Zašto Memorandum?

Hrvatski sabor donio je 3. ožujka 2004. godine Zakon o potvrđivanju Memoranduma o razumijevanju između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o zaštiti prava intelektualnog vlasništva, koji je potpisan u Zagrebu 26. svibnja 1998. godine.¹

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Sjedinjenih Američkih Država, kao stranke, radi unaprjeđivanja bliskih i plodonosnih gospodarskih i drugih odnosa te želeći pomoći razvoju trgovine na nediskriminacijskim temeljima, sporazumjele su se oko mjera koje su utvrđene u navedenom Memorandumu.

Radi se o tzv. bilateralnom izvoru prava intelektualnog vlasništva, odnosno podredno i o žigovnom pravu.²

Svaka se stranka obvezala pružiti na svojem teritoriju, državljanima druge stranke, odgovarajuću i djelotvornu zaštitu i ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva te istodobno osigurati da mjere zaštite i ostvarivanja prava intelektualnog vlasništva neće same po sebi sprječavati trgovanje u skladu sa zakonom. Prava intelektualnog vlasništva odnose se na autorsko i susjedna prava, žigove, zemljopisne oznake, patente, industrijski dizajn (modele i uzorke), zaštitu planova rasporeda integriranih krugova i kodiranih satelitskih signala, poslovne tajne i zaštitu prava uzgajivača bilja.³

Prema Memorandumu, način suprotan poštenoj trgovačkoj praksi označava praksu kao što je svjesno kršenje ili izazivanje kršenja ugovora ili povjerenja ili prava intelektualnog vlasništva te uključuje pribavljanje, otkrivanje ili uporabu povjerljivih informacija od strane trećih osoba koje su znale ili zbog nemara nisu znale da su prilikom stjecanja bili obuhvaćeni takvi postupci.

Da bi pružila odgovarajuću i djelotvornu zaštitu i ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva, svaka će stranka, kao minimalnu mjeru, omogućiti djelovanje ovoga ugovora te supstanci-jalnih odredaba o imovinskim pravima iz Pariške Konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva iz 1967. (Pariška konvencija) na području žigovnog prava.⁴ Stranka može u svojem unutarnjem pravu provoditi i širu zaštitu i ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva nego što se to traži navedenim ugovorom, pod pretpostavkom da takva zaštita i njezino ostvarivanje nisu nespojivi s navedenim ugovorom.

U smislu načela nacionalnog tretmana svaka stranka neće državljane druge stranke tretirati nepovoljnije od vlastitih državljana glede stjecanja, zaštite, uživanja i ostvarivanja svih prava intelektualnog vlasništva, pridržavajući se iznimaka već predviđenih Pariškom konvencijom. Primjena ovog načela smije biti ograničena u svezi sa sudskim i upravnim postupcima za zaštitu ili ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva, uključujući svaki postupak kojim se od državljanina druge stranke traži da radi potreba postupka naznači svoju adresu na teritoriju stranke ili imenuje zastupnika na teritoriju stranke, ako je takvo ograničenje u skladu s relevantnom konvencijom, pod pretpostavkom da je to ograničenje potrebno radi osiguranja poštivanja mjera koje nisu nespojive s Memorandumom i da se ne primjenjuje na način koji bi ograničavao trgovinu. Nijedna stranka nema nikakvih obveza prema članku 2. Memoranduma glede postupaka predviđenih mnogostranim ugovorima zaključenim pod pokroviteljstvom Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo u svezi sa stjecanjem ili održavanjem prava intelektualnog vlasništva.

Predviđena posebna zaštita žigova

U čl. 5. Memoranduma uređena je problematika vezana uz žigove. Da bi se određeni znak tretirao kao žig mora se sastojati od svakog znaka ili svake kombinacije znakova sposobnih za razlikovanje proizvoda ili usluga jedne osobe, od onih drugih osoba, uključujući riječi, osobna imena, crteže, slova, brojeve, boje, figurativne elemente ili oblike proizvoda ili njihove ambalaže. Žigovi obuhvaćaju uslužne žigove, kolektivne žigove i certifikacij-ske žigove. Stranke Memoranduma dužne su pružiti nositelju prava registriranog žiga pravo priječiti svim osobama koje nemaju njegov pristanak uporabu u trgovanju istog ili sličnog znaka za robu ili usluge koje su identične, slične ili srodne robi ili uslugama za koje je žig registriran, ako postoji vjerojatnost da bi takva uporaba mogla izazvati zabunu. U slučaju uporabe istog znaka za istu robu ili usluge, mogućnost zabune se predmnijeva. Netom opisana prava neće štetiti ranijem pravu, niti će utjecati na mogućnost stjecanja prava na temelju uporabe. Nositelj prava žiga uključuje nositelja prava osobno, svaku drugu fizičku ili pravnu osobu ovlaštenu od strane nositelja prava koji je isključivi nositelj licencije, ili druge ovlaštene osobe.

Stranka smije mogućnost registracije učiniti ovisnom o uporabi. Međutim, zbiljska uporaba žiga ne može biti uvjet za podnošenje prijave za registraciju. Nijedna od država ugovorni-ca ne može odbiti prijavu isključivo zbog toga što do namjeravane uporabe nije došlo prije isteka razdoblja od tri godine od dana podnošenja prijave za registraciju.

Svaka će Stranka predvidjeti sustav za registraciju žigova, koji će uključivati:

• ispitivanje prijava,
• obavješćivanje podnositelja prijave o razlozima odbijanja registracije žiga,
• razumnu mogućnost da podnositelj prijave odgovori na obavijest,
• objavljivanje svakog žiga ili prije ili odmah nakon registracije i
• razumnu mogućnost da zainteresirane osobe zahtijevaju opoziv ili poništenje registracije žiga.

Priroda robe ili usluga na koje će se žig odnositi neće ni u kojem slučaju biti preprekom registraciji žiga. Članak 6bis Pariške konvencije primjenjivat će se, uz nužne izmjene, na usluge. Pri utvrđivanju je li riječ o dobro poznatom žigu, mora se uzeti u obzir poznavanje žiga u odgovarajućem krugu javnosti uključujući poznavanje žiga na teritoriju stranke koje, je rezultat promidžbe žiga. Nijedna od stranaka ne smije zahtijevati da se poznatost žiga proteže izvan kruga javnosti koji se uobičajeno bavi dotičnom robom i uslugama ili da žig bude registriran. Stranke su prilikom registracije dužne služiti se Međunarodnom klasifikacijom proizvoda i usluga. Nijedna od stranaka neće rabiti tu klasifikaciju kao temelj za utvrđivanje vjerojatnosti zabune.

Glede trajanja zaštite predviđeno je da početna registracija žiga traje najmanje 10 godina i da se registracija može neograničeno obnavljati za razdoblja ne kraća od 10 godina ako su ispunjeni uvjeti za obnavljanje. Svaka će stranka zahtijevati uporabu žiga za održavanje registracije. Registracija se može poništiti zbog neuporabe samo nakon neuporabe u neprekinutom razdoblju od najmanje tri godine, osim ako nositelj žiga ne predoči opravdane razloge zbog kojih su postojale prepreke toj uporabi. Kao opravdane razloge za neuporabu žiga zakon će priznati okolnosti koje su nastale neovisno o volji nositelja žiga, a koje čine prepreke uporabi žiga kao što su uvozna ograničenja, ili druge mjere vlade u svezi s robom ili uslugama označenim žigom. Svaka će stranka priznati uporabu žiga od osobe koja nije nositelj žiga, kad je ta uporaba pod kontrolom nositelja žiga, kao uporabu žiga radi održavanja registracije. Nijedna od stranaka ne smije opterećivati uporabu žiga u trgovini postavljanjem posebnih zahtjeva, poput onih kojima se umanjuje uloga žiga kao oznake podrijetla, ili uporabu zajedno s drugim žigom.

Žig u pravnom prometu

Stranka može odrediti uvjete za licenciranje i prijenos žiga, s time što se razumijeva da se prisilne licencije žigova neće dopustiti. Nositelj registriranog žiga ima pravo prenositi svoj žig s prijenosom poslovanja na koje se žig odnosi ili bez njega. Međutim, stranka može zahtijevati prijenos dobroga glasa (goodwill) žiga kao dio valjanog prijenosa žiga.⁵

Stranka može predvidjeti ograničene iznimke od prava stečenih žigom, kao što je poštena uporaba opisnih naziva, pod pretpostavkom da te iznimke uzimaju u obzir legitimne interese nositelja žiga i drugih osoba.

Svaka će stranka odbiti registrirati žigove s elementima nemoralnosti, obmanjivanja ili skandaloznosti, ili s elementima koji bi mogli povrijediti ili lažno sugerirati vezu s osobama, živim ili mrtvim, institucijama, uvjerenjima ili nacionalnim simbolima Stranke ili štetiti njihovu ugledu ili ih dovesti na loš glas. Svaka će stranka zabraniti registrirati kao žig riječi koje općenito označavaju robu ili usluge ili vrstu robe ili usluga na koje se žig odnosi.⁶

Postupci u svezi sa zaštitom žiga

Države ugovornice predvidjele su obveze da svaka u svojem unutarnjem pravu propiše postupke koji omogućavaju učinkovito djelovanje protiv povrede prava intelektualnog vlasništva obuhvaćenih Memorandumom. Ti postupci moraju uključivati djelotvorne pravne instrumente za sprječavanje povreda i moraju biti dovoljno uvjerljivi da bi spriječili buduće povrede prava. Svaka će stranka primijeniti postupak ostvarivanja na način koji ne stvara prepreke za legitimnu trgovinu i koji sadržava učinkovitu zaštitu od zloporabe. Nužno je osigurati da ti postupci budu pošteni i nepristrani, da ne budu nepotrebno komplicirani ili skupi i da ne budu vezani pretjerano dugim vremenskim ograničenjima ili neopravdanim kašnjenjima.

Stranke su se obvezale osigurati da su meritorne odluke u sudskom i upravnom postupku:

• u pisanom obliku uz obrazloženje činjenica na kojima je donesena odluka,
• bez nepotrebnog odlaganja dostupne barem strankama u postupku i
• utemeljene samo na onim dokazima glede kojih je strankama pružena mogućnost da budu saslušane.

Nadalje nužno je osigurati strankama u postupku mogućnost da konačne odluke upravnih tijela preispita sudska vlast stranke i, u skladu s odredbama o nadležnosti u unutarnjem pravu ovisno o vrsti slučaja, preispitivanje barem pravnih aspekata prvos-tupanjske sudske odluke o meritumu. Bez obzira na navedeno, niti od jedne stranke neće se tražiti da predvidi preispitivanje odluke o oslobađanju od optužbe u kaznenim postupcima. Pritom se ne traži osnivanje posebnog sudskog sustava za ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva.⁷

Svaka će stranka omogućiti nositeljima prava građanskopravni postupak za ostvarivanje bilo kojeg prava intelektualnog vlasništva obuhvaćenog Memorandumom.⁸ Svaka će stranka tako predvidjeti sljedeće:

• da tuženici imaju pravo na pisanu obavijest, koja je pravodobna i sadržava dovoljno pojedinosti, uključujući i temelj zahtjeva,
• da strankama u postupku dopušta da ih zastupa nezavisni pravni zastupnik,
• da postupci ostvarivanja ne nameću pretjeranu obvezu osobne prisutnosti;
• da sve stranke u postupku imaju pravo potkrijepiti svoje tvrdnje i dostaviti relevantne dokaze i
• da postupci uključuju sredstva za identifikaciju i zaštitu povjerljivih informacija.

Svaka će Stranka ovlastiti svoje sudove:

• ako stranka u postupku upozori na postojanje prikladno dostupnih dokaza, relevantnih za dokazivanje opravdanosti njezina zahtjeva, koji se nalaze kod protivne stranke, da nalože protivnoj stranci predočenje tih dokaze, u skladu s uvjetima koji u određenim slučajevima osiguravaju zaštitu povjerljivih informacija,

• ako stranka u postupku svojevoljno i bez opravdanih razloga odbije, u razumnom roku, pristup relevantnim dokazima ili na neki drugi način ne pruži relevantne dokaze koji su pod njezinim nadzorom, ili u velikoj mjeri usporava postupak donošenja privremene ili konačne, potvrđujuće ili odbi- jajuće odluke, na temelju podnesenih dokaza, uključujući prigovor ili navode stranke na čiju je štetu bila uskraćena dostupnost dokazima, strankama pružiti priliku da budu saslušane o navodima ili dokazima,
• da naredi stranci u postupku odustajanje od povrede, uključujući donošenje mjere na granici za sprječavanje ulaska robe koja se uvozi,
• da naredi onom tko je povrijedio pravo intelektualnog vlasništva plaćanje nositelju prava odgovarajuće odštete radi naknade štete koju je nositelj prava pretrpio zbog povrede svoga prava i za dobit koju je povreditelj stekao povredom prava, a koja nije uračunana u stvarnu štetu,
• da naredi onom tko je povrijedio pravo intelektualnog vlasništva plaćanje troškova nositelju tog prava, koji mogu uključivati i odgovarajuće troškove pravnog zastupanja i
• da naredi stranci u postupku na čiji su zahtjev mjere poduzete i koja je zlorabila postupak, plaćanje odgovarajuće naknade svakoj stranci kojoj je nešto štetno naređeno ili zabranjeno, za štetu pretrpljenu radi te zloporabe i plaćanje troškova te stranke, koji mogu uključivati odgovarajuće troškove pravnog zastupanja.

Svaka će stranka, radi stvaranja učinkovitog sredstva za sprječavanje povrede prava i krivotvorenja, ovlastiti svoje sudove da narede:

• izbaciti iz trgovačkih kanala robu za koju je utvrđena povreda prava, bez bilo kakve naknade, tako da se izbjegne nastanak štete za nositelja prava ili, ako to nije u suprotnosti s postojećim ustavnim odredbama, uništiti i
• izbaciti iz trgovačkih kanala materijale i pribor pretežito upotrijebljene u stvaranju robe kojom se povređuju prava, tako da se opasnost daljnje povrede svede na najmanju mjeru.

U odlučivanju treba li donijeti takvu odredbu, sudovi će uzeti u obzir razmjer između ozbiljnosti povrede i određenih pravnih sredstava, kao i interes trećih osoba. Glede krivotvorene robe, jednostavno skidanje žiga s protupravno označene robe, osim u izuzetnim slučajevima, neće biti dovoljno za puštanje takve robe u trgovačke kanale.

Glede primjene bilo kojeg propisa koji se odnosi na zaštitu ili ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva, svaka stranka može izuzeti javnu vlast i službenike od odgovornosti za povrede prava pokrivenih Memorandumom, osim ako njihovi postupci u primjeni takvih propisa nisu bili poduzeti ili namjeravani u dobroj vjeri.

Ako je stranka tužena za povredu ili krivotvorenje prava intelektualnog vlasništva kao rezultata njezinog neovlaštenog izvršavanja tog prava ili neovlaštenog izvršavanja tog prava u njezinu korist, ta stranka može ograničiti odgovornost na plaćanje nositelju prava odgovarajuće naknade čija visina ovisi o pojedinom slučaju, uzimajući u obzir gospodarsku vrijednost uporabe. Ako se meritorno odlučivalo o građanskop- ravnoj odgovornosti u upravnom postupku, nužno je predvidjeti da takav postupak mora nužno pratiti rješenja iz čl. 11. Memoranduma.

Stranke mogu koristiti i institut privremenih mjera

Stranke na temelju čl. 12. Memoranduma mogu ovlastiti svoje sudove da narede hitne i djelotvorne privremene mjere:

• za sprječavanje povrede bilo kojeg prava intelektualnog vlasništva ili krivotvorenja bilo kojeg proizvoda koji je predmet prava intelektualnog vlasništva i, posebice, za sprječavanje ulaska u trgovačke kanale pod njezinom jurisdikcijom robe za koju se tvrdi da se njome povređuju prava, uključujući i mjere za sprječavanje ulaska uvožene robe na granici i
• za očuvanje relevantnih dokaza glede navodne povrede prava ili krivotvorenja.⁹

Pritom će se sudovi u državama ugo- vornicama ovlastiti da traže od svakog podnositelja prijedloga za donošenje privremenih mjera da sudu predoči sve dokaze koji su mu na raspolaganju, koje sud smatra nužnim da utvrdi s dovoljnim stupnjem sigurnosti sljedeće:

• je li podnositelj nositelj prava,
• je li podnositeljeve pravo povrijeđeno ili postoji neposredna opasnost od povrede i
• može li svaka odgoda donošenja takvih mjera uzrokovati nepopravljivu štetu nositelju prava, ili postoji vidljiva opasnost od uništenja dokaza.

Svaka će stranka ovlastiti svoje sudove da traže od podnositelja polog ili odgovarajuće osiguranje dovoljno za zaštitu interesa tuženika i za sprječavanje zloporabe, kao i da traže od podnositelja prijedloga za privremene mjere pružanje druge informacije potrebne za identifikaciju određene robe od tijela koje će provoditi privremene mjere. Privremene mjere se mogu odrediti na temelju ex parte (bez znanja druge stranke), osobito ako bi svaka odgoda vjerojatno uzrokovala nepopravljivu štetu nositelju prava ili ako postoji očita opasnost od uništenja dokaza.

Kad sud stranke donese privremene mjere na temelju ex parte, predviđa se sljedeće :

• da osoba na koju se te mjere odnose bude bez odlaganja o njima obaviještena, a u svakom slučaju najkasnije odmah nakon izvršenja mjera,
• da na zahtjev tuženika te mjere preispita sud stranke radi odlučivanja, u razumnom roku nakon dostavljanja obavijesti o tim mjerama, hoće li se te mjere mijenjati, opozvati ili potvrditi i da mu se pruži prilika da bude saslušan u postupku preispitivanja.

Na zahtjev tuženika, nadležni sud stranke moći će opozvati ili na drugi način prekinuti s primjenom privremenih mjera ako postupak za donošenje odluke o meritumu spora ne bude pokrenut:

• u razumnom roku koji odredi sud koji je naložio mjere kad to dopušta unutarnje pravo određene stranke ili,
• u nedostatku takve odredbe, unutar razdoblja od najviše 20 radnih dana ili 31. kalendarskog dana, koje god je dulje.

Predviđa se mogućnost sudskog naloga da podnositelj nadoknadi štetu izazvanu privremenim mjerama:

• ako su privremene mjere opozvane ili istekle zbog bilo kojeg čina ili propusta podnositelja ili
• ako sud naknadno nađe da nije bilo povrede ili opasnosti od povrede bilo kojeg prava intelektualnog vlasništva.

Ako se privremene mjere mogu donijeti u upravnom postupku, takav postupak mora, u načelu, biti u skladu s načelima utvrđenim u Memorandumu.

Stroge kazne za povrede žiga

Uz upravnopravnu i građanskoprav- nu zaštitu žigova, Memorandum predviđa i obveznost uređivanja kaznenog postupka i kazni koji se trebaju primjenjivati barem u slučajevima namjernog krivotvorenja žiga.¹⁰ Kazne mogu biti u vidu kazne zatvora ili novčane kazne, ili obje, dostatne za upozoravanje, a u skladu s razinom kazni primjenjivanih za kaznena djela odgovarajuće težine. Predviđa se i mogućnost sudskog naloga zbog oduzimanja, zapljene i uništenja određene robe i svakog materijala i pribora čija je prvenstvena namjena za počinjenje takvih kaznenih djela.¹¹

Žig se štiti i na granici

U Memorandumu je regulirana i problematika carinskih mjera radi sprječavanja prekograničnog prometa krivotvorene robe.¹² Tako je obveza stranaka propisati postupke što će nositelju prava, koji ima valjani razlog za sumnju da će se uvesti roba s krivotvorenim žigom, omogućiti da upravnom ili sudskom nadležnom tijelu podnese pisani zahtjev da carinska uprava obustavi propuštanje u slobodni promet takve robe. Te se mjere ne odnose na robu u tranzitu. Stranka može dopustiti primjenu takva postupka glede robe kojom se drukčije povređuju prava intelektualnog vlasništva, ako su ispunjene pretpostavke iz ovoga članka. Stranka također može predvidjeti odgovarajuće postupke od strane carinske uprave za obustavu puštanja u promet robe, glede koje su povrijeđena navedena prava, namijenjene izvozu s njezina teritorija.

Kod toga će se tražiti od svakog podnositelja zahtjeva koji pokreće te carinske postupke pružanje odgovarajućih dokaza:

• koji će uvjeriti nadležna tijela određene stranke da po unutarnjem pravu postoji prima facie (očita) povreda njegovih prava intelektualnog vlasništva,
• kojima će carinske uprave dostatno opskrbiti podrobnim opisom robe radi njezina lakog prepoznavanja.

Nadležno će tijelo u razumnom roku obavijestiti podnositelja zahtjeva je li zahtjev prihvaćen i ako jest, razdoblje tijekom kojega će carinska uprava provoditi te mjere. Uz to, odredit će se davanje pologa ili odgovarajućeg osiguranja dovoljnog za zaštitu tuženika i nadležnih tijela i sprječavanje zloporabe. Taj polog ili odgovarajuće osiguranje neće neopravdano priječiti pribjegavanje navedenom postupku.

Svaka će stranka osigurati da njezina carinska uprava odmah obavijesti uvoznika i podnositelja zahtjeva kad carinska uprava obustavi propuštanje takve robe. Carinska uprava stranke oslobodit će robu od obustave propuštanja u promet ako unutar razdoblja ne duljeg od 10 radnih dana nakon što je podnositelj zahtjeva bio obaviješten o obustavi, carinska uprava nije izviještena:

• da je stranka druga od tuženika pokrenula postupak za odlučivanje o meritumu slučaja ili
• da je nadležno tijelo donijelo privremene mjere za produljenje obustave, pod pretpostavkom da su ispunjeni svi drugi uvjeti za uvoz ili izvoz.

Svaka će stranka predvidjeti da carinska uprava može, u određenim slučajevima, produljiti obustavu za daljnjih 10 radnih dana. U slučaju pokretanja postupka za meritorno odlučivanje o slučaju, osigurati se mora rasprava, uključujući i pravo na saslušanje da se na zahtjev tuženika u razumnom roku odluči hoće li se mjere promijeniti, opozvati ili potvrditi.

Nadležna tijela stranaka su ovlaštena naložiti podnositelju zahtjeva plaćanje uvozniku, primatelju i vlasniku robe odgovarajuće naknade za svaku štetu prouzročenu neopravdanim zadržavanjem robe ili zadržavanjem robe puštene u promet. Ne ugrožavajući zaštitu povjerljivih informacija, svaka će stranka osigurati da njezina nadležna tijela budu ovlaštena dati nositelju prava dostatne mogućnosti pregleda čitave robe koju je zadržala carinska uprava Intezivna suradnja Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih kako bi potkrijepio svoje zahtjeve, nadalje osigurati da njezina nadležna tijela budu ovlaštena dati uvozniku jednaku priliku za pregled te robe. Ako su nadležna tijela utvrdila opravdanost pokretanja postupka, stranka može ovlastiti nadležna tijela da obavijeste nositelja prava o imenima i adresama pošiljatelja, uvoznika i primatelja robe i o količini robe o kojoj je riječ.

U slučaju propisanog samoinicijativnog djelovanja nadležnih tijela i obustave propuštanja robe za koju imaju prima facie dokaze o povredi prava intelektualnog vlasništva:

• nadležno tijelo može u svako doba zatražiti od nositelja prava svaku informaciju koja bi mogla pomoći u izvršenju njihovih ovlasti,
• uvoznika i nositelja prava odmah će se obavijestiti o obustavi od strane nadležnih tijela stranke i ako uvoznik uloži pravni lijek protiv obustave nadležnim tijelima, obustava će biti, s nužnim izmjenama, podložna uvjetima iz stavka 6. - 8. čl. 14. Memoranduma,
• stranka može izuzeti tijela javne vlasti i službenike od odgovornosti, osim ako štetni postupci nisu učinjeni ili poduzeti u dobroj vjeri.

Ne ugrožavajući druga prava na pokretanje postupaka koja na raspolaganju ima nositelj prava i tuženikovo pravo tražiti sudsko preispitivanje, svaka će stranka predvidjeti da njezina nadležna tijela budu ovlaštena naložiti uništenje ili uklanjanje robe u svezi s kojom se povređuju žigovna prava. Glede krivotvorene robe, nadležna tijela neće dopustiti ponovni izvoz te robe u neizmijenjenu stanju ili ih podvrgnuti različitom carinskom postupku, osim u iznimnim slučajevima. Stranka može isključiti od primjene carinskih mjera male količine robe nekomercijalne prirode koje čine sastavni dio osobne prtljage putnika ili su poslane u malim pošiljkama koje se ne ponavljaju.

Posebna odredba čl. 17. Memoranduma posvećena je iznimkama glede državne sigurnosti.

Do kada Memorandum obvezuje stranke ugovornice?

Ovaj će Ugovor ostati na snazi za početno razdoblje od deset godina i potom ostaje na snazi dok ne bude otkazan u skladu s ovim stavkom. Svaka stranka može, uz jednogodišnji pisani otkaz drugoj stranci, otkazati ovaj Ugovor pretekom početnog desetogodišnjog razdoblja ili u bilo koje doba nakon toga.

Ovaj Ugovor nužan je pravni dokument uređenja pravnih i trgovinskih odnosa Republike Hrvatske na području zaštite prava intelektualnog vlasništva, posebice kad su u pitanju SAD, kao država koja toj zaštiti posvećuje izuzetnu pažnju s obzirom na potencijalnu ugroženost nositelja žigovnih prava koji su njezini državljani ili tamo imaju sjedište.

¹ Zakon je objavljen u Narodnim novinama - Međunarodni ugovori, br. 2/04.
² Čizmić J. - Zlatović D., Komentar Zakona o žigu, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 2002., str. 47.
³ Čizmić J., Intelektualno vlasništvo, Slobodno poduzetništvo, god. VIII., 2001., br.6., str. 73.
⁴ Čizmić J., Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva, Pravo u gospodarstvu, god. 33., br. 9-10., str. 648.
⁵ Zlatović D., Raspolaganje pravom na žig, Pravo i porezi, god. VII., br.11., 1998., str. 1204.
⁶ Zlatović D., Apsolutni i relativni razlozi za isključenje - uvjeti žigovne zaštite, Hrvatska pravna revija, god. I,, br.7., 2001., str. 57.
⁷ Vidjeti čl. 10. Memoranduma.
⁸ Zlatović D., Postupak u parnicama povodom zaštite prava na žig, Vladavina prava, god. II., br. 5., 1998., str. 133-165.
⁹ Zlatović D., Ovršnopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasništva, Pravni vjesnik, god. 16., br. 1-2., 2000., Osijek, str. 29-50.
¹⁰ Zlatović D., Kaznenopravne sankcije povrede žiga u gospodarskom prometu, Hrvatska gospodarska revija, god. XLIX, br. 9., 2000., str. 88.
¹¹ Vidjeti čl. 13. Memoranduma.
¹² Zlatović D., Carinska kontrola u cilju sprečavanja povreda prava intelektualnog vlasništva, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2004., vol. 43, br. 3., str. 65- 87.