1. UVOD
Odredbom članka 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (Nar. nov., br. 80/22) zakonodavac je uveo u kazneni postupak dostavu putem informacijskog sustava tako da se odluke (rješenja, presude i nalozi) ili dopisi dostavljaju odvjetnicima u sigurnosni elektronički poštanski pretinac te je propisao da će se smatrati da su odluke i dopisi dostavljeni istekom osam dana od dana kada su zaprimljeni u elektronički poštanski pretinac odvjetnika.

Članak 172.a glasi:

(1) Dostava putem informacijskog sustava obavlja se slanjem odluke ili dopisa u sigurni elektronički poštanski pretinac primatelja.

(2) Informacijski sustav istodobno sa slanjem odluke ili dopisa iz stavka 1. ovoga članka šalje primatelju na adresu elektroničke pošte i informativnu poruku u kojoj ga obavještava o dostavi. U poruci se primatelja upozorava na pravnu posljedicu iz stavka 3. ovoga članka.

(3) Kada se dostava obavlja putem informacijskog sustava, smatrat će se da su odluke ili dopisi dostavljani istekom osmog dana od dana kada su zaprimljeni u sigurnosni elektronički poštanski pretinac primatelja.

(4) Na način određen u ovom članku putem informacijskog sustava mogu se dostaviti i odluke i dopisi koji imaju izvornik u fizičkom obliku ako je elektronički (skenirani) prijepis koji je izrađen na temelju izvornika u fizičkom obliku ovjeren kvalificiranim elektroničkim pečatom suda.

(5) Dostava obavljena putem informacijskog sustava smatra se neposrednom dostavom.

Takvo zakonodavno rješenje je diskriminatorno jer je u suprotnosti s odredbama članka 14. st. 2., članka 29. st. 2. al. 3., članka 56. st. 3. te članka 3. i 5. Ustava Republike Hrvatske.

2. GODIŠNJI ODMOR
Godišnji odmor je socijalna kategorija te ulazi u grupu socijalnih prava.

Člankom 56. Ustava RH propisano je da svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor, i tih se prava ne može odreći.

Godišnji odmor je zakonom propisano razdoblje u kalendarskoj godini u kojem radnik može izbivati s rada s pravom na naknadu plaće radi obnove svojih radnih sposobnosti.

U više odluka, pa tako i u odluci U-I-283/1997 od 12. svibnja 1997. (Nar. nov., br. 69/98) Ustavni sud navodi da je pravo zakonodavca da u skladu s gospodarskim mogućnostima regulira gospodarska i socijalna prava koja nisu apsolutna, pri čemu zakonodavac ne smije dovesti u pitanje temeljna ustavna prava i načela jednakosti, socijalne pravde i vladavine prava.

Drugim riječima, zakon koji bi težio ograničavanju temeljnih prava, morao bi ispunjavati kriterije propisane člankom 14. i 16. Ustava, odnosno morao bi istaknuti zbog kojeg se Ustavom zaštićenog dobra iz članka 16. Ustava (slobode i prava drugih, pravni poredak, javni moral i zdravlje) ograničavaju socijalna prava pod uvjetima iz članka 14. Ustava (načelo jednakosti) i članka 16. st. 2. (načelo proporcionalnosti).

Državljani Republike Hrvatske su građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske unije.

U članku 31. Povelje o temeljnim pravima govori se o poštenim i pravičnim radnim uvjetima koji svakom radniku daju pravo na radne uvjete kojima se čuva njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.

Prema Zakonu o radu (Nar. nov., br. 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 – u nastavku teksta: ZOR), članku 77., radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu od najmanje četiri tjedna.

Pravo na godišnji odmor vrijedi kako za radnike koji su zaposleni kod poslodavca, tako i za one koji su samozaposleni, kao što su odvjetnici.

3. POSEBNOSTI ODVJETNIČKE SLUŽBE
Odvjetništvo je služba od posebnog značenja te je kao takva posebno apostrofirana člankom 27. Ustava RH, kao samostalna i neovisna služba koja osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom. To podrazumijeva i propisivanje zahtjevnijih uvjeta za ostvarenje prava na obavljanje te službe.

Državni nadzor djelovanja odvjetništva ostvaruje se zakonskim uređivanjem odvjetništva (primjerice, Zakonom o odvjetništvu) te nizom mjera koje, uz prikladno sudjelovanje profesionalnog elementa, osiguravaju da tijela državne vlasti nadziru zakonitost djelovanja i poslovanja odvjetnika.

Postupovna kontrola djelovanja odvjetnika od sudova i tijela državne vlasti općenito su prihvaćena jer ostvaruju legitiman cilj zaštite ustavnog i zakonskog prava na pošteno suđenje u razumnom roku, uz uvjet da istodobno ne postavljaju nerazumno otegotna ograničenja slobodnom obavljanju odvjetničke profesije – odluka Ustavnog suda U-I-722/2009 od 6. travnja 2011. (Nar. nov., br. 44/11) i Bilten Venecijanske komisije, izdanje 2011/1{CRO-2011-1-003}.

Odvjetništvo kao profesija ima posebnu ulogu u kaznenim postupcima jer se kao branitelji (branitelj po izboru, branitelj po službenoj dužnosti i branitelj na teret proračunskih sredstava) mogu pojaviti samo odvjetnici, a odvjetnika može zamijeniti samo odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom u postupku pred općinskim sudom za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina.

Pravo na branitelja implicira povjerenje u odnosima između branjenika i odvjetnika. Nema djelotvorne obrane ako branjenik ne vjeruje svom odvjetniku. Jedan je od osnovnih elemenata toga odnosa povjerenja – povjerljivost (tajnost) razmijenjenih informacija jer branjenik mora biti u mogućnosti povjeriti bilo koju informaciju branitelju i pritom biti siguran da ništa što je rekao branitelju neće postati poznato vlastima.

Opseg i značenje prava na branitelja Europski sud za ljudska prava utvrdio je u presudi Velikog vijeća Salduz protiv Turske od 27. studenoga 2008., zahtjev br. 36391/02.

Jednakost ljudi pred zakonom i zabrana diskriminacije precizirana je u članku 14. Ustava RH.

To je provedbena norma za primjenu najviših vrednota ustavnog poretka iz članka 3. u koje ulaze i … socijalna pravda te poštovanje prava čovjeka.

Stoga moderne demokratske i socijalne države unutar Europske unije imaju negativnu obvezu suzdržavanja od povrede temeljnih prava, ali i pozitivnu obvezu njihove zaštite i promicanja.

4. PRAVO NA GODIŠNJI ODMOR ODVJETNIKA U KONTEKSTU DOSTAVE ODLUKA I PISMENA U ELEKTRONIČKI PRETINAC
Uvodno citiranom odredbom zakonodavac uvodi pravnu posljedicu presumirane dostave odluke i pismena suda u kazneni postupak, a nastupit će u slučaju kada primatelj (odvjetnik) ne preuzme odluku ili dopis u roku od osam dana od kada su pristigli u njegov sigurnosni elektronički poštanski pretinac. Također, propisano je da se dostava obavljena putem informacijskog sustava smatra neposrednom dostavom, odnosno presumira se da su odluka ili dopis dostavljeni neposredno osobi kojoj su upućeni. Iz sadržaja citirane odredbe te obrazloženog prijedloga za njezino donošenje, razvidno je da je istom odredbom odvjetnicima – braniteljima, punomoćnicima oštećenika, stručnim pomagačima žrtve u kaznenom postupku zapravo ukinuto pravo na tjedni odmor te pravo na godišnji odmor zbog posljedica presumirane dostave.

Naime, zakonodavac nije predvidio razuman rok za preuzimanje pismena koja su dostavljena u elektronički pretinac odvjetnika te nije predvidio vrijeme za mirovanje rokova za dostavu presuda u elektronički pretinac branitelja za vrijeme mjeseca srpnja i kolovoza, kada većina sudaca, tužitelja, ali i svih zaposlenih ljudi u Republici Hrvatskoj koristi godišnji odmor i kada djeca imaju školske praznike.

Dakle, zakonodavac uopće nije predvidio mirovanje rokova za dostavu odluka i pismena u elektronički pretinac odvjetnika koji u bilo kojoj ulozi sudjeluju u kaznenom postupku.

Odvjetnici nisu „građani drugog reda“ jer samostalnim obavljanjem djelatnosti stječu prihod kojim pune državni proračun, plaćajući sve zakonom propisane poreze, prireze, fiskalne i parafiskalne namete.

Iz tog razloga obveza je zakonodavca da vodi računa o njihovu zdravlju, o njihovoj djeci i obiteljima jednako kao što vodi brigu o zdravlju, obiteljima i djeci svih drugih zaposlenika bili oni zaposlenici u javnom ili privatnom sektoru bili državni službenici ili pravosudni dužnosnici, čistači ili liječnici itd.

Za razliku od kaznenog postupka, u parničnom postupku u koji je također radi efikasnosti postupka uvedena e-komunikacija i obveza dostave pismena u elektronički pretinac odvjetnika, zakonodavac je odredbom članka 143.c Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 20/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP), dostavu regulirao na drukčiji način.

Tako je člankom 143.c. st. 5. ZPP-a propisano: „Smatrat će se da je dostava prema stavku 4. ovog članka obavljena istekom 15 dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurnosni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena.“.

Člankom 348. st. 5. ZPP-a, koji se odnosi na žalbu na presudu, propisano je: „Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovog članka ne teku od 1. do 15. kolovoza.“.

Nesporno je da se prema odredbama ZPP-a donose razne odluke koje imaju ogroman, a ponekad i odlučujući značaj za fizičke i pravne osobe, ali i društvo u cjelini jer se one mogu odnositi na obveze same Republike Hrvatske, kao i tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave te tijela s javnim ovlastima, a prema odredbama ZPP-a donose se i razne privremene mjere.

Iako se u prijedlogu izmjena Zakona o kaznenom postupku predlagatelj ne poziva na činjenicu specifičnosti kaznenog postupka koji je ponekad vezan uz okrivljenike koji su u istražnom zatvoru te činjenicu da je s aspekta zaštite prava na slobodu nužno propisivanje kratkih rokova za ulaganje pravnih lijekova, smatramo da je zakonodavac morao i mogao organizirati sustav e-komunikacije vezan uz dostavu pismena i rokove za žalbu na rješenja o pritvoru i istražnom zatvoru te žalbu na presudu tako da uravnoteži potrebu za efikasnošću postupka, pravo okrivljenika na dobru obranu i izabranog branitelja te pravo branitelja na tjedni i godišnji odmor.

Naime, postojeće zakonodavno rješenje takvo je da branitelji, punomoćnici oštećenika, stručni savjetnici žrtava uopće nikada ne mogu zatvoriti svoj e-pretinac zbog nastupa presumiranog primitka pismena, a koje može biti i presuda. Na taj način država ih je primorala da rade 365 dana u godini, a što zapravo predstavlja svojevrsni oblik ropskog odnosa.

Općepoznata je činjenica da kazneni postupci, pogotovo oni iz nadležnosti USKOK-a traju dugo i da je riječ o najsloženijim predmetima i najobimnijim predmetima koji dosegnu i desetke tisuća stranica – primjerice, samo presuda u predmetu kolokvijalno nazvanom Agram ima oko 550 stranica.

U takvoj situaciji, uz pretpostavku da je okrivljenik pristao da mu žalbu piše drugi odvjetnik dok je njegov branitelj na godišnjem odmoru, nemoguće je naći odvjetnika koji bi na to pristao zato što u roku za izjavljivanje žalbe ne bi mogao ni pročitati predmet, a kamoli napisati žalbu.

Upozoravamo na činjenicu da svaki okrivljenik ima pravo na izabranog branitelja u kojeg ima povjerenja, koji mu je bio na raspravama i koji poznaje njegov predmet, pa se ne može očekivati da će u situaciji kada je potrebno pisati žalbu ili neki drugi pravni lijek pristati da mu žalbu na presudu piše neki drugi odvjetnik.

5. UMJESTO ZAKLJUČKA
Kako se približavaju ljetni mjeseci, tijekom kojih su do sada gotovo svi odvjetnici koristili godišnji odmor, jer su u tim mjesecima godišnji odmor koristili i suci i državni odvjetnici, te činjenicu približavanja ljetnih školskih praznika te Ustavom i Konvencijom zaštićenih prava zaposlenika, obitelji i djece, tako smo smatrali nužnim upozoriti širu stručnu javnost na činjenicu da je opisanim zakonodavnim rješenjem odvjetnicima onemogućeno korištenje godišnjeg odmora te da su u odnosu na druge profesije diskriminirani.

Citirano zakonodavno rješenje nužno će dovesti do narušavanja fizičkog i mentalnog zdravlja odvjetnika te ugroziti njihov osobni i obiteljski život, a negativne posljedice svakako će osjetiti i njihova djeca i obitelj.