1. Uvod
U ovom se trenutku Republika Hrvatska nalazi pred dvije odlučujuće faze, prije stjecanja statusa punopravnoga članstva u Europskoj uniji (u nastavku teksta: EU). Prva je dobivanje statusa kandidata što joj otvara vrata pretpristupnih fondova, a druga zakazivanje datuma početka pregovora, što je odlučujuće sa stajališta dinamike vremenske dimenzije uključivanja. Sve faze uključivanja u EU nisu nužno automatski dinamički određene u smislu da nakon jedne faze u određenom vremenskom razmaku mehanički slijedi druga faza. Tako, primjerice, pozitivan avis za Hrvatsku ne znači da će Hrvatska u određenom roku dobiti i status kandidata. Sada se čini da bi to moglo biti tako i da će to biti obavljeno u lipnju, ali nema nikakvoga institucionalnoga ili formalnoga razloga da to doista i bude. Isto tako, nakon dobivanja statusa kandidata, ne mora automatski u određenom razdoblju biti zakazan datum početka pregovora. Turska ima status kandidata već dvadesetak godina, a početak pregovora još nije najavljen. Na sve to utječu razne okolnosti od same situacije unutar EU-a i problematike njezine institucionalne i administrativne reforme, do ponašanja same zemlje kandidata, lako je i prije, primjerice, u slučaju Turske, politički kontekst katkad bio naglašeniji od gospodarskoga, taj aspekt u posljednje vrijeme, a u svjetlu neizvjesnosti oko implikacija istočnoga proširenja i sve naglašenije borbe protiv tzv. nekonvencionalnih prijetnji kao što su terorizam, oružja masovnoga uništavanja itd., još više dobiva na značenju. To se odnosi i na slučaj Hrvatske gdje se sve više pokazuje da Bruxelles na svaki način želi primiti Hrvatsku što prije i to iz sigurnosnih razloga. Hrvatska je najstabilnija i institucionalno najrazvijenija zemlja Jugoistočne Europe i EU-a žele je kao glavni sigurnosni oslonac u području. Bez mira u svom »stražnjem dvorištu« EU ne može postati vjerodostojan činilac međunarodne sigurnosne strukture kao ravnoteža unipolarizmu SAD-a. Ali, ako se već želi osloniti na Hrvatsku, Bruxelles želi imati jamstvo da je riječ o ozbiljnoj pravnoj državi koja će poštivati međunarodne obveze. Ako takva procjena bude i dalje prevladavala u Bruxellesu, s Hrvatskom će najkasnije u jesen biti zakazan datum početka pregovora.

No, već i status kandidata, ma koliko dugo trajao, donosi određene koristi, jer omogućuje pristup sredstvima predpristupnih fondova čime se olakšavaju problemi prijelaznoga razdoblja prilagođavanja europskim standardima u kojem će trebati ublažiti posljedice konkurentskih udara iz razvijenih gospodarstava EU-a. Tako su, primjerice, sredstva fonda SAPARD upravo namijenjena ublažavanju posljedica razlika u državnim potporama u državama EU-a za poljoprivrednike u odnosu na slične potpore u Hrvatskoj. Drugi takav program je ISPA, čija su sredstva namijenjena pomoći u izgradnji prometne i infrastrukture za zaštitu okoliša u zemljama kandidatima. Za aplikaciju na sredstva iz oba programa treba se, međutim, dobro pripremiti, jer da bi se moglo kandidirati za ta sredstva treba ponuditi i dobre i jasne programe. Ekonomska će prinuda tako natjerati hrvatske poljoprivrednike, a i ostale segmente hrvatskoga društva, da se osposobe za podnašanje takvih aplikacija umjesto oslanjanja na državne poticaje kroz političke pritiske na Vladu.

2. Prednosti statusa kandidata

2.1. Fond SAPARD
SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development)² je instrument kojim se financijska pomoć pruža razvoju poljoprivrede i seoskog razvoja. SAPARD je pokrenut 2000. godine i krajnji mu je cilj priprema države, koja ima status kandidata, za korištenje sredstava iz fondova zajedničke poljoprivredne politike kao i ravnopravno sudjelovanje na jedinstvenom europskom tržištu. Osim primarnih ulaganja u poljoprivrednu i ruralnu infrastrukturu, svrha je stvarati konkurentan i učinkovit sektor poljoprivrede i prerade hrane, osiguravati nova radna mjesta i prihode u najmanje razvijenim regijama i održivi razvoj u ruralnim područjima te poboljšati kvalitetu života ruralnog stanovništva.

Kompleksnost provedbe SAPARD-a jest u preduvjetima koje treba zadovoljiti da bi se započelo s izradom projekata. Prvi je preduvjet izrada Nacionalnoga plana za ruralni razvoj za razdoblje 2000.-2006. godine koji predstavlja nacionalne prioritete i potrebe sektora poljoprivrede. Po odobrenju plana autorizira se i potpisuje Višegodišnji i Godišnji sporazum o financiranju. Drugi je preduvjet proširena decentralizirana provedba programa kojom se cjelokupno administrativno i financijsko upravljanje prenosi na nacionalnu agenciju SAPARD. U tom kontekstu po odobrenju Plana za ruralni razvoj treba osnovati Agenciju za isplate i Nacionalni fond u sklopu nadležnog ministarstva financija, zadužen za akreditaciju agencije SAPARD. Za razliku od PHARE-a i ISPAe, gdje Komisija upravlja i prati ključne elemente projekta, u programu SAPARD agencija je uključena u sve faze izbora i upravljanja projektima, dok Komisija nadzire način upravljanja dodijeljenim sredstvima na temelju ex post kontrole.

2.2. Decentralizirana provedba programa SAPARD
Države sa statusom kandidata u procesu priprema za članstvo u EU imaju višestruke koristi od sustava proširene decentralizirane provedbe programa. To su:

- osnivanje financijskih struktura i nadzornih sustava čime se stječe veliko praktično iskustvo za sudjelovanje u fondovima EU-a;

- osnivanje nacionalnog tijela za sveobuhvatnu provedbu projekata (SAPARD agencija) koje je temeljni preduvjet za korištenje mjera Europskog fonda za upravljanje i jamstva u poljoprivredi (EAGGF) i Strukturnog fonda, sa svrhom jasne podjele odgovornosti i transparentnosti upravljanja financijama pretpristupne pomoći;

- sudjelovanje u sustavu poravnanja računa i revizijskih usklađivanja (način revizije svih isplata Agencije u prethodnoj računovodstvenoj godini) koji se koriste u Europskom fondu za upravljanje i jamstva u poljoprivredi;

- sudjelovanje u sustavu kvartalnih prijava za pokrivanje dospjelih izdataka prema uzoru sustava u sklopu Strukturnog fonda EU-a;

- sustav izvještavanja o nepravilnostima u upravljanju sredstvima i u preuzimanju odgovornosti za izdatke.

Budući da se takav programski pristup poljoprivredi i ruralnom razvoju primjenjuje u državama članicama, moguće je zaključiti da razvojem administrativnih i korisničkih sposobnosti SAPARD znatno pridonosi pripremama za pristupanje u Uniju. Državama kandidatkinjama dostupna su i financijska sredstva namijenjena tehničkoj pomoći u provedbi SAPARD-a. Specijalni programi za pripre mu za strukturne fondove (SPP) u sklopu programa PHARE pruža tehničku pomoć koja uključuje twinning projekte za pripremu plana ruralnog razvoja i izradu provedbenih procedura; twinning projekte za akreditaciju SAPARD agencija, obuku za knjigovodstvene procedure, uspostavljanje internih kontrola; pilot-projekte za pripremu administracije i provedbe programa, obuku za upravu, savjetnike i korisnike; tehničku pomoć u pripremi ex ante provedbe projekata razvoja poljoprivrede i sela. Kriteriji na temelju kojih se preraspodjeljuju sredstava SAPARD-a uključuju obujam obradivih površina, broj poljoprivrednika i BDP.

lako, dakle, program pruža mnoge mogućnosti, dosadašnje iskustvo pokazuje da one nisu dovoljno iskorištene. To se vidi iz podataka o iskorištenosti (isplate) dodijeljenih sredstava koji pokazuje kakva je tzv. apsorpcijska sposobnost pojedine države da koristi raspoloživa sredstva. Taj indikator pokazuje da do kraja 2001. godine veliki broj država nije zadovoljio temeljne preduvjete za upravljanje sredstvima. U tom kontekstu, sektoru poljoprivrede u 2001. godini isplaćeno je tek 6,6%, a za tehničku pomoć utrošeno svega 0,38% ukupnih sredstava. Razloge za takav ishod valja tražiti u složenosti administrativnih i organizacijskih procedura, nesređenosti poslovnih knjiga i dokumentacije o vlasništvu, u strogim i vremenski zahtjevnim procedurama za odobravanje kredita za sufinanciranje poljoprivrednika, a i u samoj nesposobnosti potencijalnih korisnika da ponude razvojne programe. Riječ je, dakle, o zahtjevnom procesu učenja te se čini da je u Hrvatskoj prijeko potrebno proučavati dosadašnja iskustva i prilagođavati se institucionalnim, pravnim i financijskim mehanizmima u što ranijoj fazi priprema za pridruživanje Uniji.

Udjel poljoprivrede u hrvatskome BDP-u iznosi oko 7%, nešto više u zapošljavanju, oko 13%, i u vanjskotrgovinskoj bilanci (zajedno s prehrambenom industrijom) 10-12%. Osim toga, neformalna je zaposlenost i uključenost ljudi u poljoprivredu znatna. Stupanjem u članstvo Svjetske trgovinske organizacije, te obvezama koje RH preuzima ulaskom u europske trgovinske integracije, nužno je smanjiti oblike zaštite domaćeg tržišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i povećati njegovu konkurentnost. To traži bitno preoblikovanje poljoprivredne politike prema strukturnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvitku, odnosno politici izravne dohodovne potpore poljoprivrednicima. S obzirom na to bilo bi iznimno važno uključivanje u programe kojima je cilj pripremiti zemlje koje se nalaze u procesu približavanja EU-a za sudjelovanje u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici i na jedinstvenom europskom tržištu.

U Hrvatskoj se trenutno taj problem najviše razmatra sa stajališta moguće ugroženosti domaće nerentabilne proizvodnje od konkurencije iz EU-a. Manje se govori o mogućnostima koje nudi novo otvoreno široko tržište i o vlastitoj odgovornosti zašto se te mogućnosti ne mogu iskoristiti. Isto tako, manje se raspravlja o tome kako iskoristiti dostupne mehanizme EU-a za pomoć u prevladavanju tranzicijskoga razdoblja. Isksustva s iskorištenosti jedinoga dosad dostupnog financijskoga mehanizma - mehanizma CARDS - pokazuju da ima još dosta prostora za povećanje apsorpcijske sposobnosti hrvatskih korisnika. Dakle, puno toga još nije iskorišteno pa će u daljnjoj proceduri ulaska Hrvatske u EU posao na povećanju apsorpcijske sposobnosti dostupnih sredstava biti značajniji od zahtjeva za monopolsku zaštitu hrvatske nerentabilne proizvodnje.

2.3 . Fond ISPA
Drugi značajan predpristupni fond je ISPA (Instrument for Structural Policies for Pre-accession). To je instrument kojim se sektorima zaštite okoliša i prometa, daje financijska i tehnička pomoć pri zboru i pripremi projekata. Program ISPA pokrenut je 2000. godine i krajnji mu je cilj prilagodba države kandidatkinje acquisu i priprema za pristupanje budućih država članica Kohezijskom fondu EU. ISPA je stoga hibridna verzija financijske pomoći trećim zemljama (PHARE) i državama članicama (Kohezijski fond). ISPA financira do 75%, a u iznimnim slučajevima 85%, troškova velikih infrastrukturnih projekata jačanja i unaprjeđivanja ekonomske i socijalne kohezije države kandidata. Preostali dio projekta financira se iz nacionalnih izvora u suradnji s Europskom investicijskom bankom ili s međunarodnim financijskim institucijama.

U sektoru zaštite okoliša financijska sredstva namijenjena su velikim ulagačkim projektima (tzv. Investmentheavy environmental directives) gospodarenja krutim i opasnim otpadom, upravljanja otpadnim vodama, vodoopskrbom i odvodnjom i poboljšanju kakvoće zraka. Krajnji cilj ulaganja u sektor prometa (cestovni, željeznički, i zračni) jest stvaranje buduće transeuropske prometne mreže predstavljene dokumentom Procjene potreba prometne infrastrukture za države srednje Europe (Transport Infrastructure Needs Assessmet- TINA). Treća, ali ne i manje važna, komponenta ISPA-e tehnička je pomoć koja se dodjeljuje svakoj od država korisnica u fazi identifikacije i pripreme projekata. Sredstva se između država korisnica raspodjeljuju na osnovi utvrđenih kriterija: broj stanovnika, BDP i površina nacionalnog teritorija. Članstvom u EU država gubi pravo korištenja sredstava ISPA, te se ostatak sredstava preusmjerava na ostale korisnike.

Izrada Studije izvedivosti strategije preduvjet je za pripremu prijedloga projekta iz sredstava ISPA-e. Slijedi izrada Nacionalne strategije ISPA-e za promet i okoliš sukladnom Pretpristupnom partnerstvu i Nacionalnom programu za usvajanje acquisa. Nacionalne Strategije ISPA-e u odgovornosti su nacionalnih tijela, ali u potpunosti moraju uzeti u obzir zakonodavstvo i prioritete EU-a.

Više od polovice projekata iz sektora prometa u državama kandidatkinjama odnosilo se na gradnju cesta da bi se zadovoljili kapaciteti i standardi Unije, a oko 40% na obnavljanje ili modernizaciju infrastrukture. To pokazuje da će u situaciji kad Hrvatska bude mogla aplicirati na sredstva toga fonda, moći onaj dio proračuna koji sada ide na izgradnju prometne, posebno cestovne, infrastrukture, osloboditi za druge svrhe ili jednostavno za toliko smanjiti proračunsko opterećenje gospodarstva. Dio sredstava dodijeljen je i tehničkoj pripremi kvalitetnih projekata. Visokokvalitetna i točna priprema i izrada projekta od velike je važnosti kako za program ISPA tako i za korištenje sredstava Kohezijskog fonda. Naime, pristupanjem Uniji iznos financijskih sredstava namijenjen velikim infrastrukturnim projektima sličnim onima iz programa ISPA bit će znatno povećan. Stoga su neke države kandidati već u ovoj fazi približavanja EU-u počele koristiti sredstva tehničke pomoći za pripremne studije za projekte koji će se financirati iz Kohezijskog fonda.

2.4. Razvoj države kandidata u odnosu na programe i fondove EU
Dosadašnja iskustva država kandidata upućuju na važnost pravodobnog i strateškog promišljanja nacionalnog razvoja u sektorima zaštite okoliša i prometa. Naime, provedba velikih infrastrukturnih projekata traje više godina. Stoga ISPA zahtijeva postojanje nacionalnih tijela i struktura koje državi korisnici osiguravaju nesmetanu i učinkovitu provedbu svih faza projekta. To sve i opet upućuje na problematiku sposobnosti apsorpcije sredstava od strane države korisnice, što se prije svega odnosi na pripremu strateških dokumenata kao i na sposobnost poštivanja i provođenja procedure aplikacije. To doduše nije samo hrvatski problem što pokazuje i činjenica da su primjerice i druge države kandidati projekte za 2000. godinu počeli iskorištavati tek krajem 2001. godine i to u iznosu od tek 22,7 % ukupno dodijeljenih sredstava.

U Republici Hrvatskoj usvojeni su ili se očekuje skoro usvajanje nekih strateških dokumenata i zakona koji pokrivaju područja zaštite okoliša i prirodnih resursa (2003. godine predviđeno je usvajanje Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Zakona o otpadu, Zakona o komunalnom gospodarstvu, dok je Zakon o zaštiti zraka predviđen za 2004. godinu). U sklopu projekta Svjetske banke donesen je Nacionalni plan djelovanja na okoliš, a samostalno, između ostalog, Strategija komunalnog gospodarstva i Strategija postupanja otpadom. Uz donošenje i usklađivanje pravnih propisa, u tijeku je i niz projekata i inicijativa vezanih uz gospodarenje komunalnim otpadom, vodoopskrbom-odvodnjom-pročišćavanjem otpadnih voda i zaštitom voda od onečišćenja. Tekući projekti i projekti koji će se pokazati nužnim zbog provedbe novih zakona zahtijevat će znatna ulaganja i komplementarno osiguravanje financijskih sredstava iz nacionalnog proračuna i suradnjom s međunarodnim donatorskim ili kreditnim institucijama. Pokazuje se da bi ulaganja u zaštitu okoliša u Hrvatskoj, koja zadnjih godina iznose svega 0,2 do 0,3%, trebala iznositi najmanje 1% BDPa. Prema procjenama za potrebe izrade Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, troškovi provedbe programa iz područja kakvoće zraka, upravljanja otpadom i otpadnim vodama trebali bi iznositi oko 7,7 milijardi USD.

Razmatrajući stanje u prometnoj politici u RH, moguće je zaključiti da u ovom trenutku ne postoji jednoznačno definirana prometna politika, a razlog su, ponajprije, nedostaci administrativne sposobnosti i organizacijske strukture u tijelima državne uprave koja su nadležna za promet. 2001. godine objavljena je studija Prometna i energetska infrastruktura u jugoistočnoj Europi koja razmatra potrebe i predstavlja osnovne smjernice za poboljšanje prometne infrastrukture na području zapadnog Balkana. Prema modelu dokumenta TINA izrađenog za države kandidatkinje, za zemlje jugoistočne Europe izrađena je studija TIRS koja definira prioritete u prometnoj infrastrukturi država zapadnog Balkana, a to označava početak priprema strateških i programskih dokumenata temeljem kojih će se definirati investicijski programi koncipirani na načelu tzv. multimodalnih paneuropskih prometnih koridora.

U sklopu regionalne komponente programa CARDS, u svibnju 2003. godine pokrenut je projekt REBIS (Regional Balkans Infrastructure Study) u sklopu kojeg se izrađuju studije o izvedivosti i investicijski planovi za odabrane prometne projekte (u slučaju Hrvatske to su dvije željezničke pruge i jedna autocesta). Budu li studije o izvedivosti pozitivno ocijenjene, projektima će podršku pružiti i međunarodne financijske institucije.

Pokretanje većih investicijskih projekata u sektorima zaštite okoliša i prometne infrastrukture uvelike bi potaknulo gospodarski i regionalni razvoj, ojačalo socijalnu i ekonomsku koheziju i unaprijedilo regionalno povezivanje. Stoga bi već u sklopu CARDS-a trebalo omogućiti pripremu svih preduvjeta za pokretanje programa i projekata koji će imati pretpristupnu dimenziju i u konačnici utjecati na jačanje ekonomske i socijalne kohezije.

2.5. Uloga javne uprave RH u realizaciji programa EU
Da bi se provela nesmetana i učinkovita priprema i izrada investicijskih projekata u ta dva sektora (okoliš i promet) valja izdvojiti više financijskih sredstava za osposobljavanje javne uprave i povećanje njezinih apsorpcijskih mogućnosti, ali i za osnivanje i osposobljavanje agencija za administrativno i financijsko upravljanje investicijskim projektima. Mjerodavna i pravilna provedba projekta također zahtijeva temeljitu pripremljenost mogućih korisnika programa bilo iz poslovnog ili drugog okruženja, posebice u kontekstu pripreme projektne dokumentacije i poznavanje procedura. Zaključno, trebalo bi više napora uložiti u ljudske resurse, osposobljavanje stručnjaka i korisnika za pripremu projekta na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Umjesto dakle da se raspravlja o navodnim opasnostima koje Hrvatskoj prijete ulaskom u društvo bogatijih zemalja zbog čega bi se navodno našla u kolonijalnom položaju, hrvatski nacionalni interes u ovom se konkretnom segmentu može najbolje obraniti pravodobnom izradom strateških dokumenata u kojima će biti definirani osnovni elementi, ciljevi i prioriteti srednjoročne i dugoročne strategije ulaganja u sektore prometa i zaštite okoliša. Pritom bi bilo poželjno služiti se iskustvima iz država kandidatkinja, posebice u slučajevima potreba restrukturiranja u relevantnim sektorskim područjima i uvođenja novih tehnologija. Iz svega jasno proizlazi da je primjereno osposobljavanje javne uprave i povećanje njezinih apsorpcijskih mogućnosti preduvjet učinkovite pripreme i izrade investicijskih projekata u ta dva sektora. Vjerodostojna i pravilna provedba projekata također zahtijeva temeljitu pripremljenost mogućih korisnika programa, bilo iz poslovnog ili drugog okruženja, posebice u kontekstu pripreme projektne dokumentacije i poznavanje procedura. Zaključno, trebalo bi više napora uložiti u ljudske resurse, osposobljavanje stručnjaka i korisnika za pripremu projekta na nacionalnoj i lokalnoj razini.

3. Prednosti punopravnoga članstva zemlje kandidata
Kad se sa zemljom kandidatom zakaže datum početka pregovora, tada počinje dugotrajno i vrlo iscrpno pregovaranje o svim poglavljima acquis-a. Svaka država kandidat tada pripremi pregovarački tim u kojemu su zastupljeni stručnjaci za sva područja. Pregovori traju i po nekoliko godina, a svo to vrijeme država kandidat ima sve prednosti statusa kandidata i tako se priprema i za uživanje konkretnih koristi koje nudi punopravno članstvo, ali i za odgovore na izazove koje takav status postavlja pred zemlje članice.

Konkretne koristi od punopravnog članstva Hrvatske u EU moći će se vrlo brzo osjetiti i na gospodarskom području. Najprije će se razina cijena u zemlji osjetno vrlo brzo smanjiti što znači da će realni životni standard porasti. Doduše, u nekim će se zemljama u određenim sektorima trenutno neke cijene i povećati, ali će se u prosjeku smanjiti. Razlog tomu je u izjednačavanju stope PDV-a. Dok je u EU-u, primjerice, prosječna stopa PDV-a 19% u Hrvatskoj je 22%, pa već to upućuje na smjer kretanja cijena u Hrvatskoj nakon ulaska u punopravno članstvo EU-a. Uz to će konkurencija stranih, boljih i jeftinijih proizvoda izravno utjecati na poboljšanje kvalitete domaćih proizvoda i na usklađivanje, dakle snižavanje njihovih cijena na razinu onih iz strane konkurencije. Dakle, jeftiniji i bolji život, što je cilj svakoga društva i države, bit će prvi i vrlo brzi rezultat ulaska Hrvatske u EU.

Tome će pridonijeti i vrlo brzo snižavanje kamatnih stopa na razinu onih u inozemstvu. Danas se, primjerice, kamatne stope na kredite za proizvodnju u EU kreću oko 2%, a u Hrvatskoj su više od 5%. Kamatne stope na gotovinske i druge potrošačke kredite u EU-u kreću su oko 5%, a u Hrvatskoj su više od 10%. Kad Hrvatska postane punopravni član širokog europskog financijskog tržišta, njezini će građani i poduzetnici moći uzimati kredite u bilo kojoj londonskoj, bečkoj ili berlinskoj banci ako budu nudile povoljnije uvjete, dakle dulje rokove otplate i niže kamate nego što se mogu naći na hrvatskom financijskom tržištu. No, može se pretpostaviti da će i domaće banke morati, također, prilagoditi uvjete, dakle razinu kamatnih stopa i rokove otplate na razinu onih iz Pariza ili Bruxellesa, tako da hrvatski građani i poduzetnici neće morati ići tako daleko po kapital. Bit će im na dohvat ruke po istim, dakle u odnosu na današnje stanje, mnogo povoljnijim uvjetima, jer će uvjeti biti isti i u EU-u kao i u Zagrebu, Splitu i drugdje u Hrvatskoj.

Poteći će u još većem obujmu strane investicije što će povoljno utjecati na povećanje radnih mjesta, dakle i na smanjenje nezaposlenosti. Bilo koja ravnopravna članica EU-a postaje u očima stranih ulagača mnogo politički sigurnija za ulaganje, a razni pa i politički rizici, bitno se smanjuju i ne mogu ukalkulirati u cijene i uvjete kreditiranja. Mnogi objekti i projekti, čije financiranje sada opterećuje hrvatski proračun, moći će se tada financirati iz određenih fondova EU-a na koncesionalan način i pod mnogo povoljnim uvjetima nego dosad, iz Europske investicijske banke na komercijalan način.

U vrlo će se kratkom roku bitno povećati učinkovitost državne uprave i pravosudnih tijela. Neće se više morati nekoliko godina čekati na sudske odluke i procese, sudski će kadar postati mnogo učinkovitiji, pravedniji i manje korumpiran nego što je bio dosad. Na to će utjecati reforma ovih segmenata društva, potaknuta kroz za to namjenski određene fondove EU-a, tako da će se vrlo brzo srediti glavne crne rupe hrvatske države kao što su korumpirano i ideološki pristrano pravosuđe i potpuno, u odnosu na standarde EU-a, neučinkovita državna uprava.

3.1. Uloga pretpristupnih fondova EU-a u prijelaznom razdoblju države kandidata
Otvaranjem pretpristupnih i strukturnih fondova EU-a za hrvatske korisnike, olakšat će se i prijelazno razdoblje teškoća nekih segmenata gospodarstva i društva u cijelosti u prilagođavanju europskim standardima u kojem će trebati ublažiti posljedice konkurentskih udara iz razvijenih gospodarstava EU-a. Ekonomska prinuda će tako natjerati hrvatske poljoprivrednike, a i ostale segmente hrvatskoga društva, da se osposobe za podnošenje takvih aplikacija umjesto da se oslanjaju na državne poticaje kroz političke pritiske na vladu.

Državne potpore u Hrvatskoj su u 2001. godini iznosile 5,25% BDP-a, dok su u zemljama EU-a iznosile u prosjeku 1,01 posto BDP-a. Ovdje nije uračunana poljoprivreda na koju se iste godine odnosi 2,8 milijardi kuna državne pomoći, dok je istodobno državna pomoć svim ostalim sektorima iznosila 8,5 milijardi kuna. Činjenica jest da poljoprivreda ima poseban status u EU, ima li se na umu značenje Zajedničke poljoprivredne politike, koja je, pogotovo u prvim fazama integracije, bila glavno kohezijsko vezivno tkivo EZ-a, ali je isto tako činjenica da je upravo jedan od glavnih koristi ulaska svake zemlje u tu integraciju, pritisak na poboljšanje učinkovitosti i racionalnosti tj. promjene strukture svakoga sektora, pa tako i poljoprivrede. U Sloveniji je izračunano da će oko 15% nacionalnoga gospodarstva imati određenih problema pri tom restrukturiranju, ali je isto tako izračunano da će cijelo gospodarstvo imati još većih problema ako ne postane dio velikoga tržišta zemalja Unije.

4. Zaključak
Primanjem novih deset članica i proširenjem EU-a na njih 25, civilizacijska granica liberalne demokracije došla je na hrvatsko-slovensku granicu. EU, kao zasad jedina prava globalna međunarodna integracija, formirana je upravo na teorijskim postavkama liberalnoga internacionalizma i na unutrašnjem i na vanjskom planu. Liberalni internacionalizam u međunarodnim odnosima kompatibilan je sa sustavom vrijednosti u svakoj od država članica, koji se temelji na liberalnoj demokraciji i ustavu pravne države. Riječ je o kompatibilnom sustavu vrijednosti i na unutrašnjem i na vanjskom planu. To je i osnova za demokratizaciju međunarodnih odnosa, koja omogućava i malim državama da aktivno i ravnopravno sudjeluju u međunarodnim odnosima, prilagođavajući stečevine liberalne demokracije svojim sposobnostima i kompetentnosti. Sudjelovanje u međunarodnim integracijama i organizacijama najbolji je put za ostvarivanje njihovih nacionalnih interesa u uvjetima globalizacije. Zbog toga je EU tipičan i konkretan primjer globalizacije, pogotovu u segmentu koji pokazuje koristi malih zemalja pri sudjelovanju u globalnim procesima. To vrijedi i za Hrvatsku.

Proces pridruživanja EU-u za Hrvatsku znači i koristi i troškove koji će se odraziti u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju. Očekivani učinci na trgovinskom planu u kratkoročnom razdoblju (tzv. statički efekti) mogli bi, kod nekih sektora, prouzročiti trenutne teškoće, budući da zbog nedovoljne konkurentnosti domaće proizvodnje treba očekivati da će bilateralno ukidanje carina s EU-om rezultirati bržim rastom uvoza iz Unije od rasta izvoza iz Hrvatske. Isto će se tako povećati troškovi prilagođavanja standardima EU-a na mnogim područjima. Međutim, dugoročno gledajući, dinamički učinci liberalizacije tržišta i općenito integracije u gospodarske tijekove EU-a, trebali bi biti izuzetno pozitivni za Hrvatsku, zbog stvaranja stabilnih trgovinskih tijekova, jačanja konkurentnosti, industrijske specijalizacije, korištenja učinaka industrije obujma, uspostave viših oblika gospodarske suradnje itd. Očekivani pozitivni dinamički efekti znatno su veći od nekih statičkih troškova.

Dobivanjem pozitivnoga avisa, Hrvatskoj su pružene šanse za ozbiljan i nepovratan ulazak u proceduru primanja u punopravno članstvo. Pokazalo se da je u Bruxellesu prevladala strategija da se uključivanjem Hrvatske može bolje uspostaviti dugoročna struktura sigurnosti i stabilnosti u području Jugoistočne Europe nego što bi se to moglo kad bi Hrvatska ostala izvan zajedničke strukture kolektivne sigurnosti EU i NATO-a. Ako bi Hrvatska bili u stanju poštivati tu proceduru i sa svoje strane učiniti sve da u lipnju dobije status kandidata, a da se do kraja godine zakaže datum početka pregovora o trideset jednom poglavlju acquisa, tada bi se mogao ostvariti cilj njezinog ulaska u punopravno članstvo između 2008. i 2010. godine. U tom bi slučaju bilo vrlo značajno da to bude, ako je moguće, što bliže prvom dijelu toga razdoblja, kako bi njezini birači mogli sudjelovati na izborima za Europski parlament 2009. godine.

¹ Acquis communautaire su pisana norme sadržane u velikom broju različitih pravnih akata, kojima se određuju standardi u 31 području (poglavlju) političkih, gospodarskih i pravnih aspekata uključivanja u EU.
² O programima SAPARD i ISPA više u internom materijalu: Program CARDS - preliminarna ocjena i perspektive uvođenja elemenata pretpristupne strategije za Hrvatsku, Zagreb, svibanj 2003., Institut za međunarodne odnose (IMO), kojega su pripremili A. Liha, N. Mikuš, M. Staničić, I. Vidačak