Iako nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske EU, te referenduma na kojem su građani Republike Hrvatske odlučili o članstvu Republike Hrvatske u EU, nekada čujemo razmišljanja da smo time sva mjerila ispunili i ostvarili, a naše reforme okončali. Onaj tko poznaje osnovna načela EU zna da nije tako. Odnosi se to na sve reforme, pa i one u području pravosuđa. Posebno značajnim u području pravosuđa, EU ocjenjuje edukaciju sudaca, državnih odvjetnika, ali i ostalih sudionika sudskih postupaka, pa i svih pravnika u državama članicama, te uključivanje učenja prava EU u početno i cjeloživotno stručno usavršavanje. 

U području edukacije u pravosuđu (cjeloživotno stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika i inicijalni programi), u kojoj značajno mjesto treba imati učenje o pravu EU, institucije EU u posljednjih pet godina donose brojne dokumente. Iz njih je vidljivo se podržavaju nacionalne institucije za edukaciju u pravosuđu, a stručno usavršavanje u području prava EU postavlja kao jedan od važnih ciljeva EU, odnosno država članica. U tu je svrhu 2007. inicirano opsežno istraživanje sa svrhom identifikacije potreba i utvrđivanja stvarnog stanja u pravosuđu država članica, u odnosu na pravo EU i njegovu primjenu. 

Jedan od ključnih dokumenata koji je postavio temelje kasnijim odlukama i dokumentima institucija EU, koje se odnose na potrebu i obvezu država članica educirati pravosudne dužnosnike, ali i sve pravnike, o pravu EU je dokument iz 2008. - Izvješće o ulozi nacionalnog suca u Europskom pravosudnom sustavu (Odbor za pravna pitanja Europskog parlamenta), izvjestiteljica Diana Wallis (2007/2027(INI))¹.

Istraživanje je provedeno 2007. u 27 država članica EU i utvrđeno je da postoji: 

Pritom Izvješće propisuje primarnu odgovornost za provedbu edukacije sudaca, uključivši i europsku dimenziju sadržaja o kojem se educiraju, državama članicama.

Vijeće EU u svojoj Izjavi kaže »kako komponenta učenja o pravu EU mora sistematično biti uključena u edukaciju sudaca i državnih odvjetnika«². Edukacija u pravosuđu u svakoj državi članici pitanje je od zajedničkog interesa samih članica i istodobno institucija EU. To Izvješće daje preporuke i predlaže rješenja i odgovore na uočeno nedostatno znanje i primjenu prava EU od strane nacionalnih sudaca.

Europski parlament naglašava ulogu nacionalnog suca kao temelja sudbenog sustava EU, sa središnjom i nezamjenjivom ulogom u stvaranju europskog pravnog poretka. Smatra da ga je potrebno aktivnije uključivati i poticati na primjenu prava i pravne stečevine EU.U tom smislu ističe važnost i značenje odgovornosti države za štetu nastalu zbog neprimjenjivanja prava EU. 

Europski parlament (u nastavku teksta: EP) također poziva nacionalne i europske institucije koje se bave stručnim usavršavanjem pravosudnih dužnosnika, da posvete povećanu pozornost učenju stranih jezika svojih ciljnih skupina. Poznavanje stranih jezika je ne samo uvjet nego i temeljno oruđe za primjenu prava EU. Ono omogućava nužno uzajamno povjerenje između pravosuđa država članica i sudjelovanje u programima međunarodne razmjene. Za točno razumijevanje odluka Europskog suda korisno je, često i nužno, usporediti tekstove na različitim jezicima. 

Institucije za usavršavanje u državama članicama trebaju posebnu pozornost obratiti i učenju pretraživanja baza podataka na internetu, poticati razvijanje modela učenja na daljinu (e-learning) i video konferencije, kao oblika koji su komplementarni i nadopunjuju nezamjenjive oblike učenja koji uključuju izravnu komunikaciju sudionika.

Stoga su centri za usavršavanje sudaca motivirani i pozvani u svoje programe uvrstiti učenje o pravu EU, a poznavanje prava EU preporučuje se da bude dio ispita za ulaz u zvanje suca i državnog odvjetnika. U tom smislu EP poziva institucije EU da financijski podrže stručno usavršavanje iz područja prava EU u državama članicama. Učenje o pravu EU smatra se obvezatnim za kandidate -
 za imenovanje za suce, da bi se spriječio pasivan odnos nacionalnih sudaca prema pravu EU u budućnosti. 

Zahvaljujući podlozi koju daje Lisabonski ugovor u svojim člancima 81. i 82.³, Štokholmski program i odgovarajući Akcijski plan⁴ u punoj mjeri ukazuju na značenje koje EU daje usavršavanju pravosudnih dužnosnika, kao jednom od temeljnih uvjeta za ostvarenje vladavine prava, pravne sigurnosti građana i neovisnosti sudbene vlasti i sudaca kao pojedinaca. Takvo usavršavanje u području prava EU pridonosi postupku jačanja zajedničke europske pravne kulture, a Štokholmski program ističe da bi značajan dio pravosudnih dužnosnika trebao do 2015. sudjelovati u aktivnostima koje su dio usavršavanja u području prava EU, programima razmjene, kao i koristiti sadašnje programe koji se već provode.

U tom se smislu podržava jačanje i utjecaj nacionalnih institucija koje se bave stručnim usavršavanjem sudaca i državnih odvjetnika. Iako u tome najveću odgovornost imaju države članice EU i njihove nacionalne institucije, smatra se da institucije EU trebaju podržati financijski, programski i logistički nacionalne institucije u području usavršavanja u pravu EU, te uspostaviti dodatne mehanizme, programe i institucije koje će biti komplementarne nacionalnim. 

U svojim programima koji se odnose na pravo EU i znanje o institucijama EU, kao i uporabi instrumenata suradnje u EU, nacionalne institucije posebnu pozornost moraju obraćati očuvanju i jačanju sudačke neovisnosti, te sudačkoj etici. Institucije EU koje se bave usavršavanjem pravosudnih dužnosnika trebaju razviti zajedničke programe učenja na daljinu, kao i zajedničke edukativne materijale za sve države članice.

Vijeće EU poziva Europsku komisiju na veliki broj aktivnosti kojima bi se omogućilo usavršavanje, razmjena, te zajednički seminari i radionice velikom broju pravosudnih dužnosnika u što kraćem vremenskom razdoblju.⁵ Stalno stručno usavršavanje sudaca, državnih odvjetnika i službenika na sudovima i u državnim odvjetništvima, Vijeće EU smatra ključnim za jačanje uzajamnog povjerenja. Pritom potiče na što češće i otvorenije izravne kontakte unutar uspostavljenih struktura (mreža) svih voditelja institucija koje su uključene u različite mreže (u odnosu na stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika u EU, riječ je o Europskoj mreži centara za stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika - EJTN). Elementarna kultura uzajamnog povjerenja i poznavanja treba se razvijati kroz stalne institucionalizirane razmjene dobre prakse i iskustava, te organizacije zajedničkih seminara i radionica u kojima sudjeluju stručnjaci praktičari iz različitih država članica EJTN-a. U provedbi svih programa ključne su institucije za stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika u državama članicama. 

U svojem izvješću »Uloga nacionalnog suca u europskom pravosudnom sustavu«⁶ EP smatra izuzetno važnim unaprijediti sve oblike nacionalnih metoda usavršavanja sudaca i državnih odvjetnika u području prava EU, pri čemu naglašava nekoliko temeljnih načela. 

Takav trening treba biti besplatan za polaznike, redovit, te - prema mišljenju drugih -
 obvezatan. Specijalizirani tečajevi mogu biti organizirani i na europskoj razini, dok usavršavanje u području temeljnih znanja o pravu EU treba biti organizirano od strane nacionalnih institucija i namijenjeno što širem krugu pravosudnih dužnosnika.

Iz izvješća koje nedvojbeno utvrđuje da je poznavanje prava EU (aquis-a), odnosno europskog prava od strane pravosudnih dužnosnika u državama članicama nedostatno, odnosno da je ono doživljeno kao nejasno, nepregledno i neprimjenjivo, traži se i očekuje od institucija EU da državama članicama stavi u zadaću da putem svojih nacionalnih institucija za stručno usavršavanje sudaca, državnih odvjetnika, ali i odvjetnika, javnih bilježnika, pa i drugih pravnika, osigura što veći broj onih koji su upućeni i imaju znanje o europskom pravu, te poznaju strane jezike u dovoljnoj mjeri da im omogući komunikaciju s pravosudnim dužnosnicima u drugim državama članicama i poznavanje njihovih pravosudnih sustava, kao i sustava EU i prava EU. Ta je zadaća i odgovornost na državama članicama, no i institucije EU moraju sudjelovati podržavajući te institucije kroz svoje projekte, mrežu centara za stručno usavršavanje sudaca (EJTN), ali i kroz poticanje nacionalnih institucija za ispunjenje mjera zadanih dokumentima EU.

Pogrešno je, stoga, misliti da je postajanjem članicom EU država prepuštena sama sebi, te odlučuje o potrebi, odnosno suvišnosti organizacije edukacije u pravosuđu koja se odnosi na europsko i međunarodno pravo. Državu i njezine institucije za stručno usavršavanje u pravosuđu na to obvezuju brojni noviji dokumenti EU. Iako je ta obveza u mnogim međunarodnim dokumentima postojala već i prije, noviji dokumenti EU daju tim smjernicama obvezujući karakter, a države su dužne i od njih se očekuje da takvu edukaciju osiguraju, potiču i omoguće kroz političku i financijsku potporu nacionalnim institucijama za stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika.

Navedeno istraživanje⁷ poslužilo je EU kao temelj i motiv usvajanja brojnih dokumenata kojima preporučuje državama ili ih obvezuje akcijskim planovima na provedbu radnji i aktivnosti koje će pridonijeti boljem poznavanju prava EU od strane sudaca, državnih odvjetnika, pa i svih ostalih pravnika, u svrhu poboljšanja kvalitete i funkcioniranja njihovih pravosudnih sustava. Važnost koju EU daje edukaciji u području pravosuđa vidljivo je od Lisabonskog ugovora, pa onda i drugih dokumenata koji navedeno područje dodatno razrađuju.

Iako nam je poznato da je Pravni fakultet u Zagrebu provodio istraživanje kojem je jedna od komponenti bilo utvrditi stvarno poznavanje prava EU u sudačkoj profesiji, mislimo i predlažemo da bi možda bio vrijedan projekt u kojem bi se slično ciljano istraživanje provelo od strane Pravosudne akademije u suradnji s pravnim fakultetima Republike Hrvatske, a njegovi rezultati poslužili kao temelj izrade programa za pravosudne dužnosnike o učenju prava EU koje bi Pravosudna akademija provodila u sljedećem razdoblju, s temeljnim ciljem što bolje pripreme pravosuđa za njegovo funkcioniranje u EU.

1 2007/2027 (INI), 6. ožujak 2008. 
2 OJ C 53; 3. ožujak 2005., str. 1. 
3 Lisabonski ugovor Europske unije (2007.), Split, 2009., str. 96 i 97. 
4 Vijeće EU, 2. prosinac 2009., 17024/09 The Stockholm Programe - An open and secure Europe serving and protecting the citizens. 
5 Vijeće EU 17024/09, annex, str. 9 itd. (engleska verzija) - izrada akcijskog plana, izvješće o provedbi Štohkolmskog programa, instrumenti za zaštitu žrtava, jačanje uzajamnog povjerenja u različite pravne i sudbene sustave. 
6 Izvješće EP od 9. srpnja 2008. 
7 Vidjeti bilješku pod 1.