Prema podatcima iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, povod izmjenama i dopunama bio je prijenos u hrvatski pravni sustav četiriju direktiva Europskog parlamenta i Vijeća, iako je vidljivo da je u biti zapravo riječ samo o Direktivi br. 2017/828 od 17. svibnja 2017. o izmjeni Direktive 2007/36/EZ glede poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničar (u nastavku teksta: Direktiva 2017/828). Kao što je u nas već uobičajeno, to je iskorišteno da se Zakon izmijeni i dopuni i na nekim drugim mjestima. Tako česte izmjene Zakona posljedica su vrlo dinamičnog pristupa uređenju prava društava u Europskoj uniji, što zahtijeva zakonodavne intervencije u svim članicama Unije. 

Kako je za primjenu Zakona o trgovačkim društvima bitan Zakon o sudskom registru^[1], 20. travnja 2019.stupio je na snagu i Zakon o izmjenama i dopunama toga Zakona^[2]. 

Razlozi za donošenje Direktive 2017/828 bili su u pojavi da su dioničari podržavali uprave dioničkih društava u prekomjernom preuzimanju kratkoročnih rizika, da je ostvarivanje prava dioničara otežano zato što dionice društava, koje su uvrštene na uređeno tržište vrijednosnih papira radi trgovanja drže preko složenih lanaca posrednika pa dionička društva ne mogu utvrditi identitet dioničara, tako da je otežana komunikacija društva i dioničara. Dioničarima se mora omogućiti da su upoznati s politikom primitaka članova uprave i nadzornog odbora i da o njoj daju mišljenje. Osim toga, ta politika i njezino provođenje moraju biti besplatno dostupni javnosti. Poslovi s povezanim osobama ne mogu ovisiti samo o upravi društva nego je potrebno da se u društvu za to daje prethodna suglasnost kako bi se spriječilo moguće manipuliranje s prikazom poslovnih rezultata tako da on ne pokazuje realno stanje. Uz to, potrebno je osigurati potpunu transparentnost dioničkog društva, institucionalnih ulagatelja, upravitelja imovine, savjetnika za glasovanje i posrednika.

Zato su na odgovarajuća mjesta u Zakonu unesene odredbe iz Direktive 2017/828 raspoređene tako da se ne remeti njegova arhitektonika. One se odnose na dionička društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište vrijednosnih papira radi trgovanja i ne treba ih unositi u statute društava. Mogu poslužiti kao moguća rješenja za druga dionička društva koja ih mogu unijeti u svoje statute. 

U novom članku 291.a Zakona određuje se značenje izraza institucionalni ulagatelj, upravitelj imovine i savjetnik pri glasovanju, dok se pojam posrednika izvodi iz odredaba članka 281. st. 1., članka 285. st. 3., članka 291. i članka 297.a st. 4. Zakona. Njihove uloge s naglaskom na obveze određene su odredbama članaka od 291.b do 291.d te u članku 292. Zakona. U novim se člancima od 297.a do 297.f Zakona precizno uređuje prijenos informacija o ostvarivanju prava iz dionica između društva, dioničara, posrednika, posrednika u lancu, upravitelja imovine i propisuje tko od koga može tražiti koje informacije i tko ih je dužan dati, a posebno se uređuje obrada osobnih podataka dioničara. Određuje se i tko je dužan snositi troškove nastale prijenosom informacija te kako ih se određuje.

U članku 226. st. 1.-3. Zakona dodani su podatci o dioničarima koji se upisuju u registar dionica, o tome tko ima pravo glasa i o dokazivanju u svezi s prijenosom dionica. Te se odredbe odnose na sva dionička društva, a ne samo ona dionice kojih su uvrštene na uređenom tržištu radi trgovanja.

Vrlo detaljno u novom članku 247.a Zakona razrađuje se politika primitaka u dioničkom društvu, s naglaskom na održivi razvoj društva i primjerenost primitaka poslovnim rezultatima te osigurava redovito izvještavanja glavne skupštine. Izvješće o primitcima detaljno razrađeno u novom članku 272.r Zakona podnosi se jednom godišnje glavnoj skupštini. Ona najmanje jednom u svake četiri godine odlučuje o davanju odobrenja za politiku primitaka, a svake godine za izvješće o primitcima (novi čl. 276.a Zakona). Time se omogućava utjecaj dioničara na primitke u društvu. 

U Zakon su novim člancima od 263.a do čl. 263.d unesene i odredbe o poslovima društva s povezanim osobama. Uređeni su unutarnji postupak u društvu, davanje prethodne suglasnosti za sklapanje takvih poslova i njihova javna objava. Cilj takvog uređenja je da se sklapanje poslova s povezanim osobama ne prepušta samo osobama koje vode poslove društva, nego da se o tome mora prethodno izjasniti organ koji nadzire obavljanje tih poslova. Pojam posla s povezanim osobama određen je odredbama članku 263.a Zakona. 

Zakon je na više mjesta izmijenjen i dopunjen. Ovdje prikazujemo neka važnija nova ili izmijenjena rješenja u Zakonu.

Napušten je pravni institut trgovca pojedinca jer se nije afirmirao u praksi. Danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, trgovci pojedinci brisani su iz sudskog registra, a sva njihova prava i obveze ostaju prema Zakonu prava i obveze fizičke osobe obrtnika. U Zakonu su na više mjesta brisane odredbe koje se odnose na trgovca pojedinca.

Trgovačko društvo može imati podružnicu i u mjestu njegova sjedišta, a ne samo izvan njega, kao što je bilo propisano u Zakonu.

Tvrtka trgovačkog društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugog trgovca u Republici Hrvatskoj, a ne više od tvrtke upisane u registru istoga suda. To je posljedica jedinstvenog sudskog registra za cijelu državu. Za uporabu riječi »Hrvatska« i njezinih izvedenica suglasnost daje ministarstvo nadležno za poslove uprave, a ne više Vlada Republike Hrvatske ili organ kojega odredi.

Najvažnija promjena u zajedničkim odredbama Zakona učinjena je u pravnom uređenju predmeta poslovanja. Predmet poslovanja sada se može odrediti mnogo elastičnije nego prije, tj. to se može učiniti nabrajanjem djelatnosti koje ga čine ili općom odredbom bez tog navođenja, primjerice trgovina na veliko, trgovina na malo, trgovina na veliko i na malo. Za dioničko društvo to se čini statutom društva, a za sva druga trgovačka društva odlukom osnivača donesenom većinom potrebnom za sklapanje društvenog ugovora, tj. jednoglasno, a mijenja ga se odlukom većine određene za promjenu tog ugovora. Više ga se ne upisuje u glavnu knjigu sudskog registra nego samo kao evidencijski podatak. Zato se sudskom registru dostavlja odluka o utvrđenju predmeta poslovanja i popis djelatnosti. Izuzetak je kada je zakonom propisano da trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegova poslovanja nakon što nadležno tijelo donese odluku kojom se utvrđuje da društvo udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanim za obavljanje tih djelatnosti. Tada se predmet poslovanja upisuje u glavnu knjigu sudskog registra.

Takav elastičniji pristup uređenju predmeta poslovanja dobro je rješenje u Zakonu jer predmet poslovanja nije pravno relevantan za odnose s trećima, a posao sklopljen izvan predmeta poslovanja je valjan. U nas nikada nije bila u primjeni doktrina ultra vires. U sudski registar upisuju se podatci relevantni za pravni promet, tj. za odnose s trećima pa ako neki od njih nije odlučan za takav odnos nema ni potreba da ga se upisuje. Tim podatkom društvo prema trećima samo iskazuje namjeru da obavlja iskazane djelatnosti, a pitanje je hoće li ih doista i obavljati. Predmet poslovanja je važan u unutarnjim odnosima u društvu jer obvezuje osobe koje vode njegove poslove da putem njega ostvaruju cilj društva. Postupe li protivno tome i time društvu prouzroče štetu, na temelju toga će za nju odgovarati društvu. To se trećih ne tiče.

Zbog takvoga novog općeg rješenja Zakon je mijenjan na brojnim mjestima na kojima se spominje predmet poslovanja.

Za prijenos sjedišta trgovačkog društva u inozemstvo više nije potrebna prethodna suglasnost Ministarstva financija. Odredba o potrebi dobivanja suglasnosti bila je unesena u Zakon zbog bojazni da bi slobodan prijenos sjedišta doveo do nekontroliranog odljeva kapitala iz zemlje. Danas bi potreba dobivanja suglasnosti bila u suprotnosti sa slobodnim kretanjem kapitala i određivanjem nastana u Europskoj uniji.

Potpisi osoba ovlaštenih za zastupanje trgovačkog društva više se ne pohranjuju u sudskom registru. Upis u sudski registar objavljuje se na internetskoj stranici sudskog registra i smatra se da je objavljen istekom dana kad je tako objavljen.

Iako nije sadržano u zajedničkim odredbama Zakona, rješenje o predaji na čuvanje poslovnih knjiga i dokumentacije društva nakon okončanja likvidacije i brisanja društva iz sudskog registra odnosi se na sva trgovačka društva. Umjesto registarskom sudu, to se sada predaje na čuvanje Hrvatskoj gospodarskoj komori, koja s poslovnim knjigama i dokumentacijom mora postupati prema pravilima za postupanje s arhivskim gradivom i arhivima. Naknada za pohranu i čuvanje poslovnih knjiga i dokumentacije podmiruje se na teret društva prije njegova brisanja u iznosu koji pravilnikom odredi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Taj se pravilnik mora donijeti najkasnije do 1. siječnja 2020. Time je riješen vrlo ozbiljan prostorni problem registarskih sudova. 

Zbog bojazni poreznih vlasti da bi se ugovorima o tajnom društvu moglo izbjeći obvezu plaćanja poreza na cijelu ostvarenu dobit, u Zakon je unesena obveza dostavljanja ugovora o tajnom društvu Ministarstvu financija, Poreznoj upravi nadležnoj po mjestu poduzetnika. Ako je riječ o tipičnom tajnom društvu, plaćanja tajnom članu umanjuju poduzetnikovu dobit jer se računaju kao trošak, a ako je u pitanju atipično tajno društvo, to se smatra zajedničkim poduzetništvom pa takvog umanjenja nema. Zato je propisana obveza javnog bilježnika koji je sudjelovao u sastavljanju, potvrdi ili ovjeri ugovora o tajnom društvu, da bez odgađanja dostavi jedan primjerak ugovora toj Poreznoj upravi, a ako u tome nije sudjelovao, to mora učiniti poduzetnik u roku 15 dana od sklapanja ugovora. Na temelju toga Porezna uprava može ocijeniti o kojem je tipu tajnog društva riječ.

Osim unesenih odredaba Direktive o kojoj je već bilo riječi i brisanja odredaba koje se odnose na predmet poslovanja, Zakon je na više mjesta mijenjan i dopunjavan.

Više se ne objavljuju odredbe o obveznim sastojcima statuta, posebnim pogodnostima, troškovima osnivanja društva ako ih ono nadoknađuje dioničarima i trećim osobama ni podatci o ulaganju stvari i prava kao ni iznos za koji se izdaju dionice. Njih se ionako može naći u registarskom spisu.

U nadzornom odboru društva dionice kojega su uvrštene na uređenom tržištu vrijednosnih papira radi trgovanja, mora biti najmanje jedan član stručan u području računovodstva ili revizije financijskih izvješća. Nije propisano kako se to dokazuje pa je to moguće utvrditi na bilo koji način. Nadzorni odbor koji ne bi imao takvog člana uredno bi djelovao, ali bi društvo odgovaralo za prekršaj iz članka 630. st. 1. toč. 33. Zakona. 

Društvo može imati posebnu komisiju nadzornog odbora za pripremu odluka o davanju prethodne suglasnosti upravi za sklapanje posla s povezanom osobom, ali to može povjeriti i bilo kojoj drugoj komisiji toga odbora.

Omogući li se održavanje glavne skupštine sudjelovanjem dioničara elektroničkim putem, ili da glasuju tim putem, a da ne sudjeluju u radu glavne skupštine, društvo je dužno na zahtjev dioničara potvrditi da mu je prispio tako dani glas.

S obzirom na ulogu glavne skupštine da odlučuje o politici primitaka i o izvješćima o primitcima, propisano je da je to u njezinoj nadležnosti.

Kao dokaz da dioničar ima pravo sudjelovanja na glavnoj skupštini, dovoljna je i potvrda posrednika o pohrani dionica.

Brisan je članak 284. Zakona o priopćenjima putem financijskih odnosno kreditnih institucija i udruženja dioničara jer je pitanje informiranja te vrste uređeno prenošenjem odredaba Direktive 2017/828.

Svaki dioničar ima pravo zahtijevati u roku mjesec dana nakon održane glavne skupštine da mu društvo potvrdi je li i kako dan njegov glas. Ta mu se potvrda mora izdati bez odgađanja.

Uz objavu u glasilu društva iznosa za koji se izdaju dionice pri povećanju temeljnog kapitala društva ili osnove za to kao i roka za ostvarivanje prava prvenstva, društvo je dužno, ako to nije izravno proslijedilo dioničarima, elektroničkim putem to proslijediti posrednicima kako bi oni to prenijeli dioničarima.

Glede pobojnosti odluka glavne skupštine razlog za pobojnost više nije neobjavljivanje poziva za glavnu skupštinu u glasilu društvajer je to razlog ništetnosti odluka donesenih na takvoj skupštini. Odluku se ne bi moglo pobijati zato što je posrednik propustio ispuniti obvezu prijenosa informacija dioničaru da je sazvana glavna skupština. Tu je riječ o odnosu dioničara i posrednika i propusti u tom odnosu ne mogu biti na teret društva.

Odredba o određivanju vrijednosti predmeta spora o utvrđivanju ništetnosti odluke glavne skupštine dopunjena je utoliko što tu vrijednost sada naznačuje tužitelj u tužbi pa ako je ona očito suviše visoko ili suviše nisko naznačena, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, rješenjem protiv kojega nema posebne žalbe, odrediti vrijednost predmeta spora.

Za dokazivanje svojstva dioničara u primjeni članak 366.a Zakona može se koristiti i pisana potvrda posrednika o pohrani tužiteljevih dionica.

Važnije promjene učinjene su glede društva s ograničenom odgovornošću.

To se društvo nakon izmjena i dopuna Zakona može osnovati na dva načina. Načinu osnivanja kakav je propisan Zakonom do njegove izmjene i dopune dodano je i osnivanje tog društva i jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću na daljinu bez opunomoćenika. U odredbama o ulozima za preuzete poslovne udjele u društvu s ograničenom odgovornošću učinjena je promjena utoliko što se sada pri uplati uloga u novcu mora prije upisa osnivanja društva u sudski registar na temelju svih takvih uloga uplatiti najmanje četvrtinu iznosa temeljnog kapitala, a ne više najmanje 10.000,00 kuna, s tim da se cijeli ulog u novcu mora uplatiti najkasnije za godinu dana od dana upisa društva u sudski registar. Osnivač društva koji nije uplatio ulog za preuzeti poslovni udio, odgovara za obveze društva osobno i solidarno, sa svim drugim osnivačima koji nisu u cijelosti uplatili uloge za preuzete poslovne udjele do visine iznosa neuplaćenog temeljnog kapitala društva.

Novo rješenje u Zakonu nije pravno korektno izraženo, jer se ne uplaćuje temeljni kapital nego poslovni udjeli u visini iznosa temeljnog kapitala pa bi bilo ispravno reći da se odgovara do visine iznosa neuplaćenih uloga za sve poslovne udjele u društvu. Ono je protivno temeljnom načelu na kojem počivaju društva kapitala, tj. da članovi društva ne odgovaraju za obveze društva. Ta su društva i nastala da bi se isključila odgovornost za obveze društva kakva postoji kod društava osoba i stoga su postala glavni nositelji poslovanja svuda u svijetu. Izuzetak od pravila je proboj pravne osobnosti iz članka 10. st. 3. Zakona jer je tada riječ o zloporabi pravila o neodgovornosti za obveze. Tada zloporabu, kao čin odgovornog člana društva, treba dokazati pa nije riječ o automatizmu, kao što je ovdje slučaj. 

Uz to, propisuje se obveza unosa punog uloga u društvo u roku godine dana od upisa društva u sudski registar, što znači da članovi društva odgovaraju za obveze i u vrijeme kada nisu u zakašnjenju s ispunjenjem svojih obveza prema društvu. Time se nepotrebno i neopravdano ograničava autonomija osnivača društva. Kako se ta odredba na temelju članka 457. st. 7. Zakona odnosi i na povećanje temeljnog kapitala društva, tako može biti smetnja pri većim ulaganjima kada ukupna sredstva u financijskoj konstrukciji ulaganja nisu društvu odmah potrebna, nego u nekom vremenskom rasponu, a moraju se uplatiti u roku godinu dana. Za to vrijeme takav važniji ulagač mora još snositi i rizik odgovornosti za obveze koje je društvo preuzelo prije nego što je postao član društva. Takvo je rješenje destimulirajuće jer onemogućava da se u društvo ulaže u potrebnim vremenskim razmacima ili zahtijeva da se za svaki dio ulaganja ponovno povećava temeljni kapital društva. S obzirom na moguće promjene u članstvu društva, to dovodi do neizvjesnosti hoće li se ubuduće donositi odluke koje će omogućiti da se ulaganje provede do kraja.

Primjena tog rješenja Zakona naići će na teškoće praktične prirode. Tužitelj će se susresti s teškoćom da utvrdi tko je i koliko uplatio, a koliko je bio dužan uplatiti. Iznosi uplata nisu vidljivi iz sudskog registra, nego se mogu utvrditi uvidom u knjigu poslovnih udjela koju društva u nas vode nemarno pa je pitanje koliko pokazuju stvarno stanje. Drugi izvor bile bi poslovne knjige. Društvo nije dužno omogućiti osobama izvan društva uvid ni u jedno od toga. Kako ostvariti takvu odgovornost ako su članovi društva negdje u inozemstvu u slučaju prijenosa poslovnog udjela, jer novi član tako preuzima i odgovornost za obveze jer stupa u položaj onoga tko mu je prenio udio, a nije dostupan ili nije lako dostupan. Odgovornost pojedinog člana društva nije ograničena visinom iznosa koji nije uplatio, kao što je slučaj s odgovornošću komanditora u komanditnom društvu, nego ukupnim iznosom neuplaćenih dijelova svih uloga. To je znatan rizik za svakoga tko ulaže u društvo. Ostvarenje takve odgovornosti imat će za posljedicu i nepotrebne regresne postupke među članovima društva. 

Ostale odredbe Zakona o uplati preuzetih poslovnih udjela nisu mijenjane.

Najveći broj članova jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću povećan je s tri na pet.

Najvažnija promjena u dijelu Zakona o društvu s ograničenom odgovornošću učinjena je omogućavanjem da se društvo osniva na daljinu elektroničkim putem bez opunomoćenika. Time nije ukinuto osnivanje društva sklapanjem društvenog ugovora ili davanjem izjave o osnivanju društva u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Samo je tome dodan način osnivanja za koji nisu potrebne te javnobilježničke isprave.

Društveni ugovor sklapa se odnosno izjava o osnivanju daje se samo na propisanom obrascu koji je prilog Zakonu u kojem se ništa ne može mijenjati ni dodavati, nego se može samo birati među ponuđenim rješenjima, s tim da je osnivanje moguće samo uplatama poslovnih udjela u novcu. Pritom se za uplatu i u svezi s njom primjenjuju opća pravila koja vrijede za društva s ograničenom odgovornošću. Novac se uplaćuje na privremeni podračun državnog proračuna. Moguć je izbor između jednog ili više članova uprave društva, a ako ih je više, između ponuđenih rješenja za način zastupanja te osniva li se društvo na određeni broj godina ili na neodređeno vrijeme. Izabrati se može samo jedno od ponuđenih rješenja za svaku od navedenih stvari. Autonomija pri uređenju odnosa u društvu isključena je tako da društveni ugovor kao ni izjava o osnivanju društva ne mogu imati formalne sastojke. Na tako osnovano društvo primjenjuju se propisi kao da je osnovano uz sudjelovanje javnog bilježnika. 

Društvo s ograničenom odgovornošću i jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću osnivaju se na daljinu, putem internetske stranice sustava sudskog registra, uz korištenje autentifikacijskog sustava, koji jamči znatnu, odnosno visoku sigurnost glede identiteta i istovjetnosti osobe koja pristupa sustavu sudskog registra. Osnivači (fizičke i pravne osobe) mogu biti samo one osobe koje imaju valjanu vjerodajnicu na temelju koje se može pristupiti sustavu sudskog registra, ako potvrde da su podatci kojima su se prijavili u sustav točni i potpuni, odnosno da se nisu naknadno izmijenili. Time se osigurava njihov identitet. Od osnivača se traži da potvrdi prihvaćanje prijave, obrasca, izjave ili podataka, što znači da odobrava i/ili pristaje na poduzimanje radnje u postupku, preuzimanje nekog prava i obveze ili potvrđuje točnost podataka. Društveni ugovor sklopljen je kada sustav sudskog registra zabilježi da su svi osnivači potvrdili njegovo prihvaćanje, a kao dan sklapanja smatra se dan kada je zabilježena posljednja potvrda prihvaćanja. 

Sustavu se pristupa osobno, a za neovlašteno pristupanje i poduzimanje radnji u sustavu propisano je kažnjavanje za kazneno djelo računalnog krivotvorenja i kazneno djelo prijevare, u skladu s Kaznenim zakonom. Uz taj obrazac Zakonom se nudi i obrazac o utvrđenju predmeta poslovanja naznaka kojega može imati najviše 20 riječi, imenovanju člana/članova uprave i određenju poslovne adrese društva prema šifri i nazivu naselja u Republici Hrvatskoj te nepromjenjivu izjavu imenovanih osoba da prihvaćaju imenovanje. U obrascu se sasvim nepotrebno (u biti i netočno) mora navesti i prijedlog osnovne djelatnosti društva za razvrstavanje poslovnog subjekta za potrebe Državnog zavoda za statistiku. 

U postupku osnivanja prilažu se isprave ili njihove preslike u elektroničkom obliku. Za davanje nepotpunih ili neistinitih podataka ili isprava u postupku osnivanja na daljinu odgovara se kao za davanje lažnog iskaza u postupku pred sudom, u skladu s Kaznenim zakonom. 

Da bi se moglo društvo osnovati na taj način, Zakonu o sudskom registru dodan je odjeljak 1.a, s člancima od 52.a do 52.f. Ministar pravosuđa dužan je najkasnije 60 dana nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima pravilnikom propisati na temelju kojeg se autentifikacijskog sustava pristupa sustavu sudskog registra, odnosno sigurnosnu razinu za pristup sustavu sudskog registra i poduzimanje radnji u postupku osnivanja na daljinu te tako omogućiti osnivanje društava na taj način.

Takav način osnivanja društva krije opasnosti za pravno neuke osnivače da se bez stručne pomoći upuštaju u rizičan pothvat osnivanja društva. Time se nije dobilo na brzini pokretanja poslovanja jer je inače za osnivanje društva dovoljan samo jedan posjet javnom bilježniku, koji sastavlja društveni ugovor i kojem se može u depozit uplatiti i iznos novca potreban za uplatu poslovnog udjela. Na nekim registarskim sudovima takva se društva osnivaju za dva do tri dana. Glavni gubitak vremena je u pribavljanju suglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog tijela da društvo udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanim za obavljanje djelatnosti kada je to propisano zakonom. Tu je potrebno preispitati zakone, i to propisati samo kada je to prijeko potrebno. S druge strane, takvim se osnivanjem ne pridonosi pravnoj sigurnosti, a upitno je i provođenje mjera za sprječavanje pranja novca. Povećava se opasnost od nadripisarstva jer je teško očekivati da će se netko neozbiljno upustiti u takav pothvat, a da se ne obavijesti o njegovim pravnim posljedicama kojih ne može biti sam svjestan. Za ozbiljan i siguran pristup osnivanju društva bolje je koristiti način osnivanja putem javnog bilježnika, koji je pritom dužan upozoriti osnivače na pravne posljedice onoga u što se upuštaju i omogućiti im da društvenim ugovorom odnose u društvu urede na najbolji način, ne ograničavajući se na jednostavno konfekcijsko rješenje iz Zakonom propisanog obrasca društvenog ugovora.

Važne promjene učinjene su i u raspolaganju poslovnim udjelom. Za prijenos poslovnog udjela potrebna su dva pravna posla - posao kojim se netko obvezuje prenijeti poslovni udio i posao kojim se taj udio prenosi. Oba se posla mogu sklopiti u istoj ispravi. Traži se da to bude u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Dogodi li se da posao kojim se obvezuje prenijeti poslovni udio ne bude sklopljen u tom obliku, primjerice samo uz ovjeru potpisa, sada je propisano da će prijenos poslovnog udjela biti valjan ako je posao kojim se prenosi poslovni udio sklopljen u propisanom obliku, tj. u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Time se konvalidira nedostatak drugog pravnog posla i olakšava prijenos poslovnog udjela. U Zakonu je dodano da se poslovni udio prenosi i na temelju odluke suda koja zamjenjuje ugovor o prijenosu, što u praksi ne predstavlja neku novost jer se i prije toga moglo utužiti sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela koji može zamijeniti presuda suda.

Druga promjena odnosi se na zalaganje poslovnog udjela. Sada je, u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima^[3], propisano da se ugovor o zalaganju poslovnog udjela sklapa u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Javni bilježnik koji je sudjelovao u sklapanju toga ugovora dužan je bez odgađanja, umjesto članova uprave, sastaviti popis članova društva, u kojem će navesti koji je poslovni udio založen i dostaviti jedan primjerak registarskom sudu, a jedan društvu.

Važna je izmjena i dopuna Zakona učinjena u svezi s prestankom društva. Sada je to omogućeno po skraćenom postupku bez provođenja likvidacije, čime se stvari ubrzavaju i smanjuju troškovi prestanka društva. Tako ne može bez provođenja likvidacije prestati društvo predmet poslovanja kojega obuhvaća i djelatnosti za koje je zakonom propisano da ih mogu obavljati samo određeni oblici trgovačkih društava ili koji se mogu obavljati samo na temelju suglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog tijela. 

Članovi društva mogu birati hoće li provesti likvidaciju kao što je izvorno propisana Zakonom ili po skraćenom postupku. U ovom drugom slučaju svi članovi društva suglasno donose odluku o prestanku društva bez provođenja likvidacije. Uz to, svi daju izjavu da društvo nema nepodmirenih obveza prema radnicima i bivšim radnicima ni spornih ni nespornih, dospjelih ni nedospjelih obveza prema drugim vjerovnicima te da se obvezuju podmiriti solidarno sa svim članovima društva sve preostale obveze pokaže li se naknadno da one postoje. Navedena odluka i izjava donosi se, odnosno daje u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. 

Društvo mora tu odluku i izjavu objaviti bez odgađanja na internetskoj stranici sudskog registra i u svom glasilu ako ga ima. Prestanak društva mora se bez odgađanja prijaviti i registarskom sudu radi upisa u sudski registar, a prijavi se moraju priložiti odluka i izjava članova društva te potvrda da društvo nema nepodmireni dospjeli dug po osnovi javnih davanja kako su definirana poreznim propisima. Registarski sud može zatražiti od članova društva dodatan dokaz kojim se potvrđuje istinitost navoda iz njihove izjave, a može zatražiti od njih da daju dodatno osiguranje iz kojega će se podmiriti vjerovnici, pokaže li se naknadno da prema njima društvo ima nepodmirenih obveza. Osiguranje može biti obveznopravno ili stvarnopravno, koje registarski sud smatra primjerenim.

Ako su ispunjeni uvjeti za upis prestanka društva u sudski registar, sud će donijeti rješenje o prestanku društva po skraćenom postupku bez likvidacije i u njemu navesti da će ga ukinuti ako u roku 30 dana od dana objave ne bude protiv njega izjavljen osnovani prigovor. Prigovor mogu izjaviti članovi društva, vjerovnici ili državna tijela. Utvrdi li registarski sud koji je donio rješenje da je prigovor osnovan ili da postoji mogućnost da se oštete vjerovnici ili članovi društva, ukinut će rješenje o prestanku društva bez likvidacije i o tome obavijestiti društvo, koje tada mora nastaviti likvidaciju u skladu sa Zakonom. Pravomoćnošću tog rješenja izjave članova društva kojima se obvezuju podmiriti obveze društva gube pravni učinak. Rješenje se objavljuje na internetskoj stranici sudskog registra, a društvo ga je dužno objaviti i u svom glasilu ako ga ima.

Ako protiv rješenja o prestanku društva bez likvidacije nije podnesen prigovor ili sud odbaci ili odbije podneseni prigovor, registarski sud donosi rješenje o brisanju društva iz sudskog registra i objavljuje ga na internetskoj stranici sudskog registra. Protiv tog rješenja moguća je žalba, koju valja podnijeti u roku 15 dana od dana njegove objave. Pravomoćnošću rješenja o brisanju dijelovi imovine društva prelaze na njegove članove suglasno planu raspodjele imovine, a ako neki dio imovine nije tim planom raspoređen, prelazi na sve članove razmjerno sudjelovanju nominalnog iznosa njihovih poslovnih udjela u temeljnom kapitalu društva. Vjerovnici mogu tražbine koje su imali prema društvu, ostvariti prema njegovim članovima u roku dvije godine od dana objave brisanja društva iz sudskog registra. Član društva koji podmiri tražbinu vjerovnika ima pravo zahtijevati od svakog člana da mu nadoknadi dio koji na njega otpada. Nije li drukčije ugovoreno, dio koji otpada na pojedinog člana društva određuje se razmjerno sudjelovanju nominalnog iznosa njegova poslovnog udjela u iznosu temeljnog kapitala društva. 

Iako je vjerovnicima omogućeno da u takvom prestanku društva zaštite svoja prava, moguće su teškoće u svezi s ostvarivanjem tražbina ako članovi društva budu nedostupni ili teško dostupni zbog boravka ili sjedišta u raznim dijelovima svijeta, umru, odnosno prestanu postojati uz nepoznate pravne sljednike, a imovine društva iz koje bi se mogle podmiriti obveze više nema. Uz prednosti koju donosi takav način prestanka društva, dakle postoji opasnost nemogućnosti ostvarivanja tražbina u određenim slučajevima.

Uz ove izmjene, Zakon je, osim izmjena vezanih uz napuštanje trgovca pojedinca i predmet poslovanja u nekoliko manje važnih stvari, mijenjan u dijelu o povezanim društvima glede odnosa odredaba tog dijela Zakona i odredaba o poslovima dioničkih društava s povezanim osobama, reviziji izvješća o odnosima s povezanim društvima i ispitivanju izvješća od strane nadzornog/upravnog odbora društva.

Izmjene kaznenih odredaba Zakona odnose se na izmjenu opisa kaznenog djela davanja netočnih podataka. Brisano je nekoliko prekršaja u svezi s predmetom poslovanja društva s obzirom na novo pravno uređenje obavljanja djelatnosti. S obzirom na u Zakon prenesena rješenja iz Direktive 2017/828, brisan je i prekršaj što ga čini skrbnik koji ne proslijedi dioničarima priopćenje uprave, odnosno izvršnih direktora. Brisan je i prekršaj u svezi s upisom trgovca pojedinca u sudski registar. S obzirom na nova rješenja u Zakonu, dodano je 25 novih prekršaja. 

Budući da su u Zakon unesena brojna nova rješenja, osobito određivanjem novih obveza dioničkih društava, propisano je različito vrijeme stupanja na snagu pojedinih odredaba Zakona kojima su te obveze propisane i u tim se slučajevima odstupa od odredbe prema kojoj je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima stupio na snagu 20. travnja 2019. Uz to, određena su različita vremena za određivanje obveze poduzimanja propisanih radnji za dionička društva. To je diktirano vrstama promjena prema kojima bi trebala postupati društva koja već posluju i za koja postoje čvrsta pravila kada što moraju poduzeti kao svoju zakonom propisanu obvezu. 

[1] Nar. nov., br. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14 i 110/15.
[2] Nar. nov., br. 40/19.
[3] Nar. nov., br. 1/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14.