Predmet ovog članka je zakonitost i dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog povrede zakonskih i ugovornih odredaba o zabrani natjecanja (utakmice) u slučaju u kojem su one ocijenjene kao osobito teške povrede radne obveze i, stoga, prema mišljenju poslodavca, opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Konkretno, riječ je o slučaju u kojem je radnik u trenutku sklapanja ugovora o radu imao tvrtku registriranu za poslove konkurentne poslovima poslodavca, o čemu nije obavijestio poslodavca, a radno mjesto uključivalo je obavljanje upravo tih poslova. Problematika zahtijeva analizu relevantnih odredaba Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) u odnosu na propisivanje izvanrednog otkaza ugovora o radu te samu zabranu utakmice, zatim obveza i odgovornosti radnika po osnovi ugovora o radu, kao i stajališta (poruke) sudske prakse o tome. Završno, autorica daje mišljenje o (ne)primjenjivosti postojećeg zakonskog uređenja zabrane natjecanja, u smislu njegova mogućeg ograničavajućeg učinka na slobodu poduzetništva i tržišnu utakmicu, čemu pridonosi i restriktivno tumačenje mjerodavnih odredaba Zakona o radu, koje nalazimo u sudskim odlukama.