U zemljišnoknjižnim postupcima relativno su česti slučajevi u kojima je, radi provedbe zatraženog zemljišnoknjižnog upisa, potrebno prethodno utvrditi određene činjenice, proučiti propise i provjeriti vjerodostojnost isprava i dokumenata na temelju kojih se traži upis. Budući da je zemljišnoknjižni postupak podvrsta izvanparničnih postupaka, uvijek postoji opasnost da se unutar zemljišnoknjižnog postupka odlučuje i o pitanjima koja su rezervirana za parnični postupak u kojem stranke imaju potpuno pravo raspravljanja i zaštite svojih prava. Jedno od takvih pitanja jest način stjecanja prava vlasništva odnosno pitanja koja se pojavljuju uz ispravnost zemljišnoknjižne isprave na temelju koje se traži određeni upis (najčešće prava vlasništva). Tako se vrlo često mora raspravljati je li isprava ili odluka nadležnoga tijela još uvijek na snazi, odnosno je li i nadalje obvezujuća. O tim pitanjima autor piše u članku, komentirajući i analizirajući jednu recentnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske.