I. UVOD

Konačni prijedlog zakona o gradnji (u nastavku teksta: predloženi zakon) u pravilu ne donosi značajne novine i predstavlja razradu važećeg Zakona o gradnji detaljnijom razradom pojedinih poglavlja, odnosno instituta, te uvođenjem ponekih novina. Unatoč velikom broju primjedbi tijekom prvog čitanja Prijedloga zakona o gradnji, malo ih je usvojeno, pa tako sa žaljenjenja konstatirati da i nadalje nije riješen početak građenja građevine na uređenoj i opremljenoj građevnoj čestici što je osnovni preduvjet za svaku urednu gradnju, nije riješeno oblikovanje građevine, razmaci između građevina i si. što sve u pravilu sadržavaju takvi propisi u drugim europskim zemljama, lako predlagatelj, odnosno izrađivač zakona obrazloženje za neuređivanje tih pitanja nalazi u činjenici da predmetno u hrvatskom pravnom sustavu predstavlja materiju prostornog uređenja, pa su stoga ta pitanja uređena Konačnim prijedlogom zakona o prostornom uređenju, koji je već dulje vrijeme u saborskoj proceduri i upitno je njegovo donošenje, ne bi se u potpunosti mogli složiti sa tom tvrdnjom. Naime, ako i jest tome tako onda predloženi zakon ne sadržava povezujuće odredbe, što bi u budućoj primjeni, pod pretpostavkom da oba zakona budu usvojena i stupe na snagu, budućim investitorima, a također i projektantima, moglo stvarati nepremostive prepreke u primjeni, te umjesto da se postupak izdavanja građevinske dozvole racionalizira, doći će do stvaranja novih administrativnih prepreka.

II. SADRŽAJ KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O GRADNJI

1 Opće odredbe

Predloženim zakonom se uređuje projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevine, tehnička svojstva, uporabljivo-st i promet građevnih proizvoda, ustrojstvo građevinske inspekcije, određuju se bitni zahtjevi i drugi uvjeti za građevinu, uređuje se provedba upravnih i drugih postupaka te prava i obveze tijela državne uprave, pravnih i fizičkih osoba s tim u svezi. Odredbe predloženog zakona ne odnose se na projektiranje, građenje i uklanjanje rudarskih objekata i postrojenja koje pitanje je uređeno posebnim zakonom, Zakonom o rudarstvu (Nar. nov., br. 35/95-proč. tekst i 114/01).

Tako se na sva postupovna pitanja u postupcima prema predloženom zakonu koja njime nisu uređena primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka USRH). Efikasnost postupaka, koji se uređuju predloženim zakonom (izdavanje građevinske dozvole, dozvole za uklanjanje...), namjerava se povećati ograničavanjem najduljeg roka u kojem tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima izdaju potvrde, suglasnosti, odnosno mišljenja kad je to propisanom predloženim zakonom ili posebnim zakonom na 30 dana. Uvođenjem roka od 30 dana osigurat će se jedinstveno postupanje nadležnih tijela i pravnih osoba prilikom donošenja potrebnih mišljenja, potvrda ili suglasnosti, te zaštititi investitor u slučaju njihovog neizdavanja u zakonom propisanom roku. Naime, ako nadležno tijelo ili pravna osoba u zakonom određenom roku ne izda potrebnu potvrdu, mišljenje na određeni projekt, zahtjev za građevinsku dozvolu može se podnijeti i bez te/tih potvrda ako investitor posjeduje dokaz o tome da je projekt podnesen radi izdavanja potvrde, mišljenja kad je to propisano posebnim propisom, a o tome nije riješeno u predviđenom roku.

Nadalje, valja istaknuti da je proširen pojmovnik uvođenjem određenih novih pojmova u predloženi zakon, a pojedini pojmovi koji su i prije bili definirani Zakonom o gradnji su podrobnije objašnjeni da bi se izbjegli prijepori do kojih je dosad dolazilo u primjeni.

To se osobito odnosi na sada jasno razgraničenje pojmova rekonstrukcije i održavanja, jer je zbog nedovoljno preciznog objašnjenja značenja tih pojmova u primjeni često dolazilo do prijepora koji su uzrokovali da se i najmanji zahvati na postojećim građevinama, koji su po prirodi stvari održavanje (npr. popravak fasade, zamjena nekoliko crijepova na krovu, oluka i si.), tumače rekonstrukcijom te su zbog toga neopravdano podlijegali ishođenju građevinske dozvole.

Kad je, pak, riječ o novim pojmovima valja ukazati na novi pojam, odnosno institut »uporabljive građevine«, za koji smo već prilikom prikaza Prijedloga zakona o gradnji izrazili sumnju u njegovu opravdanost, jer isti otvara nova pitanja i nedoumice u njegovoj budućoj primjeni, osobito kad se radi o rekonstrukciji i održavanju građevine.

Naime, »uporabljiva građevina« jest ona građevina za koju je izdana uporabna dozvola, građevina za koju se ne izdaje uporabna dozvola ako je izgrađena na temelju i u skladu s potvrđenim glavnim projektom ili drugim odgovarajućim aktom tijela državne vlasti i svaka druga građevina koja je prema predloženom zakonu s njom izjednačena.

Predmetni pojam, odnosno institut, predstavlja novinu u odnosu na sve prijašnje propise iz tog područja i zapravo je na, određeni način, supstitut za dosadašnji pojam »postojeće građevine«, odnosno »legalne građevine«, a koji nije bio izričito definiran Zakonom o gradnji već je isti proizlazio iz odredbi toga Zakona. Prema dosadašnjoj praksi postojećom, odnosno »legalnom« građevinom smatrala se ona građevina koja je izgrađena na temelju konačne građevne dozvole, odnosno lokacijske dozvole na temelju koje se može graditi, kao i građevina izgrađena do 15. 2. 1968. godine. Sankcija za gradnju bez građevne dozvole jest dužnost uklanjanja takve građevine.

U protivnom, neposjedovanje uporabne dozvole nije razlog za uklanjanje građevine, već predstavlja prekršaj koji se kažnjava novčanom kaznom, pa sama ta činjenica govori u prilog da se građevina izgrađena temeljem građevne dozvole valja smatrati kao i do sada zakonito izgrađenom građevinom (»legalnom«), pa i postojećom. Međutim, valja naglasiti da predloženi zakon u potpunosti ukida pojam »postojeće građevine«, jer za razliku od važećeg Zakona svi daljnji zahvati, odnosno radovi na određenoj izgrađenoj građevini (rekonstrukcija - dogradnja, nadogradnja, adaptacija) mogući su samo ako je građevina uporabljiva. Prema važećem Zakonu ti radovi mogli su se izvoditi na postojećoj građevini.

Navedeno će u primjeni dovesti do prijepora, a ostat će otvorenim pitanje provedbe rekonstrukcije, odnosno izdavanja građevinske dozvole ako za građevinu nije izdana uporabna dozvola, održavanja građevine, provođenja postupaka parcelacije i utvrđivanja zemljišta za redovitu uporabu zgrade, te određivanja smještaja neke buduće građevine na građevnoj čestici u odnosu na susjedne građevine. To i stoga jer važeći Zakon o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 30/ 94, 68/98, 61/00 i 32/02) i Konačni prijedlog Zakona o prostornom uređenju poznaju pojam, odnosno institut »postojeće građevine« u naprijed navedenom smislu, pa proizlazi da dva zakona koja bi morala biti usuglašena, različito uređuju isto pitanje.

U slučaju rekonstrukcije, primjerice, prema Zakonu o prostornom uređenju ista se može odobriti kao zahvat u prostoru na postojećoj građevini (građevini koja je izgrađena na temelju građevinske dozvole, ali nema uporabnu dozvolu), dok prema predloženom zakonu rekonstrukcija nije moguća, odnosno neće se moći izdati građevinska dozvola ako građevina nije uporabljiva tj. za istu nije izdana uporabna dozvola.

Nadalje, kako je poznata činjenica da za veliki broj građevina u Republici Hrvatskoj nisu izdane uporabne dozvole, tako će teret njihovog izdavanja, odnosno troškovi pasti na sadašnje vlasnike, jer to nisu učinili prijašnji investitori, od kojih mnogi više i ne postoje (stečaj, likvidacija i si.), a trošak izdavanja uporabne dozvole je primjerice uračunan u cijenu građenja (primjerice ako se radi o stambenoj zgradi trošak izdavanja uporabne dozvole uračunat je u cijenu stana), što bi moglo dovesti do nepotrebnih sporova. Također se otvara i pitanje glede održavanja građevine, jer građevine koje nisu upo-rabljive neće se, prema predloženom, smjeti održavati, tj. izvoditi potrebni radovi u svrhu održavanja građevine.

2. Bitni zahtjevi za građevinu, drugi uvjeti za građevinu i tehnička svojstva građevnih proizvoda

Predloženim se zakonom, uz ostalo, određuju bitni zahtjevi za građevinu i drugi uvjeti koje građevina mora ispunjavati u predviđenom roku svog trajanja. U skladu sa smjernicom za građevne proizvode 89/106/EEC bitni su zahtjevi raščlanjeni na šest jednako vrijednih bitnih zahtjeva za građevinu: mehaničku otpornost i stabilnost, zaštitu od požara, higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša, sigurnost u korištenju, zaštitu od buke te uštedu energije i toplinsku zaštitu. Dopušteno je i odstupanje od navedenih bitnih zahtjeva za građevinu u slučajevima rekonstrukcije ili adaptacije građevina upisanih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i građevina na kojima se obavlja prilagodba, odnosno omogućava ili olakšava kretanje osoba s teškoćama u kretanju.

Kao značajnu novinu predloženi zakon uređuje i pitanje nesmetanog pristupa i kretanja u građevini. Tako sve građevine javne i poslovne namjene moraju biti projektirane i izgrađene na način da je osobama smanjene pokretljivosti osiguran nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad. Kada se radi o stambenim i stambeno-poslovnim građevinama s deset i više stanova, one moraju biti projektirane i izgrađene tako da je moguća njihova jednostavna prilagodba za pristup, kretanje, boravak i rad osobama smanjene pokretljivosti u najmanje jednom stanu na svakih deset stanova. Iscrpnije odredbe, odnosno pravila u vezi s projektiranjem i gradnjom radi nesmetanog pristupa i kretanja propisuje ministar pravilnikom. Predloženo se rješenje cijeni boljim od dosadašnjeg propisanog, s obzirom na to da je važeći Zakon o gradnji to pitanje uređivao u dijelu koji uređuje izdavanje uporabne dozvole, pa je u praksi dolazilo do nesporazuma i bilo je teško naknadno provedivo jer se o tome nije vodilo računa u fazi projektiranja.

Nadalje, određuju se tehnička svojstva građevnih proizvoda, uređuje se područje koje uređuju tehnički propisi kao i načela u skladu s kojima se ti propisi izrađuju. Uređuje se i obavljanje poslova ispitivanja određenih dijelova građevine i prethodna ispitivanja. Podrobno se razrađuje tehničko dopuštenje kojim se određuju tehnička svojstva građevnog proizvoda za koje nije donesen tehnički propis ili hrvatska norma, odnosno građevnog proizvoda čija tehnička svojstva znatno odstupaju od svojstava određenih tehničkim propisom ili hrvatskom normom. Nadalje, uređuje se donošenje tehničkog dopuštenja, propisuje rok važenja tehničkog dopuštenja kao i uvjeti pod kojima se europsko tehničko dopuštenje i nacionalno tehničko dopuštenje primjenjuje u Republici Hrvatskoj.

3. Dokazivanje uporabljivosti i stavljanje u promet građevnih proizvoda

Predloženim zakonom se, također, uređuje stavljanje u promet i uporabljivost građevnih proizvoda, dokazivanje uporabljivosti građevnog proizvoda, postupak ocjenjivanja sukladnosti građevnog proizvoda s tehničkim specifikacijama (tehničkim propisom, hrvatskom normom, ili tehničkim dopuštenjem). Potreba uređenja tog područja proizlazi iz bitnih zahtjeva za građevinu koji se odnose i na građevne proizvode.

Građevina može ispunjavati bitne zahtjeve samo ako je izgrađena od građevnih proizvoda koji ispunjavaju bitne zahtjeve, odnosno imaju takva svojstva koja omogućavaju ispunjavanje tih zahtjeva. Nadalje, da bi se građevni proizvod mogao staviti u promet i rabiti za gradnju mora biti dokazana njegova uporabljivo-st. Osim toga, uređuje se i postupak ocjenjivanja sukladnosti, odnosno provedba pojedinih radnji koje se provode u tom postupku za pojedine vrste građevnih proizvoda, izdavanje isprava o sukladnosti, te označavanje proizvoda znakom sukladnosti. Postupak dokazivanja sukladnosti provodi se sukladno europskoj tehničkoj specifikaciji.

Ovim se poglavljem uređuju i pitanja koja se odnose na uvjete priznanja stranih isprava o sukladnosti i znaka sukladnosti u Republici Hrvatskoj, te dokumenata o radnjama ocjenjivanja sukladnosti koje je izdao strani proizvođač građevnog proizvoda.

4. Sudionici u gradnji

Sudionici u gradnji su investitor, projektant, revident, izvođač i nadzorni inženjer.

4.1. Investitor

Prema predloženom zakonu investitor je pravna ili fizička osoba u čije se ime gradi građevina. Projektiranje, kontrolu (reviziju) i nostrifikaciju projekta, građenje i stručni nadzor građenja investitor mora povjeriti osobama koje moraju zadovoljavati uvjete propisane tim Zakonom ili posebnim zakonima.

Investitor, koji je ujedno i izvođač, mora stručni nadzor građenja povjeriti drugoj osobi koja zadovoljava uvjete za obavljanje stručnog nadzora građenja propisane tim zakonom.

U predloženom zakonu izmijenjena je odredba u vezi »samoprojektiranja« i provođenja stručnog nadzora građenja, koja je sad restriktivnija od postojeće u važećem Zakonu o gradnji, što je dobro, jer će se na taj način smanjiti njezina zloporaba, odnosno »siva ekonomija«. Tako sada, fizička osoba koja je investitor obiteljske kuće ili jednostavne građevine za svoje potrebe može jednom u pet godina sama projektirati i provoditi stručni nadzor građenja te obiteljske kuće ili jednostavne građevine ako je diplomirani inženjer ili inženjer odgovarajuće struke i ima položen stručni ispit.

U slučaju ako se tijekom građenja građevine promijeni investitor, o nastaloj promjeni novi investitor mora pisano u roku od petnaest dana od dana nastale promjene obavijestiti tijelo koje je izdalo građevinsku dozvolu. Uz obavijest novi investitor je dužan priložiti dokaz da ima pravo graditi na određenoj nekretnini, odnosno da je vlasnik građevine za koju je izdana građevinska dozvola.

4.2. Projektant

Projektant je, u smislu predloženog zakona, fizička osoba ovlaštena za projektiranje prema posebnom zakonu i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Pod posebnim zakonom misli se na Zakon o hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu (Nar. nov., br. 47/ 98) kao i propisi doneseni na temelju tog Zakona - Statut Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (Nar. nov., br. 40/99 i 112/99), Kodeks strukovne etike hrvatskih arhitekata i inženjera u graditeljstvu (Nar. nov., br. 40/99). Projektant je odgovoran da projekti koje izrađuje zadovoljavaju propisane uvjete, a osobito da projektirana građevina ispunjava bitne zahtjeve i druge uvjete za građevinu, te da je projektirana u skladu s lokacijskim uvjetima određenim prema posebnom zakonu. Pod posebnim zakonom razumijeva se Zakon o prostornom uređenju.

Ako u projektiranju sudjeluje više projektanata, za cjelovitost i međusobnu usklađenost projekata odgovoran je glavni projektant. Glavni projektant je, također, tijekom projektiranja dužan osigurati i koordinirati primjenu propisa kojima se uređuje sigurnost i zdravlje radnika. Glavni projektant može istovremeno biti i projektant određene vrste projekta.

U odnosu na važeći Zakon o gradnji izostala je odredba prema kojoj je investitor bio dužan imenovati glavnog projektanta, što se cijeni dobrim rješenjem, jer je u praksi dolazilo do prijepornih situacija. Naime, cijeni se da pitanje imenovanja, odnosno određivanja glavnog inženjera treba prepustiti ugovornim odnosima između investitora i projektanta (bilo da se radi o fizičkim ili pravnim osobama) i predmetno nije stvar Zakona o gradnji.

4.3. Izvođač

Izvođač je osoba koja gradi ili izvodi pojedine radove na građevini, registrirana za obavljanje te djelatnosti. Osobe registrirane za obavljanje poslova građenja, odnosno izvođenja pojedinih radova, mogu započeti obavljati djelatnost ako za to imaju suglasnost Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja (u nastavku teksta: Ministarstvo). Uvođenjem potrebne suglasnosti prihvaćen je zahtjev građevinske struke, izražen tijekom prvog čitanja zakona u Hrvatskom saboru, za uvođenjem tzv. »licenciranja« izvođača.

Suglasnost se izdaje prema prethodno pribavljenom mišljenju povjerenstva koje osniva ministar, a koje čine predstavnici Ministarstva, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke ko more i Hrvatske udruge poslodavaca, na temelju pravilnika kojim će se iscrpno propisati uvjeti i mjerila za njezino izdavanje, a koji se odnose na :

• minimalni broj stručnih osoba i njihovu stručnu osposobljenost u rukovođenju radovima,
• minimalni broj stručnih osoba i radnika iz struke, te njihovu stručnu osposobljenost za vrstu radova koju obavlja izvođač, te
• tehničku i drugu opremljenost za poslove koje obavlja izvođač u odnosu na vrstu djelatnosti ili radove.

Na taj su se način stekli uvjeti za razgraničenje poslova građenja, odnosno izvođenja pojedinih radova između pravnih osoba i obrtnika pa će, nakon što se izdaju suglasnosti, biti potpuno razvidno tko može što izvoditi. Osobe (fizičke i pravne) registrirane za poslove građenja, odnosno pojedinih radova, dužne su ispuniti uvjete, odnosno pribaviti suglasnost u roku osamnaest mjeseci od dana stupanja na snagu netom navedenog pravilnika.

Suglasnost nije potrebna za obavljanje poslova građenja obiteljske kuće te za radove i jednostavne građevine za čije građenje nije potrebna građevinska dozvola (čl. 1'16. i 117. predloženog Zakona).

U slučaju izvođenja radova na građevini koja je upisana u Registar kulturnih dobara te radove može izvoditi samo izvođač koji zadovoljava uvjete iz Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Nar. nov., br. 69/99)

Nadalje, predloženim se zakonom uvodi značajna novina glede »samog- radnje«. Za razliku od važećeg Zakona, investitor fizička osoba sada može sam graditi samo obiteljsku kuću i određene pomoćne građevine ako je to za potrebe njegovog stambenog zbrinjavanja u skladu sa Zakonom o područjima od posebne državne skrbi (Nar. nov., br. 26/03 - pročišćeni tekst), odnosno u skladu sa Zakonom o obnovi (Nar. nov., br. 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00).

U pogledu dužnosti izvođača prilikom gradnje, isti je dužan graditi u skladu s građevinskom dozvolom i projektom određenim predloženim zakonom.

Što se pak tiče odgovornih osoba na gradilištu, predloženim zakonom je određeno da izvođač imenuje inženjera gradilišta, odnosno voditelja radova u svojstvu odgovorne osobe, a ako u građenju sudjeluju dva ili više izvođača - pravne osobe, investitor određuje pravnu osobu odgovornu za međusobno usklađivanje radova koja onda imenuje glavnog inženjera gradilišta. Glede navedenog rješenja isto se cijeni prilično zamršenim i bilo bi bolje da je pitanje imenovanja odgovornih osoba na gradilištu izostavljeno i prepušteno, kao u slučaju projektanta, ugovornim odnosima između investitora i izvođača.

U ovom dijelu predloženi zakon određuje uvjete i mjerila koja moraju ispunjavati osobe za glavnog inženjera gradilišta, inženjera gradilišta i voditelja radova.

4.4. Nadzorni inženjer

Nadzorni inženjer je fizička osoba ovlaštena za provedbu stručnog nadzora građenja prema Zakonu o hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu i propisima donesenim na temelju tog Zakona, koji se provodi u ime investitora.

Nadzornog inženjera imenuje, ako drukčije nije ugovoreno, u slučaju kad je investitor povjerio obavljane stručnog nadzora građenja pravnoj osobi, ta pravna osoba. Ako se na građevini izvodi više vrsta radova ili radovi većeg opsega stručni nadzor može provoditi više nadzornih inženjera. U tom slučaju investitor ili osoba koju on odredi dužna je imenovati glavnog nadzornog inženjera.

Također, i u ovom slučaju valja ukazati, kao i u slučaju izvođača, da je to pitanje valjalo izostaviti iz Zakona i prepustiti ga ugovornim odnosima. To tim više jer Zakon na nedosljedan i različit, prilično zamršen način, rješava pitanje odgovornih osoba sudionika u građenju - projektanta, izvođača i nadzornog inženjera - što bi u praksi moglo dovesti do dvojbi i nedoumica.

Nadalje, predloženim zakonom su iscrpno uređena prava i dužnosti nadzornog inženjera. Nadzorni inženjer ne može biti zaposlenik pravne osobe koja je izvođač građevine nad kojom se provodi stručni nadzor. Pritom valja napomenuti da je Zakonom određeno da se stručni nadzor građenja obiteljske kuće provodi samo u odnosu na ispunjavanje bitnih zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti te uštede energije i toplinske zaštite, dok se kod jednostavne građevine provodi samo u odnosu na mehaničku otpornost i stabilnost.

4.5. Revident

Revident je fizička osoba ovlaštena za kontrolu projekata. Ovlaštenje za obavljanje kontrole projekata (reviziju) može se dati osobi koja ima pravo na obavljanje poslova projektiranja u području koje je predmet kontrole projekata, koja je diplomirani inženjer s najmanje deset godina iskustva u projektiranju, koja je uspješno projektirala, u svojstvu odgovorne osobe, građevine osobite inženjerske složenosti i koja je na drugi način unaprijedila tehničku struku u području koje je predmet kontrole projektiranja. Ovlaštenje za obavljanje kontrole projekata daje ministar uz prethodno mišljenje povjerenstva, koje osniva, a koje čine predstavnici Ministarstva i Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu.

Revident ne može obaviti kontrolu projekta u čijoj je izradi u cijelosti ili djelomično sudjelovao ili ako je taj projekt u cijelosti ili djelomično izrađen ili nostrificiran u pravnoj osobi u kojoj je zaposlen. Naravno, revident je i odgovoran da projekt ili dio projekta, za koji je proveo kontrolu i dao pozitivno izvješće, zadovoljava zahtjeve iz ovog kao i posebnih zakona, te pravila struke glede kontroliranog svojstva.

4.6. Obavljanje poslova projektiranja i stručnog nadzora

Što se tiče obavljanja poslova projektiranja i stručnog nadzora, odnosno prava na obavljanje tih poslova zadržana su rješenja iz postojećeg Zakona o gradnji koja su u suglasju sa Zakonom o hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu, uz određene intervencije koje bi valjalo preispitati jer odstupaju od opće prihvaćenih komorskih načela kad se radi o tim poslovima. Tako je sada predloženim Zakonom propisano da pravna osoba registrirana za obavljanje poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora može obavljati te poslove ako ima suglasnost Ministarstva. Predloženo rješenje odstupa od dosadašnjeg rješenja prema kojem je jedini uvjet pravnoj osobi za obavljanje navedenih poslova bio da ima zaposlenog »ovlaštenog arhitekta« ili »ovlaštenog inženjera«, odnosno da se glavni projekt u toj pravnoj osobi izrađuje pod njegovim vodstvom što je sukladno rješenjima u europskim zemljama i komorskim načelima. Štoga nije jasno zbog čega bi sada i glede kojih uvjeta Ministarstvo davalo još i posebnu suglasnost za obavljanje tih poslova. Naime, Zakonom je određeno da pravo na obavljanje poslova projektiranja i stručnog nadzora građenja u svojstvu odgovorne osobe ima samo fizička osoba koja nosi strukovni naziv »ovlašteni arhitekt« i »ovlašteni inženjer« prema posebnom propisu. Posebni propis jest Zakon o hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu. Nadalje, ovlašteni arhitekti i inženjeri poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora mogu obavljati samostalno u vlastitom uredu, zajedničkom uredu, projektantskom društvu (osniva se kao javno trgovačko društvo uz prethodnu suglasnost Komore i mogu ga pisanim ugovorom osnovati dva ili više ovlaštenih arhitekata, odnosno ovlaštenih inženjera) ili drugoj pravnoj osobi registriranoj za obavljanje tih poslova (razumijeva se društvo kapitala - d.o.o., d.d.). Dakle, imajući na umu rečeno, kao i odredbe Zakona o hrvatskoj komori....proizlazi da su zakonom poslovi projektiranja i /ili stručnog nadzora utvrđeni kao isključiva odgovornost ovlaštenih arhitekata i inženjera, da se ti poslovi, u pravilu, obavljaju kao slobodno zanimanje i da ovlast za obavljanje tih poslova arhitektima i inženjerima daje i oduzima Komora. Takvo je rješenje na snazi od 1999. godine. Stoga nije jasno zbog čega se sada uvodi institut davanja suglasnosti Ministarstva pravnoj osobi za obavljanje ovih poslova, a koje rješenje je u potpunosti u koliziji sa ostalim odredbama predloženog zakona, osobito sa člankom 51. Zakona, prema kojem pravna osoba registrirana za poslove projektiranja i stručnog nadzora građenja, koja nije osnovana kao projektantske društvo, može obavljati tu djelatnost ako ima zaposlenog ovlaštenog arhitekta ili ovlaštenog inženjera. Propisivanje uvjeta glede osoba i tehničke opremljenosti (vjerojatno se misli na crtaću dasku, računalo, olovke, trokute, broj osoba, prostor, automobil) smatra se besmislenim i predstavlja korak unazad u odnosu na postojeće rješenje.

U slučaju da poslove obavljaju strani arhitekti i inženjeri Zakon zadržava postojeće rješenje iz važećeg zakona.

4.7. Stručni ispit za obavljanje poslova graditeljstva

Stručni ispit za obavljanje poslova u graditeljstvu polagao se do sada prema ispitnom programu za arhitektonsku, građevinsku, strojarsku i elektrotehničku struku. Prema sadašnjem stanju stručni ispit je nužan uvjet za obavljanje poslova projektiranja, stručnog nadzora te vođenja građenja u svojstvu odgovorne osobe. Prema predloženom zakonu sada stručni ispit mijenja naziv u »Stručni ispit za obavljanje poslova graditeljstva« čime se mijenja program, a težište ispita stavlja se na provjeru poznavanja propisa iz područja koje uređuje predloženi zakon i drugih propisa značajnih za njegovu primjenu. Također se proširuje i broj osoba koje su obvezne položiti taj ispit. Naime, smatra se da je za sve osobe koje u obavljanju svojih poslova imaju odgovornost u nekom od područja koje uređuje predloženi zakon nužno poznavanje rečenih propisa.

Osim toga, uvođenjem odredbi o građevnim proizvodima, uređen je sustav obavljanja poslova provođenja postupaka dokazivanja uporabljivosti građevnih proizvoda. Budući da na projekt izravno utječu podaci istražnih radova koji mu prethode, te elaborati koji se izrađuju kao podloga za izradu projekata, nužno je osigurati da osobe koje na tim poslovima rade imaju dostatnu stručnost i poznavanje zakona i drugih propisa što se tim ispitom provjerava.

Program, uvjete i način polaganja stručnog ispita propisuje ministar.

5. Projekti

Predloženim zakonom uređuju se i projekti prema vrsti, njihovoj namjeni i razini razrade te njihova uloga u procesu gradnje građevine, okvirni sadržaj, kontrola i nostrifikacija projekata, opremanje i označavanje projekata, te usklađivanje glavnog odnosno idejnog projekta s posebnim zakonima i propisima.

Prema namjeni i razini razrade projekti se razvrstavaju na idejni projekt, glavni projekt i izvedbeni projekt.

5.1. Idejni projekt

Idejni projekt je skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata kojima se daju osnovna oblikovno funkcionalna i tehnička rješenja građevine te prikaz smještaja građevine u prostoru. Idejni projekt, ovisno o složenosti i tehničkoj strukturi građevine, može sadržavati i druge nacrte i dokumente ako su oni značajni za izradu glavnog projekta, kao što su opis tehnološkog postupka i tehnološke sheme, opis primjena određene tehnologije građenja, procjenu troškova radi provedbe postupaka javne nabave i si.

5.2. Glavni projekt

Glavni projekt je skup međusobno usklađenih projekata kojima se daje tehničko rješenje građevine, prikaz smještaja građevine u prostoru i dokazuje ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu, kao i drugih zahtjeva iz ovoga zakona, posebnih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona i tehničkih specifikacija.

Glavni projekt sadržava građevinski projekt i geodetske nacrte, a ovisno o namjeni i tehničkoj strukturi sadržava i arhitektonski projekt, elektrotehnički projekt i strojarski projekt. Navedeni projekti koji su sastavni dio glavnog projekta, moraju uvijek sadržavati i podatke iz elaborata koji su poslužili kao podloga za njihovu izradu, te projektirani vijek uporabe građevine i uvjete za njezino održavanje. U ovom dijelu, u odnosu na važeći Zakon, izmijenjena je definicija glavnog projekta.

Kao pozitivno može se ocijeniti da je ovim dijelom predloženog zakona detaljno uređen i pojednostavljen sadržaj glavnog projekta za obiteljsku kuću, te je također uređen i sadržaj glavnog projekta za jednostavnu građevinu, te sadržaj glavnog projekta za rekonstrukciju uporabljive građevine.

Tako glavni projekt za obiteljsku kuću sadržava:

• arhitektonski projekt - projekt oblikovanja s prikazom položaja građevine u prostoru,
• građevinski projekt - projekt konstrukcije, i
• jednostavni projekt kućnih instalacija kojim se daje osnovno oblikovno, funkcionalno i tehničko rješenje instalacija.

Glavni projekt za jednostavnu građevinu sadržava:

• građevinski projekt - projekt konstrukcije s prikazom položaja građevine u prostoru i po potrebi,
• arhitektonski projekt - projekt oblikovanja, i
• jednostavni projekt instalacije, kojim se daje osnovno oblikovno, funkcionalno i tehničko rješenje instalacija.

Glavni projekt za rekonstrukciju uporabljive građevine sadržava:

• projekt postojećeg stanja, i
• propisane projekte za rekonstrukciju.

Projekt postojećeg stanja sadržava:

• snimak postojećeg stanja, te
• provjeru ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu.

Nadalje, bitno je naglasiti da je predloženim zakonom predviđeno da će za građevine odnosno određene vrste građevina uvjete za građenje i održavanje, te potrebne projekte i sadržaj projekata odrediti, odnosno propisati ministar pravilnikom. Pritom treba napomenuti da takvu odredbu sadržava i važeći Zakon, međutim, nažalost na temelju iste za sada su donesena svega dva pravilnika, ali nadamo se da će ubuduće ova odredba biti provedena u potpunosti.

5.3. Izvedbeni projekt

Izvedbenim projektom razrađuje se tehničko rješenje dano glavnim projektom. Izvedbeni projekt mora biti izrađen u skladu s glavnim projektom. Na temelju izvedbenog projekta pristupa se građenju građevine, provodi se inspekcijski postupak, donosi odluka u postupku izdavanja uporabne dozvole. Izvedbeni projekt građevine sa svim ucrtanim izmjenama i dopunama sukladno stvarno izvedenim radovima (projekt izvedenog stanja), dužan je čuvati investitor odnosno njegov pravni slijed- nik za sve vrijeme dok građevina postoji.

Ako izvedbeni projekt nije izradio projektant glavnog projekta, investitor je dužan projektantu glavnog projekta prije početka građenja, odnosno izvođenja pojedinih radova dostaviti izvedbeni projekt ili njegov dio radi davanja mišljenja o usklađenosti izvedbenog projekta s glavnim projektom. Ako glavni projektant utvrdi neusklađenost izvedbenog projekta s glavnim projektom, dužan je izdati negativno mišljenje i dostaviti ga tijelu koje je izdalo građevinsku dozvolu, građevinskoj inspekciji i Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu. Mišljenje nije potrebno zatražiti, odnosno ishoditi ako je projektant glavnog projekta nedostupan. Glede nedostupnosti izražavamo sumnju da bi se ista mogla zlorabiti, jer zakon ne govori ništa o tome kako se dokazuje nedostupnost i kako postupiti u tom slučaju, odnosno tko tada dokazuje usklađenost.

5.4. Opremanje i označavanje projekata

Ovim dijelom predloženog zakona uređuje se opremanje i označavanje projekata, a odredbe su, u odnosu na postojeći Zakon, nadopunjene na načina da je određeno na kojim se sve medijima mogu izrađivati projekti, što je bilo nužno poradi razvoja tehnologije. Tako je sada moguće projekte izrađivati i na elektroničkim medijima u smislu elektroničkog zapisa i si. Detaljnije uvjete i način opremanja i označavanja projekata uredit će se provedbenim propisom.

5.5. Kontrola projekata

Kontrola glavnog projekta (revizija), ovisno o karakteristikama građevine odnosno radova mora se provesti s obzirom na mehaničku otpornost i stabilnost, zaštitu od buke i uštedu energije i toplinske zaštite. Kontrolu glavnog projekta obavlja revident koji je o tome dužan sastaviti pisano izvješće i ovjeriti dijelove projekta za koje je izvršena kontrola. Kontrola se provodi za građevine odnosno radove određene provedbenim propisom ovoga Zakona.

5.6. Utvrđivanje usklađenosti

(nostrifikacija) projekta

Nostrifikacijom projekta izrađenog prema stranim propisima utvrđuje se njegova usklađenost s hrvatskim propisima i pravilima struke neovisno o karakteristikama građevine.

Predloženim zakonom za razliku od važećeg Zakona pitanje nostrifikacije projekata riješeno je na način da je sada nostrifikacija projekta obvezna za sve projekte koji su izrađeni prema stranim propisima bez obzira na mjesto nastanka/izrade projekta, koje se rješenje cijeni primjerenijim i jasnijim. Naime, prema važećem Zakonu nostrifikacija projekata bila je obvezna za projekte izrađene u inozemstvu, što je u primjeni dovodilo do razmirica i zablude da se radi o mjestu nastanka, odnosno izrade projekta, a ne propisima prema kojima je projekt izrađen. Važno je naglasiti da projekti prema predloženom zakonu pilje nostrifikacije moraju biti prevedeni na hrvatski jezik. Uz prijevod na hrvatski jezik projekt može sadržavati izvorni tekst na stranom jeziku. Nostrifikaciju projekata provodi ovlaštena pravna osoba registrirana za projektiranje koja ima ovlaštenje ministra. Ovlaštenje daje i oduzima ministar na temelju prethodnog mišljenja povjerenstva koje čine predstavnici Ministarstva i Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu. Detaljnije vezano uz postupak, način ovjere i dr. propisuje ministar pravilnikom.

5.7. Usklađivanje glavnog odnosno idejnog projekta s posebnim zakonima i propisima

Ovim se dijelom predloženog zakona uređuje usklađivanje glavnog odnosno idejnog projekta s posebnim zakonima i propisima s kojima navedeni projekti moraju biti usklađeni prije podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Određena je i obveza nadležnog tijela davanja obavijesti investitoru ili projektantu o potrebi pribavljanja potvrda odnosno posebnih uvjeta o usklađenosti projekta s posebnim zakonima i propisima. Međutim, valja naglasiti da je unatoč primjedbama i nadalje ostala odredba da se obavijest daje samo ako investitor ili projektant uz zahtjev podnese dokumentaciju izrađenu na razini idejnog rješenja.

Naime, nije jasno zbog čega se predlagatelj opredijelio za takvo rješenje. Prema našem mišljenju predložena odredba na određeni način je u suprotnosti s odredbom članka 82. stavka 2. Zakona o sustavu državne uprave (Nar. nov., br. 75/93, 48/99, 15/00, 127/00 i 59/01), jer nadležno tijelo dužno je dati obavijest u svakom trenutku prije podnošenja zahtjeva za građevnu dozvolu bilo usmeno ili pismeno. U slučaju da predmetna odredba nije ugrađena u predloženi zakon, nadležno bi tijelo, sukladno Zakonu o sustavu državne uprave, bilo dužno i o tome dati obavijest stranci. Ovako se samo poskupljuje postupak i prisiljava stranku budućeg investitora da izrađuje idejno rješenje, a da pritom nije poznat ishod jer, sukladno danim obavijestima, može se desiti da buduća gradnja nije moguća.

6. Gradnja građevine

Ovo poglavlje predloženog zakona uređuje građevinsku dozvolu, tijela nadležna za izdavanje građevinske dozvole i postupak izdavanja, uvjete koje moraju ispuniti službene osobe ovlaštene za vođenje postupka izdavanja građevinske dozvole, načelnu dozvolu i pripremne radove, izgradnju do određenog stupnja dovršenosti, kao i posebne slučajeve gradnje kad za gradnju nije potrebna građevinska dozvola pa se građenju može pristupiti na temelju potvrđenog projekta. Ovo poglavlje donosi dosta novina koje zaslužuju dužnu pažnju i detaljnu analizu.

6.1. Građevinska dozvola

Građenju se može pristupiti samo na temelju konačne građevinske dozvole ako predloženim zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona, nije drukčije propisano.

Nažalost, izostalo je da pored konačne građevinske dozvole kao bitan uvjet za pristupanje građenju bude i uređena i opremljena građevinska čestica, što sadržavaju svi europski zakoni.

Kao novinu predloženi zakon uvodi odredbu prema kojoj je investitor dužan prekinuti građenje građevine nakon donošenja zaključka kojim se dopušta obnova postupka izdavanja građevinske dozvole kojom je dopuštena izgradnja građevine za koju je građevinska dozvola izdana, odnosno dopuštena njezina izgradnja. Predloženo rješenje je za svaku pohvalu jer će se ubuduće izbjeći brojne nesuglasice koje su se sada pojavljivale u primjeni kad je dolazilo do obnove postupka građevinske dozvole glede posljedica koje su nakon obnove postupka proizlazile. Na taj će se način pridonijeti pravnoj sigurnosti.

Građevinsku dozvolu izdaje ured državne uprave u županiji odnosno upravni odjel Grada Zagreba nadležan za poslove graditeljstva na čijem se području namjerava građevina graditi. Iznimno, od navedenog građevinsku dozvolu izdaje i Ministarstvo, čija je nadležnost predloženim zakonom proširena, pa tako osim za građevine koje su od značaja za Republiku Hrvatsku i koje su taksativno nabroja

ne u predloženom zakonu, Ministarstvo izdaje građevinsku dozvolu u slučaju ako se građevina namjerava graditi na području dvije i više županija odnosno Grada Zagreba i županija. Predloženim zakonom je predviđeno da u navedenim slučajevima Ministarstvo može prenijeti nadležnost izdavanja građevinske dozvole uredu državne uprave u županiji odnosno Upravnom odjelu Grada Zagreba nadležnom za poslove graditeljstva na čijem se području građevina gradi.

Kao novina uvodi se i mogućnost da, kad je gradnja i/ili izdavanje građevinske dozvole uređeno međudržavnim ugovorima, način izdavanja građevinske dozvole propiše Vlada uredbom.

Nadalje, novina je određivanje i propisivanje uvjeta koje moraju ispunjavati službene osobe - državni službenici ovlašteni za vođenje postupka izdavanja građevinske dozvole. Tako, uz određene iznimke ovisno o vrsti i složenosti građevine, postupak izdavanja građevinske dozvole vodi državni službenik visoke stručne spreme arhitektonske, građevinske, elektrotehničke i strojarske struke, odnosno pravne struke s položenim državnim stručnim ispitom. Glede toga rješenja postoji određena sumnja glede kvalificiranosti osoba elektrotehničke i strojarske struke za vođenje postupka, o čemu je opširnije pisano u Informatoru broj 5167 od 13. 9. 2003.godine.

Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole u pisanom obliku podnosi investitor. U odnosu na postojeći Zakon sadržaj, odnosno potrebna dokumentacija koja se prilaže znatno je proširena, što ne ide u prilog tvrdnji predlagatelja da se predloženim zakonom racionalizira ovaj postupak. Tako će ubuduće uz glavni projekt, potvrde, mišljenja, dokaz da se ima pravo graditi na određenoj nekretnini, zahtjevu biti potrebno priložiti i elaborate koji su poslužili za izradu glavnog projekta. Zbog svoje važnosti posebno je izdvojen geomeha- nički elaborat. Pritom valja naglasiti da u odnosu na postojeći Zakon zahtjevu više nije obvezno priložiti plan posebnih dijelova zgrade (plan etažiranja), već je ta mogućnost ostavljena na volju podnositelja zahtjeva, pa ga isti može, ali i ne mora priložiti zahtjevu. Predloženo rješenje ne bi mogli prihvatiti kao primjereno, jer u situaciji nesređenih zemljišnih knjiga, velikog broja neetažiranih zgrada to neće pridonijeti sređivanju stanja. To tim više jer se dosadašnje rješenje obveznog prilaganja plana posebnih dijelova zgrada zahtjevu za izdavanje građevne dozvole pokazalo pozitivnim, osobito kad se radi o višestambenim zgradama namijenjenim tržištu.

Ubrzavanju izdavanja građevinske dozvole moglo bi pridonijeti rješenje kojim se investitoru daje mogućnost podnošenja zahtjeva i bez svih potrebnih potvrda i mišljenja prema posebnim zakonima i propisima ako iste nije dobio u roku 30 dana i to dokaže. U tom slučaju nadležno tijelo koje izdaje građevinsku dozvolu preuzima na sebe obvezu osigurati, odnosno pribaviti nedostajuće potvrde u određenom roku pozivanjem predstavnika nadležnih tijela ili pravnih osoba s javnim ovlastima da se očituju. Ako se pozvani predstavnik u propisanom roku ne očituje, smatra se da je javni interes zadovoljen te da je glavni projekt izrađen u skladu s posebnim uvjetima pa se građevinska dozvola može izdati. Pojednostavljenju izdavanja građevinske dozvole svakako će pridonijeti mogućnost da se građevinskom dozvolom za gradnju građevine istodobno dopusti i uklanjanje građevine, ako je to potrebno, radi gradnje nove građevine.

Predloženi zakon, kao i postojeći, određuje tko se smatra strankom u postupku izdavanja građevinske dozvole uz određene novine, pa je sada stranka u postupku i jedinica lokalne samouprave na čijem se području izdaje građevinska dozvola, bez obzira na to utječe li se namjeravanom gradnjom direktno na njezinu imovinu (neposredni susjed). U takvo rješenje izrazili smo sumnju, glede racionalizacije i ubrzanja postupka izdavanja građevinske dozvole, već prilikom rasprave o Prijedlogu zakon o gradnji (opširnije vidjeti u Informator broj 5167 od 13. 9. 2003.). Međutim, zasigurno će pridonijeti ubrzavanju postupka rješenje prema kojem u slučaju adaptacije uporabljive građevine kao i izmjene i dopune građevinske dozvole kojima se ne odstupa od određenih lokacijskih uvjeta stranka isključivo investitor, odnosno vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola. Predmetno rješenje posljedica je dosadašnje upravno-sudske prakse, jer se radi o zahvatima kojima se utječe samo na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu, a koji nemaju nikakvog izravnog utjecaja na prava vlasnika ili nositelja drugih stvarnih prava na nekretninama koje neposredno graniče s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola kao i na prava jedinice lokalne samouprave. Šteta je što ovo rješenje nije primijenjeno i u slučaju rekonstrukcije ako se istom ne mijenja vanj-skijzgled građevine.

Što se pak tiče pozivanja stranaka, predloženi zakon je uz neke manje izmjene ostao na tragu postojećeg rješenja. Naime, u odnosu na Prijedlog zakona o gradnji ipak se odustalo od isključivog pozivanja stranaka u svim slučajevima javnim pozivom. Tako se sada stranke pozivaju javnim pozivom u slučaju ako se građevinska dozvola izdaje za građevinu koja neposredno graniči s više od šest nekretnina. Dostava javnog poziva stranci smatra se izvršenom danom objave poziva u javnom tisku i/ili drugim sredstvima javnog priopćavanja te na oglasnoj ploči tijela graditeljstva. Osoba koje se odazove javnom pozivu dužna je dokazati da ima svojstvo stranke, a ako to ne dokaže, uskratit će joj se mogućnost uvida u glavni projekt o čemu će se donijeti zaključak. Predloženim zakonom nije izričito uređeno da li osoba (stranka) protiv takvog zaključka ima pravo žalbe. Međutim imajući u vidu odredbe Zakona o upravnom postupku cijeni se da u slučaju donošenja rečenog zaključka kojim joj se ne priznaje položaj stranke u postupku, ta osoba ima pravo izjaviti žalbu.

U odnosu na postojeći Zakon izmijenjena je definicija građevinske dozvole pa se sada njome utvrđuje da su glavnim projektom na propisani način provedeni dokazi o ispunjavanju bitnih zahtjeva za građevinu, da je glavni projekt izrađen u skladu s drugim uvjetima propisanim ovim zakonom, lokacijskim uvjetima i drugim uvjetima propisanim posebnim zakonima, da su ti uvjeti ispunjeni, te da su uz zahtjev priloženi svi dokumenti koje je potrebno zahtjevu priložiti. Ovakva definicija čini nam se poprilično kompliciranom, iako je nešto poboljšana u odnosu na Prijedlog zakona, ali i nadalje ostaju dvojbe izražene u već spomenutom članku objavljenom u Informatoru broj 5167 od 13. 9. 2003., osobito kad se radi o izdavanju građevinske dozvole za obiteljsku kuću. Naime, uopće nije jasno zbog čega tolike provjere raditi kad je u pitanju obiteljska kuća, te čemu služi odgovornost projektanta i ostalih sudionika u postupku projektiranja. Također je uvedena obveza tijelu nadležnom za izdavanje građevinske dozvole da prije izdavanja dozvole, a u svrhu utvrđivanja činjenica navedenih u definiciji građevinske dozvole, provede očevid na građevnoj čestici.

Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu u roku 30 dana od dana primitka urednog zahtjeva, naravno ako su ispunjeni svi uvjeti propisani ovim Zakonom. Iznimno kad se radi o građevinama za koje građevinsku dozvolu izdaje Ministarstvo, taj rok iznosi 60 dana. Novina je da će se građevinska dozvola izdati za građenje građevina koje prema posebnom propisu (Uredba o određivanju građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku (Nar. nov., br. 6/00 i 68/03 - donesena na temelju Zakona o prostornom uređenju) predstavlja zahvat u prostoru od važnosti za Republiku Hrvatsku za čije je građenje zakonom ili odlukom Vlade utvrđeno da je od interesa za Republiku Hrvatsku izdati, uz zahtjev investitor nije priložio dokaz da ima pravo graditi na svim dijelovima građevne čestice. U tom slučaju investitor može pristupiti građenju samo na onim dijelovima građevne čestice za koje je priložio dokaz da ima pravo graditi, odnosno da je riješio imovinsko-pravne odnose. Na taj način omogućeno je promptno izdavanje građevinske dozvole što je osobito važno kod građevina koje se protežu na velikim prostranstvima, a investitoru se omogućuje da paralelno s izdavanjem građevinske dozvole može rješavati imovinsko-pravne odnose na određenim nekretninama.

Međutim, valja ipak reći imajući na umu naprijed navedenu definiciju građevinske dozvole da postoji bojazan može li se ista stvarno izdati u zakonom propisanim rokovima.

Za razliku od postojećeg Zakon, predloženim se zakonom uređuje i pitanje dostave građevinske dozvole.

Građevinska se dozvola strankama, koje nemaju svojstvo investitora, dostavlja bez glavnog projekta. Strankama koje su pozvane javnim pozivom radi izjašnjenja i uvida u glavni projekt, a nisu se odazvale, građevinska dozvola dostavlja se izlaganjem na oglasnoj ploči tijela graditeljstva koje je izdalo građevinsku dozvolu. Za te stranke prvi dan roka za izjavlji-vanje žalbe počinje teći prvog sljedećeg dana nakon dana objave dozvole. Stranka koja se nije odazvala javnom pozivu, ne može tražiti obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole, niti povrat u prijašnje stanje.

Građevinska dozvola prestaje važiti ako se s radovima na građevini za koju je izdana građevinska dozvola ne započne u roku dvije godine od dana njezine pravomoćnosti. Rok važenja može se na zahtjev investitora jednom produžiti za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s predloženim zakonom i drugi uvjeti u skladu s kojima je izdana građevinska dozvola.

Zakon uređuje i građenje do određenog stupnja dovršenosti.

To pitanje rješava postojeći Zakon. Međutim, kako je u praksi dolazilo do dvojbi je li potrebno ishoditi posebnu građevinsku dozvolu samo u slučaju privođenja poslovnog prostora konačnoj namjeni ili je ista potrebna kad se radi o stambenom dijelu građevine (za svaku stambenu jedinicu posebno), sada je to pitanje uređeno detaljnije i povoljnije za investitore. Tako se ubuduće može izdati građevinska dozvola bez projekata kojima se daje tehničko rješenje završnih obrada, pregradnih nenosivih zidova i slično, a što ne utječe na bitne zahtjeve za građevinu kad se radi o gradnji stambene, stambeno-poslovne i poslovne građevine. Ishođenje nove posebne građevinske dozvole nije potrebno za završetak radova ako se ne utječe na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu. Ako se pak tim radovima utječe na bitne zahtjeve za građevinu, tada nije potrebno ishoditi posebnu građevinsku dozvolu, već se ti radovi mogu završiti samo na temelju posebnog glavnog projekta i uz potvrdu nadležnog tijela. Takvo rješenje rezultat je prilagodbe tržištu gdje je sve više prisutna želja kupaca-vlas-nika građevina ili njezinih dijelova (stambenih jedinica ili poslovnih prostora) da unutarnje uređenje građevine dovrše u skladu sa svojim željama i potrebama.

Značajne novine učinjene su i kod izmjene i dopune građevinske dozvole.

Izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole investitor je dužan zatražiti ako tijekom građenja na građevini namjerava učiniti takve izmjene kojima mijenja usklađenost građevine, odnosno projekta s utvrđenim lokacijskim uvjetima. U slučaju da se izmjenama utječe na ispunjavanje bilo kojeg bitnog zahtjeva za građevinu, ali se ne mijenja usklađenost s utvrđenim lokacijskim uvjetima, investitor može to učiniti samo na temelju izmjene i/ili dopune glavnog projekta koji je potvrđen od nadležnog tijela koje je izdalo građevinsku dozvolu, bez ishođenja izmjene i/ili dopune građevinske dozvole.

Izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole investitor je dužan ishoditi najkasnije do izdavanja uporabne dozvole.