U članku autor analizira konkurentnu mogućnost postavljanja dvaju bitno različito uređenih zahtjeva: zahtjeva poslovođe bez naloga prema gospodaru posla za naknadu nužnih i korisnih izdataka (troškova) koje je imao prilikom poslovodstva iz članka 1124. Zakona o obveznim odnosima¹ te zahtjeva posjednika prema vlasniku stvari za naknadu troškova na stvari iz članaka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima² tako da najprije općenito analizira navedene zahtjeve, posebno glede opsega i rokova zastare, a zatim se zasebno bavi potencijalnim problemima koji zbog konkurencije navedenih zahtjeva i njihova različitog uređenja mogu nastati u praksi. Naposljetku izlaže trenutačna stajališta u teoriji i praksi te daljnje napomene u svezi s navedenim problemom.