Trgovačka djelatnost, koju cjelovito uređuje Zakon o trgovini (Nar. nov., br. 49/03 - proč. tekst) je kupnja i prodaja robe te obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu. Uz uobičajene oblike trgovanja, prema odredbama Zakona o trgovini postoje i posebni oblici trgovanja. Jedan od mogućih oblika posebnog trgovanja je i prodaja na daljinu.  Člankom 22. Zakona o trgovini propisana je prodaja na daljinu. Ugovorom o prodaji na daljinu organizira se, od strane trgovca, prodaja putem nekog komunikacijskog sredstva za prodaju na daljinu, a sklapa se između trgovca i potrošača, pri čemu se do sklapanja ugovora upotrebljava jedno ili više sredstava za daljinsku komunikaciju. Prodaja na daljinu koja se organizira putem nekog komunikacijskog sredstva sve više se odvija, u današnjem stanju informatičke tehnologije, putem »mreže svih mreža« INTERNETA. Pritom ne mislimo na telekomunikacijsko sredstvo telefaks, koji se i sada koristi za sve oblike trgovanja. S obzirom na problematičnost trenutka nastajanja, kao i mjesta odvijanja poslovnog događaja kod trgovine putem Interneta, pojavljuje se problem oporezivanja, osobito s aspekta poreza na dodanu vrijednost, što autor u nastavku teksta posebno ističe.