23.04.2018.

Međubankovne naknade u novoj praksi Suda Europske unije

Sud Europske unije donio je dvije dalekosežne presude[1] glede situacija u kojima se, za potrebe primjene određenih propisa Unije o platnom prometu, tzv. trostrane kartične platne sheme (poput American Expressa i Dinersa), prema svojim učincima izjednačavaju s četverostranim kartičnim platnim shemama (poput MasterCarda i Vise)[2].
Međubankovne naknade za kartične platne transakcije dulje su vrijeme bile predmet promatranja Europske komisije, koja je u predmetima Mastercard i Visa utvrdila da su postojeće međubankovne naknade previsoke i suprotne propisima o tržišnom natjecanju. S obzirom na zanimljivost ove problematike s raznih aspekata, u nastavku teksta donosimo više pojedinosti.


1. PRAVNI OKVIR
U sklopu nedavne izmjene relevantnog pravnog okvira, donesene su, ponajprije Uredba (EU) 2015/751 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (u nastavku teksta: Uredba 2015/751), a zatim i Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni Direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (u nastavku teksta: Direktiva 2015/2366). 
Upravo su ta dva akta sekundarnog prava Unije bila predmet tumačenja Suda Europske unije u presudama American Express (C-304/16, EU:C:2018:66) i American Express (C-643/16, EU:C:2018:67).
Uredbom 2015/751 proširena je primjena gornjih granica međubankovnih naknada i na trostrane kartične platne sheme kada ta shema:
• ovlasti druge pružatelje platnih usluga za izdavanje platnih instrumenata na temelju kartica ili prihvaćanje platnih transakcija na temelju kartica, ili oboje, ili
• izdaje platne instrumente na temelju kartica s co-branding partnerom ili putem zastupnika[3].
Nasuprot tome, Direktivom 2015/2366 propisano je da platni sustavi (pojam koji uključuje i kartične platne sheme) moraju omogućiti pristup svim zainteresiranim pružateljima platnih usluga koji su pravne osobe i imaju relevantno odobrenje, pri čemu pravila pristupa moraju biti objektivna, bez diskriminacije i razmjerna te ne smiju sprječavati pristup u većoj mjeri nego što je potrebno za zaštitu od specifičnih vrsta rizika, kao što su rizik namire, operativni rizik i rizik poslovanja odnosno nego što je potrebno za zaštitu financijske i operativne stabilnosti platnog sustava. Ista je obveza proširena i na trostrane kartične platne sheme, osim ako se sastoje isključivo od pružatelja platnih usluga koji pripadaju grupi.

2. TUMAČENJE SUDA EUROPSKE UNIJE
Sud Europske unije u presudama American Express (C-304/16, EU:C:2018:66) i (C-643/16, EU:C:2018:67) ocijenio je da su te odredbe Uredbe 2015/751 i Direktive 2015/2366 valjane, a u određenim je aspektima precizirao pretpostavke za njihovu primjenu na trostrane kartične platne sheme.
Sud Europske unije tako je, s jedne strane, potvrdio da se gornje granice međubankovnih naknada primjenjuju na trostrane kartične platne sheme kada izdaju platne instrumente na temelju kartica s co-branding partnerom ili preko zastupnika, pri čemu nije nužno da taj co-branding partner ili zastupnik nastupa kao izdavatelj, u smislu čl. 2. toč. 2. Uredbe 2015/751, jer se i u tom slučaju određena vrsta protučinidbe ili pogodnosti može identificirati kao implicitna međubankovna naknada u smislu uvodne izjave 28. Uredbe 2015/751.
S druge strane, glede obveze trostrane kartične platne sheme koja je sklopila ugovor o co-brandingu da omogući pristup drugim pružateljima platnih usluga, Sud Europske unije ocijenio je da se takva obveza na nju ne primjenjuje samo ako njezin co-branding partner nije pružatelj platnih usluga.
Nasuprot tomu, kada trostrana kartična platna shema angažira co-branding partnera koji je pružatelj platnih usluga, u smislu čl. 4. toč. 11., ili zastupnika radi pružanja platnih usluga, ona automatski gubi pogodnost primjene tog isključenja, pa zbog toga podliježe zahtjevima propisanima čl. 35. st. 1. Direktive 2015/2366.
Glede zastupnika, Sud Europske unije utvrdio je da iako on nije nužno pružatelj platnih usluga, njegova se uloga s obzirom na svoju prirodu mora u svim slučajevima izjednačiti s onom pružatelja platnih usluga, jer je zastupnik u čl. 4. toč. 38. Direktive 2015/2366 definiran kao fizička ili pravna osoba koja djeluje u ime institucije za platni promet pri pružanju platnih usluga.

3. DOPUŠTENOST ZAHTJEVA ZA PRETHODNU ODLUKU
Neovisno o problematici trostranih i četverostranih platnih shema, navedene su presude izrazito zanimljive i s gledišta dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku. 
Naime, prethodna su pitanja upućena u okviru specifičnog postupka sudskog preispitivanja zakonitosti (judicial review) namjere i/ili obveze nacionalnog tijela Ujedinjene Kraljevine da primijeni ili na bilo koji način provede osporavane odredbe Uredbe 2015/751[4] i Direktive 2015/2366[5]
Glede toga, Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija tvrdili su, između ostalog, da između stranaka ne postoji stvaran spor i da je takav postupak sredstvo za zaobilaženje sustava pravnih sredstava uspostavljenog Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u nastavku teksta: UFEU).
Međutim, iako je doista riječ o specifičnom postupku kojim se i prije početka primjene spornih odredaba u praksi može »isprovocirati« tumačenje Suda, Sud je u oba predmeta utvrdio suprotno, tj. da između stranaka postoji stvaran spor[6], a glede argumenta da se njime zaobilazi sustav pravnih sredstava uspostavljen UFEU-om, uputio je na bogatu sudsku praksu u kojima je već bio utvrdio da je zahtjev iz takvog postupka dopušten[7].
Drugim riječima, iako to Sud nije izričito izjavio, države članice, u skladu sa svojim ustavnopravnim tradicijama, slobodno mogu predvidjeti slične postupke pred svojim sudovima pa će i njihovi subjekti imati istu mogućnost.


[1] Presude American Express (C-304/16, EU:C:2018:66) i American Express (C-643/16, EU:C:2018:67).
[2] Trostrane kartične platne sheme nazivaju se tako jer, ugrubo, prilikom plaćanja sudjeluju samo tri strane: izdavatelj kartice u svojstvu pružatelja platnih usluga, trgovac (prihvatitelj) i kupac. U četverostranim platnim shemama, koje su puno više zastupljene u Europi nego trostrane, prilikom plaćanja sudjeluju četiri strane: banka izdavateljica kartice, kupac, trgovac i njegova banka prihvatiteljica. Za podroban opis složenih pravnih odnosa vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika M.C.Sánchez-Bordone od 6. srpnja 2017. u predmetu American Express (C-304/16, EU:C:2017:524, toč. 49.-68.).
[3] Članak 1. st. 5. u svezi s čl. 2. toč. 18. Uredbe 2015/751. Co-branding čl. 2. toč. 32. te uredbe definiran je kao uključivanje barem jednog platnog brenda i barem jednog neplatnog brenda na isti kartični platni instrument (primjerice, Amex/Iberia ili Amex/British Airways, koje nezavisni odvjetnik M.C.Sánchez-Bordona navodi u bilješci 24. svojeg mišljenja).
[4] Člankom 1. st. 5. Uredbe predviđena je mogućnost izuzeća od primjene gornjih granica međubankovnih naknada na trostrane kartične platne sheme do 9. prosinca 2018.
[5] U skladu s njezinim čl. 115., rok za prenošenje direktive istekao je 12. siječnja 2018. te se od 13. siječnja primjenjuju nove odredbe.
[6] American Express (C-304/16, EU:C:2018:66, toč. 33. i 34.) i American Express (C-643/16, EU:C:2018:67, toč. 19. i 20.).
[7] Primjerice, presude od 10. prosinca 2002., British American Tobacco (Investments) i Imperial Tobacco (C-491/01, EU:C:2002:741), od 3. lipnja 2008., Intertanko i dr. (C-308/06, EU:C:2008:312), od 8. srpnja 2010., Afton Chemical (C-343/09, EU:C:2010:419), od 4. svibnja 2016., Pillbox 38 (C-477/14, EU:C:2016:324) i od 4. svibnja 2016., Philip Morris Brands i dr. (C-547/14, EU:C:2016:325).