijevoza nema onaj službenik i namještenik koji za redoviti dolazak na posao i odlazak s posla može koristiti prijevoz organiziran od strane poslodavca isključivo za službenike i namještenike (čl. 59. st. 15.). 

S obzirom na to da se u praksi često postavljalo pitanje što se ubraja u »organizirani prijevoz od strane poslodavca«, sada se odredbom članka 59. st. 15. precizira da je to prijevoz koji poslodavac organizira isključivo za službenike i namještenike, pa slijedom toga sam i snosi troškove prijevoza svojih službenika i namještenika.

2.4.2. Rok za isplatu naknade i akontacije za troškove prijevoza
Prema prethodnom Kolektivnom ugovoru, naknada troškova prijevoza isplaćivala se unatrag, do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Sada se naknada troškova prijevoza i akontacija u visini 50% utvrđene naknade troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15. u mjesecu (čl. 59. st. 19.). 

Dakle, novim Kolektivnim ugovorom određen je povoljniji rok za isplatu naknade troškova prijevoza u mjesnom i međumjesnom prijevozu za službenike i namještenike koji ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza (st. 1. i 2.) i akontacije u visini 50% utvrđene naknade troškova prijevoza za službenike i namještenike koji ne koriste javni prijevoz i koji za dolazak i odlazak s posla koriste osobni automobil (st. 6. i 8.) i za to primaju 0,75 odnosno 0,65 kuna po prijeđenom kilometru odnosno na posao putuju više od 100 kilometara na temelju posebne odluke nadležnog ministra.

3. Članak 62. Kolektivnog ugovora - jubilarna nagrada
Ostvarivanje prava iz članka 62. Kolektivnog ugovora, pravo na isplatu jubilarne nagrade za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave nije se mijenjalo donošenjem novog Kolektivnog ugovora. Prema članku 62. Kolektivnog ugovora, službeniku i namješteniku pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kada navrše:

- 5 godina – u visini 1 osnovice iz st. 2. ovog članka

- 10 godina – u visini 1,25 osnovice iz st. 2. ovog članka

- 15 godina – u visini 1,50 osnovice iz st. 2. ovog članka

- 20 godina – u visini 1,75 osnovice iz st. 2. ovog članka

- 25 godina – u visini 2 osnovice iz st. 2. ovog članka

- 30 godina – u visini 2,50 osnovice iz st. 2. ovog članka

- 35 godina – u visini 3 osnovice iz st. 2. ovog članka

- 40 godina – u visini 4 osnovice iz st. 2. ovog članka

- 45 godina – u visini 5 osnovica iz st. 2. ovog članka.

Potpisivanjem novog Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike situacija oko ostvarivanja prava na isplatu jubilarne nagrade ponovno se mijenja, i to na način da je člankom 5. samo smanjena osnovica za isplatu jubilarnih nagrada na iznos od 500,00 kuna u 2013. godini, dok se ostvarene godine neprekidnog staža za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu nisu ograničavale kao u prije važećem Dodatku I. Kolektivnom ugovoru. To znači da se glede ostvarivanja prava na jubilarnu nagradu s osnove ostvarenih godina neprekidne službeodnosno rada u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave primjenjuju odredbe članka 62. st. 1. Kolektivnog ugovora, dakle bez ograničenja te će se jubilarna nagrada isplaćivati na temelju osnovice od 500,00 kuna za svakih pet godina neprekidne službe.

Navedenim izmjenama u novom Dodatku I. Kolektivnom ugovoru prava državnih službenika i namještenika izjednačena su s pravima službenika i namještenika u javnim službama te su u svakom slučaju povoljnija od prijašnjih ograničenja prava na isplatu jubilarne nagrade. Međutim, s obzirom na to da je člankom 9. novog Dodatka I. Kolektivnom ugovoru utvrđeno da se on primjenjuje od 1. kolovoza 2013. godine, razvidno je da se tijekom 2013. godine uvjeti za ostvarenje prava na isplatu jubilarne nagrade i osnovica za izračun znatno razlikuju, pa se može očekivati da će se u praksi pojaviti mnoge dvojbe oko prava na isplatu jubilarne nagrade odnosno primjene utvrđenih kriterija za isplatu jubilarne nagrade u 2013. godini. Osim toga, mnogi državni službenici i namještenici, koji su imali navršenih 5, 15, 25 i 35 godina neprekidne službe prije stupanja na snagu novog Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike odnosno prije 1. kolovoza 2013. godine, nisu ostvarili pravo na jubilarnu nagradu te su zakinuti u ostvarivanju toga prava iako su navedene godine neprekidne službe navršili u 2013. godini.

Prema članku 62. st. 3. i 4. novog Kolektivnog ugovora, jubilarna nagrada isplaćuje se prvog sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je službenik ili namještenik ostvario pravo na jubilarnu nagradu. Iznimno, ako službeniku i namješteniku prestaje služba odnosno rad u državnom tijelu, a ostvario je pravo na jubilarnu nagradu, nagrada će se isplatiti službeniku i namješteniku ili njihovim nasljednicima, sljedećeg mjeseca po prestanku službe ili rada.


1 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 89/12) 
2 Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 89/12) 
3 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 104/13) 
4 Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 104/13) 
5 Iako su odredbe o troškovima prijevoza usklađene i identične za državne i javne službenike i namještenike, u praksi to nije slučaj, s obzirom na to da svi granski kolektivni ugovori još nisu usklađeni s Temeljnim kolektivnim ugovorom za javne službenike i namještenike te se javnim službenicima i namještenicima, sukladno odredbi granskih kolektivnih ugovora, isplaćuju povoljnije naknade troškova prijevoza. 
6 Temeljni kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 141/12) 
7 Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Nar. nov., br. 86/06, 125/06 – ispr., 16/07 – ispr., 95/08 – Odluka USRH, 46/10 – ispr. i 145/10, 37/13, 44/13 i 45/13) 
8 Vidi www.uprava.hr. 
9 Prijašnjim Kolektivnim ugovorom korekcija visine naknade troškova prijevoza s obzirom na rast cijene benzina odnosila se samo za rast cijene više od 20%, a obračunavala se odnosno korigirala u roku 30 dana. Dakle, novim Kolektivnim ugovorom pitanje naknade troškova međumjesnog prijevoza udaljenosti većoj od 100 km od mjesta stanovanja do mjesta rada povoljnije je riješeno za službenika i namještenika. 
10 Odredba članka 59. stavak 6. Kolektivnog ugovora glasi: 
»(6) Ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako službenik i namještenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac službeniku i namješteniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru.« 
Odredba članka 59. stavak 8. Kolektivnog ugovora glasi: 
»(8) U slučaju udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada većoj od 100 km, naknada troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom, utvrđuje se u visini 0,65 kn po prijeđenom kilometru, posebnom odlukom nadležnog ministra.« 
11 Uz Kolektivni ugovor, u Nar. nov., br. 104/13 objavljen je obrazac »Izvješće o prijeđenoj udaljenosti pri dolasku na posao i s posla«. 
12 »(4) Službenik i namještenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada.«