Stečajni zakon¹ donesen je u svibnju 1996. i nakon toga mijenjan (dopunjavan) šest puta. Kod gotovo svih promjena radilo se o namjeri »da se prevladaju akutni problemi u praksi i unaprijedi sustav ostvarivanja stečajnopravne zaštite i to funkcionalizacijom, ubrzanjem i smanjenjem troškova stečajnog postupka«². I kod donošenja novih izmjena i dopuna SZ-a, koje su stupile na snagu 11. prosinca 2012.,³ zakonodavac je pokušao naći rješenje za dugo trajanje stečajnih postupaka i za neke druge probleme uočene u praksi. Dodatno tome, postojao je i neposredni razlog za donošenje izmjena i dopuna SZ-a: donošenje Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi⁴. Navedeni je Zakon, kao novi dio stečajnog zakonodavstva, učinio nužnima određene intervencije u Stečajni zakon, uvodeći neke nove kategorije⁵ i zahvaćajući određene teme⁶.

Izmjene i dopune SZ-a donesene su da bi se Stečajni zakon uskladio s odredbama ZFPPN-a, radi uvođenja novih pravila kojima je zadatak postići veću procesnu disciplinu, a time i veću učinkovitost stečajnih postupaka, a svakako su bile prilika za pojašnjenje sadržaja određenih odredaba koje su u praksi bile dvojbene, uklanjanje neprimjenjivih odredaba i odredaba koje su usporavale i činile neučinkovitim stečajni postupak, itd.

2. Rješenja ZID SZ-a uvjetovana ZFPPN-om
Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi stupio je na snagu 1. listopada 2012. i uvođenjem alternativnog insolvencijskog postupka, postupka predstečajne nagodbe, značajno utjecao na insolvencijsko pravo. Njegova zakonska rješenja  obvezuju nelikvidnog i insolventnog dužnika na pokretanje postupka predstečajne nagodbe u kojem se omogućava uređivanje pravnog položaja nelikvidnog i insolventnog dužnika i njegovog odnosa prema vjerovnicima na način da se prije pokretanja stečajnog postupka mjerama financijskog restrukturiranja nastoji ostvariti likvidnost i solventnost dužnika, a vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina.

Slijedom odredaba ZFPPN-a, kao stečajni razlog uvodi se nelikvidnost⁷ o kojem, osim da se radi o novom stečajnom razlogu koji je definiran u članku 4. SZ-a, treba napomenuti da nije lišen dvojbi o svom sadržaju i posebno o rokovima (pitanje početka), no tu se radi o sadržajima koji su preneseni iz ZFPPN-a, pa su i tumačenja na taj način predmet toga zakona. Dakle, sadržaj i preciziranje rokova definicije »ako više od 60 dana kasni u ispunjenju jedne ili više novčanih obveza čiji iznos prelazi 20% od iznosa njegovih obveza objavljenih u godišnjem izvješću za proteklu financijsku godinu ili ako više od 30 dana kasni s isplatom plaće u visini ugovorene plaće te plaćanjem pripadajućih poreza i doprinosa koje je dužan obračunati i uplatiti zajedno s plaćom.« dat će praksa.

Zbog postojanja navedenih mjera u postupku predstečajne nagodbe, u stečajnom postupku je napuštena mogućnost financijskog restrukturiranja stečajnog dužnika, odnosno mogućnost njegovog gospodarskog oporavka. Smatralo se da nema smisla pokušavati »ozdravljenje« poslovnog subjekta u dva postupka, dosta je u jednom. Isključena je, stoga, mogućnost rada stečajnog dužnika. Izuzetak su samo one radnje koje su potrebne radi sprječavanja nastanka štete (npr. zatvaranje određenog proizvodnog ciklusa, čije bi prekidanje prouzročilo nesrazmjernu štetu)⁸.

Kako je jedino dužnik ovlašten pokrenuti postupak predstečajne nagodbe, ne i njegovi vjerovnici, prema ZID SZ-u dužniku je uskraćena mogućnost podnošenja stečajnoga plana. S druge strane, vjerovnicima su dane na raspolaganje nove odredbe o unovčenju i raspodjeli stečajne mase. Stečajni plan je u SZ-u ostao kao pojam, ali je sadržaj u bitnome promijenjen, sada se, zapravo, radi o prijenosnom planu u okviru ovlasti vjerovnika na prijenos cjelokupne imovine dužnika na osobu koju će osnovati stečajni dužnik, odnosno stečajni upravitelj, pod uvjetima i na način kako to vjerovnici odluče⁹.

3. Prodaja imovine stečajnog dužnika kao cjeline
ZID SZ stvara zakonsku podlogu za prodaju imovine stečajnog dužnika kao cjeline¹⁰. Takva mogućnost postojala je do 2006. Praksa je pokazala da ukidanje mogućnosti prodaje trgovačkog društva kao cjeline nije unaprijedila sustav provođenja stečajeva, prije bi se reklo da se dogodilo upravo suprotno; takav oblik prodaje dužnika primjenjivao se više nego što je poslije primjenjivan stečajni plan. Osim toga, imovina poslovnog subjekta kao cjelina, gotovo je uvijek veće vrijednosti nego pojedini dijelovi imovine što, prema prirodi stvari, omogućava povoljnije namirenje stečajnih vjerovnika.

4. Pravila o imenovanju i dužnostima stečajnog upravitelja
Pravila koja ograničavaju broj imenovanja stečajnih upravitelja u postupcima kod istog stečajnog suca (stečajni sudac može istu osobu imenovati za stečajnog upravitelja u najviše tri stečajna postupka u kojima se otvoreni stečajni postupak provodi kod tog stečajnog suca), uvedena su radi onemogućavanja zloporaba ovlasti radi osobnih ili grupnih interesa i osiguravanja ravnomjernog obavljanje službe stečajnog upravitelja. Te odredbe nisu lišene određenih dvojbi, pa je tako moguće postaviti pitanje o informiranju o imenovanju, simultanom imenovanju, postojećem imenovanju kod promjene suca, itd., no treba reći da se radi o zakonskoj uputi koju treba tumačiti u dobroj vjeri, odnosno, prekoračenja koja nisu u dobroj vjeri ne će biti teško prepoznati.¹¹

Isključenjem prava na nagradu stečajnom upravitelju koji je razriješen zbog nesavjesnog obavljanja svojih dužnosti, naglašava se njegova obveza savjesnog obavljanja dužnosti. Prema tumačenju iz popratnih objašnjenja ZID SZ, pravilno se primjenjuje odredba prema kojoj stečajni sudac može rješenjem razriješenom stečajnom upravitelju naložiti vraćanje onoga što je tijekom postupka primio, pa tako i ono što je stečajni upravitelj tijekom postupka primio kao nagradu za svoj rad.¹²

Prema važećem uređenju zahtjeve stečajnih vjerovnika za naknadu štete koju su zajednički pretrpjeli zbog smanjenja imovine koja ulazi u stečajnu masu prije ili nakon otvaranja stečajnoga postupka (skupna šteta) može, za vrijeme trajanja stečajnoga postupka, ostvarivati samo stečajni upravitelj. Takva ovlast stečajnog upravitelja opravdana je radi ostvarenja svrhe stečajnog postupka; stečajni upravitelj treba biti ovlaštenik za pokretanje svih postupaka koji bi mogli povećati stečajnu masu i omogućiti što bolje namirenje vjerovnika. 

U slučaju da stečajni upravitelj ne preuzme, odnosno ne pokrene parnicu radi naknade štete jer je skupština vjerovnika tako odlučila, ZID SZ uvažava slobodu postupanja pojedinih vjerovnika, te im prenosi ovlast da za vrijeme trajanja stečajnoga postupka, uz ispunjenje određenih pretpostavki, imaju mogućnost ostvarenja toga prava. 

ZID SZ uvodi mogućnost ostvarenja prava na naknadu štete koja je pretrpljena zbog smanjenja imovine koja ulazi u stečajnu masu pojedinih stečajnih vjerovnika, ako je na zahtjev stečajnog upravitelja ili jednog ili više stečajnih vjerovnika skupština vjerovnika odbila dati odobrenje za pokretanje parnice, odnosno nastavak već pokrenute parnice. Radi osiguranja pravne sigurnosti pretpostavlja se postojanje jednog parničnog postupka za cjelokupnu štetu koju su stečajni vjerovnici ovlašteni pokrenuti, odnosno nastaviti u roku osam dana od donošenja odluke skupštine vjerovnika. U slučaju uspjeha u parnici, stečajni vjerovnici su, nakon namirenja svojih utvrđenih tražbina i troškova parničnog postupka, dužni preostali višak prenijeti u stečajnu masu.¹³

Sa svrhom uvažavanja vjerovničke autonomije, odredbe ZID SZ-a povećavaju opseg ovlasti odbora vjerovnika. Tako je, primjerice, stečajni upravitelj dužan pribaviti suglasnost odbora vjerovnika za angažiranje odvjetnika i davanje u zakup poslovnog prostora.

Primijećeno je, naime, da se u stečajnim postupcima, na temelju izdanih punomoći odvjetnicima, znatna sredstva iz stečajne mase troše za pokriće troškova za zastupanje. Što se, pak, ugovora o zakupu tiče, radi se o najčešćoj vrsti ugovora koje sklapaju stečajni upravitelji, pri čemu se događalo da se sklope ugovori koji uz nesrazmjerno malu zakupninu vežu stečajnog dužnika dulje vrijeme (npr. brzina sklapanja ugovora da bi se spriječio ulazak trećih osoba u predmetne prostore, uvjetuje neprimjereno malu zakupninu). Navedene radnje se, prema SZ-u, ne smatraju radnjama od posebne važnosti (pa, u načelu, nije potrebno tražiti suglasnost odbora vjerovnika). S obzirom na to da se radi o radnjama koje su zapravo osnova najčešćih rashoda i prihoda, ZID SZ ih određuje kao radnje za koje je stečajni upravitelj dužan pribaviti suglasnost odbora vjerovnika.¹⁴

Za izbor drugog stečajnog upravitelja napuštena je specifična kvalificirana većina za donošenje odluka na skupštini vjerovnika. Na taj način olakšava se vjerovnicima izbor drugog stečajnog upravitelja umjesto stečajnog upravitelja kojeg je imenovao stečajni sudac, te preuzimanje kontrole nad stečajem od strane tražbinske većine stečajnih vjerovnika, što treba biti njihovo pravo.¹⁵

U svrhu ostvarenja učinkovitosti stečajnog postupka i omogućavanja stečajnom upravitelju da ispuni jednu od svojih temeljnih obveza - unovči, odnosno naplati s pažnjom dobrog gospodara stvari i prava dužnika koje ulaze u stečajnu masu, u slučajevima u kojima stečajni vjerovnici ne žele preuzeti aktivnu ulogu u stečajnom postupku, omogućava se stečajnom upravitelju odlučiti o načinu i uvjetima prodaje.¹⁶

5. Skraćenje rokova
Ograničavanjem trajanja prethodnog postupka na šezdeset dana, osigurava se ubrzanje stečajnog postupka. Ubrzanje stečajnog postupka osigurava se i mogućnošću otvaranja stečajnog postupka bez provođenja prethodnog postupka, u slučajevima u kojima dužnik ne osporava postojanje stečajnog razloga.¹⁷

Propisani su još neki rokovi koji bi trebali ubrzati stečajni postupak. Prema SZ-u završno ročište odredit će se najkasnije u roku godine i pol dana od održanog izvještajnog ročišta, osim ako to nije bilo moguće radi vođenja upravnog ili sudskog postupka, koji je prethodno pitanje za završetak stečajnog postupka.¹⁸ Prema ZID SZ-u vođenje upravnog ili sudskog postupka (koji je prethodno pitanje) nije zapreka za završetak stečajnog postupka.¹⁹

Drugim riječima, napušta se pravni standard »vođenje upravnog ili sudskog postupka, koji je prethodno pitanje za završetak stečajnog postupka« za ograničenje razrješenja stečajnog upravitelja i određivanja završnog ročišta, jer vođenje upravnih ili sudskih postupaka ne sprječava provođenje završne diobe, ako su svi ostali predmeti stečajne mase unovčeni.²⁰

6. Mirenje
ZID SZ spominje mogućnost rješavanja spora u postupku mirenja. Ovim se ponovno ističe mirenje kao važan način alternativnog rješavanja sporova i sugerira kao brz i pristupana put do rješenja određenog spora.²¹ Odredbe slijede načela medijacije prema Zakonu o mirenju.²² Kako to materija i zahtijeva, ove su odredbe sugestija (preporuka), a ne naredba; otvaranje još jednog puta do pravde.

7. Zaključak
Neposredni povod za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona jest donošenje Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. No, nove odredbe Stečajnog zakona imaju isto tako namjeru ubrzati stečajne postupke, olakšati prodaju stečajne mase i naplatu potraživanja vjerovnika, te riješiti neke probleme uočene u praksi.

U ZID SZ ponuđeni su određeni odgovori na postavljena pitanja i probleme, na tragu početnih premisa, no sama namjera nije jamstvo uspjeha – treba vidjeti kako će praksa reagirati na izmjene stečajnog zakonodavstva. Pritom, koliko god su prognoze rezultata pouzdane kao i ostale (npr. vremenske) prognoze, treba reći da određene ideje prikazane u novom Zakonu (primjerice prodaja stečajnog dužnika u cijelosti, prodaja imovine bez čekanja na rješenje »prethodnog« pitanja, zabrana rada u stečaju itd.) daju naslutiti da bi mogle polučiti predviđeni učinak – ubrzati stečajne postupke i unaprijediti samu naplatu od stečajnog dužnika.

1 Stečajni zakon (Nar. nov., br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10 i 25/12 - u nastavku teksta: SZ). 
2 Cit. iz uvodnih osnova Konačnog prijedloga SZ-a. 
3 Zakon o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 133/12 – u nastavku teksta: ZID SZ). 
4 Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Nar. nov., br. 108/12 – u nastavku teksta: ZFPPN). Iako nije neposredna tema ovog pregleda, mogu se napomenuti dvije specifičnosti navedenog Zakona: (1) Zakon je donesen jednoglasno, dakle i glasovima oporbe (109 glasova »za«), i (2) Zakon je stupio na snagu danom objave u Narodnim novinama, 1. listopada 2012. 
5 Npr. insolventnost. 
6 Npr. pokušaj predstečajne nagodbe. 
7 Vidjeti čl. 3. ZID SZ-a, kojim se mijenja čl. 4. SZ-a: »(1) Stečaj se može otvoriti samo ako se utvrdi postojanje kojega od zakonom predviđenih stečajnih razloga. (2) Stečajni razlozi su: nelikvidnost, nesposobnost za plaćanje i prezaduženost. (3) Dužnik je nelikvidan ako ne može u određenom vremenskom razdoblju ispuniti novčane obveze koje dospijevaju u tom razdoblju. (4) Smatrat će se da je dužnik nelikvidan ako više od 60 dana kasni u ispunjenju jedne ili više novčanih obveza čiji iznos prelazi 20% od iznosa njegovih obveza objavljenih u godišnjem izvješću za proteklu financijsku godinu ili ako više od 30 dana kasni s isplatom plaće u visini ugovorene plaće te plaćanjem pripadajućih poreza i doprinosa koje je dužan obračunati i uplatiti zajedno s plaćom. (5) Predmnijeva iz stavka 4. ovoga članka neće se primijeniti ako dužnik tijekom prethodnoga postupka ispuni novčane obveze čiji iznos prelazi 20% od iznosa njegovih obveza objavljenih u godišnjem izvješću za proteklu financijsku godinu, odnosno ako isplati plaće u visini ugovorene plaće te pripadajuće poreze i doprinose koje je bio dužan obračunati i uplatiti zajedno s plaćom, a s kojim je isplatama kasnio više od 30 dana…« 
8 Vidjeti »Poslovi stečajnog dužnika: čl. 145.a SZ-a - (1) Tijekom stečajnoga postupka završit će se samo oni započeti poslovi čije je ispunjenje prijeko potrebno da bi se spriječilo nastupanje štete na imovini stečajnog dužnika. (2) Tijekom stečajnoga postupka mogu se poduzimati novi poslovi samo radi unovčenja imovine stečajnog dužnika i radi završetka započetih poslova i poslova koji su prijeko potrebni da bi se spriječilo nastupanje štete na imovini stečajnog dužnika. (3) U slučaju dvojbe stečajnog upravitelja je li određeni posao prijeko potreban da bi se spriječilo nastupanje štete na imovini stečajnog dužnika, odluku o tome će, na obrazloženi pisani zahtjev stečajnog upravitelja, donijeti stečajni sudac.« 
9 Vidjeti čl. 45. - 61. ZID SZ-a. Prema prije važećem uređenju, tijekom stečajnoga postupka mogao se provesti stečajni plan radi uređivanja pravnoga položaja dužnika i njegova odnosa prema vjerovnicima. S obzirom na to da odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisuju mjere koje pretpostavljaju financijsko restrukturiranje nelikvidnog i insolventnog dužnika u postupku predstečajne nagodbe, napuštena  je mogućnost provedbe takvih mjera u stečajnom postupku. Međutim, budući da je jedino dužnik ovlašten pokrenuti postupak predstečajne nagodbe, ne i njegovi vjerovnici, opravdano je i potrebno, dužniku u potpunosti uskratiti mogućnost podnošenja stečajnoga plana, a vjerovnicima u određenoj mjeri omogućiti odstupanje od zakonskih odredaba o unovčenju i raspodjeli stečajne mase. 
10 Vidjeti čl. 38. ZID SZ-a, odnosno čl. 163.a – 163.l SZ-a. 
11 Vidjeti čl. 5. ZID SZ-a: U čl. 22. iza st. 5. dodaje se st. 6. koji glasi: »(6) Imenovanje stečajnog upravitelja mora biti takvo da isti stečajni sudac može istu osobu imenovati za stečajnog upravitelja u najviše tri stečajna postupka u kojima se otvoreni stečajni postupak provodi kod tog stečajnog suca.« 
12 Vidjeti čl. 10. ZID SZ-a: U čl. 29. iza st. 6. dodaje se st. 7. koji glasi: »(7) Ako je stečajni upravitelj razriješen zbog nesavjesnog obavljanja svojih dužnosti, nema pravo na nagradu za svoj rad.« 
13 Vidjeti čl. 24. ZID SZ: U članku 101. dodaju se st. 2., 3., 4. i 5. koji glase: »(2) Ako je na zahtjev stečajnog upravitelja ili jednog ili više stečajnih vjerovnika skupština vjerovnika odbila dati odobrenje za pokretanje parnice, odnosno nastavak već pokrenute parnice radi naknade štete, parnicu su ovlašteni pokrenuti, odnosno nastaviti već pokrenutu parnicu stečajni vjerovnici u svoje ime i za svoj račun u roku od 8 dana od donošenja odluke skupštine vjerovnika. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka tuženik se ne može protiviti stupanju stečajnih vjerovnika u parnicu. (4) Ako stečajni vjerovnici ne pokrenu parnicu, odnosno ne predlože nastavak već pokrenute parnice u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da su odustali od prava na njezino vođenje. (5) Ako stečajni vjerovnici uspiju u parnici na način da se njihove utvrđene tražbine i troškovi parničnog postupka mogu namiriti u punoj visini, dužni su preostali višak prenijeti u stečajnu masu.« 
14 Vidjeti čl. 37. ZID SZ-a: U čl. 159. st. 2. u t. 3., točka se zamjenjuje zarezom i dodaju se t. 4. i 5. koje glase: »4. ako se namjerava izdati odvjetniku punomoć za zastupanje u upravnom ili sudskom postupku; 5. ako stečajni upravitelj namjerava sklopiti ili nastaviti ugovor o zakupu na rok dulji od šest mjeseci.« 
15 Vidjeti čl. 6. ZID SZ-a: U čl. 23. st. 1. druga rečenica mijenja se i glasi: »Druga osoba smatrat će se izabranom za stečajnog upravitelja ako je za njezin izbor glasovala većina iz članka 38.c ovoga Zakona.« 
16 Vidjeti čl. 36 ZID SZ-a: U čl. 158. st. 4. riječi: »odredbama članka 146.a i 146.b Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05)« zamjenjuju se riječima: »pravilima ovršnog postupka«. Iza st. 4. dodaju se st. 5. i 6. koji glase: »(5) Ako se imovina dužnika nije mogla prodati nakon tri pokušaja prodaje u skladu s odlukom skupštine vjerovnika na izvještajnom ročištu o načinu i uvjetima prodaje, stečajni upravitelj dužan je u roku od tri dana od posljednjeg pokušaja prodaje predložiti stečajnom sucu sazivanje skupštine vjerovnika radi donošenja odluke o daljnjem načinu i uvjetima prodaje. (6) Ako vjerovnici ne donesu odluku o daljnjem načinu i uvjetima prodaje, stečajni upravitelj će odrediti način i uvjete prodaje.« 
17 Vidjeti čl. 15. ZID SZ-a: U čl. 42. st. 3. mijenja se i glasi: »Stečajni sudac može donijeti rješenje o otvaranju stečajnoga postupka bez provođenja prethodnog postupka: - ako osoba ovlaštena za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnik pojedinac podnese prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, - ako vjerovnik podnese prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, a dužnik prizna postojanje stečajnog razloga.« Stavak 4. mijenja se i glasi:  »Prethodni postupak može trajati najduže 60 dana od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka.« 
18 Čl. 193. st. 5. SZ-a. 
19 Vidjeti čl. 43 ZID SZ-a: U čl. 193. st. 5. zarez iza riječi: »ročišta« i riječi: »osim ako to nije bilo moguće radi vođenja upravnog ili sudskog postupka, koji je prethodno pitanje za završetak stečajnoga postupka« brišu se. 
20 Može se napomenuti i sljedeće: nije jasno na koji način upravni ili sudski postupak može biti »prethodno pitanje« za završetak stečajnog postupka. Ovdje se izraz »prethodno pitanje« ne upotrebljava u uobičajenom smislu, odnosno sadržaju koji mu daje građanskoprocesnopravna teorija. S tim u vezi, vladajuće mišljenje u njemačkoj insolvencijskopravnoj teoriji u tumačenju odredaba njemačkog Insolvenzordnunga, prema čijem je uzoru rađen i hrvatski Stečajni zakon, smatra da tekuće aktivne i pasivne parnice koje se tiču stečajne mase nisu smetnja za provođenje završne diobe i zaključenje stečajnog postupka. 
21 Vidjeti čl. 42 ZID SZ-a: Iza čl. 176. dodaje se naslov i čl. 176.a koji glasi: »Mirenje -  Članak 176.a (1) Ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu stečajnog vjerovnika ili ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, vjerovnik osporene tražbine, vjerovnik koji je osporio priznatu tražbinu, odnosno stečajni upravitelj uz suglasnost odbora vjerovnika, mogu predložiti rješavanje spora u postupku mirenja u skladu s odredbama zakona koji uređuju postupak mirenja. (2) Ako do zaključenja ispitnog ročišta postoji suglasnost vjerovnika osporene tražbine, vjerovnika koji je osporio priznatu tražbinu, odnosno stečajnog upravitelja i odbora vjerovnika, za rješavanje spora mirenjem, stečajni sudac će sporne prijavljene tražbine izdvojiti iz posebne tablice ispitanih tražbina. (3) Postupak mirenja može trajati najduže 60 dana od zaključenja ispitnog ročišta. (4) Stečajni upravitelj dužan je prije sklapanja nagodbe dostaviti prijedlog nagodbe iz postupka mirenja odboru vjerovnika na izjašnjenje u roku od osam dana od zaprimanja prijedloga nagodbe. (5) Ako se odbor vjerovnika ne izjasni o prijedlogu nagodbe iz postupka mirenja u roku iz stavka 4. ovoga članka, smatra se da se suglasio s prijedlogom nagodbe. (6) Ranije osporenu tražbinu stečajnog vjerovnika čija osnovanost se utvrdi nagodbom u postupku mirenja, stečajni sudac će unijeti u posebnu tablicu ispitanih tražbina kao utvrđenu tražbinu. (7) Osporenu tražbinu stečajnog vjerovnika čija neosnovanost se utvrdi nagodbom u postupku mirenja, stečajni sudac će unijeti u posebnu tablicu ispitanih tražbina kao osporenu tražbinu. (8) U odnosu na tražbinu stečajnog vjerovnika o kojem stranke ne postignu nagodbu u postupku mirenja, primijenit će se odredbe ovoga Zakona vezane uz upućivanje u parnicu.« 
22 Zakon o mirenju (Nar. nov., br. 18/11).