Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.^[*] Pitanje ništetnosti tog ugovora čest je razlog sudskih sporova, o čemu svjedoči bogata sudska praksa. U ovom članku nastojat ćemo prikazati razloge koji dovode do ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i problematiku koja se u svezi s time javlja u sudskoj praksi.