Načelnici i gradonačelnici postali su menadžeri, a zaposlenici opunomoćeni suradnici od kojih se očekuje da »naprave više s manje« javnoga novca, odnosno da uče, razvijaju se te da preuzimaju rizik i odgovornost za svoj rad. Takav pristup u svijetu poznat je kao paradigma Novog javnog menadžmenta, koja je poznata po svojoj orijentaciji na povećanje kompetitivnosti kako u internom, tako i u vanjskom okruženju te na upravljanje na temelju praćenja ostvarivanja planiranih ciljeva. Cilj je postići legitimitet, kao dugoročnu sposobnost postizanja neto koristi interesno-utjecajnim grupama primjenom tržišnoga načina djelovanja. U ovom članku autorica razmatra značajke Novog javnog menadžmenta, mogućnosti njegove primjene u jedinicama regionalne i lokalne samouprave Republike Hrvatske te smjernice za njihov daljnji razvoj.