1. Uvod
Vlada RH je na svojoj 4. sjednici usvojila Prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, s Konačnim prijedlogom zakona (u nastavku teksta: Prijedlog)¹, koji je stavljen na dnevni red 3. sjednice Hrvatskog sabora 20. siječnja 2012., uz prihvaćanje vođenja hitnog postupka.² Prijedlogom se u ustrojstvo i nadležnost Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga uvode mnoge promjene. Zakon je u međuvremenu donesen 25. siječnja 2012.

Riječ je o neodlučnosti zakonodavca pri uređivanju regulatornih agencija (u nastavku teksta: RA) u RH. U tekstu³ o regulatornim agencijama istaknuli smo da zakonodavac, osnivajući RA, nekada propisuje, a nekada ne propisuje primjenu Zakona o ustanovama⁴, nekada definira RA kao javnu ustanovu (kao kod HERA-e ili kod željezničkih RA), a nekada ne. Vrlo često događa se da, osnivajući novu agenciju propiše da je ona javna ustanova, a dok u isto vrijeme, mijenjajući tekst zakona kojim je osnovana druga agencija ispusti iz zakonskog teksta da je agencija javna ustanova ili obrnuto.« Smatramo da i dalje vrijedi naša teza da u našem pravu nije jasno vidljiv smjer razvoja regulatornih agencija, te se može reći da se u njihovom razvoju »luta« između američkog i nekog našeg, hrvatskog modela, u kojem su one ponešto različite od javnih ustanova, ali gotovo u potpunosti zadržavaju sva njihova bitna obilježja.⁵

Naime, postoje dva osnovna »modela« osnivanja regulatornih agencija u RH: onaj u kojem se, osnivajući agenciju, propisuje da je ona »samostalna pravna osoba s javnim ovlastima«, pa se u našem pravu uvriježilo⁶ da se takve regulatorne agencije naziva pravnim subjektima »sui generis« i drugi model, prema kojem se regulatorna agencija osniva kao javna ustanova.

I dalje⁷ se ubrajamo u one koji smatraju da ne stoje ocjene da se kod regulatornih agencija radi o pravnim osobama »sui generis« kakve do sada u našem pravnom sustavu nismo imali, budući da one, kako su u našem pravnom sustavu stvorene, ne zrcale regulatorne agencije kako su se razvile u SAD-u, a niti u EU, te nam tako, posljedično, zbog njihovog pukog preslikavanja u postojeće »forme«, nisu nepoznat organizacijski oblik. U našem se pravu regulatorne agencije definiralo odnosno reguliralo u postojeće forme, na neodgovarajući način, u pravni okvir koji je za javne ustanove postavio Zakon o ustanovama⁸, gubeći iz vida da intencija nije osnivanje ustanova nego neovisnih tijela. I tada, i sada, zalažemo se za donošenje Zakona o agencijama koji bi na jedinstven način uredio pravni položaj regulatornih agencija u RH. Ipak, smatramo da možemo otkriti bitne elemente svojstvene regulatornim agencijama u hrvatskom pravu: regulatorne agencije su pravne osobe s javnim ovlastima izvan sustava državne uprave, regulatorne agencije imaju ovlast donošenja podzakonskih propisa i vođenja pojedinačnih upravnih postupaka i protiv pojedinačne odluke regulatorne agencije žalba nije dopuštena.⁹

2. U povodu Prijedloga Zakona
Čini se, na temelju Prijedloga, da Vlada RH ima namjeru zauzeti stajalište da su regulatorne agencije u stvari javne ustanove, za što smo se već zalagali¹⁰. Naime, u Prijedlogu se navodi: »Ovim se Zakonom predlaže na nov način urediti unutarnje ustrojstvo Agencije, na način da se ono uskladi sa Zakonom o ustanovama kao temeljnim propisom koji uređuje sve ustanove, uključujući agencije kao pravne osobe s javnim ovlastima. … Ovim predloženim modelom usklađuje se unutarnje ustrojstvo Agencije s redovitim ustrojstvom ustanova, odnosno agencija…«. Razlog zbog kojeg smo se zalagali za takvo određenje pravne prirode regulatornih agencije, jest jednostavan - njihovo »neusustavljeno« uređenje i određeni problemi koji su se pojavljivali u praksi, od kojih je daleko najveći (bio) neadekvatnost upravnosudske zaštite protiv njihovih rješenja, pa smo smatrali da je nužan veći stupanj nadzora nad njihovim odlukama. Neadekvatnost upravnosudske zaštite više ne bi trebala postojati budući da je donesen novi Zakon o upravnim sporovima¹¹, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012. godine. Prema tom Zakonu, upravni sudovi su sudovi pune jurisdikcije, a omogućena je, iako restriktivno, i žalba protiv prvostupanjske presude upravih sudova, pa je tako otpala većina prigovora koje smo iznijeli¹² prije. Međutim, i dalje je izrazito prisutan problem nejednakog uređenja pravnog položaja regulatornih agencija u RH, zbog kojeg smo se, kao i drugi autori¹³ u nas, zalagali za donošenje Zakona o agencijama.¹⁴ Smatramo da će se taj problem dodatno pogoršati prihvaćanjem ovog Prijedloga zakona. Naime, prema Obrazloženju koje je sastavni dio Prijedloga, HANFA je ustanova, kao i sve druge agencije u RH. Međutim, u zakonskom tekstu se i dalje nigdje ne navodi da je HANFA ustanova, nego se ostavlja na snazi članak 3. stavak 1. Zakona koji glasi: »Agencija je samostalna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru svog djelokruga i nadležnosti propisanih ovim i drugim zakonima, odgovorna Hrvatskom saboru.«. Prema tome, i dalje se slobodno može tvrditi da HANFA nije ustanova, nego pravna osoba »sui generis«. Takvo rješenje, ponavljamo, samo produbljuje problem definiranja regulatornih agencija u RH budući da predlagatelj izričito navodi da smatra da su agencije u RH ustanove, ali to u samom Zakonu ne definira.

S praktične strane, smatramo da će Prijedlog, prema našem mišljenju, izazvati velike probleme u svakodnevnom radu HANFE. Naime, s čisto tehničke strane, HANFA danas nema Upravu budući da je prethodnoj Upravi istekao mandat, osim jednom članu, kojega je Vlada, Uredbom¹⁵ sa zakonskom snagom, postavila za privremenog predsjednika Uprave, međutim, koji nema¹⁶ ovlast obavljanja poslova iz nadležnosti HANFE, a koji su propisani člankom 15. Zakona. Budući da Prijedlog propisuje da će Vlada RH predložiti Saboru članove novog Upravnog vijeća, koje će zamijeniti Upravu HANFE, u roku 15 dana od dana stupanja na snagu novele, to znači da sve do imenovanja novog Upravnog vijeća HANFA ne će moći obavljati niti jedan posao iz svoje nadležnosti. U najboljem slučaju, HANFA će biti »operativna« krajem veljače. To u praksi znači da najmanje dva mjeseca (od 1. siječnja 2012.) nitko ne će biti nadležan za provođenje kontrole nad financijskim tržištima. Naime, do izbora Upravnog vijeća nitko ne može zastupati HANFU niti u upravnim postupcima, upravnim sporovima ili prekršajnim postupcima koje ona provodi ili u kojima je stranka (tuženik u upravnim sporovima) ili koje je inicirala (prekršajni postupci). Smatramo da je ovakav pravni vakuum, u kojem ne postoji osoba koja bi zastupala regulatornu agenciju koja ima iznimno značajnu ulogu u našem pravnom sustavu, nedopustiv.

3. Unutarnji ustroj HANFE u Prijedlogu Zakona
Prijedlog sadržava rješenje unutarnjeg ustroja HANFE kakvo nije predviđeno ni za jednu drugu regulatornu agenciju u RH. Sukladno članku 1. Prijedloga, prema izmijenjenom članku 4. stavak 1. Zakona, HANFOM će upravljati Upravno vijeće od pet članova, od kojih je jedan predsjednik. Međutim, HANFU će, sukladno izmijenjenom članku 4. stavak 3. Zakona zastupati »glavni tajnik Agencije«. U svim drugim zakonima kojima su osnovane regulatorne agencije propisano je da predsjednik »upravnog vijeća«¹⁷ upravlja agencijom, ali je i zastupa.¹⁸ Postupak izbora glavnog tajnika će, prema članku 7. stavak 1. Prijedloga, otpočeti u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu novele Zakona. Od dana izbora Upravnog vijeća¹⁹ do dana izbora glavnog tajnika, po provedenom javnom natječaju, HANFU će zastupati predsjednik Upravnog vijeća, a nakon izbora glavnog tajnika, glavni tajnik. Pretpostavljamo da je intencija zakonodavca, kako je navedeno u Obrazloženju, odvajanje upravljanja, odnosno donošenja odluka od »dnevnog operativnog, odnosno izvršnog posla rukovođenjem službom agencije«. Upozoravamo na neuobičajen odnos Upravnog vijeća i glavnog tajnika, gdje »Upravno vijeće zastupa agenciju prema glavnom tajniku«, te apeliramo da se prilikom izrade novog Statuta pažljivo uredi odnos upravnog vijeća i glavnog tajnika. 

Osim toga, spominjanje nadležnosti vodi nas do drugog velikog praktičnog problema koji će se pojaviti. Dosadašnji Zakon propisuje djelokrug HANFE u članku 15²⁰. Sukladno važećem tekstu, poslove navedene u članku 15. obavlja Agencija. Prema tekstu Prijedloga, javne ovlasti Agencije obavlja Upravno vijeće.²¹ Moglo bi se postaviti pitanje - da li to znači da isključivo članovi Upravnog vijeća imaju ovlast za obavljanje navedenih poslova - primjerice, obavljanjem nadzora nad subjektima nadzora. Primjerice, sukladno članku 544. stavak 1. Zakona o tržištu kapitala²², u obavijesti o provođenju neposrednog nadzora, koja se mora uručiti subjektu nadzora, moraju se navesti osobe ovlaštene za provođenje nadzora (t. 3.). 

Budući da bi, prema Prijedlogu jedine osobe ovlaštene za provođenje nadzora bili članovi Upravnog vijeća, to bi dovelo do potpune paralize u obavljanju djelatnosti HANFE. Međutim, tom se problemu može izbjeći primjenom članka 25. stavak 1.²³ Zakona o općem upravnom postupku, ali to komplicira provođenje nadzora budući da bi Upravno vijeće moralo svakoj službenoj osobi izdati pisanu odluku kojom je ovlašćuje da provodi nadzor. 

4.Nadležnost Upravnog vijeća za izdavanje dozvola, odobrenja i suglasnosti
Drugi, veći problem koji će se javiti ako Sabor izglasuje Prijedlog, tiče se raznih dozvola, odobrenja, licencija i suglasnosti za čije će izdavanje biti nadležno Upravno vijeće, što samo po sebi nije sporno. Međutim, sporno je izostavljanje²⁴ prava i obveze Upravnog vijeća da jednom izdanu dozvolu ili licenciju, ako je potrebno, oduzme. Važeći Zakon sadržava tu ovlast HANFE u članku 15. točka 4., dok novelirani Zakon, ako bi ga Sabor izglasovao, ne bi sadržavao. Nemogućnost HANFE da intervenira u jednom izdane dozvole ili licencije, čak i ako više ne postoje zakonski uvjeti za njihovo održavanje na snazi, mogla bi izazvati nesagledive posljedice.²⁵ Moglo bi se ustvrditi da se ne bi mogle primijeniti odredbe posebnih zakona budući da oni propisuju pravo Agencije na takva postupanja, a ovlasti će posve prijeći na Upravno vijeće. Smatramo da bi, u ovakvoj situaciji, bilo nužno tumačiti posebne zakone na način da »ovlast Agencije« u stvari znači »ovlast Upravnog vijeća«, jer bi inače došlo do nemogućnosti HANFE da obavlja svoju zadaću kontrole sektora tržišta, koja joj je stavljena u nadležnost. 

Moramo naglasiti da bi takvo rješenje, ako se prihvati, značilo apsolutnu pravnu nesigurnost, posebno kada uzmemo u obzir »vječno« i neriješeno pitanje odnosa posebnih i općih zakona u hrvatskom pravu. Nemamo pravog odgovora na dvojbu o »jačini« načela - lex posterior derogat legi priori i načela lex specialis derogat legi generali. Dakle, javit će se, gotovo sigurno, dvojba da li primijeniti kasniji opći zakon (Zakon o HANFI), ili prijašnji, ali posebni zakon. Može se pretpostaviti da ćemo za rješenje te dvojbe u ovom slučaju morati pričekati pravorijek(e) upravnih sudova i(li) Visokog upravnog suda RH, ali ne smijemo zaboraviti na mogućnost nastajanja različite prakse prvostupanjskih upravnih sudova, što bi dodatno moglo pridonijeti pravnoj nesigurnosti svih sudionika »utakmice« u sektoru pružanja financijskih usluga. Naime, subjekti nadzora kojima bi, možebitno, bile oduzete razne dozvole na temelju posebnih zakona, mogli bi takve odluke osporavati pred upravnim sudovima, tvrdeći da HANFA, sukladno Zakonu, nema ovlast za oduzimanje dozvola koje je jednom izdala. Prihvaćanje takvog tumačenja dovelo bi do toga da bi bilo posve suvišno postojanje regulatora. Ako nema ovlast da sankcionira utvrđene nepravilnosti, čemu onda uopće postoji?

Naše je mišljenje da je odredba kojom se briše druga rečenica dosadašnjeg stavka 3. članka 8. Zakona dvojbena. Naime, članak 8. stavak 3. propisuje: »Opći akti Agencije prije stupanja na snagu objavljuju se u »Narodnim novinama«. Svi pojedinačni akti Agencije kojima se odlučuje o nečijim pravima ili obvezama, objavljuju se u Narodnim novinama, prema tome, novelirani članak 8. stavak 3. trebao bi glasiti: »Opći akti Agencije prije stupanja na snagu objavljuju se u ‘Narodnim novinama’«. Ne bi, dakle, više postojala obveza HANFE da javno objavi svoja rješenja. Smatramo da je to rješenje nije dobro. Objavom takvih rješenja postiže, se, u velikom dijelu svrha regulatora - izgradnja nove institucionalne infrastrukture reguliranog tržišta²⁶, što bi, posljedično, u velikoj mjeri bilo onemogućeno.²⁷

Ne bismo se složili s ocjenama²⁸ da je ovim Prijedlogom ugrožena neovisnost HANFE, čak i ako bi se ona u budućnosti i zakonski definirala kao ustanova. Naime, ustanove su, sukladno Zakonu o ustanovama, samostalne²⁹ u okviru Zakona, akta o osnivaju i statuta, te ne postoji njihova apsolutna subordiniranost osnivaču. 

Međutim, smatramo da je puno bolje rješenje bilo, ako se želi izmijeniti ustroj HANFE, da se u ovom, »prijelaznom« razdoblju izabrala nova Uprava, sukladno važećem Zakonu (ako zanemarimo Uredbu), a da se procesu izmjena i dopuna Zakona prišlo ozbiljnije i uz više promišljanja o mogućim posljedicama na tržištima koja nadzire HANFA. Na tom tragu upućujemo apel da se u budućnosti više pozornosti daje suradnji s akademskom zajednicom³⁰, koja sigurno može pomoći u pisanju ovakovih zakona.

1 Tekst Prijedloga dostupan je na: http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2012/4_sjednica_vlade_republike_hrvatske, pristupljeno 22. siječnja 2012. 
2 http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=45870 , pristupljeno 22. siječnja 2012. 
3 O regulatornim agencijama v. Smerdel, B., Informator,br. 5432 od 29. ožujka 2006. i Koprić, I., Poboljšanje pravnog okvira djelovanja Hrvatske agencije za telekomunikacije, Informator, br. 5541 od 1. travnja 2007. 
4 Nar. nov., br. 76/93, 29/97 - ispr., 47/99 - ispr. i 35/08. 
5 V. Staničić F., Pravna narav regulatornih agencija, Pravo u gospodarstvu, br. 5/10. 
6 Medvedović, D., Aktualna pitanja primjene Zakona o općem upravnom postupku, Novi informator, Koprić, I., Poboljšanje pravnog okvira djelovanja Hrvatske agencije za telekomunikacije, Informator br. 5541 od 1. travnja 2007., Zagreb, 2007., str. 2., Koprić, I., Od javnih službi do službi općeg interesa: nova europska regulacija i njezin odraz u modernim upravnim sustavima, Zbornik radova/Drugi skopsko-zagrebački pravni kolokvij, Skoplje, 2008., str. 39. i 41. 
7 V. u Staničić, F., op. cit., str. 1376. 
8 Nar. nov., br. 76/93, 29/97 – ispr., 47/99 – ispr. i 35/08. 
9 Tako i Đerđa, D. i Rupe, D., Pravno uređenje regulatornih agencija u hrvatskom pravu, Hrvatska pravna revija, br. 11/2010., str. 63. 
10 V. u Staničić, F., op. cit., str. 1358-1361. 
11 Nar. nov., br. 20/10. 
12 V. u Staničić, op. cit., str. 1367-1371. 
13 Koprić, I. et al, Europski standardi službi od općeg interesa: (kvazi)nezavisna regulacijska tijela u izgradnji modernog kapitalizma, Hrvatska javna uprava, br. 3/2008, Zagreb, 2008., str. 678, Koprić, I., Poboljšanje pravnog okvira djelovanja Hrvatske agencije za telekomunikacije, Informator, br. 5541 od 1. travnja 2007., Zagreb, 2007., str. 3, Smerdel, B., Regulatorne agencije, Informator, br. 5432 od 29. ožujka 2006., str. 2 
14 V. u Staničić, F., op. cit., str. 1377. 
15 Uredba o dopuni Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Nar. nov., br. 154/11). 
16 V. čl. 4. st. 6. Uredbe noveliranog Zakona. 
17 Smatramo da vijeća koja upravljaju regulatornim agencijama imaju sva obilježja upravnih vijeća prema Zakonu o ustanovama (nap. a.). 
18 V. čl. 8. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Nar. nov., br. 73/08 i 90/11), čl. 27. st. 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (Nar. nov., br. 79/09), čl. 12. Zakona o Agenciji za regulaciju tržišta željezničkih usluga (Nar. nov., br. 79/07 i 61/11), čl. 15. st. 2. Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti (Nar. nov., br. 177/04 i 76/07). 
19 V. čl. 6. st. 2. Prijedloga. 
20 U obavljanju svojih javnih ovlasti, Agencija je ovlaštena: 
1) Donositi propise o provedbi ovoga Zakona, Zakona o tržištu vrijednosnih papira, Zakona o investicijskim fondovima, Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima, Zakona o preuzimanju dioničkih društava, Zakona o Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Zakona o Umirovljeničkom fondu, Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje, Zakona o osiguranju, Zakona o posredovanju i zastupanju u osiguranju i drugih zakona kada je zakonom ovlaštena. 
2) Obavljati nadzor nad poslovanjem: 
- burzi i uređenih javnih tržišta, ovlaštenih društava i izdavatelja vrijednosnih papira, 
- društava za upravljanje investicijskim, privatizacijskim investicijskim i mirovinskim fondovima, investicijskim fondovima, privatizacijskim investicijskim fondovima, mirovinskim fondovima, Fondom hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Umirovljeničkim fondom, 
- brokerskih društava, brokera i investicijskih savjetnika, 
- institucionalnih ulagatelja, 
- Središnje depozitarne agencije, 
- Središnjeg registra osiguranika, 
- društava za osiguranje, mirovinskih osiguravajućih društava, zastupnika i posrednika u osiguranju, 
- pravnih osoba koje se bave poslovima leasinga i faktoringa, osim ako ih banke obavljaju unutar svoje registrirane djelatnosti, a sve u skladu s ovim Zakonom i zakonima koji reguliraju predmetnu materiju. 
3) Nalagati mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti. 
4) Izdavati i oduzimati: 
- dozvole, odobrenja i suglasnosti kada je za to ovlaštena Zakonom o tržištu vrijednosnim papirima, Zakonom o investicijskim fondovima, Zakonom o privatizacijskim investicijskim fondovima, Zakonom o Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Zakonom o Umirovljeničkom fondu i Zakonom o preuzimanju dioničkih društava, 
- licencije, autorizacije, odobrenja i suglasnosti kada je za to ovlaštena Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima i Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje i 
- odobrenja i suglasnosti kada je za to ovlaštena Zakonom o osiguranju, Zakonom o posredovanju i zastupanju u osiguranju, Pravilnikom o uvjetima za dobivanje ovlaštenja za obavljanje aktuarskih poslova i Pravilnikom o uvjetima za dobivanje ovlaštenja za obavljanje poslova za posredovanje i zastupanje u osiguranju. 
5) Poticati, organizirati i nadgledati mjere za učinkovito funkcioniranje financijskog tržišta. 
6) Voditi knjige i registre u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona navedenih u točki 1. ovoga članka. 
7) Pokretati inicijativu za donošenje zakona i drugih propisa i informirati javnost o načelima po kojima djeluje financijsko tržište. 
8) Donositi podzakonske akte radi propisivanja uvjeta, načina i procedura za jedinstveno obavljanje nadzora unutar svog djelokruga i nadležnosti. 
9) Davati mišljenje o provedbi ovoga Zakona i posebnih zakona iz točke 1. ovoga članka na zahtjev stranaka u postupku ili osoba koje dokažu svoj pravni interes. 
10) Poduzimati druge mjere i obavljati druge poslove u skladu sa zakonskim ovlaštenjima. 
11) Izvješćivati ostala nadzorna, upravna i pravosudna tijela o svim pitanjima koja se neposredno ili posredno tiču njihove nadležnosti i djelokruga, povodom postupaka koja se vode pred tim tijelima a u svezi su s postupcima iz djelokruga i nadležnosti Agencije. 
21 Na ovu odredbu amandman je podnio Odbor za zakonodavstvo, te se naše mišljenje i mišljenje Odbora posve poklapaju. V na: http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=46007, pristupljano 24. siječnja 2012. 
22 Nar. nov., br. 88/08, 146/08 i 74/09. 
23 »Kolegijalno javnopravno tijelo može u pisanom obliku ovlastiti službenu osobu u tom tijelu za postupanje u upravnim stvarima do donošenja odluke. U tom slučaju službena osoba o provedenom će postupku podnijeti kolegijalnom tijelu pisano izvješće i prijedlog odluke o toj stvari.« 
24 Odbor za zakonodavstvo je i u ovom pogledu predložio amandman, na način da se iza riječi »izdaje« dodaju riječi »i oduzimati«. 
25 Smatramo da je dovoljno naglasiti da HANFA nadzire i mirovinske fondove (nap. a.). 
26 Koprić, I. et al, op. cit., str. 648. i 677. 
27 Vezano uz to, ukazujemo na nomotehničke propuste u izradi ovog Prijedloga. Naime, ako se briše druga rečenica st. 3., onda st. 4. istog članka nema nikakvog smisla, pa je i njega trebalo brisati. Ta odredba, naime dopušta Agenciji da ne objavi pojedinačni akt, ako smatra da njegova objava ne bi bitno utjecala na interese korisnika financijskih usluga. Budući da više ne bi postojala obveza objave, čemu onda ta odredba? 
Jednako stajalište zauzeo je i Odbor za zakonodavstvo (v. na: http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=46007, pistupljano 24. siječnja 2012.), koji je predložio amandman na čl. 2. st. 2. Prijedloga u kojemu predlaže da se: 
»U članku 2. stavak 2. mijenja se i glasi: ‘U stavku 3. u drugoj rečenici riječi: ‘u Narodnim novinama’ zamjenjuju se riječima: ‘na internetskoj stranici Agencije’.«, uz jednako obrazloženje, iako smatramo da Odbor nije u pravu kada navodi da će dostupnost tih akata biti »veća i lakša« na web stranici HANFE. 
28 Vlada degradirala položaj Hanfe, http://www.tportal.hr/biznis/novaciulaganje/171604/Vlada-degradirala-polozaj-Hanfe.html , pristupljeno 20. siječnja 2012. 
29 »S jedne strane, naglašavanjem samostalnosti ustanova otklanja se tumačenje da je ustanova apsolutno subordinirana svom osnivaču i da u svakom pogledu mora postupati po njegovim nalozima i uputama. To je osobito važno za one ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne samouprave. Budući da je ustanova samostalna, ona ex lege ne može biti pod neposrednom upravom svog osnivača odnosno njegovih organa i oni ne mogu neposredno voditi njezinu djelatnost i poslovanje. S druge strane, navedene norme dimenzioniraju opseg samostalnosti ustanove. Ustanova je, naime, samostalna u obavljanju svoje djelatnosti samo u mjeri u kojoj to određuje zakon, tj. zakon kojim se uređuje obavljanje neke djelatnosti ili samo neki poslovi određene djelatnosti, provedbeni podzakonski propisi i konačno akt o osnivanju.« v.: Medvedović, D., Pojam i glavna obilježja ustanova, Zakon o ustanovama, Informator, Zagreb, 1995., str. 19. 
30 U RH imamo niz istaknutih znanstvenika u čijem su fokusu rada (i) regulatorne agencije. Nabrojit ćemo samo neke: doc. dr. sc. Anamarija Musa, koja je doktorirala na temu: Europeizacija i agencijski model javne uprave; prof. dr. sc. Ivan Koprić, koji se (regulatornim) agencijama bavi s organizacijskog i upravnopravnog aspekta; prof. dr. sc. Dario Đerđa, u čijem su fokusu rada također regulatorne agencije te prof. dr. sc. Branko Smerdel, autor više članaka o regulatornim agencijama.