Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Stručni članci
×
16.03.2011.
Naknada štete zbog uskrate ostvarenja biračkog prava
Predmet su ovog članka određeni slučajevi sudske prakse u području naknade štete zbog uskrate ostvarenja biračkog prava. O biračkom pravu, prema članku 3. Protokola br, 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokol br. 1, 4, 6, 7, 11 i 12 uz tu Konvenciju (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02 - Protokol 12 i 13 i 1/06 - Protokol 14); Protokol br. 14 stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 1. lipnja 2010. (Nar. nov. - MU, br. 2/10), piše dr. sc. JURIJ TOPLAK, član Državnog izbornog povjerenstva Republike Slovenije, generalni sekretar Europskog udruženja izbornog prava (European Election Law Association - Eurela).
Naime, u članku 3. Protokola br. 1 utvrđeno je da se visoke ugovorne stranke obvezuju da će u razumnim razdobljima provoditi slobodne izbore tajnim glasovanjem, u uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela. Stoga se u članku ističe određena europska i američka sudska praksa, u kojoj se iznosi i problem utvrđenja naknade štete koju sudovi priznaju i dosuđuju oštećenim biračima kada izborno tijelo ne omogući određenom biraču glasovanje te dolazi do povrede biračkog prava.
1.Uvodne napomene
Širom svijeta, iz različitih razloga biračima se krši biračko pravo. Primjerice, nakon nedavnih izbora u Engleskoj, govori se o tisućama birača, koji namjeravaju tužiti državu zato što nisu mogli ostvariti svoje biračko pravo. Tako neki birači nisu mogli pristupiti glasovanju jer su birališta zatvorena još dok su oni čekali ispred njih, drugi nisu mogli glasovati jer su bili u zatvoru.1 Iskustvo je u Republici Sloveniji da je jedan birač tužio državu i tražio odštetu od 50.000,00 eura jer je želio glasovati u svom stanu, ali ga nitko iz biračkog odbora nije posjetio i omogućio mu ostvarenje toga prava.2 Biračima srpske nacionalnosti događa se da nestanu iz popisa, odnosno da nisu u popisu, iako su uredno i na vrijeme poslali prijavu za upis u popis birača.3 Tako su se u Republici Hrvatskoj slijepe osobe dugo žalile da ne mogu samostalno glasovati4, ali čak i sad, nakon što je ratificirana Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom,5 nakon čega oni mogu glasovati uz pomoć glasačkih listića na Braillevom pismu, neki od njih ne znaju čitati to pismo ili imaju takav oblik invalidnosti da nisu u mogućnosti ispuniti niti obični glasački listić niti glasački listić na Braillevom pismu.
2.Sudska zaštita biračkog prava
Pitanje sudske zaštite biračkog prava, kao i pitanje prava na naknadu štete u slučaju kršenja biračkog prava, bilo je riješeno već prije više od tri stoljeća. Još 1703. godine, u slučaju Ashby v White6, poznatom i pod nazivom Izborni slučaj Aylesbury, engleski Dom Lordova priznao je pravo birača na žalbu na sudu i pravo na novčanu naknadu štete. Lord Holt7 u toj je presudi zapisao: »Ako tužitelj ima neko pravo, onda uvijek treba postojati i način da štiti to svoje pravo, u slučaju kad mu je ograničena realizacija tog prava.«8 Svako ograničenje prava dovodi do nastanka štete, i unatoč tome što osoba nije zbog ograničenja imala novčanih troškova, doživjela je štetu, u tom slučaju nematerijalnu štetu. »Kao i u slučaju verbalne uvrede, zbog čega konkretno ne izgubi ni penija jer ga je netko uvrijedio, čovjek treba imati pravo na tužbu.«9 Lord Holt nadalje u svojim stajalištima utvrđuje da je financijska odgovornost države poželjna i korisna, i zbog toga jer time primorava državne organe na korektnije i kvalitetnije poštovanje pravnih propisa.
U sudskoj praksi SAD-a, Vrhovni je sud pravo birača na materijalnu odnosno financijsku odštetu potvrdio još 1900. godine, u slučaju Wiley v. Sinkler10i 1903. godine u slučaju Giles v. Harris.11 U prvom od ta dva slučaja, Vrhovni je sud utvrdio da je biračko pravo osobno pravo, čije uskraćivanje može izazvati i konkretnu procjenu egzaktne vrijednosti proistekle štete.12 Vrhovni je sud kasnije potvrdio i pravo na naknadu štete u slučaju kršenja biračkog prava na predizborima kandidata unutar stranke.13
3.Naknada štete
Pri utvrđivanju visine odštete, porota to ne smije smatrati samo kao neku apstraktnu vrijednost ili važnost biračkog prava.14U slučaju povrede biračkog prava, visina iznosa naknade štete utvrđuje se na jedan od sljedeća dva načina. Prva mogućnost svodi se na prethodno istraživanje nastalih duševnih boli, patnji i stresa, prouzročenih zbog uskrate biračkog prava, dok druga mogućnost polazi od utvrđivanja prethodne pretpostavke (presumed damages) o tome koliku stvarnu vrijednost ima biračko pravo konkretnom biraču u konkretnom slučaju, što će svaki član porote (jury) utvrđivati posebno, na temelju vlastite prosudbe.
Za Republiku Hrvatsku, prema našem mišljenju, posebice je značajna praksa Europskog suda za ljudska prava.15 Europski sud za ljudska prava također priznaje biračima kojima je bilo uskraćeno ili onemogućeno biračko pravo, pravo na naknadu štete za nematerijalnu štetu. U svojim prvim rješenjima, taj sud nije dosuđivao materijalnu naknadu štete ili je rješenje oko odštete prepuštao državi članici. Tako u slučaju Hirst protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 2) (posl. br. 74025/01), Rješenje velikog senata od 6. listopada 2005. (Sud je odlučio da je britanski zakon, koji oduzima pravo na glasovanje svima osobama u zatvoru, suprotan Europskoj konvenciji) i Campagnano protiv Italije (posl. br. slučaja 77955/01) od 23. ožujka 2006. (Sud je odlučio da je talijanski zakon suprotan Europskoj konvenciji, koji uskraćuje glasačko pravo osobama u bankrotu).
Međutim, posljednjih godina, sud je u svojim rješenjima podnositeljima žalbe konstantno dosuđivao po 1.500,00 eura »pravedne naknade«, zbog samog kršenja biračkog prava i Konvencije, bez potrebe da podnositelj predstavke ističe i iskazuje zahtijevani iznos naknade štete. Pantuso protiv Italije (posl. br. 21120/02) od 24. svibnja 2006; Bova protiv Italije (br. 25513/02) od 24. svibnja 2006. (Obojica, i Pantuso i Bova, dobili su po 1.500,00 eura pravedne naknade.). Po 1.500,00 eura pravedne naknade, zbog kršenja glasačkog prava, sud je dosudio i u mnogim drugim rješenjima, između ostalog u La Fazia protiv Italije (posl. br. 4910/04) od 16. listopada 2007.; Melegari protiv Italije (posl. br. 17712/03) od 13. studenoga 2007.; Viola i drugi protiv Italije (posl. br. 7842/02) od 8. siječnja 2008. U najnovijoj odluci, taj je sud priznao odštetu u ukupnom iznosu od 8.000,00 eura invalidu kojem je njegova država Madžarska, zbog bolesti uskratila mogućnost glasovanja na izborima. Alajos Kiss protiv Madžarske (posl. br. 38832/06) od 20. svibnja 2010. Podnositelj žalbe dobio je 3.000,00 eura odštete i 5.000,00 eura paušala za nak-nadu troškova postupka. Važno je napomenuti da je »pravedna naknada«, koju dosuđuje Europski sud, samo minimalni standard zaštite prava, dok države članice mogu priznati i puno veće iznose naknada štete.
4.Umjesto zaključka
Nakon britanskih parlamentarnih izbora 2010. godine, među stručnim komentatorima prevladava mišljenje da pravo na naknadu štete trebaju imati svi koji iz različitih razloga nisu mogli glasovati, odnosno pravo na sličnu vrijednost odštete koju dosuđuje Europski sud u Strassbourgu.16 U slučaju kad bi birač, osim samog kršenja biračkog prava, uspio dokazati i stvarnu štetu prouzročenu duševnim bolima i patnjom, ta bi zaštita varirala od slučaja do slučaja.
Pritom je važno dodati da u slučaju onemogućavanja biračkog prava biračima, ponekad i sam kandidat ima pravo na odštetu, jer kršenje prava birača može utjecati i na realizaciju pasivnog biračkog prava kandidata. Europski sud u takvim slučajevima kandidatima priznaje naknadu štete u iznosu od 7.500,00 eura17 do 8.000,00 eura.18
1 Adam Wagner: »The human rights cost of preventing people from voting« UK Human Rights Blog, 7. svibnja 2010., http:a//ukhumanrightsblog.com/2010/05/07/the-human-rights-cost-of-preventing-people-from-voting/
2 Marko Pigac. »50.000 evrov, ker ni mogel voliti«, Dobro jutro (Savinjska izdaja), 3. travnja 2010., str. 17.
3 Internet Novine Serbske: »Tadic pobedio u dijaspori«, SrpskaDijaspora.Info 2008. http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=10086
4 Večernji list: »Ni ove godine slijepim osobama nije omogućena tajnost glasovanja«, Večernji list (Izd. za Istru, Primorje i Liku), 17. svibnja 2009.
5 Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i fakultativnog Protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (Nar. nov., br. 6/07).
6 Ashby v White (1703) 92 ER 126 (Aylesbury election case). Taj slučaj često je upotrebljavan kao primjer maksime »ubi ius ibi remedium« (Tamo gde je pravo, tamo je i lijek.). V. slučaj: »ubi jus ibi remedium - Ashby v White, action on the case« http://law.jrank.org/pages/17980/ubi-jus-ibi-remedium.html#ixzz0nR34sYIm
7 Lord Holt, koji je u razdoblju rješavanja toga slučaja bio Vrhovni sudac Engleske i Walesa, dao je dissent opinion (izdvojeno mišljenje), na što je Dom Lordova s pedeset protiv šesnaest glasova odlučio u korist njegovog mišljenja.
8 Lord Holt, str. 273-274.
9 Ibid.
10 Wiley v. Sinkler, 179 U. S. 58 (1900). Tužitelj se žalio na odštetu u iznosu od 2.500 dolara, što u današnjoj vrijednosti iznosi oko 65.000 dolara.
11 Giles v. Harris, 189 U. S. 475 (1903).
12 Wiley v. Sinkler, na str. 65.
13 Nixon v. Herndon, 273 U.S. 536 (1927). U tom, kao i u kasnijem slučaju Lane v. Wilson, 307 U.S. 268 (1939), tužitelji su od države tražili po 5000 dolara zbog kršenja prava na glasovanje.
14 Memphis Community School District v. Stachura, 477 U.S. 299 (1986).
15 Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda osigurava glasačko pravo u okviru »prava na slobodne izbore«, utvrđene člankom 3. Prvog protokola: »Visoke strane ugovornice obvezuju se da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasovanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.« Vidjeti J. Omejec: Vijeće Europe i Europska unija, Novi informator, 2008., str. 355.
16 David Pannick: »Prisoners may be unpopular but they should still vote«, Times Online 6. svibnaj 2010. http://business.timesonline.co.uk/tol/business/law/columnists/article7116044.ece
17 Slučaj Namat Aliyev protiv Azerbajdžana (posl. br. 18705/06) od 8. travnja 2010. (bilo je više nepoštovanja izbornih pravila, između ostalog, veći broj birača nije mogao glasovati, jer nisu bili upisani u popis birača).
18 Kovach protiv Ukrajine (posl. br. 39424/02) od 7. veljače 2008. (netko je u izbornu kutiju ubacio veći broj već ispunjenih glasačkih listića).
1 Adam Wagner: »The human rights cost of preventing people from voting« UK Human Rights Blog, 7. svibnja 2010., http:a//ukhumanrightsblog.com/2010/05/07/the-human-rights-cost-of-preventing-people-from-voting/
2 Marko Pigac. »50.000 evrov, ker ni mogel voliti«, Dobro jutro (Savinjska izdaja), 3. travnja 2010., str. 17.
3 Internet Novine Serbske: »Tadic pobedio u dijaspori«, SrpskaDijaspora.Info 2008. http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=10086
4 Večernji list: »Ni ove godine slijepim osobama nije omogućena tajnost glasovanja«, Večernji list (Izd. za Istru, Primorje i Liku), 17. svibnja 2009.
5 Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i fakultativnog Protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (Nar. nov., br. 6/07).
6 Ashby v White (1703) 92 ER 126 (Aylesbury election case). Taj slučaj često je upotrebljavan kao primjer maksime »ubi ius ibi remedium« (Tamo gde je pravo, tamo je i lijek.). V. slučaj: »ubi jus ibi remedium - Ashby v White, action on the case« http://law.jrank.org/pages/17980/ubi-jus-ibi-remedium.html#ixzz0nR34sYIm
7 Lord Holt, koji je u razdoblju rješavanja toga slučaja bio Vrhovni sudac Engleske i Walesa, dao je dissent opinion (izdvojeno mišljenje), na što je Dom Lordova s pedeset protiv šesnaest glasova odlučio u korist njegovog mišljenja.
8 Lord Holt, str. 273-274.
9 Ibid.
10 Wiley v. Sinkler, 179 U. S. 58 (1900). Tužitelj se žalio na odštetu u iznosu od 2.500 dolara, što u današnjoj vrijednosti iznosi oko 65.000 dolara.
11 Giles v. Harris, 189 U. S. 475 (1903).
12 Wiley v. Sinkler, na str. 65.
13 Nixon v. Herndon, 273 U.S. 536 (1927). U tom, kao i u kasnijem slučaju Lane v. Wilson, 307 U.S. 268 (1939), tužitelji su od države tražili po 5000 dolara zbog kršenja prava na glasovanje.
14 Memphis Community School District v. Stachura, 477 U.S. 299 (1986).
15 Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda osigurava glasačko pravo u okviru »prava na slobodne izbore«, utvrđene člankom 3. Prvog protokola: »Visoke strane ugovornice obvezuju se da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasovanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.« Vidjeti J. Omejec: Vijeće Europe i Europska unija, Novi informator, 2008., str. 355.
16 David Pannick: »Prisoners may be unpopular but they should still vote«, Times Online 6. svibnaj 2010. http://business.timesonline.co.uk/tol/business/law/columnists/article7116044.ece
17 Slučaj Namat Aliyev protiv Azerbajdžana (posl. br. 18705/06) od 8. travnja 2010. (bilo je više nepoštovanja izbornih pravila, između ostalog, veći broj birača nije mogao glasovati, jer nisu bili upisani u popis birača).
18 Kovach protiv Ukrajine (posl. br. 39424/02) od 7. veljače 2008. (netko je u izbornu kutiju ubacio veći broj već ispunjenih glasačkih listića).
