U sudskoj praksi postoje brojni slučajevi u kojima su sudovi zauzimali stajališta je li boravak u pritvoru odnosno sada istražnom zatvoru, opravdan razlog za izvanredan otkaz, pa i autor ovim člankom daje prikaz brojne sudske prakse na tu temu te navodi i svoja razmišljanja. Smatra da radnik ima obvezu osobnog obavljanja preuzetog rada, kao svoju temeljnu obvezu iz radnog odnosa te da je dužan suzdržavati se od svih postupaka kojima može nanijeti štetu poslodavcu. Stoga okolnost da je radnik svjesno, voljno i htijući, riskirajući radni odnos, obavljao protuzakonite radnje za koje se osnovano sumnjiči, ukazuje na istodobno razvijenu svijest o neopravdanosti i nepostojanju razloga za izbivanje s radnog mjesta zbog boravka u zatvoru. Dodatno, znajući da kroz vrijeme boravka u zatvoru, isključivo radnikovom krivicom, poslodavac ne može računati na njega i njegov rad, autor smatra da postoje svi uvjeti za prestanak radnog odnosa izvanrednim otkazom, budući da njegov nastavak, niti uz puno uvažavanje interesa obiju ugovornih stranaka, nakon takvog spleta okolnosti, jednostavno više nije moguć.