1.Uvodno
Kolektivni ugovor dokument je dvostrane pravne prirode kojim zakonom ovlaštene strane ugovaraju prava radnika i obveze poslodavca u području za koje se sklapa kolektivni ugovor te je jedan od izvora prava. Prema Zakonu o radu¹, ovlaštene strane za sklapanje kolektivnog ugovora su: 

- na strani radnika - sindikat ili udruga sindikata,

- na strani poslodavca - poslodavac ili udruga poslodavaca. 

Prema propisima koji uređuju službeničke (radne) odnose državnih službenika i namještenika, ovlaštena strana za sklapanje kolektivnog ugovora na strani poslodavca je Vlada Republike Hrvatske. 

Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi kolektivno pregovaraju od 1996., kad je zaključen prvi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Prva tri kolektivna ugovora sklapana su na vrijeme od dvije godine, a od 2004. kolektivni se ugovori sklapaju na vrijeme od četiri godine. Prethodni Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike² sklopljen je 31. srpnja 2008., na vrijeme od četiri godine, s početkom primjene od 31. srpnja 2008. 

U srpnju 2012. pregovarački odbori Vlade Republike Hrvatske i sindikata državnih službi započeli su pregovore za sklapanje novog kolektivnog ugovora. Pregovarački odbor sindikata državnih službi, postavio je zahtjeve za zadržavanjem postojećih prava državnih službenika i namještenika (koja su do tada bila predviđena Kolektivnim ugovorom), dok je s druge strane Pregovarački odbor Vlade Republike Hrvatske sporio zadržavanje određenih materijalnih prava državnih službenika i namještenika, ugovorenih u tada važećem Kolektivnom ugovoru, jer se moralo voditi računa o mogućnosti osiguranja sredstava u državnom proračunu za tu namjenu. 

Nakon kolektivnog pregovaranja, Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi zaključili su 2. kolovoza 2012. novi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike³. Kolektivni ugovor sklopljen je na vrijeme od četiri godine, a primjenjuje se od dana zaključivanja. 

Istog dana Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi zaključili su i Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike⁴, kojim su ograničena i smanjena materijalna prava, utvrđena novim Kolektivnim ugovorom, kao što je pravo na isplatu regresa i božićnice u 2013., smanjenje visine dnevnice i terenskog dodatka u 2012. i 2013., smanjenje osnovice za isplatu jubilarne nagrade u 2013., te gubitak prava na jubilarnu nagradu za neprekidnu službu u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave za navršenih 5, 15, 25 i 35 godina neprekidne službe u 2013.

Tim se Kolektivnim ugovorom na razini Republike Hrvatske utvrđuju međusobna prava i obveze potpisnika Kolektivnog ugovora, a on obvezuje njegove potpisnike kao i sindikate koji mu naknadno pristupe. Predmet Kolektivnog ugovora su prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika, zaposlenih u državnim tijelima, neovisno o tome jesu li članovi sindikata potpisnika Kolektivnog ugovora ili ne. 

S obzirom na to da Zakon o državnim službenicima⁵ ne uređuje radne odnose namještenika - nego samo upućuje da se na prava, obveze i odgovornosti namještenika primjenjuju opći propisi o radu i u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori, ako odredbama toga Zakona nije drukčije određeno, odnosno da klasifikaciju radnih mjesta i plaće namještenika uređuje uredbom Vlada - u Kolektivni ugovor unesene su odredbe o sistematizaciji radnih mjesta namještenika u pojedinom državnom tijelu i načinu zasnivanja radnog odnosa u skladu s Ustavom zajamčenim pravom svakog državljanina Republike Hrvatske da, pod jednakim uvjetima, sudjeluje u obavljanju javnih poslova i bude primljen u javne službe, te sklapanju ugovora o radu. 

Radna mjesta namještenika utvrđuju se pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela, kao radna mjesta za obavljanje pomoćno-tehničkih poslova.

Prema članku 150. Zakona o državnim službenicima, državni službenici i namještenici, zatečeni u državnoj službi na dan stupanja na snagu toga Zakona, nastavljaju raditi na svojim dotadašnjim radnim mjestima te zadržavaju plaće i druga prava prema dotadašnjim rješenjima, do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta u skladu s propisima o unutarnjem ustrojstvu i unutarnjem redu državnog tijela, usklađenim s odredbama toga Zakona. S obzirom na to da se prema članku 138. toga Zakona, na prava, obveze i odgovornosti namještenika primjenjuju opći propisi o radu, i u skladu s njima, sklopljeni kolektivni ugovori, znači da se za namještenike ne donosi rješenje o rasporedu, nego se s njima sklapa ugovor o radu. Stoga je u Kolektivnom ugovoru precizirano na koji način treba urediti status namještenika, ponajprije raspored na radno mjesto. 

S obzirom na to da izravno zaključivanje ugovora o radu s namještenikom, bez oglašavanja slobodnog radnog mjesta, ne bi bilo u skladu s ustavnim pravom o dostupnosti svim građanima, pod jednakim uvjetima, radnih mjesta u državnim i javnim službama, s novoprimljenim namještenikom sklapa se ugovor o radu temeljem provedenog internog oglasa ili javnog natječaja. Javni natječaj objavljuje se u opće-informativnom tisku koji izlazi na području na kojem se nalazi državno tijelo koje natječaj objavljuje, na oglasnoj ploči državnog tijela i oglasnoj ploči područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Svi prijavljeni kandidati moraju biti na isti način i u istom roku obaviješteni o primljenim kandidatima. Međutim, navedena obveza oglašavanja slobodnih radnih mjesta putem internog oglasa ili javnog natječaja za sklapanje ugovora o radu s namještenikom, ne znači i obvezu provođenja postupka javnog natječaja ili internog oglasa na način propisan Uredbom o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi⁶ - uz obvezatno testiranje i intervju. 

Prilikom sklapanja ugovora o radu s namještenikom se može ugovoriti probni rad, koji može trajati najdulje dva mjeseca. Namješteniku koji nije zadovoljio na probnom radu prestaje radni odnos otkazom, koji mora biti u pisanom obliku i obrazložen. Ako poslodavac namješteniku ne dostavi otkaz najkasnije posljednjeg dana probnoga rada, smatrat će se da je namještenik zadovoljio na probnom radu.

U odnosu na radno vrijeme, odmore i dopuste u novom Kolektivnom ugovoru nema puno novina u odnosu na prethodni kolektivni ugovor, a regulirani su na gotovo isti način.

Prema članku 8. Kolektivnog ugovora, puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka. Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti dulje od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed.

Kako je pravodobno planiranje i organizacija rada jedan je od imperativa kojih se mora pridržavati državno tijelo da bi se povjerene zadaće izvršile kvalitetno, neovisno o nepredvidivim okolnostima koje uvjetuju angažman službenika u točno određeno vrijeme, različito od onoga kako je prije planirano, hitni prekovremeni rad ili druge slične slučajeve prijeke potrebe, tako službenik i namještenik, koji obavlja poslove s posebnim uvjetima rada (posebno u specifičnim službama, kao npr. u policiji i zatvorskom sustavu), mora biti obaviješten o rasporedu rada, odnosno promjeni radnog vremena. Stoga je novim Kolektivnim ugovorom (za razliku od prije važećeg Kolektivnog ugovora) propisana obveza da je slučaju hitnog prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed.

Sukladno članku 10. Kolektivnog ugovora, službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s prirodom i potrebama posla. Vrijeme stanke ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

Sukladno navedenom, za službenike i namještenike koji rade u turnusima od 12 sati propisano je pravo na odmor (stanku) u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s prirodom i potrebama posla, pri čemu se, s obzirom na izričaj »u skladu s prirodom i potrebama posla«, ostavlja mogućnost službeniku ili namješteniku koji radi u turnusima da odmor (stanku, pauzu) može koristiti i u dva dijela (po 30 minuta), u skladu s prirodom i potrebama posla. Valja naglasiti da ta odredba ne govori o mogućnosti, odnosno nemogućnosti izbivanja s radnog mjesta (izvan prostorije dežurstva, izvan zgrade državnog tijela i sl.) za vrijeme stanke, u skladu s prirodom i potrebama posla. Kako je svrha korištenja stanke da se službenik ili namještenik odmori od radnih zadataka, što znači da u vrijeme tog odmora službenik ili namještenik ne radi, odmor može slobodno koristiti bilo u radnoj prostoriji ili izvan nje, te mu se u tom smislu, ne može pozivanjem na odredbu članka 10. stavak 2. Kolektivnog ugovora, odnosno izričaj »u skladu s prirodom i potrebama posla«, utvrditi zabrana napuštanja radnih prostorija za vrijeme stanke.

Kao i do sada i u ovom Kolektivnom ugovoru između dva uzastopna radna dana službenik i namještenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno (čl. 11.).

Prema članku 12. Kolektivnog ugovora, službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno. Dani tjednog odmora su subota i nedjelja. Ako je prijeko potrebno da službenik i namještenik radi na dan (odnosno dane) tjednog odmora, osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna. Ako, pak, službenik i namještenik radi potrebe posla ne može koristiti tjedni odmor na navedeni način, u dogovoru, odnosno prema odluci neposredno nadređenog službenika i namještenika, mora mu se osigurati korištenje tjednog odmora najkasnije u roku 14 dana. To je novina u odnosu na dosadašnji kolektivni ugovor, kojim je bilo propisano da će se »osigurati« korištenje tjednog odmora najkasnije u roku 14 dana, što je izazivalo brojne nedoumice u smislu obvezatnosti te je sada u novom Kolektivnom ugovoru preciznije i jasnije naznačeno da »mu se mora osigurati« korištenje tjednog odmora najkasnije u roku 14 dana.

Člancima 13.-30. Kolektivnog ugovora uređeno je pitanje godišnjeg odmora državnih službenika i namještenika. Radi usklađivanja s odredbama Zakona o radu (čl. 55.), kojim je propisano da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna (st. 1.), a maloljetni radnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana (st. 2.), sada je propisano da službenik ili namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana. 

Nadalje, kako se člankom 55. Zakona o radu uređuje samo pitanje najkraćeg trajanja godišnjeg odmora, a ne propisuje da su četiri tjedna godišnjeg odmora polazna osnovica za utvrđivanje ukupnog trajanja godišnjeg odmora, i kako članak 56. Zakona o radu upućuje da se utvrđivanje trajanja godišnjeg odmora duljeg od najkraćeg propisanog u članku 55. toga Zakona te broja radnih dana koji se uračunavaju u godišnji odmor radnika, utvrđuje kolektivnim ugovorom, propisano je da polazna osnovica za izračun godišnjeg odmora iznosi 18 radnih dana.

Ništavan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora (čl. 15. Kolektivnog ugovora).

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovitom radnom vremenu.

Državnom službeniku i namješteniku čija je priroda službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće, isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

Prema članku 16. Kolektivnog ugovora, pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje, neradni dani i blagdani. Osim toga, u trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik. 

Stjecanje prava na godišnji odmor uređeno je na isti način kao u prethodnom Kolektivnom ugovoru. Naime, službenik i namještenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid službe, odnosno rada između dva radna odnosa dulji od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada. Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne vježbe ili drugog zakonom određenog opravdanog razloga, ne ubraja se u navedeni rok. I dalje se radi o nespretnoj formulaciji (kao i u prije važećem Kolektivnom ugovoru) jer se, u stvari, mislilo da se prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne vježbe ili drugog zakonom određenog opravdanog razloga ne smatra prekidom rada u smislu članka 17. stavak 1. Kolektivnog ugovora, što znači da službenik i namještenik nakon takvog prekida službe, odnosno rada ne stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada (računajući od tog prekida), jer je pravo na godišnji odmor stekao nakon šest mjeseci službe, odnosno rada u državnom tijelu (nakon prijma u službu, odnosno zasnivanja radnog odnosa u državnom tijelu). 

U članku 18. Kolektivnog ugovora utvrđeno je pravo službenika i namještenika na razmjerni dio godišnjeg odmora, odnosno pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada:

- ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos nije ostvario pravo na godišnji odmor, jer nije proteklo šest mjeseci neprekidnog rada, i

- ako mu radni odnos prestaje prije negoli navrši šest mjeseci neprekidnog rada.

Iako se to podrazumijeva, zbog prijepora u praksi, u članku 18. stavak 2. Kolektivnog ugovora izrijekom je utvrđeno da službenik i namještenik koji odlazi u mirovinu prije 1. srpnja tekuće godine ima pravo na puni godišnji odmor.

Najzanimljivije pitanje vezano uz pravo na godišnji odmor je utvrđivanje broja dana godišnjeg odmora na koji službenik i namještenik ima pravo, koje je ostalo identično kao i u prije važećem Kolektivnom ugovoru. Međutim, isti članak nije usklađen sa Zakonom o državnim službenicima, i to u odnosu na uvećanje godišnjeg odmora s obzirom na rezultate rada. 

Prema članku 19. Kolektivnog ugovora, godišnji odmor iz članka 13. stavak 2. Kolektivnog ugovora, odnosno osnovica za izračun od 18 radnih dana uvećava se prema pojedinačno određenim mjerilima, i to:

-rad na poslovima s otežanim ili posebnim uvjetima rada           2 dana

-rad u smjenama, turnusu ili redoviti rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima određenim zakonom- 1 dan

-rukovodećim državnim službenicima                                  4 dana

-višim državnim službenicima      4 dana

-nižim državnim službenicima      3 dana

-namještenicima sa SSS                 3 dana

-namještenicima sa NSS                2 dana

-od navršenih 5 do navršenih 9 godina radnog staža                  2 dana

-od navršenih 10 do navršenih 14 godina radnog staža                3 dana

-od navršenih 15 do navršenih 19 godina radnog staža                4 dana

-od navršenih 20 do navršenih 24 godina radnog staža                5 dana

-od navršenih 25 do navršenih 29 godina radnog staža                6 dana

- od navršenih 30 do navršenih 34 godina radnog staža                7 dana

-od navršenih 35 i više godina  radnog staža                                  8 dana

-roditelju, posvojitelju ili skrbnik  s jednim malodobnim djetetom   2 dana

-roditelju, posvojitelju ili skrbinku za svako daljnje malodobno dijete  još po           1 dan

- samohranom roditelju, posvojitelju ili skrbniku s jednim malodobnim djetetom       3 dana

-roditelju, posvojitelju ili skrbniku djeteta s invaliditetom, bez obzira na ostalu djecu         3 dana

-osobi s invaliditetom                  3 dana

-osobi s tjelesnim oštećenjem najmanje 50%            2 dana

-službeniku ocijenjenom ocjenom
          »izvanredan«                                  3 dana

-službeniku ocijenjenom ocjenom
          »odličan«                                         2 dana

-službeniku ocijenjenom ocjenom
          »dobar«                                             1 dan

Ukupno trajanje godišnjeg odmora određuje se tako da se osnovica za izračun od 18 radnih dana uvećava za zbroj svih dodatnih dana utvrđenih točkama 1.-5., s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi više od 30 radnih dana u godini, osim u slučaju iz članka 20. stavak 1. Kolektivnog ugovora.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima⁷, koji je stupio na snagu 7. svibnja 2011., izmijenjen je članak 84. Zakona o državnim službenicima tako da se državni službenici ocjenjuju ocjenom »uspješan«, višom ocjenom »primjeran« i »izuzetan« te nižom ocjenom »zadovoljava« i »ne zadovoljava«. Nejasno je, stoga, zašto članak 19. stavak 5. Kolektivnog ugovora nije usklađen sa Zakonom o državnim službenicima. Međutim, u tom slučaju primijenit će se članak 69. navedenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima koji propisuje da kad se - pri odlučivanju o pravima, obvezama i odgovornostima državnih službenika uzimaju u obzir ocjene kojima su službenici ocijenjeni u prethodnom razdoblju - smatra se da ocjene koje su državni službenici dobili, sukladno dosadašnjim propisima, odgovaraju ocjenama iz ovoga Zakona, i to:

- dosadašnja ocjena »izvanredan« odgovara ocjeni »izuzetan«;

- dosadašnja ocjena »odličan« odgovara ocjeni »primjeran«;

- dosadašnja ocjena »dobar« odgovara ocjeni »uspješan«;

- dosadašnja ocjena »zadovoljava« odgovara ocjeni »zadovoljava«;

- dosadašnja ocjena »ne zadovoljava« odgovara ocjeni »ne zadovoljava«.

Nadalje, zanimljivo je i pitanje zašto člankom 19. stavak 1. točka 4. Kolektivnog ugovora (u nastavku teksta:KU) nije propisano uvećanje godišnjeg odmora samohranom roditelju, posvojitelju i skrbniku za svako daljnje malodobno dijete (kao što je to propisano za roditelja, posvojitelja ili skrbnika u alineji 2. točka 4. članak 19. KU-a. Međutim, s obzirom na intenciju ugovornih strana potpisnika Kolektivnog ugovora da se s obzirom na posebne socijalne uvjete službenicima i namještenicima uveća godišnji odmor, mišljenja smo da se i samohranom roditelju, posvojitelju ili skrbniku s dvoje ili više djece uvećava godišnji odmor za svako daljnje malodobno dijete još po jedan dan (kako je to propisano i za roditelja, posvojitelja ili skrbnika u al. 2. t. 4. čl. 19. Kolektivnog ugovora).

Prema članku 20. stavak 1. KU-a, slijepi službenik i namještenik, donator organa kao i službenik i namještenik koji radi na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće u potpunosti zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, ima pravo na najmanje 30 dana godišnjeg odmora. Poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće otkloniti štetne utjecaje smatraju se poslovi koji su propisima o državnim službenicima i namještenicima utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada. 

S obzirom na to da još nije donesen poseban zakon kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i uredba kojom će se klasificirati radna mjesta i plaće namještenika, postavlja se pitanje koji su to propisi o državnim službenicima i namještenicima kojima su utvrđeni poslovi s posebnim uvjetima rada. Prema našem mišljenju to bi bili posebni propisi koji se odnose na državne službenike u određenim službama, kojima su utvrđeni poslovi s posebnim uvjetima rada (primjerice, poslovi policijskih službenika, službenika Porezne uprave, carinskih službenika) i Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi⁸.

 


1 Zakon o radu (Nar. nov., br. 149/09 i 61/11). 
2 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 93/08, 123/2009, Dodatak I. Kolektivnom ugovoru, 39/09 i Dodatak II. Kolektivnom ugovoru, 90/09). 
3 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 89/12). 
4 Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 89/12). 
5 Zakon o državnim službenicima (Nar. nov., br. 92/05,107/08, 34/11 i 34/12). 
6 Uredba o provedbi i raspisivanju javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi (Nar. nov., br. 74/10, 142/11 i 53/12). 
7 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima (Nar. nov., br. 49/11). 
8 Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Nar. nov., br. 74/02, 58/08, 119/11 i 65/12).