Menadžerski ugovor je ugovor sui generis (svoje vrste) hrvatskog obveznog prava koji sklapaju poslodavac i menadžer (ovdje prokurist). Bitni uglavci tog ugovora odnose se na prava i obveze te ovlasti menadžera, plaći i drugim primanjima, a posebno o sudjelovanju u dobiti društva kojoj pridonosi menadžer svojim aktivnostima, sukladno članku 247. Zakona o trgovačkim društvima i dr. U slučajevima u kojima menadžerski ugovor ima i elemente ugovora o radu, kao što je u slučaju koji razmatramo u ovom članku, tada je riječ o mješovitom ugovoru koji ima elemente menadžerskog ugovora i ugovora o radu. Inače, u svakom konkretnom slučaju pravno se procjenjuje je li riječ o menadžerskom ugovoru ili ugovoru o radu, odnosno bolje rečeno treba li se dio odredaba takvog mješovitog ugovora procjenjivati prema Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o trgovačkim društvima, a dio odredaba prema Zakonu o radu, ovisno o tome što se u konkretnom slučaju među ugovarateljima ukaže prijepornim, a s tim je u svezi i stvarna nadležnost suda.