1. UVOD
Dana 15. rujna 2021. godine stupio je na snagu Pravilnik o obrascima u ovršnom postupku, načinu elektroničke komunikacije između sudionika i načinu dodjele predmeta u rad javnom bilježniku¹. Pravilnik je donesen temeljem posljednjih izmjena i dopuna Ovršnog zakona² iz studenoga 2020. godine, kojima je propisano da se prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnosi nadležnom sudu na propisanom obrascu, a da se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi općinskom sudu na čijem području ovršenik ima prebivalište ili sjedište, putem informacijskog sustava, na propisanom obrascu elektroničkim putem u strojno čitljivom obliku, a samo iznimno kada ga ponosi fizička osoba može se, na propisanom obrascu u papirnatom obliku dostaviti poslovnoj jedinici Financijske agencije³, koja će ga elektroničkim putem u strojno čitljivom obliku proslijediti općinskom sudu na čijem području ovršenik ima prebivalište ili sjedište putem informacijskog sustava.

2. POPUNJAVANJE PRIJEDLOGA ZA OVRHU NA TEMELJU VJERODOSTOJNE ISPRAVE
Neovisno o tome na koji se način prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi nadležnom sudu, da li aplikativnim sustavom e-Ovrhe u elektroničkom obliku ili podnošenjem neposredno u papirnatom obliku u Finu, koristi se propisani obrazac prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je prilog 1. Pravilnika. Prije samog popunjavanja prijedloga potrebno je skrenuti pozornost na odredbu članka 39. Ovršnog zakona,⁴ kojom je propisano da prijedlog mora biti razumljiv i koje sve elemente prijedlog treba sadržavati.

2.1. PODACI O OVRHOVODITELJU I OVRŠENIKU
U prijedlogu se prvo navode podaci o ovrhovoditelju i ovršeniku. Ovrhovoditelj je osoba koja je radi ostvarenja svojeg potraživanja pokrenula ovršni postupak, a ovršenik je osoba protiv koje se to potraživanje ostvaruje. Ovrhovoditelj, odnosno ovršenik može biti pravna ili fizička osoba te osoba koja nema stranačku sposobnost, ali ima mogućnost sudjelovanja u postupku na temelju posebnog propisa ili dopuštenja suda, primjerice suvlasnici stambene zgrade za sredstva zajedničke pričuve.

Prilikom unosa podataka o ovrhovoditelju odnosno ovršeniku, potrebno je voditi računa o upisu imena i prezimena odnosno naziva i tvrtke. Navedeno znači da ako je riječ o fizičkoj osobi, bez obzira na to je li ona ovrhovoditelj ili ovršenik, upisuje se ime i prezime osobe. Pritom je vrlo važno spomenuti da ako osoba u imenu odnosno prezimenu ima znak „-„ (crticu), taj se znak mora obvezno i upisati, i obrnuto, ako takvog znaka nema (najčešće u slučaju dva prezimena), tada se nikako ne smije niti upisivati.

U slučaju da je riječ o fizičkoj osobi koja obavlja registriranu gospodarsku djelatnost ili se bavi slobodnim zanimanjem, dovoljno je upisati samo ime i prezime fizičke osobe jer upravo fizička osoba koja je nositelj djelatnosti ima stranačku sposobnost odnosno može biti stranka postupka. Ako se već želi navesti i naziv obrta odnosno djelatnosti koje fizička osoba obavlja, obvezno se prvo navodi ime i prezime fizičke osobe, a tek nakon toga može se navesti naziv obrta ili djelatnosti.

Ako je riječ o pravnoj osobi-trgovačkom društvu jer je tvrtka⁵ ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu, tvrtka (odnosno skraćena tvrtka) mora biti istovjetna tvrtki kako je upisana u sudskom registru, a ako je riječ o pravnoj osobi koja je upisan u neki drugi registar, primjerice registar udruga, registar političkih stranaka i slično, tada naziv treba odgovarati nazivu kako je upisan u odgovarajući registar.

To je vrlo važno za kasniju eventualnu provedbu ovrhe jer će pogrešno naznačeno ime i prezime odnosno naziv ili tvrtka rezultirati nemogućnošću provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

Daljnji nužni podatak koji je potrebno navesti jest osobni identifikacijski broj (OIB), koji je svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi dodijelilo Ministarstvo financija – Porezna uprava. Podatak o OIB-u treba biti upisan točno. Ovdje je važno istaknuti da ako se kao ovrhovoditelj javi strana pravna ili fizička osoba, neovisno o tome što ovrhovoditelj nije hrvatski građanin ili pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, obvezno mora biti upisan OIB koji je ovrhovoditelju izdalo Ministarstvo financija Porezna uprava. U suprotnom, bez tog podatka neće biti moguće donijeti rješenje o ovrsi niti će se moći provesti prisilna naplata.

U slučaju da je riječ o ovrhovoditelju odnosno ovršeniku koji nije pravna ili fizička osoba, tada se umjesto podatka o OIB-u upisuje račun specifične namjene.

Nadalje, na prijedlogu je potrebno popuniti i podatke o adresi prebivališta odnosno sjedištu ovrhovoditelja i ovršenika. Iako je riječ o obveznim podacima na prijedlogu, ti podaci nisu relevantni u utvrđivanju podobnosti za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima.

2.2. PODACI O ZAKONSKOM ZASTUPNIKU I PUNOMOĆNIKU
U prijedlogu je potrebno navesti i podatke, ime i prezime odnosno naziv, OIB te adresu prebivališta i sjedišta zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika ovrhovoditelja ili ovršenika. Naime, zakonski zastupnik je osoba koja zastupa stranku koja nema parničnu sposobnost, a određuje se zakonom ili aktom nadležnoga državnog tijela donesenim na temelju zakona. Prilikom unosa podatka o zakonskom zastupniku, na prijedlogu je svakako potrebno odabrati pravnu osnovu zakonskog zastupanja odnosno potrebno je odabrati je li riječ o zakonskom zastupniku roditelju za malodobno dijete, skrbniku, skrbniku za posebni slučaj, osobi ovlaštenoj za zastupanje pravne osobe, stečajnom upravitelju, likvidatoru. Punomoćnik je osoba koja poduzima radnje u postupku u ime i za račun osobe koja je punomoć izdala, u konkretnom slučaju u ime i za račun ovrhovoditelja odnosno ovršenika. Punomoćnik može biti odvjetnik, osoba koja je s njome u radnom odnosu (punomoćnik po zaposlenju), ako je potpuno poslovno sposobna te srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom te prokurist. Punomoć se može dati i temeljem ugovora o upravljanju zgradom.

2.3. PODACI O VJERODOSTOJNOJ ISPRAVI I TRAŽBINI
Nakon unosa podataka o ovrhovoditelju, ovršeniku i njihovim eventualnim zastupnicima, unose se podaci o vjerodostojnoj ispravi kao i o tražbini.

Odredbom članka 31. OZ-a propisano je da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Često se u praksi postavlja pitanje može li se izvod otvorenih stavki (u nastavku teksta: IOS) smatrati vjerodostojnom ispravom. U slučaju da IOS sadrži podatke na temelju kojih se može odrediti ovrha, odnosno ako sadrži podatke o vjerovniku i dužniku te predmetu, vrsti, opsegu i vremenu ispunjenja novčane obveze te datum dospijeća tražbine, tada se IOS može priložiti uz prijedlog za ovrhu kao vjerodostojna isprava.

Nakon odabira vrste vjerodostojne isprave, upisuje se podatak o oznaci i datumu isprave. Oznaka isprave je broj ili oznaka pojedine vjerodostojne isprave, primjerice broj računa, a datum je datum izdavanja isprave.

Novost u odnosu na dosadašnji prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave jest da osim što je uz prijedlog obvezno priložiti vjerodostojnu ispravu, sada je potrebno navesti i opis tražbine iz vjerodostojne isprave, a sve u cilju kako bi ovršenik znao na koju se tražbinu dostavljeni prijedlog za ovrhu odnosi. Pri opisu tražbine ukratko treba navesti pravni posao iz kojeg proizlazi tražbina, primjerice neplaćeni račun za telefonsku uslugu za svibanj 2021. godine i sl.

Nadalje, u prijedlogu je potrebno navesti podatke o tražbini, navodeći podatak o iznosu i valuti tražbine. Pod pojmom tražbine smatra se zahtjev vjerovnika prema dužniku za ispunjenje određene činidbe odnosno zahtjev na ispunjenje novčane tražbine, a čiji iznos i valuta trebaju biti određeni u prijedlogu. Također, ako se kao valuta naznači valuta različita od kune, svakako je potrebno navesti traži li se isplata u kunskoj protuvrijednosti u kojem slučaju je potrebno navesti i tečaj za obračun (primjerice, srednji tečaj Hrvatske narodne banke na dan plaćanja). Ako u prijedlogu nije označen tečaj, u slučaju provedbe prisilne naplate, preračunavanje strane valute u kune obavit će se po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a kako je uređeno odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima⁶.

2.4. KAMATE
Uz glavnicu, ovrhovoditelj treba naznačiti i obračunava li se na njegovu glavnicu kamata. Pri obračunu kamate potrebno je navesti traži li se zakonska ili ugovorna zatezna kamata.

U Republici Hrvatskoj pitanje zateznih kamata uređuju dva zakona, Zakon o obveznim odnosima⁷ te Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi⁸. Primjena pojedinog zakona u određivanju zatezne kamate u konkretnom obvezno pravnom odnosu ovisi prvenstveno o statusu subjekata (stranaka) u tom obvezno pravnom odnosu, ali također i o predmetu činidbe. ZOO razlikuje dvije stope zateznih kamata, višu stopu koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava te nižu stopu koja se primjenjuje na sve ostale odnose (svi oni odnosi koji nisu odnosi iz trgovačkih ugovora ni odnosi iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, odnosno oni odnosi koji nisu poslovne transakcije u smislu članka 3. točke 16. ZFPPN).

Kamate sukladno ZFPPN-u obračunavaju se na poslovne transakcije (transakcije između poduzetnika ili između poduzetnika i osobe javnog prava koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluga za novčanu naknadu koje su sklopljene 30. lipnja 2013. i kasnije, odnosno na poslovne transakcije sklopljene ranije u kojima su isporuka robe i/ili pružanje usluga nastupile nakon 30. lipnja 2013., a sklopljene su između poduzetnika ili između poduzetnika i osobe javnog prava (ali samo ako je osoba javnog prava dužnik novčane obveze).

Zakonske zatezne kamate temeljem ZOO-a mogu se obračunavati od 1. siječnja 2008., a ako se obračun kamata traži temeljem ZFPPN-a, najraniji datum početka obračuna kamata je od 30. lipnja 2013. godine nadalje. U razdoblju prije početka primjene ZOO-a, kod obračuna zakonske zatezne kamate, visina zakonske zatezne kamate bila je, do 22. listopada 1993. godine uređena Zakonom o visini stope zatezne kamate, a zatim i uredbama o visini zakonske zatezne kamate. Nakon 22. listopada 1993. godine, a do 1. siječnja 2008. godine primjenjuju se uredbe o visini stope zatezne kamate, kojima je određena visina stopa zatezne kamate za određeno razdoblje.

Od 1. siječnja 2008. godine visina (zakonske) zatezne kamate propisana je člankom 29. stavak 2. ZOO-a, s tim da zakonska zatezna kamata više nije određena kao jedinstvena stopa, već visina kamatne stope ovisi o tome obračunavaju li se kamate na dug koji se temelji na odnosima iz trgovačkih ugovora, odnosno dug u odnosima između trgovca i osobe javnog prava ili na ostale odnose. Od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine osnovica za izračun visine zakonske kamatne stope prema ZOO-u bila je eskontna stopa Hrvatske narodne banke, a od 1.8.2015. godine osnovica za obračun kamate je prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu.

Ovisno o vrsti poslovnog odnosa, ta osnovica uvećava se za određen broj poena te tako uvećana predstavlja stopu kamatne stope koja se primjenjuje u određenom razdoblju.

Kamatna stopa prema ZFPPN-u određuje se prema članku 12.a. ZFPPN-a, kojim je određeno da se stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze jednaka referentnoj stopi (definirana člankom 3. točka 20. ZFPPN-a) uvećanoj za osam postotnih poena.

Zakonske zatezne kamate prema ZOO-u i ZFPPN-u utvrđuju se za polugodišnje razdoblje.

Nadalje, odredbama ZOO-a propisana su ograničenja u visini ugovorne kamatne stope, a ovisno o tome tko su osobe koje sklapaju ugovor na koji se kamate odnose.

Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, uvećane za polovinu te stope.

Ako je ugovorena kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava, ona ne može biti viša od stope zateznih zakonskih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za tri četvrtine te stope.

S obzirom na navedeno, ako se traži zakonska zatezna kamata potrebno je odabrati i vrstu kamate, i to kamatna stopa prema članku 29. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava, kamatna stopa prema članku 29. ZOO-a za ostale odnose, kamatna stopa prema članku 12.a ZFPPN-a za odnose između poduzetnika i poduzetnika i osoba javnog prava, kamatna stopa prema propisima prije 1. siječnja 2008. godine te kamatna stopa prema članku 29. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava, kamatna stopa prema propisima prije 1. siječnja 2008. te kamatna stopa prema članku 29. ZOO-a za ostale osobe.

Ako se traži ugovorna zatezna kamata, tada se kao ugovorna kamatna stopa upisuje kamatna stopa koja je ugovorena između stranaka, a koja se primjenjuje za obračun kamate na glavnicu.

Nadalje, potrebno je upisati početak tijeka kamate. Kamata počinje teći kada dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze te kamata počinje teći od prvog sljedećeg dana od dospjelosti glavnice na isplatu. Ovdje je važno napomenuti, kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi je li i kad je tražbina dospjela, ovrha će se odrediti ako ovrhovoditelj u prijedlogu navede datum dospjelosti tražbine te ako je naznačio dan njezine dospjelosti. Dospijeće nastupa u trenutku nastanka vjerovnikova zahtjeva i dužnikove dužnosti ispunjenja tražbine odnosno kada istekne rok za dobrovoljno ispunjenje obveze. Dospjelost je u naravi osnovna pretpostavka za ovršnost.

U prijedlog se može unijeti i informativni iznos kamate na dan podnošenja prijedloga. Informativni iznos kamate na dan podnošenja prijedloga za ovrhu (iznos i valuta) iznos je koji upisuje ovrhovoditelj te koji omogućuje ovršeniku da utvrdi visinu duga s osnove kamate na dan podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koji često ovršenik prilikom dobrovoljnog plaćanja duga iz neznanja propusti uplatiti.

2.5. NAČIN ISPLATE, SREDSTVO I PREDMET OVRHE
Da bi se izvršila isplata duga, potrebno je da ovrhovoditelj naznači način isplate.

Nakon unosa svih gore navedenih podataka potrebno je unijeti i podatke za isplatu te navesti traži li se isplata u domaću ili stranu banku. Pri isplati u domaću banku potrebno je navesti podatke za isplatu, i to: broj računa, poziv na broj i model.

Ako se traži isplata u stranu banku, potrebno je unijeti sljedeće podatke za isplatu: država, naziv banke, SWIFT banke, naziv primatelja, ulica i kućni broj primatelja, broj računa. Pri isplati u stranu banku uz prijedlog je potrebno priložiti potvrdu banke da račun na koji se traži isplata pripada upravo ovrhovoditelju.

Naime, kada je riječ o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim se traži ovrha na novčanoj tražbini po računu, prijenos novčanih sredstava može se zahtijevati isključivo u korist računa koji pripada ovrhovoditelju, a samo iznimno u korist računa zakonskog zastupnika fizičke osobe koja je ovrhovoditelj iz osnove za plaćanje te u korist računa odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik za iznos troškova postupka iz osnove za plaćanje.

Nadalje, da bi se znalo kako ovrhu provesti, potrebno je navesti sredstvo i predmet ovrhe. Prema OZ-u, sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se prema zakonu tražbina prisilno ostvaruje, kao npr. zapljena, procjena, prodaja pokretnina, zabilježba ovrhe na nekretnini u zemljišnim knjigama, prodaja nekretnine, namirenje iz vrijednosti dobivene prodajom nekretnine, pljenidba i prijenos novčane tražbine, itd. U predmet ovrhe ubrajaju se stvari i prava na kojima se prema zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine, a to su, primjerice, nekretnine, pokretnine, novčana tražbina, patent, itd.

2.6. TROŠKOVI POSTUPKA
I na kraju, a sukladno OZ-u, ako ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu zahtijeva određivanje ovrhe za troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov ukupan obračun.

Naime, troškovi ovršnog postupka su izdaci stranaka, suda i drugih sudionika u ovršnom postupku, učinjeni u ovršnom postupku ili u vezi s njim.

Ovršni zakon sadrži relativno mali broj odredbi koje uređuju pitanje troškova postupka. Tako samo jedan članak⁹ govori isključivo o naknadi troškova ovršnog postupka, i to o prethodnom snošenju troškova postupka, posljedicama nepostupanja stranaka u vezi s prethodnim plaćanjem troškova postupka te odgovarajuću primjenu tih odredbi u postupcima osiguranja.