Autor u članku ukazuje na uočenu nepravilnu i nezakonitu praksu u zemljišnoknjižnim odjelima sudova, koju provode zemljišnoknjižni suci, sudski savjetnici i referenti, koja se odnosi na pisanje obrazloženja u zemljišnoknjižnim rješenjima kada to nije potrebno, a to su slučajevi kada se u cijelosti prihvaća prijedlog predlagatelja. Autor naglašava da se obrazloženja u zemljišnoknjižnim rješenjima pišu samo u slučajevima kada sud odbije prijedlog u cijelosti ili djelomično, jer takva rješenja moraju sadržavati razloge odbijanja.