1. DINAMIČNO RAZDOBLJE OD 2015. DO DANAS
Predstojeće izmjene Statuta Suda Europske unije dobra su prilika za isticanje nekih važnijih izmjena ustrojstva i postupovnih pravila Suda EU-a. Kao što je već poznato, Sud EU-a¹ sa sjedištem u Luxembourgu 2016. doživio je velike promjene glede svojeg unutarnjeg ustrojstva udvostručavanjem broja sudaca Općeg suda i ukidanjem Službeničkog suda kao posebne sudske instance Suda EU-a². Prethodno je 2015. dovršeno povećanje broja nezavisnih odvjetnika Suda s osam na jedanaest³.

U EU-u s 27 država članica nakon BREXIT-a⁴, Opći sud EU-a ima 54 suca, tj. po dva suca iz svake države članice, a Sud 27 sudaca odnosno po jednog iz svake države članice⁵. Naime, mandat engleskih sudaca na Općem sudu i Sudu prestao je 1. veljače 2020. te njihovo mjesto više nije popunjeno.

Nasuprot tomu, iako zbog BREXIT-a nije došlo do smanjenja broja nezavisnih odvjetnika s jedanaest na deset, mandat engleskoj nezavisnoj odvjetnici Eleanour Sharpston formalnopravno prestao je istog dana zbog činjenice da je bila imenovana na nekadašnje stalno mjesto UK-a⁶, ali je na njemu ostala do stupanja na dužnost grčkog nezavisnog odvjetnika Athanasiosa Rantosa 10. rujna 2020. Izlaskom UK-a iz Unije to je pak mjesto dodijeljeno u sustav rotacije po državama članicama⁷ koje nemaju stalno mjesto nezavisnog odvjetnika⁸, što sada obuhvaća šest mjesta.

Sustav rotacije ukratko znači da svaka država članica koja sudjeluje u tom sustavu ima pravo predložiti nezavisnog odvjetnika na jedan mandat od šest godina. Po isteku tog mandata na red dolaze druge države članice prema navedenom abecednom redu. Ista država članica ponovno može predložiti kandidata za nezavisnog odvjetnika tek kada ponovno dođe na red.

Primjerice, nakon isteka mandata hrvatskoj nezavisnoj odvjetnici Tamari Ćapeti u listopadu 2027., Hrvatska je ponovno tek dvadeseta po redu. Međutim, teško je točno odrediti kada će se to doista dogoditi, s jedne strane, jer se mogu dogoditi različite nepredvidive okolnosti (npr. proširenje Unije na nove članice i sl.) i, s druge strane, zato što se polovica nezavisnih odvjetnika zamjenjuje svake tri godine⁹, tj. mandat od šest godina tako im je usklađen da svakoj skupini istječe u odmaku od tri godine (slično principu staggered board u pravu društava).

Tako će tri nova nezavisna odvjetnika iz Litve, Luksemburga i Mađarske doći na red već u listopadu 2024., a nezavisni odvjetnici iz Malte, Nizozemske i Austrije tek u listopadu 2027. Prema dinamici sadašnjih pravila, bez nekih izvanrednih događaja, to bi okvirno značilo da bi hrvatski nezavisni odvjetnik ponovno došao na red 2042. Utješno je da u rotaciji sada sudjeluje šest mjesta za razliku od nekadašnjih triju mjesta do povećanja broja nezavisnih odvjetnika 2015. pa se nezavisni odvjetnici zamjenjuju nešto brže.

Nasuprot tomu, nezavisnim odvjetnicima imenovanim na stalna mjesta mandat od šest godina može se obnoviti i nekoliko puta.

2. MEHANIZAM PRETHODNOG DOPUŠTANJA ŽALBE
Nadalje, 1. svibnja 2019. stupile su na snagu izmjene Statuta Suda EU-a i Poslovnika Suda kojima je ograničena mogućnost žalbe protiv presuda Općeg suda u slučaju odluka nekih agencija u kojima se već odlučivalo u dva stupnja (žalbena vijeća): EUIPO¹⁰, CPVO¹¹, ECHA¹² i EASA¹³, odnosno uveden je mehanizam prethodnog dopuštanja žalbe, sličan mehanizmu dopuštanja revizije iz hrvatskog Zakona o parničnom postupku¹⁴ uvedenog novelom iz 2019. Međutim, prilikom uvođenja tog mehanizma propušteno je uključiti i druga tijela i agencije Unije u kojima se o nekoj pravnoj stvari odlučuje u dva stupnja (primjerice ACER¹⁵, EBA¹⁶, ERA¹⁷, ESMA¹⁸ i dr.).

U skladu s novim uređenjem, žalba je u tim predmetima dopuštena samo u slučajevima u kojima otvara važno pitanje za jedinstvo, dosljednost ili razvoj prava Unije. Otada žalitelji moraju uz žalbu podnijeti i poseban zahtjev za dopuštenje žalbe jasno argumentirajući zašto smatraju da je pitanje važno za jedan od navedenih razloga¹⁹.

Nakon mnogo odbijajućih rješenja, Sud (vijeće za dopuštanje žalbi²⁰) tek je 10. prosinca 2021. donio prvo rješenje o dopuštenju žalbe u predmetu The KaiKai Company Jaeger Wichman/EUIPO²¹, u kojem se EUIPO žalio protiv presude Općeg suda EU-a u kojoj je ovaj na prijave dizajna Zajednice primijenio rok međunarodnog prava prvenstva od 12 mjeseci (za prijave patenata), umjesto roka od 6 mjeseci (za uporabne modele)²². Do danas dopušteno je još samo šest žalbi od ukupno 216 predmeta, što znači da je uspješnost zahtjeva samo 3,24 %²³.

3. OSTALI PRAKTIČNI ASPEKTI VEZANI UZ POSTUPKE PRED SUDOM I OPĆIM SUDOM
Nakon što je od 1. srpnja 2018. zbog zaštite osobnih podataka Sud počeo anonimizirati predmete iz članka 267. UFEU-a²⁴ u kojima sudjeluju samo fizičke osobe ili u kojima sudjeluju fizičke i pravne osobe čiji naziv nema razlikovnu vrijednost (primjerice, organizacijske jedinice porezne uprave država članica ili tijela koje odlučuje o zahtjevima za međunarodnu zaštitu koje su često stranke u postupcima pred Sudom) tako da im se dodjeljuju inicijali, odlučeno je da će se od 1. siječnja 2023. takvim predmetima dodjeljivati fiktivni naziv uz pomoć automatskog informatičkog generatora kako bi se lakše zapamtili i citirali u sudskoj praksi i drugim kontekstima²⁵.

Važno je naglasiti da ti fiktivni nazivi ne odgovaraju stvarnom imenu nijedne od stranaka postupka pa čak ni postojećim imenima. Oni će se navoditi u zaglavlju presude kao i na njezinoj prvoj stranici, nakon broja predmeta. Generator fiktivnih imena funkcionira tako da riječi dijeli u slogove koji se potom nasumično spajaju kako bi se stvorile fiktivne riječi²⁶.

Nadalje, od 1. prosinca 2018., informatička aplikacija e-Curia²⁷ postala je isključivi način razmjene postupovnih dokumenata između zastupnika stranaka i Općeg suda²⁸. Usto, taj je sud 1. travnja 2023. objavio novu konsolidiranu (pročišćenu) verziju Praktičnih pravila za provedbu Poslovnika Općeg suda²⁹. Isto tako, novi Poslovnik Općeg suda iz 2015. u šest je navrata mijenjan, posljednji put 30. studenoga 2022. te je 1. travnja 2023. objavljena konsolidirana verzija³⁰.

Nasuprot tomu, u okviru prethodnog postupka iz članka 267. UFEU-a komunikacija sa Sudom putem aplikacije e-Curia omogućena je sudovima država članica i osobama koje nisu agenti ili odvjetnici, ali na temelju nacionalnog prava smiju zastupati stranku pred sudovima svoje države³¹. Međutim, pred Sudom ona i dalje nije obvezna³².

Poslovnik Suda iz 2012. mijenjao se četiri puta, posljednji put 26. studenoga 2019., nedugo nakon izmjene glede uvođenja mehanizma dopuštanja žalbi, te je konsolidirana verzija objavljena 1. siječnja 2020.³³ Sud je usto 8. studenoga 2019. ažurirao Preporuke namijenjene nacionalnim sudovima koje se odnose na pokretanje prethodnog postupka³⁴, a 14. veljače 2020. također i Praktične upute za stranke koje se odnose na predmete pred Sudom³⁵.

4. IZMJENE STATUTA SUDA EU-A USVOJENE 19. OŽUJKA 2024.
Sud je 30. studenoga 2022. na temelju članka 281. drugog stavka UFEU-a³⁶ predložio³⁷ izmjenu Statuta Suda EU-a (koji inače čini Protokol br. 3 UFEU-u) radi prijenosa dijela svoje nadležnosti u području tzv. prethodnog postupka iz članka 267. UFEU-a na Opći sud, u skladu s člankom 256. stavkom 3. UFEU-a³⁸.

Predsjedništvo Vijeća i predstavnici Europskog parlamenta 7. prosinca 2023. postigli su privremeni dogovor o reformi Statuta Suda Europske unije³⁹. Europski parlament usvojio je 27. veljače 2024. svoje stajalište u prvom čitanju⁴⁰ te je odlukom Vijeća od 19. ožujka 2024. o prihvaćanju stajališta Europskog parlamenta⁴¹, uzimajući u obzir mišljenje Europske komisije od 14. ožujka 2023.⁴², usvojena uredba o izmjeni Statuta⁴³. Uredbu su 11. travnja 2024. potpisali predsjednica Europskog parlamenta i predsjednik Vijeća te bi ovih dana trebala biti objavljena u Službenom listu Europske unije⁴⁴. Predviđeno je da će stupiti na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon datuma te objave.

Posebna područja u kojima se nadležnost prenosi na Opći sud obuhvaćaju: (1) PDV, (2) trošarine, (3) carine, (4) razvrstavanje robe u carinsku tarifu na temelju kombinirane nomenklature, (5) odšteta i pomoć putnicima u slučaju kašnjenja ili otkazivanja usluga prijevoza ili uskraćenog ukrcaja i (6) sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (članak 50.b prvi stavak izmijenjenog Statuta).

Mogućnost povjeravanja postupanja Općem sudu Europske unije povodom nekih od tih zahtjeva formalno postoji već više od dvadeset godina. Naime, na međuvladinoj konferenciji, na kojoj je 26. veljače 2001. potpisan Ugovor iz Nice, izmijenjen je članak 225. UEZ-a kako bi se omogućio prijenos nadležnosti glede prethodnih postupaka u posebnim područjima, međutim ta mogućnost do posljednje izmjene Statuta nije bila upotrijebljena.Kao razloge za ovu sustavno vrlo značajnu izmjenu nadležnosti sudskih instancija Suda EU-a, Sud je u svojem prijedlogu istaknuo, među ostalim, kontinuirani rast broja zahtjeva za prethodnu odluku i posljedično produljenje trajanja postupaka dok bi Opći sud sa svojih 54 suca nakon proteka više godina od velike reforme 2016. spremno mogao preuzeti dio radnog opterećenja takvim predmetima.

Pri odabiru „posebnih područja“ u kojima bi trebalo doći do prijenosa nadležnosti Sud se, među ostalim, vodio time da treba biti riječ o predmetima u kojima se rijetko javljaju važna načelna pitanja i u kojima postoji dobro utemeljena sudska praksa Suda. Zato je primjerice izričito propisano da Sud zadržava nadležnost za provođenje postupka i odlučivanje o zahtjevima iz kojih proizlaze neovisna pitanja tumačenja primarnog prava, međunarodnog javnog prava, općih načela prava Unije ili Povelje Europske unije o temeljnim pravima (članak 50.b drugi stavak izmijenjenog Statuta). Da bi se izbjegle sporne situacije sukoba nadležnosti, svi zahtjevi upućeni na temelju članka 267. UFEU-a i dalje će se podnositi Sudu, koji će zatim odlučiti o upućivanju predmeta Općem sudu (članak 50.b treći stavak izmijenjenog Statuta). Pritom valja naglasiti da u tom slučaju neće biti riječ o pukoj svrhovitoj delegaciji takvih predmeta, nego o primjeni izričitog materijalnopravnog pravila o razgraničenju nadležnosti Suda i Općeg suda glede navedenih posebnih područja. Ako bi pak neki zahtjev sadržavao pitanja obuhvaćena jednim od posebnih područja određenih Statutom i drugim područjima, predviđeno je da će o njemu odlučivati Sud. U svakom slučaju, o eventualnom negativnom sukobu nadležnosti između Općeg suda i Suda odlučuje Sud i nakon odluke Suda Opći sud više se ne smije oglasiti nenadležnim (članak 54. drugi stavak izmijenjenog Statuta).

Isto tako, na temelju UFEU-a (i bez izmjene Statuta Suda EU-a), Opći sud može predmet uputiti na odlučivanje Sudu ako zaključi da je u njemu „potrebno donijeti odluku od načelnog značenja, koja bi mogla utjecati na jedinstvo ili dosljednost prava Unije”. Isto tako, Sud može iznimno ispitati odluku Općeg suda „kada postoji ozbiljna opasnost ugrožavanja jedinstva ili dosljednosti prava Unije”⁴⁵.

Zanimljivo je da će u postupcima povodom zahtjeva za prethodnu odluku suci Općeg suda između sebe izabrati članove koji će obavljati dužnosti nezavisnog odvjetnika kako bi se osigurala slična jamstva koja Sud pruža u tim postupcima (članak 49.a izmijenjenog Statuta). Usto, radi očuvanja dosljednosti odlučivanja Općeg suda o prethodnim pitanjima i radi dobrog sudovanja predviđena je mogućnost suđenja u novom sastavu, tj. „vijeću Općeg suda srednje veličine“, koje će imati između pet i petnaest sudaca (članak 50. četvrti stavak Statuta). U tom pogledu, predviđeno je države članice ili institucije Unije mogu zahtijevati da se neki predmet vodi upravo pred takvim proširenim vijećem.

Nadalje, člankom 58.a izmijenjenog Statuta proširuje se mehanizam dopuštanja žalbe na sve institucije, agencije, urede i tijela EU-a s neovisnim žalbenim vijećem, što je zapravo propušteno prilikom izmjene Statuta i Poslovnika Suda 2019., kao i na odluke Općeg suda o izvršenju ugovora koji sadržava arbitražnu klauzulu u smislu članka 272. UFEU-a (primjerice ugovori o javnoj nabavi sklopljeni između Unije i odabranih gospodarskih subjekata).

Na kraju, transparentnost prethodnih postupaka iz članka 267. UFEU-a povećat će se tako da će se pisani podnesci ili očitovanja stranaka objaviti nakon presude, osim ako se ta stranka usprotivi takvoj objavi (članak 23. treći stavak izmijenjenog Statuta).

S tim u vezi, valja naglasiti da Sud na svojim stranicama već uobičajeno objavljuje svaki novi zahtjev nacionalnih sudova za prethodnu odluku ili njegov sažetak. Uz odluke Suda, u nekim predmetima moguće je putem tražilice Curia dobiti i odluke nacionalnih sudova donesene nakon što su primili odluku Suda o tumačenju ili valjanosti odredbe prava Unije.

To je samo nastavak trenda koji je Sud započeo krajem 2019., kada je na svojoj internetskoj stranici omogućio slobodan uvid u dokumente Pravosudne mreže EU-a, uključujući odluke nacionalnih sudova koje su ustavni i vrhovni sudovi država članica odabrali zbog svoje važnosti za pravo Unije; bilješke; studije; tematske prikaze sudske prakse o pravu Unije ili alate za pravni dokumentacijski pregled⁴⁶.

Isto tako, od 26. travnja 2022. Sud je omogućio praćenje izravnog internetskog prijenosa objava presuda velikog vijeća kao i odgođenog internetskog prijenosa rasprava u predmetima velikog vijeća Suda⁴⁷.

Sve je to skupa odličan izvor podataka za istraživanje i praćenje razvoja prava Unije koji besplatno stoji na raspolaganju građanima, medijima, stručnoj javnosti i znanstvenicima. Tu svakako valja pohvaliti aktivnosti Uprave za komunikacije, sa svojim Odjelom za medije i informiranje i Odjelom za publikacije i elektroničke medije. Naime, osim redovitih priopćenja za medije⁴⁸, te službe vode račune Suda EU-a na društvenim mrežama: mastodon, X (twitter) i LinkedIn te poseban kanal Suda EU-a na YouTubeu, čime se uz edukativne svrhe postiže i vrlo brzo širenje informacija o novim odlukama Općeg suda i Suda, koje zainteresirani mogu odmah upotrijebiti u postupcima koje vode pred nacionalnim sudovima.