1. UVOD
Prvi cjeloviti zakon u Republici Hrvatskoj (u nastavku teksta: RH) kojim se uređivao status osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju (tzv. „zviždača“), njihova zaštita od osvete i drugih diskriminirajućih postupanja zbog prijavljivanja korupcije te poticanje na prijavljivanje korupcije i drugih nepravilnosti bio je Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti¹, koji se primjenjivao od 1. srpnja 2019.

Zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije (u nastavku teksta: EU), odnosno s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije² (u nastavku teksta: Direktiva), zbog dodatnih unaprjeđenja sustava prijave odnosno javnog razotkrivanja nepravilnosti po uzoru na Direktivu i jače zaštite prijavitelja nepravilnosti i povezanih osoba te povjerljivih osoba, donesen je novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (u nastavku teksta: Zakon)³, koji je stupio na snagu 23. travnja 2022.

2. BITNE PROMJENE U ODNOSU NA PRIJAŠNJI ZAKON
U odnosu na prije važeći zakon, bitna promjena odnosi se na njegovo područje primjene, odnosno područje nepravilnosti koje se prema Zakonu prijavljuje.

Naime, područje primjene prošireno je na pravnu stečevinu EU-a pa se sada izričito propisuju područja i akti EU-a u kontekstu kojih je RH dužna primjenjivati mehanizme zaštite prijavitelja nepravilnosti (poput područja koja utječu na financijske interese EU-a, kako je navedeno u članku 325. Ugovora o funkcioniranju EU-a, područja koja se odnose na unutarnje tržište, tržišno natjecanje i državne potpore i povrede koje se odnose na radnje kojima se krše pravila o porezu na dobit ili aranžmane kojima je svrha ostvariti poreznu prednost koja je u suprotnosti s ciljem ili svrhom primjenjivog zakonodavstva o porezu na dobit, kao i na područje primjene odredbi domaćeg prava, ako se tim kršenjem ugrožava i javni interes).

U tom pogledu u potpunosti su preuzete odredbe Direktive (članak 2. i 3.) koje utvrđuju zajedničke minimalne standarde za zaštitu osoba koje prijavljuju nepravilnosti u područjima primjene (Prilog I. i II. Zakona) i odnos prema drugim aktima Unije i nacionalnim odredbama.

Bitne promjene odnose se i na osobno područje primjene Zakona, odnosno definiranje pojmova koji se odnose na fizičke osobe - prijavitelje nepravilnosti, povezane osobe prijavitelja, institut nepravilnosti, zaštitu osoba za nepravilnosti, postupak prijavljivanja te nadležna tijela za prijavljivanje nepravilnosti.

2.1. MATERIJALNO PODRUČJE PRIMJENE ZAKONA
Člankom 4. Zakona propisano je da se njime uređuje zaštita osoba koje prijavljuju nepravilnosti:

a) koje su obuhvaćene područjem primjene akata EU-a navedenih u dijelu I. Priloga Zakonu⁴, koji se odnose na: javnu nabavu, financijske usluge, proizvode i tržišta te sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma, sigurnost i sukladnost proizvoda, sigurnost prometa, zaštitu okoliša, zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost, sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja, javno zdravlje, zaštitu potrošača, zaštitu privatnosti i osobnih podataka te sigurnost mrežnih i informacijskih sustava

b) koje utječu na financijske interese EU-a kako je navedeno u članku 325. Ugovora o funkcioniranju EU-a i dodatno utvrđeno u relevantnim mjerama EU-a

c) koje se odnose na unutarnje tržište, kako je navedeno u članku 26. st. 2. Ugovora o funkcioniranju EU-a, uključujući povrede pravila EU-a o tržišnom natjecanju i državnim potporama, kao i povrede koje se odnose na unutarnje tržište u odnosu na radnje kojima se krše pravila o porezu na dobit ili aranžmane čija je svrha ostvariti poreznu prednost koja je u suprotnosti sa ciljem ili svrhom primjenjivog zakonodavstva o porezu na dobit

d) koje se odnose na druge odredbe nacionalnog prava, ako se takvim kršenjem ugrožava i javni interes.

Odredbe Zakona ne primjenjuju se na području obrane i nacionalne sigurnosti osim ako ta područja nisu obuhvaćena zakonodavstvom EU-a navedenom u dijelu I. Priloga Zakona, a tijela u čijem su djelokrugu poslovi nacionalne sigurnosti i obrane donijet će poseban akt kojim će urediti zaštitu prijavitelja nepravilnosti te postupak prijavljivanja nepravilnosti u području ključnih sigurnosnih i obrambenih interesa⁵.

Odnos prema drugim propisima utvrđen je člankom 5. Zakona. Ako su zakonodavstvom EU-a navedenom u dijelu II. Priloga Zakonu⁶ predviđena posebna pravila o prijavljivanju nepravilnosti, ta se pravila onda i primjenjuju, a odredbe Zakona primjenjuju se u mjeri u kojoj pitanje nije obvezno uređeno aktima Unije iz dijela II. Priloga. Međutim, ne derogira se primjena prava EU-a ili nacionalnog prava koje se odnosi na: zaštitu klasificiranih podataka, obvezu čuvanja odvjetničke tajne, obvezu čuvanja podataka koji se odnose na zdravlje pojedinca, tajnost sudskih vijećanja i pravila o kaznenom postupku.

Napominjemo da unutarnje ili vanjsko prijavljivanje ili javno razotkrivanje ne utječe na pravo prijavitelja da u bilo kojem trenutku podnese prijavu izravno tijelima ovlaštenima na postupanje prema sadržaju prijave, sukladno posebnom zakonu i uspostavljenim sustavima otkrivanja i postupanja po nepravilnostima.

2.2. OSOBNO PODRUČJE PRIMJENE ZAKONA
Zakonom je unaprijeđen sustav prijave nepravilnosti u smislu jačanja zaštite prijavitelja, povezanih osoba, povjerljivih osoba i njezinih zamjenika te je poboljšan mehanizam prekršajnog sankcioniranja. Usto, izmijenjene su definicije i pojmovi vezani uz nepravilnosti. Primjerice, „prijavitelj nepravilnosti“ definiran je kao fizička osoba koja prijavljuje ili javno razotkriva nepravilnosti o kojima je saznao u svom radnom okruženju (prije važećim zakonom „prijavitelj nepravilnosti“ bio je definiran kao fizička osoba koja prijavljuje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca). Sada se prijaviteljima nepravilnosti omogućava zaštita, ne samo ako su u stalnom radnom odnosu, već je zaštita proširena i na volontere, studente, osobe koje rade preko ugovora o djelu, itd.

„Radno okruženje” su profesionalne aktivnosti u javnom ili privatnom sektoru⁷ u okviru kojih, neovisno o prirodi tih aktivnosti, osobe stječu informacije o nepravilnostima i u okviru kojih bi te osobe mogle doživjeti osvetu ako prijave takve nepravilnosti, uključivši situaciju kada je aktivnost u međuvremenu prestala, ili neposredno treba ili je trebala započeti. Takve aktivnosti posebno uključuju: osobe u radnom odnosu, osobe koje imaju položaj samozaposlenih osoba, imatelje dionica i poslovnih udjela, kao i osobe koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela poduzeća, uključujući neizvršne članove te volontere i plaćene ili neplaćene vježbenike, osobe koje rade pod nadzorom i u skladu s uputama ugovaratelja, podugovaratelja i dobavljača, svako drugo sudjelovanje u djelatnostima pravne ili fizičke osobe.

„Povezane osobe“ s prijaviteljima nepravilnosti su pomagači prijavitelja, srodnici, kolege i sve druge osobe povezane s prijaviteljem koje bi mogle pretrpjeti osvetu u radnom okruženju i pravni subjekti u vlasništvu prijavitelja nepravilnosti, za koje prijavitelji rade ili s kojima su na drugi način povezani u radnom okruženju.

Osim navedenoga, Zakon utvrđuje značenje i niza drugih pojmova, poput „poslodavac“ i „tijela javne vlasti“ (koji su određeni zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama)⁸, a potom „povjerljiva osoba“ (fizička osoba imenovana od poslodavca radi zaprimanja prijava nepravilnosti, komunikacije s prijaviteljem i vođenja postupka zaštite u svezi s prijavom nepravilnosti - kao povjerljiva osoba sada, osim osobe zaposlene kod poslodavca, može biti i imenovana treća osoba, ali uvijek mora biti riječ o fizičkoj osobi) i „osveta“ (svaka izravna ili neizravna radnja ili propust u radnom okruženju potaknut unutarnjim ili vanjskim prijavljivanjem ili javnim razotkrivanjem, a koji uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu prijavitelju).

3. IZRIČITE ZABRANE I ODGOVORNOST PRIJAVITELJA NEPRAVILNOSTI
Zakonom je izričito propisana zabrana sprječavanja prijavljivanja nepravilnosti te zabrana stavljanja prijavitelja nepravilnosti u nepovoljan položaj. Međutim, posebno je naglašena i potreba postupanja prijavitelja nepravilnosti u dobroj vjeri te zabrana zloporabe prijavljivanja nepravilnosti.

3.1. IZRIČITE ZABRANE
Zakon izričito propisuje zabranu sprječavanja prijavljivanja nepravilnosti i pokretanja zlonamjernih postupaka i zabranu osvete (članak 8. i 9.). Pritom, odredbe općeg ili pojedinačnog akta poslodavca te pravnog posla kojima se propisuje zabrana prijavljivanja nepravilnosti nemaju pravni učinak. Usto, zabranjeno je i pokretanje zlonamjernih postupaka protiv prijavitelja nepravilnosti, povezanih osoba te povjerljivih osoba i njezinih zamjenika.

Člankom 9. Zakona propisano je da se poslodavac ne smije osvećivati, pokušavati osvećivati ili prijetiti osvetom prijavitelju nepravilnosti, povezanim osobama te povjerljivoj osobi i njezinu zamjeniku zbog prijavljivanja nepravilnosti, odnosno javnog razotkrivanja. Pritom, Zakon navodi i niz aktivnosti koje smatra osvetom, poput privremenog udaljavanja, otkaza, razrješenja ili jednakovrijedne mjere; degradiranja ili uskraćivanja mogućnosti za napredovanje, itd.

3.2. ODGOVORNOST PRIJAVITELJA NEPRAVILNOSTI
Ako osobe prijave informacije o nepravilnostima ili javno razotkriju informacije u skladu sa Zakonom, ne smatra se da su prekršile bilo kakvo ograničenje u svezi s otkrivanjem informacija te ni na koji način ne snose odgovornost glede takve prijave ili javnog razotkrivanja, pod uvjetom da su imale opravdan razlog vjerovati da su prijava ili javno razotkrivanje tih informacija bili nužni radi razotkrivanja nepravilnosti. (članak 10. st. 1. Zakona). Pritom, navedena se odredba ne primjenjuje na području obrane i nacionalne sigurnosti i na zaštitu klasificiranih podataka, obvezu čuvanja odvjetničke tajne, obvezu čuvanja podataka koji se odnose na zdravlje pojedinca, tajnost sudskih vijećanja i pravila o kaznenom postupku.

Prijavitelji nepravilnosti ne snose odgovornost glede stjecanja prijavljenih ili javno razotkrivenih informacija ili pristupa njima, osim ako takvo stjecanje ili pristup ne predstavlja samostalno kazneno djelo. Svaka druga potencijalna odgovornost prijavitelja proizišla iz radnji ili propusta koji nisu povezani s podnošenjem prijave ili javnim razotkrivanjem, ili koji nisu potrebni za razotkrivanje nepravilnosti i dalje je uređena primjenjivim nacionalnim pravom ili pravom EU-a. U sudskim postupcima, uključujući postupke zbog klevete, povrede autorskog prava, povrede tajnosti, povrede pravila o zaštiti podataka, otkrivanja poslovne tajne ili zahtjeva za naknadu na temelju privatnog, javnog ili kolektivnog radnog prava, prijavitelji nepravilnosti ne snose nikakvu odgovornost zbog prijava ili javnih razotkrivanja na temelju Zakona. Te osobe imaju pravo na temelju prijave ili javnog razotkrivanja zatražiti odbacivanje predmeta, pod uvjetom da su imali opravdan razlog vjerovati da su prijava ili javno razotkrivanje bili nužni radi razotkrivanja nepravilnosti. Ako osoba podnese prijavu ili javno razotkrije informacije o nepravilnostima koje su obuhvaćene područjem primjene Zakona, a te informacije uključuju poslovne tajne te ako osoba ispunjava uvjete za zaštitu iz Zakona, takva prijava ili javno razotkrivanje smatraju se zakonitima u onoj mjeri u kojoj se takvo pribavljanje, korištenje ili otkrivanje zahtijeva ili dopušta pravom EU-a ili nacionalnim pravom.

4. ZAŠTITA OSOBA U POSTUPCIMA PRIJAVE NEPRAVILNOSTI
Prema članku 11. Zakona, pravo na zaštitu ima prijavitelj nepravilnosti, povezana osoba i povjerljiva osoba. Prijavitelj nepravilnosti ima pravo na zaštitu identiteta i povjerljivosti, sudsku zaštitu, naknadu štete, primarnu besplatnu pravnu pomoć u skladu sa zakonom kojim se uređuje pravo na besplatnu pravnu pomoć, emocionalnu podršku i drugu zaštitu predviđenu Zakonom. Povezana osoba ima pravo na istu zaštitu, ako učini vjerojatnim da je prema njoj počinjena ili pokušana osveta, ili joj se prijetilo osvetom zbog povezanosti s prijaviteljem nepravilnosti, a povjerljiva osoba i njezin zamjenik, ako učine vjerojatnim da je prema njima počinjena ili pokušana osveta, ili im se prijetilo osvetom zbog zaprimanja prijave o nepravilnosti, odnosno postupanja po zaprimljenoj prijavi.

Novo u odnosu na prijašnji zakon jesu propisani uvjeti za zaštitu prijavitelja nepravilnosti (članak 12. Zakona). Zaštita je prijaviteljima nepravilnosti zajamčena uvijek, ako su imali opravdan razlog vjerovati da su prijavljene ili javno razotkrivene informacije o nepravilnostima istinite u trenutku prijave ili razotkrivanja te da su te informacije obuhvaćene područjem primjene Zakona, i ako su podnijeli prijavu u skladu sa sustavom unutarnjeg ili vanjskog prijavljivanja nepravilnosti ili su javno razotkrili nepravilnost. Izričito je propisano da i osobe koje su anonimno prijavile, ali im je naknadno utvrđen identitet, imaju isti status zaštite kao i prijavitelji koju su odmah otkrili svoj identitet. Novost je i da osobe koje nepravilnosti iz dijela I. i II. Priloga Zakonu prijavljuju nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama EU-a imaju pravo na zaštitu pod istim uvjetima kao osobe koje podnose prijavu nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje.

Zakonom je detaljnije uređena obveza zaštite identiteta prijavitelja nepravilnosti (članak 14.) pa su identitet prijavitelja, odnosno podaci na temelju kojih se može otkriti njegov identitet i drugi podaci koji su navedeni u prijavi nepravilnosti dostupni isključivo osobama koje su zadužene za primanje takvih prijava i njihovu daljnju obradu, i moraju ostati zaštićeni, osim ako prijavitelj nepravilnosti pristane na otkrivanje tih podataka. Iznimno, otkrivanje takvih podataka moguće je uz poštovanje uvjeta nužnosti i razmjernosti u okviru postojećih propisa kao i da se prijavitelja obavještava o otkrivanju identiteta i razlozima. Pritom, važna je nova odredba kojom je izričito propisano da se na jednak način štiti i identitet prijavljene osobe. Člankom 15. Zakona uređuje se način obrade osobnih podataka pa se svaka obrada osobnih podataka, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka nadležnim tijelima, obavlja u skladu s relevantnim propisima EU-a i nacionalnim pravom kojim se regulira zaštita osobnih podataka, a osobni podaci koji očito nisu relevantni za postupanje s prijavom ne prikupljaju se ili se, ako se slučajno prikupe, brišu bez odgode.

Člankom 16. Zakona propisano je da je osoba kojoj prijavitelj nepravilnosti prijavi nepravilnost, pomagač prijavitelja nepravilnosti i svaka druga osoba koja sudjeluje u postupku po prijavi nepravilnosti dužna štititi podatke koje sazna iz prijave te ih ne smije koristiti ili otkrivati za druge svrhe, osim one koje su potrebne za ispravno daljnje postupanje (obveza zaštite povjerljivosti).

5. POSTUPAK PRIJAVLJIVANJA NEPRAVILNOSTI I POSTUPANJE PO PRIJAVI
Zakon propisuje postupak prijavljivanja nepravilnosti, koje može biti unutarnje i vanjsko, a pod određenim uvjetima i javno razotkrivanje. Postupak prijavljivanja započinje podnošenjem prijave nepravilnosti. Prijava treba minimalno sadržavati: podatke o prijavitelju nepravilnosti, prijavljenom tijelu ili osobi te informacije o nepravilnostima, a može se podnijeti u pisanom ili usmenom obliku. Pisani oblik uključuje svaki oblik komunikacije koji osigurava pisani zapis. Usmeno prijavljivanje moguće je telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka te, na zahtjev prijavitelja, fizičkim sastankom u razumnom roku.

5.1. UNUTARNJE PRIJAVLJIVANJE NEPRAVILNOSTI
Unutarnje prijavljivanje znači prijavljivanje nepravilnosti poslodavcu. Svaki poslodavac koji ima najmanje 50 radnika dužan je osigurati sustav unutarnjeg prijavljivanja. Poslodavci koji zapošljavaju manje od 50 radnika mogu imati uspostavljen sustav unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti (članak 19. Zakona).

Novost je da osim pravnih subjekata s više od 50 zaposlenih, sustav unutarnjeg prijavljivanja moraju imati, neovisno o broju zaposlenih, i poslodavci obuhvaćeni primjenom akata iz dijela I. točke B. i dijela II. Priloga. Nadalje, pravni subjekti u privatnom sektoru i trgovačka društva koja imaju između 50 i 249 radnika mogu dijeliti resurse glede prijava i vođenja postupka unutarnjeg prijavljivanja, pod uvjetima predviđenima Zakonom i nacionalnim pravom u području radnih odnosa. Ista mogućnost ostavljena je općinama pa i općine mogu dijeliti resurse glede primitka prijava i vođenja postupka u skladu s propisima koji reguliraju područje lokalne samouprave.⁹

Obveze poslodavaca ostale su iste kao i u prijašnjem zakonu, osim što je uspostavljen novi mehanizam postupka imenovanja povjerljive osobe kod poslodavca kod kojeg je uspostavljeno radničko vijeće i gdje prijedlog povjerljive osobe daje radničko vijeće ili sindikalni povjerenik prema propisima o radu¹⁰. Člankom 20. Zakona propisuju se obveze poslodavca, koji je ponajprije dužan:

1. donijeti opći akt kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i postupak imenovanja povjerljive osobe i njezina zamjenika te ga na prikladan način učiniti dostupnim svim osobama u radnom okruženju, zajedno sa svim informacijama bitnima za podnošenje prijave nepravilnosti

2. imenovati povjerljivu osobu i njezina zamjenika u skladu s donesenim općim aktom, na prijedlog radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, ili na prijedlog najmanje 20 % radnika zaposlenih kod poslodavca, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća nisu ustanovljeni pri poslodavcu.

Poslodavac će iznimno imenovati povjerljivu osobu i njezina zamjenika bez naprijed navedenih prijedloga, ako takav prijedlog nije dan. Usto, poslodavac je dužan zaštititi prijavitelja nepravilnosti od osvete i poduzeti nužne mjere radi zaustavljanja osvete i otklanjanja njezinih posljedica, čuvati podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja, osim ako to nije suprotno nacionalnom pravu, osigurati uvjete za vođenje evidencije o prijavama i poduzeti mjere radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti.

Pritom, aktima poslodavca ne smije se smanjiti opseg prava ili uskratiti neko pravo prijavitelja nepravilnosti, a ako se to dogodi, akt nema pravni učinak (članak 21. Zakona). Postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti započinje dostavljanjem prijave povjerljivoj osobi. U članku 22. st. 2. Zakon utvrđuje niz dužnosti povjerljive osobe, poput zaprimanja prijave nepravilnosti i potvrde primitka prijave u roku sedam dana od dana primitka; bez odgode poduzimanja radnji iz svoje nadležnosti potrebnih za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, i dr. Usto, izričito je propisana zabrana poslodavcu da ne smije utjecati ili pokušati utjecati na postupanje povjerljive osobe i njezina zamjenika prilikom poduzimanja radnji iz njihove nadležnosti, a povjerljiva osoba i njezin zamjenik moraju svoje dužnosti obavljati zakonito i savjesno i ne smiju zloporabiti svoje ovlasti na štetu prijavitelja nepravilnosti.

5.2. VANJSKO PRIJAVLJIVANJE NEPRAVILNOSTI
Vanjsko prijavljivanje nepravilnosti je otkrivanje nepravilnosti pučkom pravobranitelju, neovisno o tome je li prijavitelj prije toga iskoristio mogućnost unutarnjeg prijavljivanja.

Prema prije važećem zakonu, postupak za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti bio je izuzetan u propisanim slučajevima, odnosno mogao se izvršiti samo pod određenim pretpostavkama, što u novom Zakonu nije slučaj.

Naime, prema članku 23. Zakona, prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost tako da prvo podnese prijavu kroz sustav unutarnjeg prijavljivanja ili izravno nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje (pučkom pravobranitelju). S tim u svezi, u članku 24. st. 2. Zakona propisane su mnogobrojne ovlasti pučkog pravobranitelja, u rasponu od zaprimanja prijave o nepravilnosti i njezine dostave tijelu koje je nadležno za postupanje, do izvješćivanja Hrvatskog sabora o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i pravodobnog prosljeđivanja informacija iz prijave nadležnim institucijama EU-a, ako je tako predviđeno pravom EU-a ili nacionalnim pravom.

5.3. JAVNO RAZOTKRIVANJE NEPRAVILNOSTI
Prijavitelju nepravilnosti daje se mogućnost javnog razotkrivanja, ali samo pod uvjetima propisanima Zakonom. Tako se člankom 26. Zakona propisuje da prijavitelj nepravilnosti koji javno razotkriva nepravilnost ima pravo na zaštitu ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

1. osoba je prvo podnijela prijavu sustavom unutarnjeg i vanjskog prijavljivanja ili izravno nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje, ali u propisanom roku nisu poduzete odgovarajuće mjere kao odgovor na prijavu, ili ako

2. prijavitelj ima opravdan razlog vjerovati da nepravilnost može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete ili u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se nepravilnost djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja.

6. SUDSKA ZAŠTITA
Prijavitelj nepravilnosti oslobođen je od plaćanja sudskih pristojbi u sudskim postupcima vezanima uz prijavljivanje nepravilnosti, a Zakon u članku 28. utvrđuje i stvarnu i mjesnu nadležnost za vođenje postupaka sudske zaštite prijavitelja nepravilnosti.

U postupku sudske zaštite, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu hitnog rješavanja sporova za zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Prema članku 29. Zakona, sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti ostvaruje se u posebnom postupku koji se pokreće tužbom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti.

Naime, prijavitelj nepravilnosti može tužbom tražiti da se utvrdi da je prema njemu poduzeta osveta, zabrani poduzimanje i ponavljanje osvete te da se uklone njezine posljedice prema prijavitelju nepravilnosti, naknadi šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih Zakonom i da se presuda kojom je utvrđena povreda prava prijavitelja nepravilnosti objavi u medijima na trošak tuženika. Navedeni zahtjevi mogu se istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili u posebnom parničnom postupku, osim sporova o smetanju posjeda. U tom slučaju primjenjuju se pravila za vrstu spora o kojoj je riječ, ako Zakonom nije drukčije određeno. Presuda kojom se nalaže objava u medijima obvezuje nakladnika medija u kojem treba objaviti presudu.Bitne izmjene u odnosu na prijašnji zakon odnose se na brisanje objektivnog i subjektivnog roka za podnošenje tužbe za zaštitu. Slijedom toga, umjesto utvrđenog objektivnog i subjektivnog roka sada se za podnošenje tužbe primjenjuju procesna pravila prema odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak.

U parnicu za zaštitu prijavitelja nepravilnosti može se kao umješač na strani prijavitelja nepravilnosti pridružiti pučki pravobranitelj, kao i organizacije, ustanove, udruge ili druge fizičke ili pravne osobe koje se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom temeljnih prava i sloboda ili borbom protiv korupcije, ali samo uz pristanak prijavitelja nepravilnosti. U sudskom postupku po tužbi u svezi s prijavom nepravilnosti sud može odrediti privremene mjere u skladu s odredbama zakona kojima se uređuje prisilno ostvarenje i osiguranje tražbina, osim ako Zakonom nije drukčije propisano (članak 32. st. 1. Zakona). Prijavitelj nepravilnosti oslobođen je od plaćanja sudskih pristojbi u postupku pokrenutom radi privremene mjere (članak 32. Zakona). O prijedlogu za određivanje privremenih mjera sud će odlučiti u roku osam dana od dana primitka prijedloga, a žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne odgađa provedbu privremene mjere.

7. PREKRŠAJNE ODREDBE
Na kraju, Zakonom su predviđene prekršajne odredbe te raspon novčanih kazni za prekršaje koje počini poslodavac pravna osoba, odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba obrtnik.

Pritom, poseban dio prekršajnih odredbi posvećen je sankcioniranju sprječavanju prijavljivanja nepravilnosti, odnosno radnjama usmjerenima protiv prijavitelja i osoba koje mu pomažu (povezane osobe, povjerljive osobe).

Isto tako, novčanom kaznom kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja prijavljuje ili javno razotkriva informacije za koje zna da su neistinite, osim ako nije riječ o kaznenom djelu, a propisani su i prekršaji koje mogu počiniti povjerljiva osoba i njezin zamjenik, kao i svaka druga osoba koja sudjeluje u postupku po prijavi nepravilnosti, ako ne štiti podatke koje sazna iz prijave, ili ih koristi ili otkriva za druge svrhe osim one koje su potrebne za ispravno daljnje postupanje.