Notorium facti, lat. notornost činjenice, termin je koji se javlja u srednjovjekovnoj pravnoj literaturi označavajući općepoznatost činjenica, i to u odnosu prema notorium iuris (općepoznata pravna činjenica, poput osude) i notorium praesumptionis (širem krugu poznato stanje iz kojeg proizlazi određena predmnjeva, primjerice ako se za nekoga iz redovitog ponašanja javno smatra da je nečiji sin).