1. UVOD
Svrha Direktiva o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava¹ jest osigurati primjenu načela jednakih mogućnosti te uravnoteženija zastupljenost žena i muškaraca među direktorima trgovačkih društava uvrštenih na burzi. To će se nastojati postići uspostavljanjem djelotvornih mjera za ubrzavanje napretka prema rodnoj ravnoteži, pri čemu se trgovačkim društvima uvrštenih na burzi treba osigurati dovoljno vremena da poduzmu mjere potrebne u tu svrhu. Upravo su i predviđene dvije godine do počeka primjene.

U obrazloženju Direktive pojašnjava se da Europska unija² ima veliku bazu visokokvalificiranih žena koja neprestano raste, o čemu svjedoči činjenica da su 60 % osoba sa sveučilišnom diplomom žene. Smatra se da je postizanje rodne ravnoteže u upravama od presudne važnosti za učinkovitije korištenje te postojeće baze, što je, pak, ključno za suočavanje s demografskim i gospodarskim izazovima Unije.

Poznato je iz rezultata mnogih istraživanja da prisutnost žena u upravama poboljšava korporativno upravljanje jer se timski rad i kvaliteta donošenja odluka poboljšavaju raznovrsnijim i kolektivnim načinom razmišljanja koji uključuje širi raspon perspektiva. Brojne studije pokazale su da raznolikost dovodi do proaktivnijeg poslovnog modela, uravnoteženijih odluka i poboljšanih profesionalnih standarda u upravama koji bolje odražavaju društvenu stvarnost i potrebe potrošača. Brojne studije također su pokazale da postoji pozitivan odnos između rodne raznolikosti na razini najvišeg rukovodstva i financijske izvedbe i profitabilnosti trgovačkog društva iz čega proizlazi znatan dugoročni održivi rast. Stoga je postizanje rodne ravnoteže u upravama od ključne važnosti za osiguravanje konkurentnosti Unije u globaliziranom gospodarstvu.³

Važno je naglasiti da povećanje zastupljenosti žena u upravama ne utječe samo na žene imenovane u upravu, nego doprinosi i privlačenju ženskog talenta u trgovačko društvo te osiguravanju veće prisutnosti žena na svim razinama upravljanja i u radnoj snazi. Manjak žena na tržištu rada jedna je od europskih, ali i hrvatskih boljki⁴. Veći udjel žena u upravama imat će, stoga, vjerojatno pozitivan učinak na smanjenje razlike u zapošljavanju na temelju spola i razlike u plaći na temelju spola.

Nažalost, unatoč dokazima u prilog povoljnom učinku rodne ravnoteže na sama trgovačka društva i na gospodarstvo općenito, te unatoč tome što se postojećim pravom Unije zabranjuje spolna diskriminacija i što se postojećim djelovanjima na razini Unije potiče samoregulacija, žene su i dalje u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene u najvišim tijelima za donošenje odluka u trgovačkim društvima diljem Unije.

Udjel žena u upravama tijekom posljednjih godina rastao je vrlo sporo. Stopa poboljšanja razlikuje se među državama članicama i dovela je do jako različitih rezultata. Znatno veći napredak zabilježen je u onim državama članicama u kojima su uvedene obvezujuće mjere.⁵

Prva država koja je uvela kvote bila je Norveška 2003., a prva država članica EU koja je uvela kvote bila je Španjolska, 2007. Slijedile su Belgija, Francuska, Italija i Nizozemska 2011., zatim Njemačka 2015., Austrija i Portugal 2017., a 2020. kvote uvodi i Grčka.

Ono što je zapaženo u svim država jest da je rodna neravnoteža u trgovačkim društvima veća na višim razinama. Nadalje, mnogo žena koje su zastupljene na višim rukovodećim razinama rade u područjima kao što su ljudski resursi i komunikacije, dok je vjerojatnije da će muškarci na višim rukovodećim razinama biti zaposleni u financijama i drugim važnijim funkcijama unutar trgovačkog društva. S obzirom na to da se glavna baza kandidata za zapošljavanje na direktorske položaje uvelike sastoji od kandidata koji imaju iskustvo u višem rukovodstvu, ključno je da se poveća broj žena koje napreduju prema takvim rukovodećim položajima u trgovačkim društvima. Slično tome možemo reći da su žene zastupljenije u sektorima koji su manje plaćeni, no to će se teško riješiti zakonskim propisima. Potrebno je osvještavanje i edukacija žena koje u konačnici možda i biraju manje plaćene sektore.

Važno je da trgovačka društva potiču, podupiru i razvijaju ženski talent na svim razinama i tijekom cijelih njihovih karijera, kako bi se osiguralo da su kvalificiranim ženama pružene mogućnosti za zauzimanje položaja u upravama i rukovodećim položajima.

Direktiva naglašava da trgovačka društva moraju razviti politiku rodne ravnopravnosti kako bi se postigla uravnoteženija rodna zastupljenost na svim razinama, a te bi politike mogle uključivati predlaganje ženskog kandidata i muškog kandidata za ključne položaje, programe mentorstva i smjernice za razvoj karijere za žene te strategije za ljudske resurse, kako bi se potaknulo raznoliko zapošljavanje. Trgovačka društva, uvrštena na burzu, imaju posebnu gospodarsku važnost, vidljivost i utjecaj na tržište u cijelosti, jer postavljaju standarde za šire gospodarstvo i može se očekivati da će njihove prakse slijediti druge vrste trgovačkih društava. Zato je Direktiva kao obveznike navela uvrštena trgovačka društva, a izostavila mikro poduzeća te mala i srednja poduzeća. Smatramo da bi se našim nacionalnim okvirom morala obuhvatiti i trgovačka društva čiji je većinski vlasnik država, koja svojim primjerom treba pokazati kako izgleda suvremeno korporativno upravljanje. Tako i u uvodu Direktive stoji da “zbog njihove prirode primjereno je da javna poduzeća koja su obuhvaćena područjem primjene ove Direktive posluže kao model privatnom sektoru“.

Trenutačni manjak transparentnosti u postupku odabira kriterija kvalificiranosti za direktorske položaje u većini država članica velika je prepreka većoj rodnoj ravnoteži među direktorima i negativno utječe na karijere i slobodu kretanja kandidata za upravu. Više transparentnosti kod kriterija kvalificiranosti i postupka odabira direktora, omogućuje ulagateljima da bolje procijene poslovnu strategiju trgovačkog društva i donesu utemeljene odluke. Stoga je važno da su postupci imenovanja u upravi jasni i transparentni te da se kandidate procjenjuje objektivno prema njihovim vlastitim zaslugama, neovisno o njihovu rodu.

2. ODREDBE DIREKTIVE
2.1. PODRUČJE PRIMJENE
Direktiva se primjenjuje na uvrštena trgovačka društva (dakle, koja su uvrštena na burzu), a ne primjenjuje se na mikro poduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-i). Dakle, Direktiva od obveze oslobađa one tvrtke uvrštene na burzi koje spadaju u male i srednje poduzetnike, međutim država nacionalnim zakonodavstvom može primjenu i proširiti na primjer na sve tvrtke uvrštene na burzi bez obzira na veličinu ili na trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu i sl.

Prema Direktivi „uvršteno trgovačko društvo” znači trgovačko društvo koje ima registrirano sjedište u državi članici i čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu u smislu članka 4. stavak 1. točka 21. Direktive 2014/65/EU u jednoj ili više država članica. Država članica koja je nadležna za uređenje pitanja obuhvaćenih tom Direktivom u odnosu na određeno uvršteno trgovačko društvo jest država članica u kojoj to trgovačko društvo ima registrirano sjedište, a mjerodavno pravo jest pravo te države članice.

Tko je izuzet od primjene?

Mikro poduzeća te mala i srednja poduzeća, odnosno trgovačko društvo koje zapošljava manje od 250 osoba i:

a) čiji godišnji promet ne premašuje 50 milijuna eura ili

b) čija godišnja ukupna bilanca ne premašuje 43 milijuna eura.

Dakle, možemo vidjeti da je Direktiva vrlo ograničena u obvezujućem dijelu te da ne zahvaća veliki broj trgovačkih društava.

2.2. CILJEVI GLEDE RODNE RAVNOTEŽE U UPRAVAMA
Sukladno Direktivi, Republika Hrvatska mora kroz nacionalno zakonodavstvo osigurati da uvrštena trgovačka društva podliježu jednom od sljedećih ciljeva, koje treba ostvariti do 30. lipnja 2026.:

(1) da pripadnici nedovoljno zastupljenog spola zauzimaju najmanje 40 % položaja neizvršnih direktora (dakle, nadzornih odbora);⁶

(2) pripadnici nedovoljno zastupljenog spola zauzimaju najmanje 33 % svih direktorskih položaja, uključujući i izvršne⁷ i neizvršne direktore (nadzorni odbori i uprave).

Također, države članice moraju osigurati da uvrštena trgovačka društva koja ne podliježu kvotama (mala i srednja trgovačka društva) odrede pojedinačne kvantitativne ciljeve s ciljem poboljšanja rodne ravnoteže u upravama te da te ciljeve nastoje postići takve do 30. lipnja 2026.

Direktiva je, vidimo, postavila veći postotak za nadzorne odbore i manji postotak za uprave i nadzorne odbore ako ih zajedno gledamo, a s obzirom na to da je u državama članicama, pa tako i u Republici Hrvatskoj, kako ćemo vidjeti u nastavku, veći postotak žena prisutan u nadzornim odborima jer imaju manju moć, u praksi, nego uprava.

2.3. SREDSTVA ZA POSTIZANJE CILJEVA
Države članice moraju osigurati da uvrštena trgovačka društva koja ne postižu ciljeve rodne jednakosti prilagode postupak odabira kandidatâ za imenovanje ili izbor na direktorske položaje. Ti se kandidati odabiru na temelju komparativne procjene kvalifikacija svakog kandidata. U tu svrhu moraju se primijeniti jasni, neutralno sastavljeni i nedvosmisleni kriteriji (koji se moraju prethodno utvrditi) za nediskriminirajuće postupanje tijekom cijelog postupka odabira, uključujući tijekom pripreme oglasa za slobodno radno mjesto, faze prije odabira, faze uvrštavanja kandidata u uži izbor i uspostave baza kandidata za odabir. Veliki teret past će na osobe koje se bave upravljanjem ljudskim potencijalima jer će morati osmisliti postupke i politike koje će biti u skladu s onim što traži Direktiva.

Glede odabira kandidata za imenovanje ili izbor na direktorske položaje, države članice moraju osigurati da se pri odabiru između kandidata koji su jednako kvalificirani u smislu prikladnosti, osposobljenosti i izvršenja dužnosti, prednost daje kandidatu nedovoljno zastupljenog spola, osim ako, u iznimnim slučajevima, razlozi veće pravne težine prevagnu u korist kandidata drugog spola.

Vidjet ćemo kako će se u praksi uspoređivati kandidati i utvrđivati pravna težina određenih kriterija, no ono što je do sada već identificirano kao prepreka jest kad se u oglase stavi radno iskustvo na upravljačkim položajima. Naime, puno manji broj žena posjeduje takvo iskustvo, zbog čega se Direktiva i donosi, pa je onda i logično da im se na taj način smanjuje mogućnost apliciranja na oglas. Trebat će se jako dobro paziti da se niti jedan rod ne stavlja u položaj nejednakosti već pri raspisivanju samih kriterija za određenu poziciju, za što će se biti potrebna i edukacija.

Države članice moraju osigurati da obveznik zakona, na zahtjev kandidata kojeg se razmatralo tijekom odabira kandidata za imenovanje ili izbor na direktorski položaj, a nije izabran, obavijesti tog kandidata o sljedećem:

a) kriterijima kvalificiranosti na kojima se temeljio odabir;

b) objektivnoj komparativnoj procjeni kandidata u skladu s tim kriterijima; i

c) prema potrebi, posebnim razmatranjima koja su iznimno prevagnula u korist kandidata koji nije pripadnik nedovoljno zastupljenog spola.

Ako neuspješni kandidat nedovoljno zastupljenog spola pred sudom ili drugim nadležnim tijelom utvrdi činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti da je taj kandidat bio jednako kvalificiran kao i kandidat drugog spola koji je bio odabran za imenovanje ili izbor na direktorski položaj, uvršteno trgovačko društvo mora dokazati da nije došlo do kršenja zakona. Drugim riječima teret dokaza je na trgovačkom društvu. Kako će izgledati taj postupak, tko će ga provoditi i u kojim rokovima također je potrebno propisati u nacionalnom zakonodavstvu.

Jedna zanimljiva obligacija obveznika Direktive je da ako se izbor kandidata za imenovanje ili izbor na direktorski položaj provodi glasovanjem dioničara ili zaposlenika, mora se osigurati da su glasači pravilno obaviješteni o mjerama predviđenima Direktivom, uključujući sankcije kojima uvršteno trgovačko društvo podliježe ako ne poštuje obveze.

Isto tako, jednom godišnje obveznici će biti dužni nadležnim tijelima dostaviti informacije o rodnoj zastupljenosti u svojim upravama, praveći pritom razliku između izvršnih i neizvršnih direktora, te isto tako izvijestiti o mjerama koje su poduzete radi postizanja ciljeva. Te informacije morat će biti i objavljene na internetskim stranicama trgovačkih društava na primjeren i lako dostupan način. Ako trgovačko društvo ne postigne jedan od utvrđenih ciljeva, objavljene informacije moraju uključivati razloge nepostizanja ciljeva i sveobuhvatan opis mjera koje je trgovačko društvo već poduzelo ili namjerava poduzeti kako bi ih postiglo.

2.4. SANKCIJE I DODATNE MJERE
Države članice moraju utvrditi sankcije za trgovačka društva koja krše nacionalne odredbe donesene na temelju Direktive, te poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Posebno je važno osigurati da su dostupni odgovarajući upravni ili sudski postupci kako bi se omogućilo izvršenje obveza koje proizlaze iz Direktive, a propisane sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Kao primjer sankcija navode se novčane kazne, mogućnost da pravosudno tijelo poništi odluku o odabiru direktora koja je donesena protivno nacionalnim odredbama ili da tu odluku proglasi ništavom.

Mislimo da iz prakse primjene tzv. „političkih kvota“ možemo zaključiti da se u Republici Hrvatskoj financijske sankcije nisu pokazale niti učinkovite niti odvraćajuće.

2.5. MINIMALNI ZAHTJEVI I PRENOŠENJE DIREKTIVE
Ako države članice već imaju u svome zakonodavstvu odredbe koje su povoljnije od odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi, a vezane su za uravnoteženiju zastupljenost žena i muškaraca u uvrštenim trgovačkim društvima, osnovanima na njihovu državnom području, onda, dakako, nemaju potrebu prenošenja Direktive.

One države članice koje još nemaju takve odredbe moraju do 28. prosinca 2024. donijeti i objaviti zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom te o tome odmah obavijestiti Europsku komisiju⁸.

2.6. ODGODA PRIMJENE ČLANKA 6.
Država članica može suspendirati primjenu članka o „sredstvima za postizanje ciljeva“ ako su do 27. prosinca 2022. u toj državi članici ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) pripadnici nedovoljno zastupljenog spola zauzimaju najmanje 30 % položaja neizvršnih direktora ili najmanje 25 % svih direktorskih položaja u uvrštenim trgovačkim društvima; ili

b) nacionalno pravo te države članice:

i. zahtijeva se da pripadnici nedovoljno zastupljenog spola zauzimaju najmanje 30 % položaja neizvršnih direktora ili najmanje 25 % svih direktorskih položaja u uvrštenim trgovačkim društvima;

ii. predviđa učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće mjere izvršavanja u slučaju nepoštovanja zahtjeva; i

iii. zahtijeva se da sva uvrštena trgovačka društva koja nisu obuhvaćena tim nacionalnim pravom utvrde pojedinačne kvantitativne ciljeve za sve direktorske položaje.

Ako dođe do suspenzije netom navedenog članka, smatra se da su u toj državi već postignuti ciljevi propisani u Direktivi.

2.7. PREISPITIVANJE
Države članice do 29. prosinca 2025. i svake dvije godine nakon toga Komisiji moraju dostaviti izvješće o provedbi Direktive sa sveobuhvatnim informacijama o mjerama poduzetima radi postizanja utvrđenih ciljeva. Države članice koje su suspendirale primjenu članka 6., moraju u izvještaju napisati jesu li i na koji način ispunjeni uvjeti te nastavljaju li ostvarivati napredak prema uravnoteženijoj zastupljenosti žena i muškaraca među položajima neizvršnih direktora ili svim direktorskim položajima u uvrštenim trgovačkim društvima.

Komisija do 29. prosinca 2026., te svake dvije godine nakon toga, izdaje posebno izvješće, a do 31. prosinca 2030. i svake dvije godine nakon toga preispituje primjenu ove Direktive i o tome izvješćuje Europski parlament i Vijeće.

U svojem izvješću Komisija procjenjuje je li ova Direktiva učinkovit i djelotvoran instrument za povećanje rodne ravnoteže u upravama. Na temelju te procjene Komisija će razmatrati postoji li potreba za produljenjem trajanja ove Direktive nakon 31. prosinca 2038. ili postoji potreba za njezinom izmjenom, na primjer proširenjem njezina područja primjene na neuvrštena trgovačka društva koja nisu obuhvaćena definicijom MSP-a ili revidiranjem uvjeta, da bi se osigurao daljnji napredak prema uravnoteženijoj zastupljenosti žena i muškaraca na položajima izvršnih i neizvršnih direktora ili na svim direktorskim položajima u uvrštenim trgovačkim društvima.

2.8. STUPANJE NA SNAGU I PRESTANAK VAŽENJA
Ono što je zanimljivo jest da je, osim dana stupanja na snagu, propisan i datum prestanka važenja Direktive, 31. prosinca 2038. S obzirom na cilj Direktive očito se smatra da bi se ravnopravnost žena i muškaraca u kontekstu te Direktive do tada trebala postići.

3. HRVATSKA STATISTIKA
Sukladno Direktivi Republika Hrvatska mora osigurati da pripadnici nedovoljno zastupljenog spola zauzimaju najmanje 40 % u nadzornim odborima ili 33 % u upravama i nadzornim odborima. Zanimljivo je da je postotak koji treba „nadoknaditi“ u oba slučaja 7 %. Naime, trenutna situacija prema Godišnjem izvještaju HANFE o korporativnom upravljanju za 2022.⁹ je sljedeća:

• Prosječan broj žena u nadzornim odborima je 23 %

• Prosječan broj žena u upravama je 16 %

• U razdoblju od 2018. do 2022. možemo primijetiti trend blagog porasta povećanja žena u upravama sa 13 % na 16 %, a u nadzornim odborima sa 21 % na 23 %

• Prosječan postotak žena u upravama u razdoblju od 2018. do 2022. je 15 %, a prosječan postotak žena u nadzornim odborima je 22 %

• U 2022., broj žena predsjednica nadzornih odbora je smanjen sa 10 na 9 %

• U 2022., broj žena predsjednica Uprave je povećan sa 9 na 11 %.

Nadalje, udjel uvrštenih tvrtki koje nemaju ni jednu članicu uprave u promatranim godinama vrlo je visok te u 2022., u odnosu na 2020. i 2021., bilježi blagi porast, odnosno kreće se od 65 % do 67 %, što ostavlja značajan prostor za unaprjeđenje u tom segmentu.

U 2022. udjel uvrštenih tvrtki koje nemaju ni jednu članicu uprave iznosi 67 %, a udjel uvrštenih tvrtki koje nemaju ni jednu članicu nadzornog odbora iznosi 34 %.

U 2021. udjel uvrštenih tvrtki koje nemaju ni jednu članicu uprave iznosi 65 %, a udjel uvrštenih tvrtki koje nemaju ni jednu članicu nadzornog odbora iznosi 32 %.

U 2020. udjel uvrštenih tvrtki koje nemaju ni jednu članicu uprave iznosi 66 %, a udjel uvrštenih tvrtki koje nemaju ni jednu članicu nadzornog odbora iznosi 39 %

Iz statistike je razvidno da ima puno prostora za napredak. Smatramo da bi se, sukladno najboljim EU praksama, Direktiva trebala primijeniti na sva uvrštena društva, dakle 86 tvrtki, odnosno da se obveza nametne i uvrštenim malim i srednjim poduzetnicima jer kad bi se oni izuzeli, ostala bi primjena samo na 47 tvrtki, jer ih 39 pripada u MSP-e.

Primjena bi, svakako, trebala obuhvatiti i državne tvrtke, odnosno tvrtke u većinskom državnom vlasništvu, prema preporuci Komisije, a s obzirom na to da se radi o trgovačkim društvima koja bi trebala biti lider privatnom sektoru. Možda bi se prema istom ključu trebala obvezati i trgovačka društva u lokalnom vlasništvu, ali ona koja ispunjavaju određene kriterije veličine po prihodima i broju zaposlenih, kao, primjerice, Zagrebački holding.

Što se tiče kvota, iako su zapravo obje varijante veliki napredak, smatramo da bi kvota od 33 % svih direktorskih položaja, uključujući i izvršne (uprave) i neizvršne direktore (nadzorni odbori) bio bolji izbor jer iako se radi o manjem postotku, uloga uprave ipak je u praksi važnija od uloge nadzornog odbora.

4. SLOVENSKI PRIMJER
Republika Slovenija je korak ispred Republike Hrvatske te već ima prijedlog zakonskih odredaba u proceduri. Prema prijedlogu, koji je još uvijek podložan promjenama, trgovačko društvo - obveznik bilo bi:

- društvo čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenom tržištu, ima više od 250 zaposlenih i istovremeno ostvaruje neto promet veći od 50.000.000 eura ili ima vrijednost imovine veću od 43.000.000 eura.

- trgovačko društvo s većinskim udjelom države ili samoupravne lokalne zajednice, u kojem država ili samoupravna lokalna zajednica izravno ili neizravno ima većinu u kapitalu ili većinu glasačkih prava, ima najmanje 250 zaposlenih i ispunjava uvjete za velika trgovačka društva.

Dakle, Republika Slovenija je zakonskim prijedlogom obuhvatila i trgovačka društva u većinskom državnom, odnosno lokalnom vlasništvu, uz primjenu određenih kriterija.

Kvote su propisane alternativno:

- najmanje 40 % zastupljenosti manje zastupljenog spola među članovima nadzornog odbora

- najmanje 33 % zastupljenosti podzastupljenog spola među članovima tijela upravljanja i nadzora te izvršnim direktorima.

Isto tako, propisano je da je obveznik dužan donijeti politiku raznolikosti kojom će odrediti koje omjere iz prethodnog stavka namjerava poštovati.

Nadalje, zanimljivo je da je propisana i dužnost radničkog vijeća da prilikom imenovanja predstavnika radnika u nadzorna i upravna tijela te izvršne direktore trgovačkog društva na koje se primjenjuje zakon, kojim se uređuje sudjelovanje radnika u upravljanju, osiguraju najmanje 33 % zastupljenosti u odnosu na svoje predstavnike.

Prijedlog zakona je, u skladu s Direktivom, propisao da je obveznik koji nije usklađen s omjerima spolne zastupljenosti, utvrđene Politikom raznovrsnosti, dužan uz propisane kriterije i uvjete postupka izbora za imenovanje članova uprave i nadzornih tijela te izvršnih direktora, pod uvjetom da se radi o jednakoj kvaliteti kandidata, dati prednost osobi manje zastupljenog spola, osim u iznimnim slučajevima kad je iz objektivno opravdanih razloga potrebno dati prednost kandidatu suprotnog spola, za što društvo mora dati posebno obrazloženje.

Isto tako, obveznik je dužan prije pokretanja postupka utvrditi jasne, neutralne i nedvosmislene kriterije i uvjete za postupak izbora za imenovanje člana upravnog ili nadzornog tijela ili izvršnog direktora, koji se moraju uzeti u obzir tijekom cijelog postupka izbora za imenovanje kandidata na upražnjeno radno mjesto. Ako se član upravnog ili nadzornog tijela ili izvršni direktor bira glasovanjem, društvo dužnik dužno je prije glasovanja svima koji imaju pravo glasa dostaviti podatke o obvezama društva te o kaznama u slučaju nepoštovanja obveza.

Kandidat koji je osoba manje zastupljenog spola, a nije izabran za imenovanje za člana upravnog ili nadzornog tijela ili za izvršnog direktora, može od društva dužnika zatražiti podatke o kriterijima i uvjetima postupka odabira, o objektivnoj usporednoj ocjeni kandidata s obzirom na ispunjavanje kriterija i uvjeta, odnosno na temelju za izuzeće. Ako neizabran i kandidat u postupku pred sudom, pred braniteljem, pred nadležnom inspekcijom ili u bilo kojem drugom postupku u kojem traži saslušanje, utvrdi činjenice koje opravdavaju pretpostavku da je bila podjednako sposobna kao i izabrani kandidat za imenovanje, teret dokazivanja je na društvu dužniku.

Što se tiče javne objave podataka, društvo obveznik dužno je objaviti sljedeće podatke:

- podatke o zastupljenosti spolova u tijelima upravljanja i nadzora društva te među izvršnim direktorima

- mjere poduzete za postizanje omjera spolne zastupljenosti

- razloge zbog kojih omjeri nisu ispunjeni, zajedno s opisom mjera koje je društvo poduzelo ili namjerava poduzeti kako bi ih ispunilo.

Podatke iz prethodnog stavka društvo treba objaviti i na svojim internetskim stranicama te ih dostaviti pravobraniteljici za ravnopravnost.

5. ZAKLJUČAK
S obzirom na to da se na razini Unije pregovaralo gotovo dvanaest godina da se ova Direktiva usvoji, očito je s vremenom postalo jasno, što dokazuju i statističke brojke, da se bez uvođenja zakonskih kvota ravnopravnost žena na upravljačkim položajima neće postići u skoroj budućnosti. Nedvojbeno se može zaključiti da su države koje su si same nametnule kvote i prije stupanja na snagu Direktive dobile značajan porast žena na upravljačkim položajima i na taj način ojačale korporativno upravljanje i gospodarstvo.

Dobro je da Direktiva ima propisan krajnji datum primjene jer je optimistično da bismo u nešto više od deset godina mogli dosegnuti zadane ciljeve. Ono što će svakako biti izazov jest postaviti politike ravnopravnosti unutar trgovačkih društava na način da postupak zapošljavanja, napredovanja i imenovanja bude transparentan i ravnopravan. U Republici Hrvatskoj posluju brojne tvrtke koje imaju sjedište u drugim zemljama koje su već uvele kvote, pa imamo pristup dobrim praksama koje treba i upotrijebiti.