Obveza sastavljanja konačnog obračuna poreza na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV) propisana je u članku 18. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95 – 94/09 - u nastavku teksta: Zakon o PDV-u) i u člancima 121.-127. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09 i 89/11 - u nastavku teksta: Pravilnik o PDV-u). Tijekom godine u obračunskim razdobljima porezni obveznik utvrđuje i plaća PDV na ukupno ostvarene stvarne isporuke. To znači da plaćanje PDV-a u obračunskim razdobljima nije predujam, nego stvarna obveza, pri čemu bi u idealnim slučajevima konačna odnosno godišnja obveza PDV-a bila jednaka zbroju obveza iskazanih u mjesečnim ili tromjesečnim poreznim prijavama te konačno odnosno godišnje obračunavanje ne bi bilo niti potrebno. Međutim, u poslovanju poduzetnika postoje različiti razlozi zbog kojih dolazi do propuštanja nekih radnji, pogrešaka, netočne primjene propisa i slično, koje se otkrivaju nakon isteka kalendarske i obračunske godine, kad se provodi popis imovine i druge radnje u svrhu sastavljanja računovodstvenih izvješća. Pri tome se uočavaju i određeni propusti u svezi s obračunavanjem PDV-a, koji se ispravljaju podnošenjem konačnog obračuna za kalendarsku godinu.