Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Stručni članci
×
17.04.2013.
Novi Zakon o minimalnoj plaći
Novi Zakon o minimalnoj plaći, koji je nedavno donesen, objavljen je u Narodnim novinama, broj 39/13 i stupio je na snagu 11. travnja 2013. Njime se određivanje visine minimalne plaće, nakon gotovo pet godina, drastično mijenja, budući da su u potpunosti promijenjeni parametri na temelju kojih se ona izračunava. Autorica smatra da minimalna plaća u Republici Hrvatskoj ni novim Zakonom nije uređena kako bi trebala biti i sugerira da je ubuduće potrebno razmotriti mogućnost izjednačavanja neoporezivog dijela plaće s minimalnom plaćom za najugroženije skupine radnika, odnosno možebitno uvesti državno subvencioniranje poslodavaca, koji zapošljavaju teže zapošljive skupine radnika, kroz djelomično pokrivanje doprinosa na plaću u razdoblju negativnih gospodarskih trendova, uz obvezu poslodavaca da radnike obučavaju i zadrže na radu određeno vremensko razdoblje.
1. Uvod
U Narodnim novinama, broj 39/13 od 3. travnja 2013. objavljen je novi Zakon o minimalnoj plaći, koji određivanje visine minimalne plaće, nakon gotovo pet godina, drastično mijenja.
U Narodnim novinama, broj 39/13 od 3. travnja 2013. objavljen je novi Zakon o minimalnoj plaći, koji određivanje visine minimalne plaće, nakon gotovo pet godina, drastično mijenja.
Prilikom donošenja odluke o mijenjanju instituta minimalne plaće, trebalo je voditi računa o primarnim učincima, a to su: učinci na konkurentnost gospodarstva, utvrđivanje minimalne plaće sukladno potrebama radnika i njihovih obitelji s jedne strane, te mogućnosti poduzeća s druge strane. Međutim, trebalo je voditi računa i o drugim učincima tog instituta, kao što su učinci na isplate veće plaće od prijavljenih plaća, učinci na plaćanje doprinosa u situaciji kad su utvrđeni socijalni minimumi, opseg neformalnog gospodarstva, stopa poreznog i drugog opterećenja plaća, relacija između realnih zarada i produktivnosti, relacija između visina plaća i lokalnih okolnosti i uvjeta, učinci na segmentaciju tržišta i dr.
Prema dostupnim podacima, broj radnika koji u Republici Hrvatskoj primaju minimalnu plaću u porastu je - procjenjuje se da oko 7% ukupno zaposlenih radnika (odnosno nešto manje od 100.000 radnika) prima minimalnu plaću. Međutim, važno je naglasiti da povisivanje minimalne plaće utječe na sve druge plaće, jer se povećanjem najniže plaće moraju povećati i drugi razredi plaća. Diferencijacija plaća (koja se povećanjem minimalne plaće smanjuje jer se gubi razlika ako poslodavac ne može svima povećati plaću) ima ključnu ulogu u osiguravanju da radnik radi na mjestu gdje može postići najveću produktivnost s obzirom na njegove vještine, što izravno dovodi do povećanja produktivnosti i rasta BDP-a. Drugim riječima, bez kvalitetne diferencije plaća nema ni povećanja produktivnosti.
U nastavku prikazujemo dvije tablice - analize minimalne plaće u Republici Hrvatskoj prema sektorima koje je, tijekom pregovora za izmjenu minimalne plaće, izradilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava uz nekoliko napomena: broj osoba koje primaju minimalnu plaću dobiven je iz REGOS-a; podaci su dobiveni iz obrasca R-S(m); nacionalna klasifikacija djelatnosti (u nastavku teksta: NKD) dobivena je preko sustava OIB-a, a za obrtnike i slobodna zanimanja izvađen je iz HZMO-a jer sustav OIB-a ne prati NKD za fizičke osobe. Podaci o ukupnom broju zaposlenih preuzeti su iz godišnjeg istraživanja Državnog zavoda za statistiku (u nastavku teksta: DZS), RAD-1G, budući da mjesečni podaci DZS-a ne uključuju obrtnike i slobodna zanimanja.
Kao što je vidljivo iz tablice najveći broj radnika koji primaju minimalnu plaću u prerađivačkoj su industriji, trgovini na veliko i malo te u građevinarstvu. S druge strane, iz druge tablice vidljivo je, kad se gleda udjel minimalne plaće po područjima NKD-a, da je najveći broj radnika s minimalnom plaćom u ostalim uslužnim djelatnostima, djelatnosti pružanja smještaja te u građevinarstvu.
Slika 2. Udjel minimalne plaće po područjima NKD-a
Možda je zanimljiv podatak da su u tijeku pregovori Europske komisije sa socijalnim partnerima oko razvoja i važnosti plaća. U dokumentu koji je Europska komisija 20. prosinca 2012. uputila socijalnim partnerima, jasno piše da je plaća (pa i minimalna) jedan od najznačajnijih čimbenika konkurentnosti i da mora biti povezana s produktivnošću, što u našem primjeru, kao što će se vidjeti, nije slučaj.
Možda je zanimljiv podatak da su u tijeku pregovori Europske komisije sa socijalnim partnerima oko razvoja i važnosti plaća. U dokumentu koji je Europska komisija 20. prosinca 2012. uputila socijalnim partnerima, jasno piše da je plaća (pa i minimalna) jedan od najznačajnijih čimbenika konkurentnosti i da mora biti povezana s produktivnošću, što u našem primjeru, kao što će se vidjeti, nije slučaj.
2. Uloga i stajalište socijalnih partnera
Promjenu Zakona o minimalnoj plaći inicirale su u svibnju 2012. sindikalne središnjice koje su uputile Ministarstvu rada i mirovinskog sustava inicijativu za povećanje minimalne plaće. Svoj zahtjev za povećanjem minimalne plaće zasnivali su na činjenicama da ona nije mijenjana već tri godine, tj. od 1. lipnja 2009., te da su cijene drastično porasle u navedenom razdoblju. Sindikalne središnjice u svome su zahtjevu tražile da od 1. lipnja 2012. minimalna bruto plaća radnika za rad u punom ranom vremenu iznosi 40% prosječne mjesečne bruto plaće ostvarene kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, te da se ubuduće udjel minimalne plaće u prosječnoj povećava za 2%o godišnje, da bi u sljedećih pet godina dosegnuo 50%.
Promjenu Zakona o minimalnoj plaći inicirale su u svibnju 2012. sindikalne središnjice koje su uputile Ministarstvu rada i mirovinskog sustava inicijativu za povećanje minimalne plaće. Svoj zahtjev za povećanjem minimalne plaće zasnivali su na činjenicama da ona nije mijenjana već tri godine, tj. od 1. lipnja 2009., te da su cijene drastično porasle u navedenom razdoblju. Sindikalne središnjice u svome su zahtjevu tražile da od 1. lipnja 2012. minimalna bruto plaća radnika za rad u punom ranom vremenu iznosi 40% prosječne mjesečne bruto plaće ostvarene kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, te da se ubuduće udjel minimalne plaće u prosječnoj povećava za 2%o godišnje, da bi u sljedećih pet godina dosegnuo 50%.
Stajalište poslodavaca od početka pregovora bilo je jasno. Činjenica je da minimalna plaća postoji u 20 država EU, te da i u drugim državama često postoje neki oblici određivanja najniže plaće, najčešće putem sektorskih kolektivnih ugovora, međutim, velika je raznolikost sustava minimalne plaće. Pritom države sa snažnom tradicijom kolektivnog pregovaranja nemaju zakonski utvrđenu minimalnu plaću već je socijalni partneri utvrđuju kolektivnim pregovaranjem. U svakom slučaju, važnost minimalne plaće nije upitna, jer je u skladu s borbom za »dostojnu plaću« s jedne strane, odnosno s druge strane, ograničava nelojalnu konkurenciju.
Međutim, poslodavci su isticali da je u Republici Hrvatskoj Zakon o minimalnoj plaći iz 2008. godine (Nar. nov., br. 67/08) donio osjetan porast minimalne plaće, te je u 2008. njezin nominalni rast bio 19,5%, a realni rast 12,5%, što je iznimno puno i svakako je utjecalo na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo.
3. Odnos minimalne plaće i kupovne moći
Danas minimalna plaća iznosi oko 36% prosječne plaće (2008.-2012.) dok je prije toga (1998.-2007.) iznosila oko 33% prosječne plaće, s tim da se iznos minimalne plaće nije mijenjao od 1. lipnja 2009., što je za sindikate bila glavna činjenica na kojoj su temeljili svoj zahtjev za povećanje minimalne plaće. No, istodobno valja napomenuti da je minimalna plaća u prije važećem Zakonu o minimalnoj plaći bila vezana uz rast BDP-a, a s obzirom na to da je on zadnjih godina stalno padao, potpuno je ekonomski opravdano da minimalna plaća nije mogla rasti, dapače gledajući samo ekonomske pokazatelje mogla je i padati.
Danas minimalna plaća iznosi oko 36% prosječne plaće (2008.-2012.) dok je prije toga (1998.-2007.) iznosila oko 33% prosječne plaće, s tim da se iznos minimalne plaće nije mijenjao od 1. lipnja 2009., što je za sindikate bila glavna činjenica na kojoj su temeljili svoj zahtjev za povećanje minimalne plaće. No, istodobno valja napomenuti da je minimalna plaća u prije važećem Zakonu o minimalnoj plaći bila vezana uz rast BDP-a, a s obzirom na to da je on zadnjih godina stalno padao, potpuno je ekonomski opravdano da minimalna plaća nije mogla rasti, dapače gledajući samo ekonomske pokazatelje mogla je i padati.
Važno je naglasiti da Republika Hrvatska, nakon Republike Slovenije, ima najvišu minimalnu plaću među post-socijalističkim zemljama (373 eura u siječnju 2012.), a s obzirom na prošlost Republika Hrvatska definitivno potpada pod tu skupinu država, iako se mi volimo uspoređivati sa zapadom.
Slika 3.
Osim toga, razlika između minimalnih plaća značajno je manja kad se izražava kroz prizmu kupovne moći.
Osim toga, razlika između minimalnih plaća značajno je manja kad se izražava kroz prizmu kupovne moći.
Kao što vidimo iz prvoga grafičkog prikaza, dok je raspon minimalne plaće u eurima od 138 do 1.801 eura u siječnju 2012., dotle je, prema drugom grafičkom prikazu, minimalna plaća izražena kroz prizmu kupovne moći od 272 do 1.495 eura.
Države iz prve i druge skupine s relativno niskim minimalnim plaćama u eurima imaju i niže razine cijena pa, stoga, više minimalne plaće, ako ih izražavamo kroz prizmu kupovne moći. S druge strane, zemlje treće skupine u kojima su minimalne plaće u eurima više, imaju i više cijene, te su, stoga, njihove plaće, izražene kroz prizmu kupovne moći, relativno manje.
4. Dosadašnji sustav minimalne plaće
Dosadašnji sustav minimalne plaće bio je utemeljen na Zakonu o minimalnoj plaći (Nar. nov., br. 67/08).
Sukladno Zakonu, pravo na minimalnu plaću, prema njegovim odredbama, imali su svi radnici koji rade u Republici Hrvatskoj.
Dosadašnji sustav minimalne plaće bio je utemeljen na Zakonu o minimalnoj plaći (Nar. nov., br. 67/08).
Sukladno Zakonu, pravo na minimalnu plaću, prema njegovim odredbama, imali su svi radnici koji rade u Republici Hrvatskoj.
Što se tiče visine minimalne plaće, Zakon je propisivao da se visina minimalne plaće utvrđuje jednom godišnje, u lipnju tekuće godine te se njezin porast veže uz realan rast BDP-a iz prethodne godine, prema objavi DZS-a. Već tu postoji jedna zanimljiva riječ a to je »rast BDP-a«. U doba donošenja tog Zakona nitko nije niti razmišljao da bi BDP mogao padati i da bi Republika Hrvatska uopće mogla biti u takvoj krizi. Dakle, uvedeno je automatsko godišnje usklađivanje minimalne plaće koje je doživjelo razna tumačenja. Prema jednom tumačenju, koje zastupaju sindikati, početni udjel minimalne plaće u prosječnoj plaći od 39% trebalo je postupno povećavati u skladu s rastom BDP-a, ali to nije učinjeno.
Nejasnoća u Zakonu je tumačenje stope rasta realnog BDP-a u prethodnoj godini koja može biti pozitivnog i negativnog predznaka, no naposljetku je prilikom izračuna ignorirana negativna stopa rasta realnog BDP-a. Stopa rasta realnog BDP-a 2009. iznosila je -5,9%, što pri izračunu minimalne plaće nije uzeto u obzir.
Službeno tumačenje DZS-a u konzultaciji s Ministarstvom rada u 2009. bilo je da se usklađuje ostvareni udjel minimalne u prosječnoj plaći. Takvo službeno tumačenje u praksi značilo je da se minimalna plaća svake godine u lipnju uvećava za stopu rasta realnog BDP-a u prošloj godini. Isto tako, službeno je tumačenje bilo da se minimalna plaća ne može smanjivati (zbog riječi »uveća« u tekstu Zakona).
Stoga se iznos minimalne plaće nije mijenjao od 1. lipnja 2009. te je ona iznosila 2.814,00 kn.
Nadalje, predmetnim Zakonom odmah je bilo utvrđeno da minimalna plaća za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 31. svibnja 2009. iznosi 39% prosječne mjesečne bruto plaće, ostvarene u prethodnoj godini kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj, prema objavi DZS-a, u iznosu od 2.747,00 kuna.
Osim toga, u članku 5. navedenog Zakona propisano je da će se za tekstilnu, drvnoprerađivačku i kožarsko-obućarsku industriju, kao radno-intenzivne industrijske grane, udjel minimalne plaće pomnožiti sa sljedećim koeficijentima: u prvoj godini, od dana stupanja na snagu Zakona, s 0,94; u drugoj godini s 0,96; u trećoj godini s 0,97 te u četvrtoj godini s 0,98. Na taj način pokušale su se od udara zaštititi najugroženije industrije.
S obzirom na to da je prijelazno razdoblje isteklo u lipnju 2012., isteklo je razdoblje primjene snižene minimalne plaće za navedene radno-intenzivne industrije, te se njima minimalna plaća već povećala u lipnju prošle godine.
DZS je u svibnju 2012. u Narodnim novinama, broj 60 objavio minimalnu plaću za razdoblje od 1. lipnja 2012. do 31. svibnja 2013., te je u Republici Hrvatskoj ona, i nadalje, iznosila 2.814,00 kn.
5. Novi Zakon o minimalnoj plaći
Novim Zakonom o minimalnoj plaći Vlada RH minimalnu je plaću definirala isključivo kao socijalno zaštitni instrument, te je propisala da će kao relevantne statističke podatke za utvrđenje početne razine minimalne plaće uzeti u obzir sljedeće podatke:
Novim Zakonom o minimalnoj plaći Vlada RH minimalnu je plaću definirala isključivo kao socijalno zaštitni instrument, te je propisala da će kao relevantne statističke podatke za utvrđenje početne razine minimalne plaće uzeti u obzir sljedeće podatke:
- podatke o mjesečnom pragu rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo u 2011.;
- broj članova prosječnog kućanstva u Republici Hrvatskoj;
- omjer ukupnog broja stanovnika u Republici Hrvatskoj i broj aktivnog stanovništva u Republici Hrvatskoj, te
- promjenu prosječnog indeksa potrošačkih cijena dobara u 2012. u odnosu na 2011.
Pritom će se osnovica za izračun minimalne plaće utvrđivati kao bruto iznos umnoška mjesečnog praga rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo i broja članova prosječnog kućanstva u Republici Hrvatskoj, podijeljenog s omjerom ukupnog broja stanovnika u Republici Hrvatskoj i broja aktivnog stanovništva u Republici Hrvatskoj, prema podacima DZS-a.
Iznos minimalne plaće utvrdit će se preračunavanjem osnovice za izračun minimalne plaće u bruto iznos tako da se neto iznos osnovice za izračun minimalne plaće uvećava za doprinose za obvezna osiguranja iz primitka, porez na dohodak i prosječnu stopu prireza od 10%, uz primjenu osobnog osnovnog odbitka prema posebnom propisu.
Treba napomenuti da će prema članku 5. novog Zakona o minimalnoj plaći, visinu minimalne plaće za 2013. uredbom utvrditi Vlada Republike Hrvatske, u roku petnaest dana od dana stupanja na snagu toga Zakona (Zakon je stupio na snagu 11. travnja 2013.).
Uz primjenu opisanih kriterija i načina izračuna, a prema raspoloživim podacima, iznos minimalne plaće za razdoblje od stupanja na snagu Uredbe iz članka 6. Zakona o minimalnoj plaći (Nar. nov., br. 39/13) do 31. prosinca 2013. iznosio bi 2.984,78 kune.
6. Izračun visine minimalne plaće
U nastavku iznosimo izračun visine minimalne plaće Ministarstva rada i mirovinskog sustava:
U nastavku iznosimo izračun visine minimalne plaće Ministarstva rada i mirovinskog sustava:
Već je samim iščitavanjem relevantnih podataka za izračun minimalne plaće vidljivo da se niti u jednom trenutku nije razmišljalo o gospodarstvu, produktivnosti i BDP-u.
Osim toga, uzimanjem takvih parametra poreza i prireza, ne dobiva se pravedno rješenje za sve građane u Republici Hrvatskoj zbog velikih razlika u porezima i prirezima, te zbog razvojnih dispariteta među županijama. Jasno je da uspostava opće nacionalne razine minimalne plaće može štetiti ionako nerazvijenim županijama, a donijeti korist razvijenima, čime se nerazmjer u ekonomskim i društvenim indikatorima dodatno produbljuje.
Iznos minimalne plaće u 2014. i svakoj sljedećoj godini Uredbom utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra nadležnog za rad, najkasnije do donošenja Državnog proračuna za iduću godinu, što je dobro, jer će poslodavci onda imati vremena prilagoditi svoje poslovne planove promjenama u visini minimalne plaće. Ministar nadležan za rad, prijedlog će dati nakon konzultacija sa socijalnim partnerima, međutim to zapravo znači da ministar samostalno donosi odluku, a prethodne konzultacije sa socijalnim partnerima i njihovo stajalište može i ne mora uvažiti.
Propisana je iznimka, pa se kolektivnim ugovorom može ugovoriti minimalna plaća u iznosu manjem od iznosa propisanog Uredbom, ali tako ugovorena minimalna plaća ne smije biti manja od 95% propisanog iznosa, što bi značilo da u 2013. ne može biti niža od 2.835,00 kn - što je 21,00 kn više nego sad.
Zakon, pritom, nije definirao razinu kolektivnog ugovora, što znači da se takva iznimka može propisati kako granskim, tako i kućnim kolektivnim ugovorom. Isto tako, s obzirom na to da se prema mišljenju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja ne može favorizirati pojedina djelatnost, odnosno sektor, ovaj Zakon ne ograničava mogućnost smanjenja minimalne plaće samo na određene sektore već je ta mogućnost svima na raspolaganju.
7. I dalje ostaje pitanje – što je to plaća?
Novim Zakonom o minimalnoj plaći, na žalost nije jasno definiran pojam minimalne plaće iako mnogi poslodavci, osim osnovne plaće isplaćuju i druge dodatke na plaću, primjerice, dodatke za otežane uvjete rada, minuli rad i sl.
Novim Zakonom o minimalnoj plaći, na žalost nije jasno definiran pojam minimalne plaće iako mnogi poslodavci, osim osnovne plaće isplaćuju i druge dodatke na plaću, primjerice, dodatke za otežane uvjete rada, minuli rad i sl.
U članku 2. stoji da je minimalna plaća »najniži mjesečni iznos bruto plaće koji radniku pripada za rad u punom radnom vremenu«. Međutim, postavlja se pitanje minimalne plaće radnika koji rade na normu - kod njih nije važno samo vrijeme već učinak. S obzirom na navedeno, minimalna plaća, u smislu tog Zakona, trebala bi biti najniži mjesečni iznos bruto plaće koji radniku pripada za redoviti radni učinak u radu, u punom radnom vremenu. Međutim, ta primjedba poslodavaca nije prihvaćena.
U tekstilnoj i drvnoj industriji zbog niske profitabilnosti tih sektora, prosječne plaće su niske, a značajan broj radnika prima plaću koja je ili jednaka minimalnoj plaći ili tek nešto viša od nje. U poduzećima gdje radnica (velika većina zaposlenih su žene) koja zadovolji normu može ostvariti tek nešto veću plaću od minimalne, ali ako ostvari manji učinak od norme njezina plaća pada ispod minimalne, no usprkos tome tvrtka je dužna isplatiti minimalnu plaću da ne bi prekršila zakon. Stoga takvo rješenje demotivira rad i zalaganje, jer najbolje radnice dobivaju tek nešto veću plaću od najslabijih.
Upućujemo na mišljenje nadležnog ministarstva: »Zakonom o minimalnoj plaći utvrđuje se minimalna plaća i to kao najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu. Gore navedeni iznos je plaća koju radnik ostvaruje temeljem rada u vremenskom periodu od mjesec dana u punom radnom vremenu. Svaki dodatak na plaću (npr. rad u smjenama, dodatak za učinak, minuli rad) dodaje se na propisanu minimalnu plaću, sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu odnosno ugovoru o radu kojim je isto uređeno.«(Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, KLASA: 110-01/08-01/132, URBROJ: 526-08-01-/3-08-2 od 10. lipnja 2008.)
Dakle, ispunjenjem norme ne može se uvjetovati isplata minimalne plaće, propisane Zakonom o minimalnoj plaći, što znači da se plaća radnika ne može umanjiti ispod iznosa minimalne plaće.
Također, »Svrha Zakona o minimalnoj plaći je da radniku osigura minimalnu plaću za puno radno vrijeme. To znači da će se odredbe toga Zakona primijeniti samo na one radnike, kojima bi najniži mjesečni iznos bruto plaće obračunat u skladu s važećim kolektivnim ugovorom bio manji od minimalne plaće propisane Zakonom o minimalnoj plaći«.(Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, KLASA: 110-01/08-01/226, URBROJ: 526-08-01-01/3-08-2 od 22. rujna 2008.)
8. Zaključno
Smatramo da minimalna plaća u Republici Hrvatskoj niti ovim Zakonom nije uređena kako bi trebala biti, te da je u daljnjim razmišljanjima potrebno razmotriti mogućnost izjednačavanja neoporezivog dijela plaće s minimalnom plaćom za najugroženije skupine radnika, odnosno možebitno uvesti državno subvencioniranje poslodavaca koji zapošljavaju teže zapošljive skupine radnika, kroz djelomično pokrivanje doprinosa na plaću u razdoblju negativnih gospodarskih trendova, uz obvezu poslodavaca da radnike obučavaju i zadrže u poduzećima određeno vremensko razdoblje.
Smatramo da minimalna plaća u Republici Hrvatskoj niti ovim Zakonom nije uređena kako bi trebala biti, te da je u daljnjim razmišljanjima potrebno razmotriti mogućnost izjednačavanja neoporezivog dijela plaće s minimalnom plaćom za najugroženije skupine radnika, odnosno možebitno uvesti državno subvencioniranje poslodavaca koji zapošljavaju teže zapošljive skupine radnika, kroz djelomično pokrivanje doprinosa na plaću u razdoblju negativnih gospodarskih trendova, uz obvezu poslodavaca da radnike obučavaju i zadrže u poduzećima određeno vremensko razdoblje.
Možda bi se trebali povesti primjerom Velike Britanije u kojoj je 1998. osnovano Povjerenstvo za niske plaće, kao neovisna javna institucija - sa zadatkom da svake godine Vladi predloži visinu nacionalne minimalne plaće kao i visinu snižene minimalne plaće za dvije starosne kategorije mladih radnika.
U svakom slučaju, zakonodavac se prilikom donošenja Zakona o minimalnoj plaći trebao osloniti na kriterije koje je propisala i Međunarodna organizacija rada u Konvenciji, broj 131, a to su, osim procjene potreba radnika i njihovih obitelji, i procjena ekonomskih čimbenika s obzirom na zahtjeve razvitka, razina produktivnosti. Svakako bi trebalo napraviti periodičke studije stanja nacionalne ekonomije, uključujući trendove prihoda per capita, te trendove u produktivnosti i zaposlenosti.
1 Izvor: Priopćenje DZS-a 14.1.2.: Pokazatelji siromaštva u 2011.: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/14-01-03_01_2012.htm 2 Izvor: Priopćenje DZS-a 14.4.1.: Popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011., prvi rezultati: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1441.pdf3 Izvor: Priopćenje DZS-a 1441: Popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011., prvi rezultati: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1441.pdf4 Izvor Priopćenje DZS-a 9.2.8.: Aktivno stanovništvo u Republici Hrvatskoj: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/09-02-08_01_2012.htm5 Izvor: Priopćenje DZS-a 13.1.1/12.: Indeksi potrošačkih cijena u prosincu 2012.: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/13-01-01_12_2012.htm
9.01. RADNO PRAVO