Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života vlasnika dvostrani je pravni posao, čija je primarna svrha da se nakon smrti vlasnika njegova imovina ne može uzeti u obzir prilikom nasljeđivanja. Takav je ugovor formalan pravni posao i pravna judikatura smatra ga posebnim pravnim poslom (sui generis), sklopljenim među živima (inter vivos). U pravilu, besplatan je, a ponekad i naplatan i/ili mješoviti pravni posao, jer se i takvim ugovorom može ugovoriti uzdržavanje, neki stvarni teret, služnost ili neka druga naknada. O tim i drugim obilježjima navedenog ugovora piše autor u ovom članku.