1. Uvodne napomene

Nevaljani su oni ugovori koji imaju određeni pravni nedostatak. To zato jer prilikom njihovog sklapanja nisu ispunjene pretpostavke valjanosti koje se odnose na pravnu i poslovnu sposobnost subjekata (čl. 274. - 278. ZOO-a)¹, valjano očitovanje volje (čl. 247., 249. i 250. ZOO-a), moguću, dopuštenu, određenu ili odredivu činidbu, odnosno pobudu za sklapanje ugovora (čl. 269. - 273. ZOO-a) i (ponekad) određen oblik (formu) ugovora.

Novi ZOO uređuje posljedice nevalja-nosti ugovora u glavi VIII., odsjek 4. čl. 322. - 335.

U odnosu na ZOO/91 ² promijenjen je naziv tog odsjeka, tako da on više ne glasi Nevažnost ugovora, već se koristi novi izraz Nevaljanost ugovora.³

To je učinjeno zato jer se izraz nevažnost više koristi u terminologiji javnog prava. Takav izraz manje je primjeren području građanskog prava, nego izraz nevaljanost. Pravni posao nije, naime, zakon koji bi važio ili ne važio. Pravni posao, pa tako i ugovor, ili je valjan ili je nevaljan, te s te strane novi naziv bolje određuje bit instituta.

U ZOO-u je također zadržana dvodioba (stupnjevanje) nevaljanosti ugovora na:

1. ništetne ugovore (apsolutna ništetnost) i
2. pobojne (relativna ništetnost).

U odnosu na ZOO/91, bitne sadržajne promjene odnose se na posljedice ništetnosti (čl. 323.). U ostalom dijelu propisi o ništetnosti ili pobojnosti ugovora sadržajno su bitno isti kao što su bili u ZOO/91, s time da je došlo do terminoloških izmjena.

2. Ništetni ugovori

2.1. Ništetnost

Člankom 322. ZOO određuje pretpostavke ništetnosti. Ništetan je onaj ugovor koji je protivan:

1. Ustavu Republike Hrvatske⁴
2. prisilnim propisima ili
3. moralu društva.

To pod uvjetom ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Propis čl. 322. ZOO-a sadržajno je isti kao što je to bio i čl. 103. ZOO/91.

Promjena se odnosi na pravno nazivlje. Umjesto izraza ništavost, kojeg koristi ZOO/91, uvodi se izraz ništetnost. U obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o obveznim odnosima, o razlozima te terminološke izmjene se navodi: »Umjesto izraza ništavost koristi se izraz ništetnost. Ovaj izraz potječe iz ranijeg hrvatskog pravnog nazivlja, a ima određenu prednost pred ništavosti, jer se na taj način izbjegava greška koja je prilično česta, da se umjesto ništavosti govori o ništavnosti, a umjesto ništav, ništavan, što ipak ima drukčije značenje⁵.«

Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05) stupa na snagu 1. siječnja 2006. g., s tim da se odredbe članka 26. st. 1.- 3., članka 29. st. 2.-6. i st. 8. počinju primjenjivati nakon isteka dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/ 96,112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO/91).

Novim Zakonom o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 - u nastavku teksta: ZOO), u glavi VIII., odsjek 4. čl. 322. - 335. uređene su pravne posljedice nevaljanosti ugovora odnosno ništetni ugovori i pobojni ugovori.

U članku Ivica Crnić, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske, piše o primjeni odredaba ZOO-a u svezi s ništetnim i poboj-nim ugovorima, te iznosi aktualnu sudsku praksu koja je nastala u primjeni ZOO/91, a relevantna je i za pravne odnose u primjeni novog Zakona.

Ništetnost nastupa po samom zakonu. S obzirom na tu činjenicu, sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo) - čl. 327. st. 1. ZOO-a.

Stranka koja smatra da je ugovor nevaljan u stupnju ništetnosti može zahtijevati zaštitu pred sudom podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti. Odluka suda je utvrđujuća (deklaratorna). Ništetnost, dakle, nastaje ex tune, tj. od samog trenutka sklapanja pravnog posla.

Djelomičnu ništetnost uređuje odredba čl. 324. ZOO-a. Mogućnost konverzije ništetnog ugovora u neki drugi predviđena je odredbom čl. 325. ZOO-a.

Ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane. No, ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen ništetnost se ne može isticati (čl. 326. ZOO-a). Tada zapravo nastupa konvalidacija ništetnog ugovora.

Budući da se odredba čl. 322. ZOO-a sadržajno bitno ne razlikuje od odredaba čl. 103. ZOO/91, sudsku praksu koja je nastala u primjeni čl. 103. ZOO/ 91 smatramo aktualnom i u primjeni čl. 322. ZOO-a.

2.2. Pregled sudske prakse*

U ovom tekstu zato dajemo pregled sudske prakse koja je nastala u primjeni ZOO/91, a za koju ocjenjujemo da će biti aktualna i u primjeni ZOO-a, nakon 1. siječnja 2006. g. S obzirom na to da su odluke donesene u primjeni ZOO/91, u tekstu se koristi važeći izraz - ništavost.

*U ovom se radu upotrebljavaju određene kratice koje označavaju izvore odakle su crpljeni prikazani primjeri iz sudske prakse, a to su sljedeće:

HPR - časopis Hrvatska pravna revija, Inženjeriski biro d.d., Zagreb Informator - informativni list za ekonomska i pravna pitanja, Zagreb (izdavač Novi informator) Izbor - godišnji Izbor odluka, izdanje Vrhovnog suda

Izv. - izvorni tekstovi (odluka) iz sudske prakse što ih je pregledao autor Os - Okružni sud

Praxis - zbirka odluka Hrvatskih trgovačkih sudova

Ps - Privredni sud Hrvatske

PSP - Pregled sudske prakse, prilog časopisa Zakonitost iz Zagreba Zbirka - Zbirka odluka hrvatskih trgovačkih sudova

Zs - Županijski sud u (zatim se navodi sjedište suda)

2.2.1. Sudska praksa po ZOO/91

Kad je ugovor ništav jer je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, nije odlučno je li u suprotnosti s prisilnim propisom.

Vs, Rev-2106/02 od 22. 10. 2003. Izbor 2/04-34.

Kad se tužbom zahtijeva poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kao razlog navodi i nedostatak oblika, nema osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva jer istaknuti razlog ima kao posljedicu ne poništenje nego ništavost ugovora, a zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora nije postavljen u tužbi. Tužitelj naime tužbom zahtijeva poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju, navodeći kao razlog za poništenje, što ponavlja i u reviziji kao jedini revizijski razlog, nedostatak valjanog oblika (forme), smatrajući da je riječ o ugovoru iz čl. 122. Zakona o nasljeđivanju za koji je kao uvjet valjanosti propisana forma ovjere od strane suca. To bi zapravo predstavljalo razlog za utvrđenje ništavosti spornog ugovora, a takav tužbeni zahtjev u ovom predmetu nije postavljen.

Vs, Rev-1519/98 od 16. 05. 2001. Izbor 2/ 01-22.

Kada u ugovoru o radu odredbe o plaći nisu u potpunosti određene, ugovor o radu zbog tih manjkavosti nije ništav jer se i u tom slučaju plaća može odrediti na jedan od načina koje predviđa odredba čl. 81. Zakona o radu.

Žs u Koprivnici, Gž-77/00 od 01. 06. 2000.

Izbor 1/01-71.

Natječaj za prikupljanje pisanih ponuda za prodaju nekretnine nije ugovor, već poziv da se učini ponuda, pa tužitelj ne može s uspjehom u sudskom postupku zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog natječaja.

Žs u Rijeci, Gž-1629/01 od 16. 01. 2002.

Izbor 1/04-24.

Ne može se osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti otkaza ugovora o radu prema odredbi čl. 103. ZOO/91, jer ta odluka nije ugovor već jednostrana odluka jedne od ugovornih stranaka.

Zs u Koprivnici, Gž-1017/03-2 od 04. 09. 2003. Izbor 1/04-25.

Presuda koju sud donosi po tužbi kupca stana u skladu s odredbama st. 2. čl. 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koja u cijelosti nadomješta ugovor, nije ugovor, već sudska odluka i ne može se u parnici osnovano zahtijevati u parnici utvrđenje njezine ništavosti.

Žs u Bjelovaru, Gž-1008/03-2 od 20. 11.

Izbor 1/04-26.

Ocijenjeno je, da nije u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva ugovaranje naknade u korist odvjetnika, zbog jednostranog otkaza druge ugovorne stranke, ugovora o pružanju odvjetničkih usluga prije isteka ugovorenog roka.

Vs, Rev-2268/00 od 22. 10. 2003. Izbor 2/ 03-24.

Ništav je ugovor o prodaji stana stanaru, kad u vrijeme sklapanja tog ugovora podneseni zahtjev bivšeg vlasnika konfisciranog stana za naknadu nije bio pravomoćno odbijen.

Vs, Rev-1831/00 od 03. 06. 2003. Izbor 2/ 03-56.

U vrijeme kad su stranke sklopile sporni ugovor o zajmu, tj. u mjesecu prosincu 1992. bila je na snazi Uredba o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu (Nar. nov., br. 61/92 i 79/92) koja je zabranjivala pozajmljivanje deviza između domaćih osoba (čl. 11.), pa je taj ugovor o zajmu ništav, budući da je suprotan prisilnim propisima (čl. 103. st. 1. ZOO/91). S obzirom na to, a u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91 tuženici su dužni vratiti tužiteljici ono što su primili na temelju ugovora o zajmu, a to je bila strana valuta.

Vs, Rev-308/97 od 19. 12. 2002. Izbor 1/03-16.

Protivan je zabrani ugovor o cesiji kojim je tvrtka iz Srbije kao cedent prenijela na ce- sionara tražbine koje je imala prema dužniku u Republici Hrvatskoj (čl. 7. st. 1. Zakona o provođenju Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u svezi s akcijama protiv tzv. SRJ (Srbije i Crne Gore) - (Nar. nov., br. 109/93).

Vs, II Rev-161/01 od 11. 12. 2002. Izbor 1/ 03-26.

Nije ništava odredba ugovora o zakupu poslovnog prostora kojom se zakupac obvezao plaćati, pored zakupnine, iznos poreza koji inače tereti zakupodavca.

Vs, Rev-2886/99 od 14. 01. 2003. Izbor 1/03-37.

Uredba za provođenje Rezolucije br. 757. (1992.) Vijeća sigurnosti ne odnosi se na područje Republike Bosne i Hercegovine (čl. 1. Uredbe o provođenju Rezolucije broj 757

(1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (Nar. nov., br. 32/92). Sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili prigovor tuženika, da je ugovor o cesiji u suprotnosti sa zabranom navedenom u Uredbi za provođenje Rezolucije br. 757. (1992.) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u području trgovine (Nar. nov., br. 32/ 92), jer se ta Uredba ne odnosi na područje Republike Bosne i Hercegovine.

Vs, II Rev-157/98 od 29. 11. 2001. Izbor 2/ 02-24.

Okolnost da su stranke nagodbom (sklopljenom između osiguratelja i oštećenika o naknadi štete) ugovorile da oštećenik neće zahtijevati naknade štete dosuđene sudskom presudom, nije razlog za ništavost nagodbe.

Vs, Rev-2590/98 od 04. 12. 2001. Izbor 2/02-24.

O ništavosti ili valjanosti određenog pravnog posla ne može se pravno valjano zaključiti sudska nagodba.

Vs, Rev-1411/99 od 09. 07. 2002. Izbor 2/ 02-167.

Ništav je ugovor o darovanju kad je predmet darovanja nepostojeća nekretnina.

Vs, Rev-902/00 od 17. 01. 2001. Izbor 1/02-30.

Morske luke otvorene su za javni promet svima pod istim uvjetima. Ništava je ugovorna klauzula kojom se jedna ugovorna strana obvezuje svoje komitente upućivati na usluge druge strane koncesionara na pomorskom javnom dobru, jer predstavlja ograničavanje i sprečavanje tržišnog natjecanja.

Vts, Pž-1844/00 od 23. 10. 2002. Zbirka 7/22.

Ugovor o cesiji sklopljen nakon 30. rujna 2000. koji je ugovorio vjerovnik koji ima evidentirane nenamirene obveze na računu u banci je ništav pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke.

Vts, Pž-5312/01 od 04. 02. 2003. Zbirka 7/27.

Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tune). U ovom slučaju razlog ništavosti je suprotnost ugovora prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a ona je nastala u trenutku sklapanja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su protuustavne odredbe spomenutog zakona, na kojima je zasnovan ugovor, ukinute nakon sklapanja ugovora jer su one, u rečenom smislu, bile suprotne Ustavu i prije ukidanja. Ustavni sud Republike Hrvatske, broj U-111-86/01 od 17. 09. 2003., objavljeno u Nar. nov., br. 159/05, str. 6842.

Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tune). Ništavost ugovora je djelomična, jer se odnosi samo na cijenu iz ugovora o prodaji, a ona se određuje na temelju zakonskih odredaba. Dakle, takav ugovor može opstati i bez odredaba o cijeni, a ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 105. st. 5. ZOO/91). Temeljem takvog stanja valja reći da prema odredbi čl. 463. ZOO/ 91, kad je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati.

Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka broj U-lll-213/2000 od27. 03. 2000., objavljeno u Nar. nov., br. 58/2000. od 13. lipnja 2000.

2.3. Posljedice ništetnosti

Prema odredbi čl. 104. st. 2. i 3. ZOO/91, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svom sadržaju ili cilju suprotan Ustavu Republike Hrvatske6 i prisilnim propisima, sud može odbiti, u cjelini i djelomično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onoga što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda općini na čijem području ona ima sjedište odnosno prebivalište. Pri odlučivanju, sud će voditi računa o savjesnosti jedne odnosno obiju strana, o značenju društvenih interesa koji se ugrožavaju te u moralnim shvaćanjima društva. Takvo rješenje je u odredbi čl. 323. novog ZOO-a napušteno, jer je imalo izrazito kazneni karakter, pa je ocijenjeno da mu nije mjesto u propisu građanskog prava. U slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana ima, od 1. siječnja 2006. g., sljedeće obveze:

- vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora (obveza restitucije) ili

- ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća novčana naknada. Ta se naknada određuje prema cijenama u vrijeme donošenja prvostu- panjske sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Postoji i odgovornost za naknadu štete onog ugovaratelja koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, osim ako nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

• Sudska praksa po ZOO/91

Ne može se osnovano zahtijevati ispunjenje obveze iz ništavog ugovora, ali je svaka strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništavog ugovora.

Vs, II Rev-191/98 od 02. 10. 2002. Izbor 1/ 03-29.

Kad su se ništavim ugovorom o zajmu zajmoprimci obvezali da će isplaćeni iznos zajma solidarno vratiti zajmodavcu, on nema pravo zahtijevati da mu oni solidarno vrate taj iznos, već mu je svaki od zajmoprimaca dužan vratiti iznos koji je primio na temelju ništavog ugovora.

Vs, Rev-529/03 od 07. 10. 2004. Izbor 2/04-34.

Ispunjenje obveze koja u skladu sa zakonom glasi na devize, na temelju ugovora o zajmu u devizama, može se zahtijevati i dosuditi u devizama neovisno o tome što tužitelj ističe zahtjev za isplatu u kunskoj protuvrijednosti, a pravo na isplatu u devizama opredjeljuje i zahtjev na zatezne kamate. U slučaju da je ugovor o zajmu sklopljen protivno deviznim propisima, što valja utvrditi u ponovljenom postupku bila bi riječ o ništavom pravnom poslu, pa se u tom slučaju primjenjuje odredba čl. 104. ZOO/91. Pravo na isplatu u devizama opredjeljuje i zahtjev na zatezne kamate, a to je ona kamata koju banke plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u valuti duga time da ukoliko se radi o ništavom ugovoru o zajmu tijek kamata se prosuđuje prema odredbi čl. 214. ZOO/91.

Vs, Rev-2454/00-2 od 22. 10. 2003. Izbor 1/ 04-88.

Kad je ugovor o zajmu deviza ništav prema propisima važećim u vrijeme sklapanja ugovora, zajmoprimac je dužan vratiti ono što je primio, a to je strana valuta. Prema odredbi čl. 307. st. 1. ZOO/91 ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo, zato je uz pogrešnu primjenu materijalnog prava umjesto iznosa strane valute dosuđena domaća valuta koju tuženik ne duguje. Tuženik bi tužiteljima trebao vratiti iznos od 20.300,00 DEM. Međutim, ta valuta od 1. ožujka 2002. više ne postoji, već je zamijenjena eurom po tečaju 1,00 • = 1,95583 DEM, tako da tuženik sada duguje tužiteljima iznos od 10.379,23 Eura. Pravo na isplatu strane valute opredje-

Ijuje zahtjev za kamate koju banke plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u valuti duga u smislu odredbe čl. 214. ZOO/91, koje u ovom slučaju treba dosuditi od dana podnošenja tužbe, tj. od 25. srpnja 1996.

Vs, Rev-497/00 od 11. 09. 2003. Izbor 2/03- 58.

Ako je riječ o ništavom ugovoru, svaka zainteresirana strana može zahtijevati da sud svojom odlukom utvrdi da je ugovor ništav, a u slučaju pobojnosti ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. Tužbeni zahtjev (a time i izreka presude kojom je prihvaćen) nije određen ako iz njega nije vidljivo koju pravnu zaštitu (deklaratornu ili konstitutivnu) tužitelj zahtijeva.

Vts, III Pž-2658/93 od 19. 04. 1994. Praxis 2/29.

Strana koja je na osnovi ništavog ugovora o ortakluku uložila sredstva u adaptaciju lokala ima pravo na vraćanje uloženih sredstava, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a nema pravo na isplatu razmjernog dijela procijenjene vrijednosti lokala.

Vs, Rev-989/85 od 02. 07. 1985. PSP-30/57.

2.4. Djelomična ništetnost, konverzija i naknadni nestanak uzroka ništetnosti

Propisi koji uređuju djelomičnu ništetnost (čl. 324. ZOO-a), konverziju (čl. 325. ZOO- a) i naknadni nestanak uzroka ništetnosti (čl. 326. ZOO-a) sadržajno se bitno ne razlikuju od odredaba članka 105. - 107. ZOO/91. ZOO, u pravilu, ne dopušta osnaženje (konvalidaciju) ništetnih ugovora (čl. 326. st. 1. ZOO-a). Iznimku od tog pravila predstavlja odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a, koja propisuje da se ugovori mogu osnažiti pod uvjetom:

1. da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja;
2. da je ugovor u cijelosti ispunjen.

Riječ je, dakle, o kumulaciji pretpostavki. U takvom slučaju ZOO određuje da se ništetnost ne može isticati, pa se praktički kroz to ugovor osnažuje.

• Sudska praksa po ZOO/91

Svojom odlukom broj U-l-697/1995 od 29. siječnja 1997. Ustavni sud je, kao nesuglasne s Ustavom, ukinuo pojedine odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Nar. nov., br. 58/95). Među ukinutim odredbama nalazila se i odredba čl. 8. st. 4. tog Zakona koja se odnosila na izračun cijene stana za višak u površini soba. Prema naznačenoj odredbi rečeni se višak otkupljuje prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalon- skog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana.

Prema utvrđenju ovog suda, izraženog u navedenoj odluci, nije bilo ustavnog temelja za to da zakonodavac državu, kao osobu javnog prava, koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavatelji, tj. stanove opterećene sta- narskim pravom, stavlja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavatelja stanova. Ujedno, nije bilo ustavnog temelja niti za stavljanje kupaca stanova u bitno različit položaj ovisno o tome tko je nositelj prava vlasništva na stanu koji se prodaje.

Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da je u konkretnom slučaju cijena iz ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, odnosno način njezinog utvrđivanja, bila propisana zakonskim odredbama koje su od početka svojeg važenja bile u nesuglasju s Ustavom Republike Hrvatske. Prema odredbi članka 463. ZOO/91, kada je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je kupac isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati vraćanje preplaćenog iznosa.

Iz navedenog slijedi da je u predmetnom slučaju riječ o građanskopravnom sporu između podnositelja ustavne tužbe, kao kupca stana, i prodavatelja stana, te da se podnositelj radi zaštite svojih prava i pravnih interesa imao pravo obratiti nadležnom općinskom sudu, što je i učinio. U navedenom pravcu svoje pravno stajalište ovaj sud izrazio je i u odluci broj: U-IIT1341/1997 od 22. 04.1998., objavljenoj u Nar. nov., br. 66/98 od 06. 05. 1998.

Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tune). U ovom slučaju razlog ništavosti je suprotnost ugovora prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova, a ona je nastala u trenutku sklapanja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su protuustavne odredbe Zakona (na kojima je zasnovan ugovor) ukinute nakon sklapanja ugovora, jer su one, u smislu izloženog shvaćanja, bile suprotne Ustavu i prije ukidanja. Ništavost ugovora je djelomična, jer se odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, a ona se određuje na temelju zakonskih odredaba. Dakle, predmetni ugovor može opstati i bez odredaba o cijeni, a ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 105. ZOO/91).

Ustavni sud, br. U-lll-87/2001 od 22. 03. 2001., objavljeno u Nar. nov., br. 32/2001 od 10. 04. 2001.; Ustavni sud, br. U-l11-85/2001 od 05. 04. 2001., objavljeno u Nar. nov., br. 37/2001 od 25. 04. 2001., i Ustavni sud, br. U-lll-213/2000 od27. 03. 2000., objavljeno u Nar. nov., br. 58/2000 od 13. 06. 2000.

Ne može se osnovano zahtijevati utvrđenje djelomične ništavosti odredaba ugovora o cijeni, kad bez tih odredaba ugovor ne bi mogao opstati.

Vs, Gzz-105/02 (Rev-907/02) od 27. 02. 2003. Izbor 1/03-29.

Kad je ugovorom o prodaji ugovorena viša cijena od zakonom propisane, u tom dijelu odredbe o cijeni su ništave.

Vs, Gzz-339/01 (Rev-1863/01) od 21. 11.

Izbor 1/02-31.

Ugovaranje zatezne kamate po stopi višoj ili nižoj od zakonom propisane čini ništavim odredbu o kamatnoj stopi, ali ne i pravni posao.

Vs, Rev-801/90 od 10. 01. 1991. PSP-50/77.

Ništava ugovorna odredba o tome kome valja ispuniti obvezu ne povlači ništavost i samog ugovora.

Vs, Rev-1959/81 od 12. 01. 1982. PSP-21/74.

2.5. Isticanje ništetnosti

Budući da ništetnost nastupa po samom zakonu (ex lege), na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a). Pazeći na ništetnost sud može odlučivati samo o onome što je u granicama zahtjeva koje su stranke istaknule u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a)⁷. Pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik (čl. 327. st. 2. ZOO-a).

Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se (čl. 328. ZOO-a).

• Sudska praksa po ZOO/91

U pravnoj situaciji u kojoj postoji kon- demnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka, kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojem je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u cijelosti, već samo u dijelu koji nije obuhvaćen ništavošću. Uzevši u obzir odredbu čl. 109. st. 1. ZOO/91 prema kojoj sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kad ih ovršenik upozori da je ovršna isprava dijelom ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postupku, da utvrde kako je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću, te da dopuste ovrhu u preostalom — valjanom dijelu.

Ustavni sud Republike Hrvatske, broj U- 111-4177/03 od 09. 06. 2005., Nar. nov., br. 78/05, str. 4337, U-l11-1194/04 od 19. 01. 2005. Nar. nov., br. 16/05, str. 939, U-l II- 3736/03, U-l11-3787/03, obje od 20. 12. 2004., obje objavljene u Nar. nov., br. 6/05, str. 584, U-l11-3739/03 od 29. 11. 2004., Nar. nov., br. 174/04, str. 7978, U-l11-2656/04 od 11. 11. 2004. Nar. nov., br. 160/04, str. 6547.

Članak 109. ZOO/91 ne daje ovlaštenje sudu da suprotno čl. 2. st. 1. ZPP odlučuje o onome što nije u granicama zahtjeva koje su stranke stavile u postupku. To, međutim, ne znači da nižestupanjski sudovi nisu bili ovlašteni u smislu čl. 109. ZOO/91 po službenoj dužnosti ocjenjivati je li pravno valjan ili je ništav sporni pravni posao, ali razmatrajući ga samo kao prethodno pravno pitanje od čijeg rješenja zavisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Vs, Rev-116/86-2 od 16. 08. 1988. Izv.

Ako je odredba ugovora o zajmu u odnosu na visinu stope ugovorne kamate ništava, sud na ništavost u smislu odredbe članka 109. stavak 1. ZOO/91 pazi po službenoj dužnosti.

Žs u Varaždinu, Gž-16/03 od 13. 01. 2003.

Izbor 2/04-36.

Županijsko državno pravobraniteljstvo nema aktivnu legitimaciju na podnošenje tužbe za utvrđivanje ništavim ugovora o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo, lako se prema odredbi čl. 109. ZOO/91 na ništavost može pozvati svaka stranka koja za to ima određeni pravni interes, takav pravni interes ne može imati u konkretnom slučaju županijsko pravobraniteljstvo za sebe osobno, nego bi eventualno takav interes imala županija, koja bi mogla podnijeti takvu tužbu.

Žs u Rijeci, Gž-2643/00 od 13. 12. 2000.

Izbor 1/01-152.

2.6. Zelenaški ugovor

2.6. nstitut zelenaškog (lihvarskog) ugovora8 sada je, za razliku od ZOO/91 kada se nalazi u poglavlju o dvostranim ugovorima, sistematiziran u poglavlje o nevaljanost! ugovora zbog toga što je takav ugovor po svojoj pravnoj prirodi ništetan.

Na taj se ugovor na odgovarajući način primjenjuju čl. 323. o posljedicama ništetnosti i čl. 324. ZOO-a o djelomičnoj ništetnosti.

Prema svom sadržaju odredba čl. 329. ZOO-a koja uređuje institut zelenaškog ugovora sadržajno odgovara odredbi čl. 141. ZOO/91. Zbog toga smatramo aktualnom sudsku praksu koja je nastala na temelju čl. 141. ZOO/91.

• Sudska praksa po ZOO/91

Zelenaškim ugovorom smatra se ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, prihvaćenog od drugostupanjskog suda, nedvojbeno proizlazi da je podnositeljica ustavne tužbe bila prisiljena održati ugovor o prodaji na snazi bez obzira na povećavanje kupoprodajne cijene ugovorenog poslovnog prostora jer bi u suprotnom došlo do raskida ugovora, što bi za posljedicu imalo gubitak tog poslovnog prostora, a u povratu uplaćenih sredstava dobila bi obezvrijeđeni iznos. Dakle, podnositeljica se doista nalazila u stanju nužde glede kupnje poslovnog prostora po cijeni koju je prodavatelj aneksima ugovora mijenjao (povećavao), budući da raskid ugovora o prodaji zbog znatnog imovinskog gubitka nije bio u interesu podnositeljice. Time su aneksi ugovora o prodaji imali obilježja zelenaškog ugovora.

Ustavni sud, br. U-lll-696/1996 od 11. 10. 2000., objavljeno u Nar. nov., br. 112/00 od 15. 11.2000.

Ocijenjeno je da nije riječ o zelenaškom ugovoru u okolnostima kad je bivši nositelj stanarskog prava s trećom osobom, koja je prethodno dala sredstva za otkup stana, sklopio ugovor o prodaji otkupljenog stana uz cijenu koja je plaćena za otkup stana.

Vs, Rev-486/97 od 11. 10. 2000. Izbor 1/01-26 i Informator 4995-5.

Štedno-kreditna zadruga s obzirom na svoju djelatnost i odredbe Č1. 1088. ZOO/91 ima status bankarske organizacije i budući da nema posebnih propisa koji određuju najvišu stopu ugovorne kamate, štedno-kreditne zadruge slobodno ugovaraju stopu ugovorne kamate kod kredita. Međutim, ako je stopa ugovorne kamate ugovorena suprotno osnovnim načelima obveznih odnosa iz č1. 10., 11., 12. i 15. ZOO/91, sud će uz primjenu odredaba čl. 141. ZOO/91 na zahtjev oštećeni- ka umanjiti stopu kamate na pravednu. Kako je sud prvog stupnja stopu ugovorne kamate smanjio na 24% godišnje, tuženici neosnovano prigovaraju da je ta kamatna stopa previsoka i nepravedna.

Žs u Bjelovaru, Gž-2397/00 od 11. 12. 2000.

Izbor 1/01-14.

Na temelju ugovora o prodaji između trgovačkih društava, sudska zaštita može se pružiti onoj stopi ugovorne kamate koju banke ugovaraju za takvu vrstu poslova, a to je kamatna stopa na ugovore o robnom kreditu koje banke u Republici Hrvatskoj daju poduzetnicima, te pod uvjetom da određena kamata nije zelenaška.

Vs, II Rev-78/00 od 16. 07. 2003. Izbor 2/03-28.

Kada kupac tvrdi da je pristao platiti razliku cijene stana da bi izbjegao veliku štetu koja bi mu nastala raskidom ugovora, valjanost ugovora treba ispitati primjenom odredaba čl. 141. ZOO/91 o zelenaškom ugovoru.

Vs, Rev-953/98 od 02. 07. 2002. Izbor 1/03-33.

Kada nije donesen poseban zakon koji bi određivao najvišu stopu ugovornih kamata (stopu između drugih osoba iz čl. 399. st. 2. ZOO/91) u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno visokih kamata (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništavim dijela ugovorne kamatne stope iznad utvrđene prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu, što je u isključivoj nadležnosti sudova.

Ustavni sud Republike Hrvatske, broj U-lll- 692/02, U-l11-1649/01 od 06. 05. 2005., Nar. nov., br. 65/05, str. 3776, U-lll-380/01 od 05. 05. 2004., Nar. nov., br. 65/04 i ispr. 75/04.

Kad je utvrđeno da tužiteljica nije bila u stanju nužde, odnosno u teškoj materijalnoj situaciji u trenutku kada je sklapala ugovor o zakupu poslovnog prostora s tuženikom, tada takav ugovor nije ništav u smislu čl. 141. ZOO/91.

Žs u Koprivnici, Gž-1032/03-2 od 27. 01. 2004. Ing PSP 2005/1-33.

Kad nije donesen poseban zakon koji bi određivao najvišu ugovornu kamatnu stopu između drugih osoba (a ne između pojedinaca), u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovorne kamate elemente zelenaškog ugovora.

Vs, II Rev-74/93 od 21. 10. 1993. Izbor 1/95- 43.

Okolnosti koje nastupe nakon sklapanja ugovora, a koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, nisu odlučne za ocjenu je li neki ugovor zelenaški ili nije. To je zato što je za ocjenu je li riječ o zelenaškom ugovoru potrebno da ugovor već u vrijeme njegova sklapanja ima sve objektivne i subjektivne elemente propisane odredbom čl. 141. ZOO/91.

Vs, Rev-1243/91 od 25. 06. 1991. Izbor 93/91.

Činjenica da je rok isplate ugovorene cijene (za otkupljeno grožđe) određen sedam mjeseci nakon isporuke ne upućuje sama po sebi na zelenaški karakter ugovora.

Vs, Rev-626/90 od 12. 07. 1990. PSP-52/74.

Kad je visina zakupnine za poslovnu prostoriju utvrđena na osnovi provedene licitacije, s ugovorenom klauzulom o povećanju zakupnine u skladu s odlukom nadležnog tijela, zakupac ne može osnovano zahtijevati naknadno utvrđenje ništavosti ugovora kao zelenaškoga, u smislu čl. 141. ZOO/91.

Os u Rijeci, Gž-163/90 od 21. 02. 1990.

PSP-45/66.

Ocijenjeno je da nisu zelenaške kamate u iznosu od 6% mjesečno (72% godišnje - nap. a.), kad su ugovor o kreditu sklopile pravne osobe, te kad nema dokaza da je dužnik bio u stanju nužde i time prisiljen na sklapanje ugovora pod tim uvjetima. Iz obrazloženja: »Neosnovano tuženik ukazuje da zaključeni ugovori o kreditu i njihovi aneksi imaju karakter zelenaškog ugovora propisanog u čl. 141. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik nije dao nikakve dokaze niti iznio činjenice koje potvrđuju postojanje uvjeta kao subjektivni tako objektivni za primjenu ove odredbe zakona. Tužitelj i tuženik kao pravne osobe samostalno su odlučile o zaključenju ugovora o kreditu i o uvjetima toga ugovora što konačno potvrđuje i činjenica da je tuženik u 1993. i 1994. godini redovno plaćao ugovorene kamate. Tuženik ničim nije dokazao da se u ovom slučaju može govoriti o ispunjenju uvjeta iz spomenute odredbe čl. 141. Zakona o obveznim odnosima, tj. da je tuženik bio u stanju nužde i time prisiljen na takve uvjete ugovora i prihvaćanje takove ugovorne kamate. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u ovom slučaju nije riječ o zelenaškom ugovoru ili lihvarskim kamatama od 6% mjesečno jer su ugovorne strane samostalno i bez prinude zaključile ugovor, pa stoga trebaju i ispuniti obveze iz toga ugovora«.

Vts, Pž-2877/98-2 od 08. 08. 2000. Izv.

3. Pobojni ugovori

Već smo u uvodnim napomenama spomenuli daje ZOO zadržao stupnjevanje nevaljanosti ugovora, tako da razlikuje: 1. ništetnost i 2. pobojnost.⁹

Razlozi ništetnosti navedeni su u čl. 322. ZOO-a, a razlozi pobojnosti u čl. 330. ZOO-a.

U odnosu na odredbe ZOO/91 koje su regulirale pobojnost (čl. 111.-117. ZOO/91) novi Zakon o obveznim odnosima, koji institut pobojnosti ugovora regulira odredbama čl. 330. - 335., nema bitnih sadržajnih razlika, osim u odnosu na odredbu čl. 332. novog Zakona.

3.1. Kad je ugovor pobojan

Ugovor je pobojan:

1. kad ga je sklopila ograničeno poslovno sposobna strana (čl. 276. st. 2. i 3. ZOO-a);
2. kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje (čl. 279. - 285. ZOO-a);
3. kad je to ZOO-om ili posebnim propisom određeno.

Za razliku od ništetnosti, pobojnost ne nastupa po samom zakonu. Sud ne pazi na pobojnost po službenoj dužnosti, nego samo na zahtjev ugovorne strane, i to one u čijem je interesu pobojnost ustanovljena.

Sudska praksa po ZOO/91

Suvlasnik, kao treća osoba, koja nije ugovorna strana ugovora o zakupu, nije ovlašten zahtijevati poništenje tog ugovora.

Vs, Rev-295/99 od 15. 10. 2002. Izbor 2/03-23.

Prividan ugovor (čl. 66. ZOO/91 - nap. a.) nema učinke među strankama, pa on nije ni nastao. Zato se ne može s uspjehom zahtijevati njegovo poništenje. Poništiti se mogu samo ugovori koji postoje, ali imaju određene nedostatke. Shodno izloženom niži su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo u onom dijelu u kojem su poništili navedeni ugovor - budući da se samo oni ugovori koji postoje, a imaju određene nedostatke, mogu poništavati (čl. 111. ZOO/91), i koji dakle predstavljaju pobojne ugovore, dok prividan ugovor nema učinak među strankama, pa ne samo da je ništav nego nije ni nastao.

Vs, Rev-3135/95 od 20. 10. 1999. Izbor 1/ 00-22.

Nije pravno utemeljeno stajalište prvostu- panjskog suda da bi u slučaju prividnosti ugovora tužbeni zahtjev valjalo usmjeriti na poništenje ugovora (čl. 111. ZOO/91). To stoga jer je simulacija ili prividni ugovor svjesni nesklad između volje i očitovanja, stoga je prividni ugovor ništav, pa se može zahtijevati utvrđenje njegove ništavosti, a ne poništenje.

Žs u Zagrebu, Gž-5132/98 od 31. 05. 2000.

Ugovori što ih je zaključila osoba kojoj je djelomično oduzeta poslovna sposobnost jesu pobojni ugovori, a ne apsolutno ništavi. Njihovo se poništenje može zahtijevati zbog zakonom određenih razloga, ali samo u rokovima određenim čl. 117. ZOO/91. Odluka suda kojom se poništava pravni posao koji je zaključila osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti ima konstitutivni karakter, jer konačno rješava postojeću pravnu situaciju, a nema pravni učinak samo u određenoj parnici. Zbog toga se pitanje pobojnosti ugovora ne može rješavati kao prethodno (prejudicijel- no) pitanje u smislu čl. 12. ZPP, već samo kao samostalni tužbeni zahtjev.

Žs u Zagrebu, Gž-765/97 od 21. 03. 2000. Izv.

Valjanost sudske nagodbe može se pobijati iz razloga iz kojih se po općim propisima može zahtijevati poništenje pobijanog ugovora. U ovom se slučaju nagodba pobija zbog jedne od mana volje, konkretno zablude, što znači da je riječ o pobojnom pravnom poslu (arg. iz odredbe čl. 111. ZOO/91). Valja, dakle, imati na umu i pravilo o prestanku prava iz odredbe čl. 117. ZOO/91, prema kojoj pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile, s time da to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (st. 1. i 2.). U biti riječ je o prešutnoj konvalidaciji - o propuštanju zahtjeva za poništenje u za to zakonom predviđenom prekluzivnom roku. Taj je rok, a na njega sud pazi po službenoj dužnosti (riječ je o primjeni materijalnog prava), nedvojbeno istekao, pa su sudovi pravilno i zakonito postupili kad su tužbeni zahtjev odbili.

Vs, Rev-236/89 od 05. 04. 1990. PSP-51/88.

Zahtijevati da se ugovor poništi može samo ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, pa, slijedom toga, nije aktivno legitimirana treća osoba, koja uopće nije strana iz ugovora.

Vts, Pž-1037/93 od 25. 01. 1994. Praxis 2/30.

3.2. Poništaj ugovora

Već smo rekli da pobojnost odnosno relativna ništavost ne nastupa po samom zakonu.

Nevaljanost ugovora prema propisima ZOO-a 2005.

Ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, može zahtijevati da se ugovor poništi na način da podnese tužbu na poništaj (tzv. querella nullitatis).

Za razliku od ništetnih, pobojni pravni poslovi mogu se naknadno osnažiti (konvalidirati). Naime, to ovisi o volji ugovorne strane u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Ako ona ne zahtijeva poništaj pobojnog ugovora u rokovima iz čl. 335. ZOO-a, ugovor će se konvalidirati.

Pobojni (relativno ništavi) ugovori ne mogu se s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici. Oni, naime, proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne strane sve dok ih sud, po zahtjevu (tužbi) ugovorne strane u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, konstitutivnom presudom ne poništi.10

• Sudska praksa po ZOO/91

Činjenica da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora bio maloljetan i da je ugovor bio pobojan nije odlučna za rješenje parnice u kojoj se zahtijeva ispunjenje ugovora.

Žs u Sisku, Gž-2366/02 od 03. 04. 2003.

Izbor 1/03-31.

Davatelj uzdržavanja kao ugovorna stranka ugovora o doživotnom uzdržavanju nije aktivno legitimiran zahtijevati poništenje ugovora o prodaji istih nekretnina koji je primatelj uzdržavanja prethodno zaključio s trećom osobom.

Vs, Rev-937/99 od 27. 06. 2002. Izbor 1/03-32.

Kada se tužbeni zahtjev izmijeni tako da se umjesto utvrđenja ništavosti pravnog posla traži poništenje pravnog posla, nije riječ o promjeni pravne osnove tužbenog zahtjeva, već o promjeni istovjetnosti zahtjeva čime je tužba preinačena (čl. 190. i 191. ZPP).

Žs u Koprivnici, Gž-395/02 od 23. 04. 2002.

Izbor 1/03-181.

Poništenje ugovora zbog pobojnosti može zahtijevati samo ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, a na pasivnoj strani može biti samo druga ugovorna strana, ali ne i neka treća osoba koja u tom ugovoru nije ugovorna strana bez obzira što je na temelju tog pobijanog ugovora zaključen neki drugi pravni posao u kojem je tuženik ugovorna strana.

Žs u Koprivnici, Gž-1567/03-2 od 19. 02. 2004. Ing PSP 2005/1-32.

Stranka koja nije strana ugovornica iz pobojnog ugovora nije aktivno legitimirana pred sudom zahtijevati poništenje pobojnog ugovora sklopljenog između trećih osoba.

Vts, Pž-3856/00 od 21. 11. 2000. Zbirka 6/21.

Pobojan ugovor je pravovaljan sve dok ga sud po tužbi ugovorne strane u čijem je interesu pobojnost ustanovljena ne poništi. Pobojan ugovor sud nije ovlašten poništiti po službenoj dužnosti.

Vts, Pž-574/00 od 12. 06. 2001. Zbirka 6/22.

Ugovorna strana koja nije zahtijevala poništenje sudske nagodbe zbog zablude ne može se osnovano pozvati na tu zabludu u parnici. Jedini revizijski prigovor tužitelja svodi se na to da je on sudsku nagodbu od 04. 03. 1994. sklopio u zabludi (čl. 61. ZOO/91). Zabluda je jedna od mana volje koja može ugovor, pa tako i sudsku nagodbu, činiti po- bojnim (čl. 111. ZOO/91). Posljedica pobojnosti ugovora jest da stranka u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može u određenim rokovima zahtijevati da se ugovor poništi (čl. 112. i 117. ZOO/91). Međutim, sve dok se takav ugovor ne poništi ili pak ovlaštena osoba ne zahtijeva njegovo poništenje, on proizvodi svoje pravne učinke. Zato se revi- dent koji nije zahtijevao poništenje sporne sudske nagodbe ne može u ovoj parnici pozivati na to da je nagodbu sklopio u zabludi.

Vs, Rev-3931/94 od 11. 06. 1998, Rev-434/ 95 od 30. 06. 1998. i Rev-123/95 od 11. 06.

Izjava o povlačenju tužbe ne predstavlja jednostrani pravni posao i ne može biti predmetom parnice za poništenje zbog pobojnosti.

Žs u Koprivnici, Gž-970/98 od 17. 12. 1998.

Izbor 1/99-21.

Pri višestrukom otuđenju iste nekretnine ugovorna stranka iz jednog od zaključenih ugovora nije aktivno legitimirana zahtijevati poništenje drugog ugovora o otuđenju nekretnine u kojem ona nije bila ugovorna strana, ali može istaknuti zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja prema stje- cateljima iz drugog ugovora koji su upisali vlasništva na svoje ime.

Vs, Rev-92/91 od 23. 05. 1991. Izbor 93/85.

Univerzalnom nasljedniku pripada pravo pobijati ugovor zbog mana volje njegova prednika kao ugovorne strane.

Vs. Rev-1871/90 od 11. 12. 1990. PSP-51/83.

Na pobojnost nagodbe sklopljene između oštećenika i osiguratelja oštećenik se ne može pozvati isticanjem prigovora u parnici ako nagodba nije poništena konstitutivnom sudskom odlukom.

Vs, Rev-886/91 od 12. 09. 1991. Izbor 93/86.

Nagodba se ne može s uspjehom pobijati iz razloga relativne ništavosti iznošenjem prigovora u parnici, već posebnom tužbom za poništenje ugovora.

Vs, Rev 221/92 od 01. 04. 1992. Izbor 94/ 114. i Rev-24/91 od 12. 03. 1992. Izbor 94/115.

Pobojni (relativno ništavi) ugovori proizvode učinke i obvezuju ugovorne stranke sve dok se konstitutivnom odlukom suda ne ponište. Relativno ništavi ugovori ne mogu se pobijati prigovorom istaknutim u parnici.

Vs, Rev-184/85 od 06. 03. 1985. PSP-28/53.

Pravo pobijati ugovor zbog mana volje imovinske je prirode i prelazi na nasljednike ugovornih strana.

Vs, Rev-2246/82 od 27. 04. 1983. Izv.

Pobojni (relativno ništavi) ugovori ne mogu se s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici. Oni, naime, proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne strane sve dok ih sud, po zahtjevu (tužbi) jedne od stranaka, konstitutivnom presudom ne poništi.

Vs, Rev-680/88-2 od 26. 10. 1988. PSP-46/73.

Za podnošenje tužbe radi poništenja zbog mana volje, sporazuma radnika i poslodavca o prestanku ugovora o radu, mjerodavan je rok iz č1. 117. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Vs, Rev-1372/00 od 01. 02. 2001. Izbor 2/01-127.

3.3. Posljedice po ni staja

U odnosu na odredbu čl. 113. ZOO/91, u novom čl. 332. ZOO-a izmjene su učinjene u odnosu na način određivanja odgovarajuće naknade u novcu. Prema čl. 113. st. 2. ZOO/ 91, naknada se davala u novcu prema cijenama u vrijeme vraćanja odnosno donošenja sudske odluke. Prema čl. 332. st. 1. ZOO-a, odgovarajuća naknada u novcu ima se dati prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tj. izostavljene su riječi »u vrijeme vraćanja«.

3.4. Ostale odredbe

Odredbe o vraćanju i naknadi u slučaju po- ništaja ugovora ograničeno poslovno sposobne osobe (čl. 333. ZOO-a, o odgovornosti ograničeno poslovno sposobne osobe (čl. 334. ZOO-a) i o prestanku prava na poništaj pobojnog ugovora (čl. 335. ZOO-a), sadržajno su bitno iste odgovarajućim odredbama čl. 114., 116. i 117. ZOO/91.

• Sudska praksa po članku 117.

ZOO/91 (prestanak prava)

Subjektivni (relativni) prekluzivni rok od godine dana za ostvarenje prava na zahtjev za poništenje pobijanog ugovora teče od dana saznanja za razlog pobojnosti ili od prestanka prisile, pa kad tužitelj podnese zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora u navedenome roku, ali u parnici odustane od tog zahtjeva i podneskom zahtijeva poništenje ugovora zbog mana volje (prijevare, zablude) nakon proteka jednogodišnjeg prekluzivnog roka, sud će ga odbiti s takvim zahtjevom, jer je tužitelj izgubio pravo zahtijevati poništenje pobijanog ugovora (čl. 117. st. 1. ZOO/91), a tužbom radi utvrđenja ništavosti tog ugovora nije prekinuo tijek preklu- zije za zahtjev za poništenje ugovora.

Ps, PŽ-2390/89 od 14. 11. 1989. PSP-44/190.

 

 

 

 

1 Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 - u nastavku teksta: ZOO)
2 Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/ 91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO/91).
3 Literatura: Radolović, Aldo: Nevaljanost pravnih poslova, zbornik radova Zakon o obveznim odnosima, izdanje Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2005., str. 86.
4 Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst i 55/01 - isp.)
5 Prosudbu o vrijednosti ponuđenih razloga za rečenu promjenu pravnog nazivlja prepuštamo čitateljima.
6 Vidjeti bilješku pod 4.
7 Tako Vs, Rev-116/86-2 od 16. 08. 1988. Izv. - v. Zakon o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona - 88/05).
8 Literatura: Momčinović, Hrvoje: Zelenaški (lihvarski) ugovor, Hrvatska pravna revija, br. 11/2001.
9 Literatura: Radolović, Aldo: Nevaljanost pravnih poslova, op. c.
10 To je stajalište izraženo u odluci Vs, Rev-680/88-2 od 26. 10. 1998. PSP-46/73.