1. Od kreditnog moratorija do kamatnog mortuarija
(Ne)prilike izazvane virusnom pandemijom u proljeće 2020., s nastavkom u ljetu, stvorile su nemale probleme, uz ostalo, i očito povelikom broju dužnika novčanih obveza, kreditnih i inih. Stoga nije iznenadilo kad smo već 1. travnja, na Google tražilici utvrdili da je pojam “moratorij” bio traženiji od pojma “maska za lice”. No, nije sve u moratoriju (na kredite), jer taj instrument kreditne prakse ne obuhvaća dugovanja plaćanja koja su u zakašnjenju, pa, dakako, ni ona obuhvaćena ovrhama.
Pod kreditnim moratorijem podrazumijeva se odgoda plaćanja glavnice kredita ili ukupnog anuiteta, a do takve odgode može doći ili sporazumom stranaka kreditnog posla, ili pak odlukom državne vlasti. Ovo potonje redovito onda kada iz objektivnih razloga otplata kredita postane nemoguća većem broju dužnika.
'Zametak' moratorija nalazi se u, također kreditnom, institutu počeka. Radi olakšanja starta kreditirane zajmoprimčeve aktivnosti, davatelj kredita pritom odobrava odgodu početka otplate kredita – poček, s tim da se otplata kreditnih obroka, najčešće anuiteta, dakle dijela glavnice s kamatama, odgađa za neko vrijeme, pola godine ili neko drugo. No, i takav poček nije „besplatan“, prate ga tzv. interkalarne kamate.

Nije, međutim, „besplatan“ ni prvospomenut kreditni moratorij. I za vrijeme moratorija zaračunavaju se (redovne, ugovorne) kamate, ovisno o dogovoru sudionika posla. Naime, u poslovnom svijetu ne može se očekivati beskamatno davanje novca, osim ako je riječ o u potpunosti ili djelomično – nenaplatnom poslu. Stoga kreditni moratorij redovito ima socijalnu komponentu, u svom nastanku. U realizaciji, pak, ta, socijalna, komponenta može i prijeći 'komercijalni okvir' ovisno o dogovoru. Bilo bi pravno, pa i ustavnopravno, dvojbeno uvođenje socijalne mjere u korist jedne, ugrožene, kategorije građana na teret druge kategorije. Država mora imati druge izvore financiranja socijalne politike.^[1] U svakom slučaju, do spomenutog počeka i/ili moratorija redovito dolazi uz uvjet urednog izvršavanja obveza, pa i u konkretnom kreditnom poslu, ako je njegova realizacija već započela. Naprotiv, neurednost ispunjavanja novčanih obveza zakonski je sankcionirana – zateznim kamatama. Stoga je, govoreći o kamatama, a posebno u ovom kontekstu, nužno razlikovati ugovorne ili tzv. redovne kamate od onih zateznih. Dok su ugovorne (redovne) kamate dogovorena naknada za uporabu tuđeg novca (manje uobičajeno i/ili drugih generičkih stvari), dotle zatezne kamate plaća uz glavnicu dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze - prema članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)^[2]. K tome, vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja, a ako je tim zakašnjenjem prouzročena i šteta, pa je ona veća od iznosa zateznih kamata, vjerovnik ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete (prema čl. 30. st. 1. i 2. ZOO-a). Naime, zatezne kamate nisu naknada štete, niti vjerovnikovo pravo na njih podliježe uvjetima o kojima ovisi pravo na naknadu štete, ali ipak imaju i tu, odštetnu funkciju, komponentu. Isto tako, zatezne kamate nisu ni kazna neurednom dužniku, iako im je svrha i destimuliranje neurednog plaćanja – ono što se u kaznenom pravu naziva generalnom i specijalnom prevencijom, što je svrha kaznene sankcije.^[3]Urednost ispunjavanja novčanih obveza posebno je zaštićena nacionalnim zakonodavstvom, ali i direktivnim normativom u Europskoj uniji.^[4]
Sve su ove uvodne konstatacije više-manje poznate, ali je korisno podsjetiti na njih u kontekstu teme ovoga članka, to jest u svezi s 'kamatnom' odredbom ponovljenom u dvama nedavno donesenim interventnim zakonima povodom korona pandemije, i to njihovim 'usputnim' odredbama o zastoju tijeka zateznih kamata. Kamate su, treba ovdje naglašeno podsjetiti, kako ugovorne tako i zatezne, u hrvatskom pravu uređene temeljnim općim zakonom – ZOO-om. No, dvama interventnim zakonima iz travnja 2020., i to tzv. specijalnim zakonima koji se, prema sadržaju (materiji uređivanja) i uvodnoj odredbi (uvodnim odredbama) odnose na točno određeno i ograničeno polje primjene, unesena je sadržajno-obuhvatno neprecizirana (potpuno jednaka u obama zakonima) - odredba o zastoju tijeka zateznih kamata za trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih korona pandemijom.^[5]

2. Zastoj tijeka zateznih kamata u dvama interventnim zakonima
Koronavirus, SARS-CoV-2, nakon što se pojavio 2019., u sljedećoj je godini pandemijski zahvatio (skoro) cijeli svijet. U hrvatskome mikrosvijetu endemske su mjere nužno obuhvatile i zakonske aktivnosti. U drugoj polovici travnja 2020. Hrvatski je sabor donio dva spomenuta interventna zakona financijsko-provedbene, ali ne samo provedbene, naravi - ZPONS/20 i ZIMOS (v. bilješku broj 5.). Glede postupanja u ovrsi dva su zakona donekle povezana. No, oba zakona uz proceduru ovrhe odnosno stečaja zahvaćaju i područje obveznopravnih odnosa – tijek zateznih kamata. Dakle, via facti, iako ne nominalno (izričito), ti su zakoni djelomično derogirali i propis ZOO-a. Usto, treba konstatirati da su time ti zakoni post festum intervenirali i u pravomoćne sudske odluke kojima je bio određen tijek zateznih zamata, bez prekidanja, zastoja. I ne samo to! Propisujući zastoj tijeka zateznih kamata u ovršnim postupcima, otvoreno je, u nastavku, pitanje je li dvjema odredbama dvaju specijalnih zakona propisan i 'apsolutni' zastoj tijeka zateznih kamata, tj. i izvan ovrha.^[6]  S aspekta teme ovoga članka orijentirat ćemo se samo na (po) jedan članak iz tih dvaju zakona, odredbu koja propisuje zastoj tijeka zateznih kamata. Pritom je neizbježno razmotriti i prokomentirati te (jednake) odredbe u kontekstu materije koju svaki od ovih zakona, kao svojevrstan lex specialis, uređuje, kao i ukazati na vremenski okvir njihova važenja, vezano uz trajanje posebnih mjera kojima su zakoni motivirani, uzrokovani.

2.1. Usurae graves, vita legis brevis^[7]
Tekstovi dvaju zakona relativno su kratki, a oba su potaknuta, temelje se na pojmu posebnih okolnosti, pa tu polazišnu odrednicu jednako i definiraju, kao - događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Međutim, iako bi se iz te formulacije moglo zaključiti da će se zakonom propisane posljedice redovito ponavljati čim se budu ponavljale opisane ili slične posebne okolnosti, ZIMOS-om se te okolnosti izričito ipak ograničavajuće identificiraju (preciziraju, pojmovno i vremenski limitiraju) kao posebne okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Time se i trajanje ovih posebnih okolnosti ograničava na tromjesečno razdoblje, po stupanju zakona na snagu, uz mogućnost produljenja, odlukom Vlade RH, ali samo za daljnja tri mjeseca, dakle primarno do 31. srpnja, a potencijalno do 31. listopada 2020. (prema čl. 8. ZIMOS-a).^[8] Ipak, i ZPONS-om/20 posebne su okolnosti implicitno (tajmingom, a bez izričitog pozivanja uz COVID-19) ograničene vijekom (trajanjem) ove zakonske novele – do 17. srpnja, a ukupno, potencijalno, do 17. listopada 2020. (prema čl. 2. st. 1. i 2. ZPONS-a/20). Dva tjedna kasnije donesenim ZIMOS-om odredba je poboljšana preciziranjem uzročno-vremenske dimenzije zakona. No, razmak u vremenu donošenja i stupanja na snagu dvaju zakona – doveo je do malog raskoraka u njihovu kalendarskom trajanju.

2.2. Dvojbena (ne)ograničenost zastoja tijeka zateznih kamata
Efemernost dvaju zakona naglašava i potrebu njihova brzog tumačenja i razumijevanja, sve u funkciji njihove primjene. Međutim, u stručnim komentarima objavljena su različita tumačenja oko širine obuhvata zakonima propisanog zastoja tijeka zatezno-kamatnog zastarijevanja. Prema jednom tumačenju (mišljenju), uz pozivanje na karakter (specijalnost) dvaju zakona, zastoj zastarijevanja odnosi se isključivo na materiju koju uređuju predmetni zakoni,^[9] dok je prema drugom taj zastoj 'apsolutan' („s obzirom na navedenu odredbu, proizlazi da se zatezna kamata neće obračunavati neovisno o tome je li u odnosu na dužnika već pokrenuta ovrha i tko ju je pokrenuo, te neovisno o tome kad je obveza dospjela, prije stupanja na snagu navedenih zakona ili nakon njihova stupanja na snagu.“).^[10] Treće je tumačenje, čini se, na liniji prvoga, ograničavajući se samo na ovrhe, i samo u kontekstu primjene ZPONS-a/20 – čl. 25.b: „Ta odredba ne propisuje zastoj tijeka zateznih kamata … samo u odnosu na ovršenike fizičke osobe (kao što propisuje zastoj u provedbi ovrhe)… To je jedina pogodnost koju za ovršenike pravne osobe donosi treća novela.“.^[11]


Prvodonesenim ZPONS-om/20, člankom 25.b pod naslovom Zastoj tijeka zateznih kamata u posebnim okolnostima – propisano je:                

(1) Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25.a Zakona ne teče zatezna kamata.

(2) Agencija neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti.

Dva tjedna zatim donesenim ZIMOS-om, člankom 7. pod naslovom Zastoj tijeka zateznih kamata – propisano je:  

Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovoga Zakona ne teku zatezne kamate.^[12]

Hrvatska udruga banaka zamolila je jedno, a Udruga pravnika u gospodarstvu Zagreba oba ministarstva, Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo financija, da svojim mišljenjima protumače domašaj ovih dviju skoro jednako formuliranih odredaba o zastoju tijeka zateznih kamata. Udruga PUG posebno je, uz čl. 7. ZIMOS-a, navela:  

Molimo vaše objašnjenje dosega/obuhvata ove odredbe, jer je Zakon, uvodnom odredbom čl. 1., izričito ograničen na ovršne i stečajne postupke – odnosi li se taj zastoj zatezno-kamatnog tijeka na sva novčana dugovanja u zakašnjenju, dakle i izvan ovrha.

2.3. Mišljenja dvaju ministarstava
Ministarstvo pravosuđa u (pre)opširnom odgovoru (obuhvaćajući i pitanja koja nisu bila sadržana u pitanju Udruge PUG Zgb, moguće kao rezultat nečijega prijašnjeg šireg pitanja; taj, veći dio, ovdje izostavljamo), u dijelu vezanom uz kamatni zastoj iznijelo je mišljenje:

…………

Ukazujemo da će se sukladno Zakonu o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnostima zastati s ustezanjem s plaće odnosno stalnog novčanog primanja temeljem isprava i drugih suglasnosti za dospjele, a nepodmirene obveze.

 Isto tako za vrijeme posebnih okolnosti, koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, ne teku zatezne kamate.^[13]

Odgovor koji je dalo Ministarstvo neodoljivo podsjeća na tekst „obrazloženja“ zakonskog Prijedloga uz članak 7. ZIMOS-a (a identično je i obrazloženju Prijedloga uz čl. 25.b st. 1. ZPONS-a/20), a glasi:

Uz članak 7. Odredbom ovoga članka propisuje se da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovoga Zakona ne teku zatezne kamate.

Dakako da se ovakvim tekstom (u Vladinom obrazloženju i u mišljenju Ministarstva) ništa ne obrazlaže nego samo prepisuje odredba Prijedloga, kasnije Zakona. To je, nažalost, redovita 'pojava' u obrazloženjima zakonskih prijedloga koji se upućuju Hrvatskome saboru. Iz objavljenih podataka Ministarstva, a u svezi s događanjima u Saboru prije usvajanja, vidljivo je da je već tada bila stavljena primjedba na nejasnoću obuhvata odredbe članka 7., ali nije vidljivo je li i kako odgovoreno.

Ministarstvo financija ogradilo se od odgovora u odnosu na ZIMOS, s obrazloženjem da je davanje mišljenja o primjeni navedenoga Zakona u nadležnosti Ministarstva pravosuđa, te se očitovalo u odnosu na ZPONS/20:

U okviru djelokruga rada Ministarstva financija, u nastavku dajemo mišljenje u vezi s primjenom odredbe članka 1. dodanog članka 25.b stavka 1. Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 47/20, u daljnjem tekstu: Zakon) kojom je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teče zatezna kamata. Navedenom odredbom propisan je apsolutni prestanak tijeka i obračuna zateznih kamata u vremenskom razdoblju utvrđenom člankom 2. Zakona. Propisani zastoj tijeka zateznih kamata odnosi na sve dospjele obveze, neovisno o pokrenutoj ovrsi^[14] i neovisno o tome tko je dužnik, pravna ili fizička osoba.^[15]

2.4. Replika Udruge PUG Zgb obama ministarstvima, radi dodatnog pojašnjenja
Odmah po primitku odgovora, Udruga PUG Zgb uputila je ministarstvima, 25. svibnja 2020., dopis s molbom za dodatno razjašnjenje danih odgovora-mišljenja. Ova replika Udruge nužno je, implicitno, obuhvatila i moguć drukčiji zaključak, pozivom na materiju jednoga i drugog zakona koji sadrže jednaku odredbu:

…….. Međutim, naše pitanje bilo je izričito orijentirano samo na odredbu čl. 7. ZIMOS-a - "Zastoj tijeka zateznih kamata Članak 7.

Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovog Zakona ne teku zatezne kamate." A koje su to okolnosti precizirao je čl. 1.: 

"posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.".

Dakle, interventne mjere uvedene tim zakonom dvostruko su limitirane, 1. vrstom postupka - ovršni i/ili stečajni, 2. vremenski - 3 odnosno 6 mjeseci, i to isključivo vezano uz SARS-CoV-2.

Vaše tumačenje da "za vrijeme posebnih okolnosti, koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, ne teku zatezne kamate" razumijemo tako da zastoj tijeka zateznih kamata nema ni jednoga od navedenih ograničenja, iako izričito proizlazećih iz ZIMOS-a (ali i ZPONS-a/20) kao posebnih zakona. Stoga molimo dodatno pojašnjenje - na kojem se propisu takvo prošireno pravilo/zaključak temelji?

K tome, ad absurdum, ako doista postoji propis koji generalno 'oprašta' sve i svima zatezne kamate, za trajanja nekih (i to nepreciziranih) okolnosti, znači li to da kroz to (neodređeno) vrijeme ne teku zatezne kamate ni na dugovanja poslovnih banaka (npr. za preplaćene potrošačke kredite), kao i na dugovanja Države i/ili državnih institucija, odnosno institucija za čije obveze Država odgovara?

Ministarstvu financija, s obzirom na sadržaj njihova mišljenja, Udruga je uputila i dodatno pitanje:
Ako je doista dopunom ZPONS-a propisan apsolutni zastoj tijeka zateznih kamata, tj. i izvan obuhvata materije na koju se odnosi ZPONS, zašto je jednakom odredbom malo zatim donesenog ZIMOS-a ponovno propisano isto? I opet izvan konteksta postavljenog uvodnom odredbom članka 1. toga drugog zakona! Ovim tumačenjem zapravo ste obuhvatili i ZOO. Je li moguće tumačiti ovakav propis izvan konteksta srodnog propisa, pa i onoga koji je temeljni za pitanje kamatnog tijeka?

Do dana objave ovog članka nismo dobili odgovor – pojašnjenje, a riječ je o važnom pitanju za praksu koje ne trpi odlaganje.^[16]

3. Finis coronat opus, pa i ovaj „koronarni“
Kamate su općenito vječna tema sukoba stajališta, ali i interesa, bilo da je riječ o takozvanim redovnim bilo zateznim. Posebno su vruća tema kad je riječ o zateznim kamatama u ovrsi. U nastojanju da se olakša položaj dužnika ponekad se i zanemari uloga kamata, bilo ugovornih bilo zateznih.^[17] Uređujući ovrhu, zakoni moraju voditi računa o socijalnom momentu, ne samo, ili najmanje, kad je riječ o kamatama. Ne smije se pritom izgubiti iz vida činjenica da je ovrha posljedica dužnikove neurednosti, njegova neispunjavanja obveze, a da ovršni zakon i postupak nisu (temeljni niti glavni) instrumenti socijalne politike. Naime, u osnovi je svake socijalne politike – izvor njezina financiranja. Posebno je to osjetljivo pitanje u situaciji ili situacijama kao što je ova nastala (i) u Hrvatskoj kao posljedica korona pandemije, kod nas potencirana i potresom u metropoli uz nemalen broj ljudi potrebnih pomoći. U tom su kontekstu, barem na prvi pogled, socijalno vrlo prihvatljive odredbe dvaju zakona o zastajanju tijeka zateznih kamata. I prema ZPONS-u/20 i prema ZIMOS-u - za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teku zatezne kamate (čl. 25.b prvoga i čl. 7. drugog zakona). U ZPONS-u/20 još uz tehničko-provedbeni dodatak (u stavku 2.) da Agencija neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti.^[18],^[19] Ponajprije treba konstatirati da je ovom odredbom (ovim odredbama), u funkciji legis specialis, derogirano ZOO-ovsko pravilo o obvezi i tijeku zateznih kamata – Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate – čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Dva su travanjska zakona, dakle, neovisno o ovdje problematiziranom pitanju širine obuhvata, dala (darovala) dužniku jedno pravo, pravo nenaplatnog korištenja tuđih novčanih sredstava, i to na teret vjerovnika. Slično je radio i legendarni Robin Hood, a ima i sljedbenika u novijem vremenu.^[20] Takvo i slično postupanje nalazi svoje opravdanje (ili 'opravdanje') u 'logici', pretpostavci, da vjerovnik ima, a dužnik nema.

Uza sve, ostaje životna i poslovna činjenica da dužnicima iz novčanih obveza, bilo da su fizičke bilo pravne osobe, te redovito ispunjavaju svoju obvezu, moguće otplaćuju neki bankovni kredit, usprkos nastupu posebnih okolnosti – kamate nisu oproštene, tj. nije im došlo do zastajanja obveze plaćanja redovnih kamata. Ako, pak, kasne s plaćanjem, pa ih tereti dodatna obveza zateznih kamata, ovisno o tumačenju: a) ili nemaju sreće da je vjerovnik pokrenuo ovrhu – pa nemaju ni povlasticu pandemijskog oprosta zateznih kamata za trajanja tih posebnih okolnosti, b) ili, pak, prema tumačenju Ministarstva (jednoga ili dvaju?), uživaju tromjesečni, moguće i polugodišnji (ako ne i dulje?), „koronarni“ zatezno-kamatni oprost kao „nagradu“ za svoje neispunjavanje plaćanja – beskamatni kredit na teret zajmodavca.

Budući da su ZIMOS-om obuhvaćeni i poslovni subjekti, poslovne transakcije, postavlja se i pitanje koliko je zatezno-kamatni oprost u skladu s Direktivom 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama. Odredba bi se mogla opravdati iznimnošću i ograničenošću primjene. Uza sve simpatije prema zakonom (zakonima) danom kamatnom oprostu, o navedenim side-efektima treba voditi računa, biti njih svjesni.^[21], ^[22]

U kontekstu takvih side-efekata ne treba smetnuti s uma i onaj na početku ovog članka spomenut – zakonsku retro-intervenciju u vjerovnikovo pravo, in vivo, utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom.

4. Zaključno
Zaključujući, vratit ćemo se na ključno pitanje obuhvata jednakih odredaba dvaju interventnih zakona o zastoju tijeka zateznih kamata. Zanemarit ćemo pritom redaktorsku nesavršenost obaju tekstova te se orijentirati na bitno, uz potpitanja:

1. Može li lex specialis, kakav je i ZPONS (uključujući novelu - ZPONS/20) i ZIMOS, derogirati odredbu legis generalis (ZOO-a), a da to nije izričito navedeno moguće derogirajućom odredbom?
2. Budući da su oba zakona, i ZPONS i ZIMOS specijalni zakoni te uređuju strogo određena područja – ZPONS provedbu ovrhe na novčanim sredstvima (iz čl. 1.: Ovim se Zakonom uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima ….), a ZIMOS interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti … (čl. 1.: Ovim se Zakonom propisuju posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.) – može li se zakonska odredba (ovdje o kamatnom zastoju) iz specijalnog zakona razumno tumačiti kao sveprimjenjiva (apsolutno primjenjiva), to jest i izvan konteksta materije koju uređuje poseban zakon (odnosno koju uređuju dva posebna zakona)?
3. Ako su već odredbom članka 25.b ZPONS-a, unesenom novelom 2020., obuhvaćena 'apsolutno' sva novčana dugovanja u zakašnjenju, a ne samo ona koja su predmetom ovrhe kod FINA-e, zašto bi u ZIMOS-u, donesenom dva tjedna nakon ZPONS-a/20, ta odredba bila ponovljena, u kontekstu druge, također specijalne materije drugoga zakona?
4. Nastavljajući na prethodno (pot)pitanje: - kada 17. srpnja, potencijalno (vjerojatno) 17. listopada 2020. prestane ZPONS-ovski zateznokamatni zastoj (prema čl. 2. st. 1. i 2. ZPONS-a/20), kakvog će utjecaja na zateznokamatne tijekove imati još dva tjedna važeći ZIMOS-ovski zastoj koji 'istječe' tek 31. srpnja, potencijalno (vjerojatno) 31. listopada 2020. (tj. onaj prema čl. 8. ZIMOS-a)? Drugim riječima – kako je moguće da praktički istovremeno dvama zakonima ozakonjen 'apsolutni' zateznokamatni zastoj, nema vremenski usklađen početak i kraj toga zastoja?
5. Ako neki apstraktni kriteriji i opravdavaju široko ('apsolutno') tumačenjem ('mišljenjem') nametnut zastoj tijeka zateznih kamata, kako je moguće da se ta socijalna povlastica odnosi i na poslovne banke i državne institucije, odnosno institucije za čije je obveze (su)odgovorna Država? Ima li i taj zastoj socijalno opravdanje?
6. Ako neki apstraktni kriteriji i opravdavaju široko nametnut zastoj tijeka zateznih kamata, koje su posljedica dužnikove neurednosti i po svojoj su pravnoj i moralnoj 'snazi' jače od redovnih, ugovornih kamata, kako je moguće da su izvan instituta kamatnog zastoja ostale ove druge, ugovorne kamate? I opet bi trebalo zaključiti: uredni dužnici nisu imali sreću da su pali u zakašnjenje!

Čini nam se da je odgovor na postavljena (pot)pitanja sadržan već u pitanjima. Apsurd do apsurda.

U svakom slučaju, ne može se odredba kakva je ona o kamatnom zastoju u ZPONS-u (unesena novelom 2020.) tumačiti izolirano, nevezano uz praktički istovremeno donesen ZIMOS s jednakom odredbom, u njegovoj domeni, ali i nevezano uz opći, temeljni propis koji uređuje kamate općenito i posebno zatezne kamate, to jest ZOO, a koji temeljni zakon, uz donošenje posebnih (interventnih) zakona, nije njima obuhvaćen (naveden). Kampanilistički aspekt pozivom na obuhvat sagledavanja u okviru resornoga djelokruga rada, ne čini nam se prihvatljiv. Svaki nacionalni propis mora biti sagledavan i interpretiran u okvirima cjelovitoga nacionalnog pravnog sustava, a, danas, i šire. Pritom svakako treba voditi računa i o temeljnim pravnim načelima koja se odnose na, ili tangiraju, razmatrano pitanje.

Apsurdi do kojih dovodi tumačenje o 'apsolutnoj' primjenjivosti dviju specijalnih zateznokamatnih odredaba posebno su izraženi u 'potpitanju' iz točke 5. (supra), i ne smiju se, ne mogu se, zanemariti. A da o pravnoj sigurnosti i ne govorimo! Uza sve, treba voditi računa i o povjerenju inozemnih partnera domaćih gospodarstvenika (i Države), postojećih i potencijalnih, u hrvatski pravni sustav. Ostajemo u nadi da će nam postizborna relaksacija donijeti neke odgovore.

[1] Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. --- Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. – čl. 16.

U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade, i uz supotpis predsjednika Vlade, predsjednik Republike. – čl. 17. st. 1.

Jamči se pravo vlasništva. --- Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkoga prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru. – čl. 48. st. 1. i 2. - Ustava RH – Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14.
[2] ZOO, Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18.
[3] Više u Giunio, M., Zatezne kamate u hrvatskom pravu, sudskoj praksi i u projekciji, Zbornik Susreta pravnika - Opatija 2004., str. od 112 do 148.
[4] Direktiva 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (preinačena) - Službeni list Europske unije L 48/1 od 23. 2. 2011.
[5] To su:

- Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Nar. nov., br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20 - u nastavku teksta: ZPONS, te ZPONS/20 ako se odnosi na recentnu dopunu te

- Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, Nar. nov., br. 53/20 - u nastavku teksta: ZIMOS.

[6] Izraz 'apsolutni zastoj' upotrijebljen je u mišljenju Ministarstva financija uz odredbu čl. 25.b unesenu u ZPONS novelom 2020. (ZPONS-om/20) – v. infra.
[7] Hipokrat (Ars longa, vita brevis), kojega su najprije polatinčili, oprostit će autoru što ga je ovdje kamatizirao!
[8] Posebne okolnosti definirane su, nomotehnički ne najspretnije, dvama člancima ovoga kratkog zakona, u članku 1. i 2. K tome, umjesto uobičajene napomene uz definiciju – „u smislu ovoga zakona“, ta se napomena, u zakonu od desetak članaka, nepotrebno ponavlja desetak puta, suvišno opterećujući odredbu.
[9] Giunio, M. – u članku Zakonske intervencije zbog posebnih okolnosti u ovršnim i stečajnim postupcima, list Informator, broj 6626 od 11. 5. 2020., str. 2-4 (na str. 4).
[10] Autorica Sanja Mandić, u članku Zastajanje s ovrhom – postupanje Fine i poslodavca, list Informator, broj 6627 od 18. 5. 2020. str. 2-4 (pred kraj str. 4).
[11] Mirjana Sirovica, u članku Zastoj (moratorij) ovrha na novčanoj tražbini po računu koje provodi FINA, Pravo i porezi, broj 5/2020, str. 16 (dio citata podvukao M. G.)
[12] Sadržajnu insuficijenciju odredbe zakonopisac je kompenzirao pleonastičkim 'vremenom trajanja'!
[13] Glasnogovornik Ministarstva pravosuđa – e-mail od 25. 5. 2020.
[14] Vjerojatno se htjelo reći/napisati: neovisno o pokretanju (ili nepokretanju) ovrhe, …
[15] Ministarstvo financija, odgovor - mišljenje KLASA: 450-01/20-01/551, URBROJ: 513-06-03-20-2 od 29. 5. 2020.
[16] Prema Zakonu o sustavu državne uprave (Nar. nov., br. 66/19), članku 32., mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa stvarno nadležno tijelo dostavlja podnositelju u roku od 30 dana od dana zaprimanja podneska.

Zakon formalno ne obvezuje 'nadležno tijelo' na davanje dodatnog objašnjenja, ako se ono zatraži, ali, trebalo bi očekivati reakciju, osobito ako je pitanje od općeg interesa.
[17] Šerijatsko pravo, kao vjerski i financijski model, predstavlja antikamatnu krajnost, pa zabranjuje ugovaranje i zaračunavanje kamata, dok zaradu (ponekad i veću od one na kamatama) na dani kredit kreditor ostvaruje posrednim putem.
[18] ZPONS, za razliku od malo 'mlađeg' (kasnijeg) ZIMOS-a, ne slijedi jezično i ZOO-ovsko pravilo da je imenica 'kamate' – pluralia tantum!
[19] U ZIMOS-u se i u ovome članku (7.) uz pojam posebnih okolnosti ponavlja 'u smislu ovog zakona' – v. bilješku broj 11. U tom je kontekstu zanimljiv amandman (Kluba SDP) koji je bio stavljen tijekom saborske rasprave, prijedlog da se (samo) u ovom članku (odredbi) brišu riječi 'u smislu ovog zakona', te da bi se tako „osigurao zastoj zateznih kamata u svim dužničkim odnosima u Republici Hrvatskoj“. Predlagač amandmana izgubio je iz vida da je predmet ovoga zakona isključivo – ovršni i stečajni postupak.
[20] Reminiscencija iz autorovog članka navedenog u bilješci broj 9. - na slučaj talijanskog bankara. Bankar Gilberto Baschiera izvukao je oko milijun eura s računa (svojih) bogatih klijenata, da bi taj novac davao siromašnim ljudima, klijentima koji su trebali financijsku podlogu za uzimanje kredita od banke.
[21] A posebno, ne smiju se pogrešno shvatiti neka tumačenja da će vjerovnici nakon prestanka posebnih okolnosti sva svoja dospjela, a nenaplaćena potraživanja moći naplatiti u ovrsi.
[22] Inače, o side-efektima, također u svezi sa zateznim kamatama, ali u općenitom, pravnom, gospodarskom i socijalnom kontekstu, pisali smo davno (i jedini!), kad su u silvestarskoj noći 2007./2008. stope zateznih kamata doživjele nezapamćen uzlet, zahvaljujući 'umjetnom' udvostručenju eskontne stope odlukom HNB-a – (D)efektni efekti eskontne stope, list Informator, broj 5627 od 9. 2. 2008.