24.01.2020.

Izmjene i dopune Zakona o sudovima za mladež

Od 1. siječnja 2020. na snazi je izmijenjen i dopunjen Zakon o sudovima za mladež[*]. U članku autorica Lana Petö Kujundžić prikazuje najvažnije izmjene nastale radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, usklađivanja s kaznenim zakonodavstvom i Zakonom o sudovima[**] te otklanjanja nedostataka i dvojbi koje proizlaze iz zakonskog teksta, a koje su uočene primjenom u praksi.

1. UVOD
U Zakonu o sudovima za mladež koji je donesen 1997., a stupio na snagu 1998., po prvi je put u jednom zakonu Republike Hrvatske regulirano postupanje prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela, i to pravila postupka, materijalno pravo i izvršenje maloljetničkih sankcija. Uz propise o maloljetnim počiniteljima, taj je Zakon objedinio propise o mlađim punoljetnicima te kaznenopravnu zaštitu djece.[1] Već 1997. Zakon o maloljetnicima usvojio je velik broj naprednih rješenja o kaznenopravnom položaju maloljetnika zbog čega ga smatramo vodećim maloljetničkim zakonodavstvom u Europi. Uz uređenje materijalnopravnog i procesnopravnog položaja maloljetnika, uređen je ustroj sudova za mladež, koji su specijalizirani za rad s djecom i mladima. Tim se Zakonom u okviru redovitih sudova osnivaju odjeli za mladež, koji čine temelj za izgradnju maloljetničkog sudovanja u nas.[2] Ovaj Zakon mijenjao se i dopunjivao dva puta, 1998. i 2002. Novi ZSM koji je donesen 2011., a stupio na snagu 1. rujna 2011., unio je toliko dopuna da je postao novi zakon. Od svog donošenja ZSM je mijenjan i dopunjavan tri puta: 2012., 2013. i 2015. Izmjene i dopune bile su napravljene zbog potrebe usklađivanja s Kaznenim zakonom, unaprjeđenja pojedinih zakonskih odredaba, a prema potrebama prakse, radi sadržajnog usklađivanja s izmjenama unesenim u Zakon o kaznenom postupku[3] te uklanjanja uočenih nejasnoća i terminološko usklađivanje zakonskog teksta.[4] Ova četvrta izmjenama i dopunama ZSM-a (Nar. nov., br. 126/19) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., razlog je usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Tako su člankom 1.a ZSM-a u pravni poredak prenesene: Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315,14. 11. 2012.) i Direktiva 2016/800/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima.

Do sada su bile prenesene u nacionalno pravo: Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije i Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela koje su donesene nakon okvirnih odluka. Ujedno, bilo je potrebno izvršiti usklađivanje ZSM-a s izmjenama i dopunama ZKP-a (Nar. nov., br. 70/17), kojima je u članku 208.a uvedeno policijsko ispitivanje osumnjičenika kao radnja s dokaznom snagom.

2. IZVRŠAVANJE ODGOJNE MJERE
Odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu izvršava se, u pravilu, u ustanovi socijalne skrbi, a može se izvršavati i u udrugama specijaliziranim za djecu s problemima u ponašanju. Izmijenjenim člankom 15. st. 2. ZSM-a propisano je da se odgojna mjera može izvršavati i kod udomitelja koji obavlja specijalizirano udomiteljstvo za djecu prema posebnom propisu, sukladno njihovu pojedinačnom programu postupanja. Mjesto izvršavanja odgojne mjere moguće je, prema procjeni stručnog tima, promijeniti. Ta izmijenjena odredba omogućava, prema novom Zakonu o udomiteljstvu[5], izvršavanje zavodske odgojne mjere kod specijaliziranih udomitelja, ali i u udrugama specijaliziranim za rad s djecom s problemima u ponašanju.
Prema članku 12. Zakona o udomiteljstvu, udomitelj koji obavlja specijalizirano udomiteljstvo, za djecu pruža uslugu smještaja i složeniju, specifičnu skrb:

  1. djetetu s problemima u ponašanju kojem je određena mjera povjeravanja udomiteljskoj obitelji sukladno propisima o obiteljskopravnoj zaštiti
  2. djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju kojima je izrečena odgojna mjera sukladno propisima o kaznenopravnoj zaštiti.

Slijedom navedenog, sud će odlukom maloljetnika uputiti u odgojnu ustanovu, a izvršavanje će odrediti kao i do sada nadležni Centar za socijalnu skrb, prema članku 10. Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje[6].

3. ZASTARA
Odredbe o zastari sada su usklađene s Kaznenim zakonom[7] jer su bili zadržani rokovi zastare izvršenja maloljetničkog zatvora iz ZSM-a (Nar. nov., br. 111/97, 27/98 i 12/02), odnosno rokovi tzv. relativne zastare. Kazneni zakon više ne razlikuje relativnu i apsolutnu zastaru.

Sada je propisano da se kazna maloljetničkog zatvora ne može izvršiti ako protekne:

- deset godina od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od pet godina

- šest godina od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od tri godine

- četiri godine od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do tri godine.[8]

4. NADLEŽNOST VISOKOG KAZNENOG SUDA
U šest članaka u ZSM-u zamijenjene su nadležnosti Vrhovnog suda i Visokog kaznenog suda. Te odredbe odnose se na ustrojavanje vijeća za mladež u Visokom kaznenom sudu i postavljanje sudaca za mladež po predsjedniku Vrhovnog suda, prema pravilima iz članka 38. ZSM-a. Vijeće za mladež Visokog kaznenog suda odlučuje u drugom stupnju u sastavu od tri suca. Kada odlučuje viši sud, Visoki kazneni sud odlučuje u sastavu od tri suca. U trećem stupnju i izvanrednim pravnim lijekovima odlučuje Vrhovni sud. U postupcima prema mlađim punoljetnicima vijeće za mladež Visokog kaznenog suda odlučuje u drugom stupnju u sastavu od tri suca, a u vijeću sastavljenom od pet sudaca, od kojih su tri suci vijeća za mladež, kad je ZKP-om propisano odlučivanje u vijeću od pet sudaca. Kad odlučuje u trećem stupnju i o izvanrednim pravnim lijekovima, tada je vijeće Vrhovnog suda sastavljeno prema općim propisima. Također, i u postupcima kaznenopravne zaštite djece vijeće za mladež Visokog kaznenog suda odlučuje u drugom stupnju u sastavu od tri suca, a u vijeću sastavljenom od pet sudaca od kojih su tri suci vijeća za mladež, kada je ZKP-om propisano odlučivanje u vijeću od pet sudaca. Kada odlučuje u trećem stupnju i o izvanrednim pravnim lijekovima, vijeće Vrhovnog suda sastavljeno je prema općim propisima. Te su izmjene napravljene zbog izmjene ZKP-a i imenovanja sudaca Visokog kaznenog suda, koji je trebao početi s radom 1. siječnja 2020.[9]

5. POSTUPAK PREMA MALOLJETNIKU
U kaznenom postupku prema maloljetnom počinitelju kaznenog djela koji nije navršio dvadeset i tri godine života, primjenjuju se odredbe ZKP-a ako nisu u suprotnosti s odredbama ZSM-a. Prema počinitelju koji je u vrijeme postupka navršio 21 godinu života ne primjenjuju se odredbe prema kojima se maloljetniku ne može suditi u odsutnosti, kao i da se pri ispitivanju maloljetnika i poduzimanju drugih radnji kojima je maloljetnik prisutan, postupa obazrivo, tako da, s obzirom na psihičku razvijenost i osobna svojstva maloljetnika, vođenje kaznenog postupka ne šteti razvoju njegove ličnosti. Ujedno, ne primjenjuju se odredbe da maloljetnik mora imati branitelja od prve radnje poduzete zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, kod donošenja odluke o zamjeni odgojne mjere zavodskom odgojnom mjerom i kod naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora, kao i da će mu se u tom slučaju postaviti branitelj po službenoj dužnosti ako on ili osobe koje su ovlaštene na uzimanje branitelja, u smislu odredaba ZKP-a, ne uzmu branitelja. Odredbe o pozivanju preko roditelja, načinu dovođenja po policiji bez vezivanja i dostavi odluke također se ne primjenjuju s navršenom 21 godinom života, a sud ne obavještava socijalnu skrb o poduzimanju mjera za njegovu zaštitu. Izvidi i postupak nisu tajni. Također, ne primjenjuju se odredbe o uhićenju, privremenim mjerama, mjerama opreza i istražnom zatvoru, kao ni rasprava koja je posebno regulirana za maloljetnika. Novina je da se s navršenom 21 godinom ne daje informacija da počinitelj ima pravo na pratnju roditelja, skrbnika ili druge odgovarajuće odrasle osobe, da će se u postupku pribaviti podaci potrebni za ocjenu njegove psihofizičke razvijenosti i podaci o osobnim i obiteljskim prilikama, da mu mogu biti određene mjere opreza ili privremene mjere, a kao krajnja mjera istražni zatvor, sukladno odredbama ZSM-a i da ima pravo da mu se ne može suditi u odsutnosti, kao i da ima pravo na liječnički pregled, uključujući pravo na liječničku pomoć, ako mu je oduzeta sloboda. Dob od 21 godine donosi i ukidanje prava na pratnju odgovarajuće odrasle osobe i postavljanje posebnog skrbnika. Dakle, primjena članka 53.a st. 3.-6. i članka 53.b ZSM-a isključena je u postupku prema počinitelju koji je u vrijeme postupka navršio 21 godinu života.

6. PRAVA MALOLJETNIKA
U svrhu transponiranja članka 4. Direktive 2016/800/EU u nacionalno pravo, u ZSM su unesene odredbe o sadržaju pouke o pravima maloljetnika (čl. 53.a st. 1. i 2. ZSM-a). Propisana pouka o pravima maloljetnika predstavlja proširenje sadržaja pouke o pravima propisane člankom 108.a st. 1., člankom 208.a st. 2. i člankom 239. st. 1. ZKP-a, ovisno o stadiju postupka, tako da se pouka dopunjuje pravima koja pripadaju maloljetniku, sukladno članku 4. st. 1. Direktive 2016/800/EU i podrobnije se propisuje način na koji maloljetnik mora biti poučen o značenju svojih prava, radi transponiranja članka 4. st. 2. Direktive 2016/800/EU. Dakle, sada je propisano da pouka o pravima, osim prava za okrivljenike prema ZKP-u, za maloljetnika treba sadržavati pravo da roditelju, skrbniku ili drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi koju je izabrao maloljetnik ili posebnom skrbniku bude uručena ili dostavljena ista pouka o pravima koja se uručuje ili dostavlja maloljetniku, da su izvidi kaznenih djela i postupak prema maloljetniku tajni, pravo na pratnju roditelja, skrbnika ili druge odgovarajuće odrasle osobe koju je izabrao maloljetnik ili posebnog skrbnika tijekom izvida i postupka prema maloljetniku, o tome da će se u postupku prema maloljetniku pribaviti podaci potrebni za ocjenu njegove psihofizičke razvijenosti i podaci o osobnim i obiteljskim prilikama, o pravu na liječnički pregled, uključujući pravo na liječničku pomoć ako mu je oduzeta sloboda, o tome da mu mogu biti određene mjere opreza ili privremene mjere, a kao krajnja mjera istražni zatvor, sukladno odredbama ZSM-a, pravu da mu se ne može suditi u odsutnosti i pravu na podnošenje pravnih lijekova. Maloljetnika će se uvijek na njemu razumljiv način usmeno poučiti o značenju prava iz pouke. Dužnost je tijela koje poduzima radnju uvjeriti se da je maloljetnik pouku o pravima razumio. Pouka o pravima maloljetnika uručuje se ili dostavlja i roditelju ili skrbniku maloljetnika. Ako su oba roditelja ili skrbnik nedostupni ili njihov identitet nije poznat ili postoje okolnosti zbog kojih bi se znatno ugrozio kazneni postupak ili je to u suprotnosti s najboljim interesom maloljetnika, pouka o pravima maloljetnika uručit će se ili dostaviti drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi koju je izabrao maloljetnik i koju je kao takvu prihvatilo tijelo koje vodi postupak ili provodi radnju. Ako maloljetnik nije izabrao drugu odgovarajuću odraslu osobu ili ako u odnosu na tu drugu odgovarajuću odraslu osobu koju je izabrao maloljetnik postoje okolnosti zbog kojih tu osobu nije prihvatilo tijelo koje vodi postupak ili provodi radnju, to će tijelo zatražiti imenovanje posebnog skrbnika maloljetniku kojem će uručiti ili dostaviti pouku o pravima maloljetnika. Ako prestanu postojati okolnosti nedostupnosti roditelja ili skrbnika, tijelo koje provodi radnju uručit će ili dostaviti pouku o pravima maloljetnika roditelju ili skrbniku maloljetnika. Tijelo koje vodi postupak ili provodi radnju zabilježit će na zapisnik da prihvaća drugu odgovarajuću odraslu osobu koju je izabrao maloljetnik, kao i njezine osobne podatke. Ako to tijelo nije prihvatilo drugu odgovarajuću odraslu osobu koju je izabrao maloljetnik, na zapisnik će zabilježiti razloge neprihvaćanja, a u tom će slučaju zabilježiti osobne podatke posebnog skrbnika. Novim člankom 53.b transponiran je članak 15. Direktive 2016/800/EU, koji propisuje pravo maloljetnika na pratnju roditelja, skrbnika ili druge odgovarajuće odrasle osobe tijekom postupka. Tijekom ispitivanja pred sudom i sudskog postupka maloljetnik uvijek može ostvariti navedeno pravo, dok je tijekom drugih radnji u postupku ostvarivanje prava na pratnju uvjetovano tako da mora biti u najboljem interesu maloljetnika i da nazočnost roditelja ili skrbnika neće ugroziti kazneni postupak. Također, propisane su okolnosti pod kojima će maloljetnik imati pravo na pratnju druge odgovarajuće odrasle osobe i uvjeti pod kojim se maloljetnik može odreći prava na pratnju. Također, sada je izričito propisano da maloljetnik ima pravo na pratnju roditelja ili skrbnika tijekom ispitivanja pred sudom i sudskog postupka. Ako je to u najboljem interesu maloljetnika i ako nazočnost roditelja ili skrbnika neće ugroziti kazneni postupak, maloljetnik ima pravo na pratnju roditelja ili skrbnika i tijekom drugih radnji u postupku kojima je prisutan. Ako maloljetnik izjavi da ne želi pratnju roditelja, skrbnika, druge odgovarajuće odrasle osobe ili posebnog skrbnika, tijelo koje vodi postupak ili provodi radnju dužno ga je upoznati na jednostavan i razumljiv način sa značenjem prava na pratnju i posljedicama odricanja od tog prava. Ako maloljetnik i dalje ne želi pratnju, tijelo može nastaviti s postupkom ili provođenjem radnje. Odricanje maloljetnika od prava na pratnju mora se zabilježiti. U stavcima 3., 4., 5. i 6. čl. 53.a ZSM-a uvedena je obveza informiranja nositelja roditeljske odgovornosti o pravima maloljetnika, odnosno uručenje ili dostava pouke o pravima maloljetnika roditelju ili skrbniku te se propisuju okolnosti u kojima se informacije, tj. pouka o pravima maloljetnika daje drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi, sve u cilju transponiranja članka 5. Direktive 2016/800/EU.

7. NEDOPUŠTENI NAČIN PODUZIMANJA PRVE RADNJE ZBOG POSTOJANJA OSNOVANE SUMNJE DA JE POČINJENO KAZNENO DJELO
U svrhu transponiranja članka 6. Direktive 2016/800/EU izmijenjen je članak 54. ZSM-a tako da se obvezna obrana za maloljetnika pomakla u najraniju fazu postupka, pa maloljetnik mora imati branitelja za vrijeme poduzimanja prve radnje zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo, a ne više tek prilikom prvog ispitivanja. Dakle, proširena su prava maloljetnika. Stoga se zapisnici i snimka ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku ako maloljetnik nije imao branitelja pri prvoj radnji poduzetoj zbog postojanja osnova sumnje da je maloljetnik počinio kazneno djelo.

8. VEZIVANJE MALOLJETNIKA
Sada je člankom 55. st. 3. ZSM-a propisano da se maloljetnika može vezati ako je opasan za vlastiti ili tuđi život ili sigurnost. Vezivanje maloljetnika je mjera koja se primjenjuje kao krajnje sredstvo i samo dok je maloljetnik opasan. Policija je predložila, a radna skupina je prihvatila i u zakonski tekst unesena je izmjena po pitanju ovlasti za vezivanje maloljetnika. Prema dosad važećoj odredbi stavka 3. čl. 55. ZSM-a vezivanje maloljetnika bilo je uvjetovano opasnošću da je sumnjiv da je počinio kazneno djelo s elementima nasilja. Predložena izmjena više ne veže ovlast za vezivanje maloljetnika samo uz kaznena djela nasilja, već je ono dopušteno neovisno o vrsti kaznenog djela, ako je maloljetnik opasan po vlastiti ili tuđi život ili sigurnost. Vezivanje je i dalje propisano kao iznimka u postupanju prema maloljetniku, a može se primijeniti samo kao krajnje sredstvo i samo dok je maloljetnik opasan.

9. LIJEČNIČKI PREGLED MALOLJETNIKA
Tijelo koje provodi radnju ili vodi postupak dužno je uhićenom maloljetniku bez odgađanja osigurati liječnički pregled kad posebne okolnosti vezane uz zdravstveno stanje maloljetnika opravdavaju takav pregled ili na zahtjev maloljetnika, branitelja ili roditelja, skrbnika i druge odgovarajuće odrasle osobe koju je maloljetnik izabrao i koju je kao takvu prihvatilo tijelo koje vodi postupak ili provodi radnju ili posebnog skrbnika. Rezultati i zaključak liječničkog pregleda daju se u pisanom obliku te se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja sposobnosti maloljetnika da bude ispitan i da sudjeluje u drugim dokaznim radnjama. Time je dopunjen članak 63. ZSM-a kako bi zahtjevi iz članka 8. Direktive 2016/800/EU, koji se odnose na liječnički pregled uhićenog maloljetnika, kao i bilježenje zaključaka i korištenje rezultata liječničkog pregleda, bili ugrađeni u domaće zakonodavstvo.

10. IZVRŠAVANJE ISTRAŽNOG ZATVORA MALOLJETNIKA
Sada je izmijenjenim člankom 66. st. 2. ZSM-a propisano da maloljetnik koji za vrijeme trajanja istražnog zatvora navrši 18 godina života ostaje smješten u zatvorenoj zavodskoj ustanovi, ako je to opravdano s obzirom na okolnosti koje se tiču maloljetnika i ako je to u skladu s najboljim interesom drugih maloljetnika koji su smješteni zajedno s njim. Riječ je o unošenju odredbe članka 12. st. 3. Direktive 2016/800/EU u naše nacionalno pravo, kojim se osigurava da će maloljetnik koji za vrijeme trajanja istražnog zatvora navrši 18 godina života ostati smješten u zatvorenoj zavodskoj ustanovi pod određenim uvjetima.

11. ZAKAZIVANJE SJEDNICE VIJEĆA ILI RASPRAVE
U članku 75. st. 5. toč. 2. i članku 83. st. 3. ZSM-a izvršene su dopune kako bi iz zakonskog teksta bilo jasno da sjednica vijeća nije obvezan stadij postupka prema maloljetniku, već je predsjednik vijeća, po primitku prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, ovlašten donijeti odluku o određivanju sjednice vijeća ili rasprave.

12. ISPITIVANJE MALOLJETNIKA PO POLICIJI
ZSM je usklađen sa Zakonom o izmjenama i dopunama ZKP-a (Nar. nov., br. 70/17), koji uvodi policijsko ispitivanje osumnjičenika kao radnju s dokaznom snagom. S tim u svezi, izmijenjen je članak 76. ZSM-a tako da ispitivanje maloljetnika provodi policija prema odredbama ZSM-a i ZKP-a. Ako maloljetnika nije ispitala policija ili sudac za mladež prema članku 63. ZSM-a, ispitivanje maloljetnika prva je dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik, osim hitnih dokaznih radnji. Za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda maloljetnika mora ispitati državni odvjetnik ili sudac za mladež. Ispitivanje maloljetnika koje provodi policija i državni odvjetnik snima se audio-video uređajem.

13. PODUZIMANJE RADNJI I PRISUTNOST MALOLJETNIKA
Izmijenjenim člankom 77. st. 4. ZSM-a sada je izričito propisano da nakon što je maloljetnik ispitan, on i njegov branitelj mogu biti prisutni dokaznim radnjama. Dakle, o poduzimanju dokazne radnje, prije njezina poduzimanja obavještava se maloljetnik i njegov branitelj, osim ako radnja ne trpi odgodu. Tijelo koje provodi radnju može odobriti da radnji, uz osobe navedene u članku 53.b ZSM-a, budu nazočni žrtva ili oštećenik.

14. RASPRAVA ILI SJEDNICA VIJEĆA
Radi transponiranja članka 7. Direktive 2016/800/EU propisana je obveza sudu da na temelju izvješća stručnog suradnika, centra za socijalnu skrb ili drugih stručnih osoba ili tijela utvrdi jesu li tijekom trajanja postupka nastupile znatne promjene u odnosu na podatke potrebne za ocjenu njegove psihofizičke razvijenosti i podatke o osobnim i obiteljskim prilikama (čl. 83.a ZSM-a), a propisana je i obveza stručnom suradniku, centru za socijalnu skrb ili drugim stručnim osobama ili tijelima da navedeno izvješće izrade. U svezi s tim, izmijenjen je i članak 84. st. 1. ZSM-a navođenjem da će se na sjednicu vijeća pozvati državnog odvjetnika, maloljetnika, branitelja, roditelje maloljetnika, odnosno skrbnika, žrtvu i oštećenika, predstavnika centra za socijalnu skrb i stručnog suradnika suda. Troškovi pribavljanja podataka potrebnih za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika i podataka o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika, troškovi liječničkog pregleda koji nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem i troškovi audio-video snimanja ispitivanja maloljetnika padaju na teret državnog proračuna (čl. 89. st. ZSM-a). Dakle, radi transponiranja Direktive 2016/800/EU, i to članka 22. sukladno kojem države članice snose troškove koji nastaju zbog primjene članaka 7., 8. i 9., bez obzira na ishod postupka, osim glede troškova nastalih primjenom članka 8. iste Direktive, ako su ti troškovi pokriveni zdravstvenim osiguranjem, provedeno je dodavanjem stavka 3. u članak 89. ZSM-a.

15. OBUSTAVA IZVRŠAVANJA ODGOJNE MJERE ILI ZAMJENA ODGOJNE MJERE
Uočeno je da su sudovi različito postupali u situaciji kada nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere tako da su neki sudovi u navedenoj situaciji o tome donosili posebno rješenje, a neki nisu. Stoga je izmijenjen članak 99. ZSM-a da bi se otklonile dvojbe prilikom tumačenja propisa i neujednačenost prakse sudova u primjeni dosadašnjeg zakona. Sada je člankom 99. ZSM-a propisano da vijeće suda za mladež koji je u prvom stupnju donio rješenje o odgojnoj mjeri, po službenoj dužnosti ili na prijedlog maloljetnika ili njegova zakonskog zastupnika, državnog odvjetnika, ravnatelja ustanove, upravitelja odgojnog zavoda ili službe koja provodi pojačani nadzor nad maloljetnikom, ispituje uvjete za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere (čl. 15. st. 3., čl. 16. st. 2., čl. 17. st. 4., čl. 18. i 20. ZSM-a), izmjenu ili obustavu posebne obveze (čl. 10. st. 6. ZSM-a), izmjenu odluke o upućivanju u disciplinski centar i trajanju mjere (čl. 13. st. 5. ZSM-a), odluku o upućivanju u disciplinski centar zbog neizvršavanja posebnih obveza ili dužnosti (čl. 14. ZSM-a), odluku o uvjetnom otpustu u tijeku izvršenja zavodske mjere (čl. 21. ZSM-a). Stručni suradnik u sudu obavlja prema uputi suca pojedine radnje radi pripremanja prethodno navedenih odluka suda. Prije donošenja prethodno navedenih odluka sud će na sjednici vijeća, koju će sud održati u roku 15 dana od podnesenog prijedloga, ispitati maloljetnika, roditelja ili skrbnika maloljetnika ili druge osobe, pročitat će pribavljena izvješća od ustanove u kojoj maloljetnik izvršava zavodsku mjeru, od centra za socijalnu skrb ili drugih tijela ili ustanova, a u konačnici mišljenje daje i državni odvjetnik. Novi prijedlog za obustavu ili izmjenu odgojne mjere ili posebne obveze, izmjenu odluke o upućivanja u disciplinski centar ili uvjetnom otpustu u tijeku izvršenja zavodske mjere, maloljetnik ili njegov zakonski zastupnik može ponovno staviti protekom roka od tri mjeseca. Ako nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere, nastavlja se izvršenje izrečene odgojne mjere bez donošenja posebnog rješenja. Ako sud, s obzirom na postignuti uspjeh, odluči obustaviti ili zamijeniti odgojnu mjeru, donosi rješenje protiv kojeg je dopuštena žalba u roku osam dana[10]. O žalbi odlučuje vijeće za mladež višeg suda. Rješenje o uvjetnom otpustu s izvršavanja zavodske odgojne mjere sud za mladež po pravomoćnosti dostavlja ustanovi, odnosno tijelu u kojem se odgojna mjera izvršavala te policijskoj upravi i centru za socijalnu skrb mjesta prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika. Predloženi tekst izmijenjenog članka 99. ZSM-a jasno regulira da se, ako nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere, izvršenje izrečene odgojne mjere nastavlja bez donošenja posebnog rješenja, a ako sud odluči obustaviti ili zamijeniti odgojnu mjeru, donijet će o tome rješenje.

16. IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU U ODNOSU NA IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O SUDOVIMA ZA MLADEŽ
Prema ZSM-u i novim izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020., mjere osiguranja prisutnosti maloljetnika i druge mjere prema člancima 63.-68. nisu izmijenjene. Kada prema ZKP-u postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora, prema maloljetniku će se istražni zatvor odrediti samo kao krajnja mjera u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji u najkraćem nužnom trajanju i samo ako njegovu svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja u odgojnu ustanovu ili istražnim zatvorom u domu. Kada postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora, a ista svrha može se postići primjenom mjera opreza, koje nisu posebno uređene ZSM-om, primijenit će se poseban zakon, odnosno ZKP. Zakonom o izmjenama i dopunama ZKP-a (Nar. nov., br. 126/19), koji je također stupio na snagu 1. siječnja 2020., mjere opreza dopunjene su mjerom zabrane pristupa internetu[11], koju izvršava policija i regulatorno mjesto nadležno za elektroničke komunikacije. Tijelo koje je odredilo mjeru opreza ispituje svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, postoji li još potreba za mjerom opreza. Mjere opreza traju dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti, odnosno do pravomoćnosti presude ako su određene zbog sprječavanja utjecaja na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače, sprječavanja ponavljanja kaznenog djela, ometanja kaznenog postupka odnosno zbog disciplinskog određivanja istražnog zatvora kada počinitelj izbjegava doći na raspravu. Također, ZKP-om je propisano da se mogu rješenjem odrediti mjere opreza kao samostalna mjera, i to kada su istekli rokovi trajanja istražnog zatvora[12], a što će biti moguće primijeniti i na postupanje prema maloljetnicima. Prema tome, i maloljetniku će se moći izreći samostalna mjera opreza i kada su istekli rokovi trajanja istražnog zatvora, a koji su prema ZSM-u dvostruko kraći nego za odrasle osobe. Međutim, u stvarnosti će se rijetko događati da isteknu rokovi za trajanje istražnog zatvora, jer postupak prema maloljetniku mora biti hitan.

17. UMJESTO ZAKLJUČKA
Iako naš zakonodavac nije u potpunosti i ispravno prenio ciljeve direktiva koje su prenesene ZSM-om, subjektivno pravo djeteta žrtve, maloljetnika ili mlađeg punoljetnika usprkos tome postoji pa je moguće tijekom postupka, a u svrhu zaštite prava počinitelja kaznenog djela, pozivati se izravno na direktive, što omogućava sudovima i drugim tijelima koja sudjeluju u postupku, da odluke koje donose u korist žrtve, maloljetnika ili mlađeg punoljetnika obrazlože navodeći pojedinu direktivu kao osnovu za svoju odluku.

[*] Nar nov., br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 70/17 - u nastavku teksta: ZSM.
[**] Nar. nov., br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 i 67/18.
[1] D. Rittossa, M. Božićević Grbić: Zakon o sudovima za mladež - reformski zahvati i praktične dileme, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, br. 2/2012, str. 615-667.
[2] A. Carić, I. Kustura: Sudovi za mladež: ustrojstvo, sastav i nadležnost prema Zakonu o sudovima, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, br. 2/2009, str. 857-894.
[3] Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - u nastavku teksta: ZKP.
[4] Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima za mladež, Ministarstva pravosuđa, Zagreb, travanj 2019.
[5] Nar. nov., br. 115/18.
[6] Nar. nov., br. 133/12.
[7] Nar. nov., br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19.
[8] Članak 30. ZSM-a.
[9] Odlukom Ustavnog suda privremeno je odgođena primjena zakonskih odredaba koje se odnose na osnivanje i početak rada Visokog kaznenog suda.
[10] Vidi članak 90. st. 1.-3.
[11] Vidi članak 99. st. 11. Zakona o kaznenom postupku.
[12] Vidi članak 98.a Zakona o kaznenom postupku.