Odredbe o mjestu obavljanja isporuka dobara i obavljanja usluga bitne su za određivanje porezne nadležnosti svake države članice za oporezivanje obavljenih isporuka. Naime, svaka država članica ima pravo ubirati PDV na isporuke dobara i usluge, koje su, prema odredbama Zakona o PDV-u, obavljene na njezinom području. Prema novim odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13 - u nastavku teksta: Zakon o PDV-u), mjesto obavljanja pojedine usluge ne ovisi samo o vrsti usluge, već i o statusu primatelja usluge. Za istu vrstu usluge, mjesto obavljanja može biti različito, ovisno o tome je li pružena poreznom obvezniku ili osobi koja to nije. Propisano je temeljno pravilo za određivanje mjesta obavljanja usluga obavljenih poreznim obveznicima i temeljno pravilo za određivanje mjesta obavljanja usluga obavljenih osobama koje nisu porezni obveznici, kao i izuzeci od tih temeljnih pravila. Temeljno pravilo u svezi s oporezivanjem usluga, koje se obavljaju između poreznih obveznika tzv. B2B (bussiness to bussiness) usluge, da se one oporezuju prema sjedištu izvršitelja usluga, izmjenama Direktive 2006/112/EZ o mjestu oporezivanja, zamijenjeno je načelom oporezivanja prema sjedištu primatelja usluge, uz određene izuzetke. O mjestu obavljanja usluga osobama koje nisu porezni obveznici pišemo u ovom članku.