1.Gospodarski pojas
Uvođenje instituta gospodarskog pojasa bilo je svakako jedna od najvećih novina Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, iz 1982.² godine (u nastavku teksta: Konvencija). U pitanju je bio, najkraće rečeno, kompromis između država s jakim ribolovnim flotama koje su se zalagale za što manja prava obalnih država na more ispred njihovih obala i država koje su opravdano smatrale da morska blaga u području koje je prirodni nastavak njihova kopnenog teritorija treba primjereno zaštititi. Kod ovog kompromisa svi su dijelom popustili - tako je istodobno limitirana i širina teritorijalnog mora, dakle dijela mora na kojem obalna država ostvaruje suverenost i koja danas iznosi najviše12 nautičkih milja (1 nautička milja je 1852 metra).

Prema članku 55. Konvencije, isključivi gospodarski pojas je područje koje se nalazi izvan teritorijalnog mora i, uz njega, podvrgnuto posebnom pravnom režimu.

Sadržaj gospodarskog pojasa temeljno je propisan u članku 56. Konvencije. Prema njemu, u isključivom gospodarskom pojasu obalna država ima: suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onog morskog dna i njegova podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova. Nadalje, obalna država ima jurisdikciju, u skladu s relevantnim odredbama Konvencije, glede: podizanja i uporabe umjetnih otoka, uređaja i naprava; znanstvenog istraživanja mora; zaštite i očuvanja morskog okoliša (iznimno važno za zatvorena i osjetljiva mora poput Jadranskog mora); te druga prava i dužnosti predviđene u samoj Konvenciji.

Državno područje na moru završava s vanjskom granicom teritorijalnog mora. Gospodarski pojas je područje sui generis, područje u kojem obalna država uživa određena suverena prava pretežno gospodarske prirode. Razlika između suverenosti i suverenih prava uočava se po tome što na području svoje suverenosti na moru, u granicama teritorijalnog mora, obalna država nije dužna trpjeti nikakva ograničenja svoje vrhovne vlasti, osim vrlo strogo definiranih izuzetaka, od kojih je najpoznatiji institut neškodljivog prolaska. Za razliku od toga, u gospodarskom pojasu država je ovlaštena koristiti samo određena suverena prava, i to u opsegu i na način na koji to propisuje Konvencija.

2.Umjesto gospodarskog pojasa – ZERP
Pomorski zakonikRepublike Hrvatske još je 1994. predvidio proglašenje gospodarskog pojasa te definirano njegov opseg i sadržaj, međutim, prijelaznim odredbama je propisano kako će odredbe o gospodarskom pojasu stupiti na snagu kad ih proglasi Hrvatski sabor. Gotovo iste odredbe o gospodarskom pojasu sadržava i sadašnji Pomorski zakonik³ iz 2004. Kao što je poznato, Hrvatski sabor nije nikada proglasio gospodarski pojas.

U međuvremenu, 3. listopada 2003., Republika Hrvatska je Odlukom o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru⁴ (u nastavku teksta: Odluka), koju je donio Hrvatski sabor, proglasila sadržaje isključivoga gospodarskog pojasa koji se odnose na suverena prava istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim bogatstvima voda izvan vanjske granice teritorijalnog mora, te jurisdikciju glede znanstvenog istraživanja mora i zaštite i očuvanja morskog okoliša, čime je uspostavljen zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske (u nastavku teksta: ZERP). Zbog različitih političkih pritisaka, Odluka kojom je uspostavljen ZERP mijenjana je u više navrata, 2004., 2006. i 2008.⁵ 

U Odluci koju je 3. listopada 2003. donio Hrvatski sabor, nakon opširne preambule, pod točkom 1. navodi se: »Hrvatski sabor ovime proglašava sadržaje isključivoga gospodarskog pojasa koji se odnose na suverena prava istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim bogatstvima voda izvan vanjske granice teritorijalnog mora, te jurisdikciju glede znanstvenog istraživanja mora i zaštite i očuvanja morskog okoliša, čime se s današnjim danom uspostavlja zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske.«

Dalje se (t. 3. Odluke) navodi kako će primjena pravnog režima zaštićenoga ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske započeti dvanaest mjeseci nakon njegova uspostavljanja.

Kako smo već naveli, Odluka je mijenjana i dopunjavana tri puta. Prvo je Odlukom o dopuni Odluke o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru⁶, iz 2004., dodano: »Za zemlje članice Europske unije, primjena pravnog režima zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske, započet će nakon sklapanja Ugovora o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Hrvatske.« Potom je Odlukom o izmjeni i dopunama Odluke o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru⁷, iz 2006., navedena odredba promijenjena: »Za države članice Europske unije primjena pravnog režima Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske započet će najkasnije s danom l. siječnja 2008., od kada će se za ribarske i druge brodove Europske zajednice primjenjivati ribolovni i ekološki propisi Republike Hrvatske.« Treći puta, ista odredba je mijenjana i 2008. Odlukom o izmjeni Odluke o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru⁸ te sada glasi: »Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske privremeno se neće primjenjivati na države članice Europske unije od dana 15. ožujka 2008. godine, do iznalaženja zajedničkog dogovora u EU duhu.«

Dakle, Odluka je mijenjana nekoliko puta iz političko-pragmatičnih razloga te je ZERP postao gotovo potpuno neprimjenjiv. Štoviše, pitanje je primjenjuje li se od 1. srpnja 2013. i na Republiku Hrvatsku jer smo sada država članica Europske unije!

Dodajmo ovome da je sve do ove godine bilo onemogućeno prekršajno kažnjavanje izvan teritorija Republike Hrvatske (a ZERP nije dio državnog teritorija!), osim ako je prekršaj napravljen na hrvatskom brodu ili zrakoplovu.Naime, Prekršajni zakon⁹ iz 2007. je u članku 12. stavak 1. propisao kako se prekršajno pravo Republike Hrvatske primjenjuje na svakoga tko počini prekršaj na njezinu području (dakle državnom teritoriju!), a izuzetak iz članka 12. stavak 4., koji je omogućavao kažnjavanje izvan državnog teritorija, odnosio se samo na domaće brodove i zrakoplove. 

Sankcioniranje nekog, primjerice, zagađivanja Jadrana koje je strani brod države koja nije članica EU počinio u ZERP-u, nije se mogao postupovno provesti!¹⁰ To je ispravljeno tek Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona¹¹, od 3. travnja 2013., gdje je napokon propisano u članak 12. stavak 2.: »Posebnim zakonom može se propisati primjena prekršajnog zakonodavstva Republike Hrvatske i u prostoru mora u kojem Republika Hrvatska ima određena suverena prava i pravo jurisdikcije.«

3.Politika ispred prava
Razlozi zašto je Republika Hrvatska proglasila prvenstveno ribolovnu zonu, dakle, dijelom zastarjeli pravni institut (Davorin Rudolf: »Ribolovna zona je preteča gospodarskog pojasa.«)¹², na koju je »nadodana« pojačana ekološka zaštita isključivo su političke prirode.

Ne postoji niti jedan pravni razlog zašto mediteranske države ne bi trebale i smjele proglašavati gospodarski pojas, nikakvo izuzeće u Konvenciji tog tipa ne postoji. Sve su, spomenimo, crnomorske države (makar se Crno more uglavnom ne računa pod Mediteran, sličnost se može negirati) proglasile gospodarski pojas, neke još sredinom 80-ih godina. Tako, članice Unije Rumunjska i Bugarska imaju proglašen gospodarski pojas.

Politički, nekoliko je poteškoća oko proglašavanja gospodarskog pojasa u Mediteranu. Italija, koja je politički iznimno važna mediteranska zemlja i, uz to, važan gospodarski partner mnogim drugim zemljama Mediterana, sa svojom flotom od 14.000 ribarica, koje love oko 235.000 tona ribe (podaci iz 2008.), ne gleda dobronamjerno na ideje da se područje za ulov njihovih ribarica smanji. Nadalje, neka razgraničenja na moru su u mediteranskom bazenu sporna, a njihovo rješavanje je vremenski dug postupak. U slučaju Republike Hrvatske, i našeg puta prema Europskoj uniji, ispriječio se i spor oko granice na moru s Republikom Slovenijom.

Nedovoljna priprema, politička, pa i pravna nespretnost, a poglavito korištenje važnog nacionalnog pitanja u dnevnopolitičke svrhe, s potpunom političkim neodgovornošću za budućnost, doveli su do sadašnjeg ZERP-a - pojasa koji teško da ima neki značajniji pravni učinak i za čiju zaštitu Republika Hrvatska nema spremne ni fizičke resurse (brodovi, zrakoplovi …).

S obzirom na ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju i činjenicu da jednostrane mjere, koje bi dovele do promjene statusa ZERP-a, sigurno ne bi bile dobro prihvaćene, činilo se da će takav manjkavi pravni režim ostati dugo vremena - međutim - u sklopu reforme ribarske politike Unije, objavljeno je istraživanje rađeno za Europsku komisiju, a koje dokazuje da bi države Mediterana, članice Europske unije, imale koristi od proglašenja gospodarskog pojasa!

4.Analiza za Europsku komisiju
U lipnju 2013. publicirana je opsežna studija (245 stranica, sa sažetkom na nešto više od 30 stranica), pod nazivom: Costs and benefits arising from the establishment of maritime zones in the Mediterranean Sea, čiji je naručitelj Europska komisija, a dokument je pripremila konzultantska kompanija MRAG Ltd. s partnerima. 

Studija je rađena u sklopu akcija koje su uslijedile nakon priopćenja Europske komisije od 11. rujna 2009.: »Towards an Integrated Maritime Policy for better governance in the Mediterranean«¹³. Europska komisija je našla da je izazov upravljanja Mediteranom ogroman: ne samo da Mediteranom i dalje prolazi 30% svjetske trgovine morem (i čak četvrtina svjetskog pomorskog prometa naftom, što je vrlo opasno za malo i plitko more), već je u Mediteranu aktivno i pola ukupne ribarske flote EU, a obalna populacija broji oko 150 milijuna ljudi, što se udvostruči svakog ljeta. Razlozi ove dodatne brige za Mediteran sasvim su realne prirode - istraživanja pokazuju da su riblja bogatstva Mediterana u sve većoj mjeri ugrožena i da dosadašnja ribarska politika EU nije polučila odgovarajuće rezultate.

Napominjemo da su ovu Studiju radili stručnjaci, i da ono, što je u njoj navedeno (i dijelom predstavljeno u hrvatskim medijima), nije stajalište nekog političkog ili pravnog tijela Europske unije. Međutim, ono što je u ovoj Studiji navedeno, bit će među osnovama za kreiranje političkog stava EU, što Republika Hrvatska, koja želi zaštititi stup morske vode izvan granica teritorijalnog mora pa do granice općeg razgraničenja sa susjedima, treba iskoristiti. Sada smo članica Europske unije i sukreatori politike Europske unije.

5.Sadržaj Studije
Dok je većina mediteranskih zemalja regulirala pitanje istraživanja i iskorištavanja morskog dna i podzemlja (institut epikontinentalnog pojasa), pitanje stupa morske vode izvan granica teritorijalnog mora riješeno je prilično šaroliko - Tunis, Malta, Alžir, Libija i Španjolska proglasile su ribolovni (odnosno ribolovno-zaštitni) pojas, dok su, primjerice, Francuska i Italija proglasile ekološko-zaštitni pojas.¹⁴

U Studiji je, dalje, riječ o pitanjima ribolova - proglašavanjem gospodarskog pojasa od strane mediteranskih država lako se mogu uočiti pobjednici i gubitnici - pri čemu je Republika Hrvatska među najvećim dobitnicima, uz Maltu i jednu buduću EU članicu - Crnu Goru.

Najveći gubitnik je možda Italija - no, samo na temelju proglašenja gospodarskog pojasa svake države, ali bez utjecaja zajedničke ribolovne politike Europske unije. Kad se Unija uključi u izračun, pa se zbroje i prednosti zajedničkog upravljanja i nadzora te činjenica da se države nečlanice isključuju iz mogućnosti korištenja gospodarskog pojasa članica - sve države su u stanovitoj prednosti proglašenjem gospodarskih pojasova, naravno uz odgovarajuće prilagodbe (primjerice, neke bi izgubile dio radnih mjesta u ribarstvu, ali dobile u područjima upravljanja i nadzora).¹⁶

Studija dalje analizira pitanje zaštite od zagađenja s brodova, i tu je vrlo izravna ističući pozitivne rezultate. Koristi se primjer Francuske, koja je, nakon katastrofe tankera Erika 1999., provela mjere zaštite vlastitih obala od mogućih sličnih događaja. Podsjetimo se - tanker Erika se 8. prosinca 1999., nakon velike oluje u Biskajskom zaljevu, prepolovio, pri čemu su se tisuće tona nafte razlile u ocean i prouzročile ekološku katastrofu. Sličan događaj u Mediteranu doveo bi do još gorih posljedica. 

Francuska je svoj ekološko-zaštitni pojas proglasila 2004. i rezultati su bili izvanredni! Bez proglašenja takvog pojasa (ili gospodarskog pojasa koji ipso facto sadržava i ekonomsku komponentu), kažnjavanje broda, koji prouzroči ekološki akcident na otvorenom moru, može provesti samo država zastave - dakle oštećenoj državi ostaje diplomatski se žaliti državi zastave broda, što može biti i neka pogodovna zastava i daleka otočna država potpuno nezainteresirana za kažnjavanje počinitelja. Ovako, uz proglašeni pojas, na temelju odgovarajućih i jasnih dokaza (primjerice, satelitsko ili avionsko fotografiranje), moguće je brod za koji postoji osnovana sumnja da je zagađivač uzaptiti i odvesti do luke, gdje se provodi prekršajni, odnosno kazneni postupak (u pravilu, izriču se novčane kazne).

Francuski podaci govore kako je u 2004., kad je pojas proglašen, pokrenuta ukupno 31 akcija protiv zagađivača, dok je broj u 2009. pao na samo tri! Mjere zaštite mora izvan granica teritorijalnog mora polučile su izvrsne rezultate.¹⁷

Proglašavanje gospodarskih pojasova utjecalo bi i na istraživanje mora - s jedne strane - obalne države bi imale pravo spriječiti istraživače drugih državada pristupaju moru koje je unutar gospodarskog pojasa, ali bi se - s druge strane - istraživanja mogla organizirati zajednički između država članica, da bi se postojeći istraživački resursi bolje koristili.

Studija navodi i da bi proglašenje gospodarskih pojaseva imalo i vrlo pozitivan utjecaj na zaštitu mora. To ne treba posebno objašnjavati - živi organizmi mora ne obaziru se u svom kretanju na nacionalne i druge pravne granice, pa ako se zaštita provodi samo do granice teritorijalnog mora, a izvan nje dolazi do, primjerice, prelova (stanje riblje populacije pri kojoj se ulov smanjuje iako se povećavaju ili poboljšavaju ribolovna sredstva) ili ulova neciljanih organizama (primjeirce, radi neodgovarajućih alata), sveukupni učinci zaštite bit će slabi. 

Da bi se postigao održivi ribolov, ili precizno - najviši održivi prinos kao količinski najpovoljniji ulov koji u najvećoj mjeri zadovoljava gospodarske potrebe, a ne ugrožava održavanje i reprodukciju morskih organizama - svakako je bolje rješenje da su široka morska prostranstva pod nazorom obalnih država.

6.Zaključno
Pitanje upravljanja živim morskim bogatstvima se u Europskoj uniji mijenja - dosadašnja ribarska politika pokazala se jednostavno lošom. Europski parlament je nedavno, 6. veljače 2013., s velikom većinom prihvatio novi Nacrt uredbi zajedničke ribarske politike. WWF, World Wildlife Fund (Svjetski fond za zaštitu prirode) vrlo je optimistično prihvatio ovaj promijenjeni smjer ribarske politike.¹⁹

Konvencija je na strani onoga što Republika Hrvatska želi postići o pitanju zaštite Jadrana izvan granica teritorijalnog mora do granica razgraničenja sa susjedima. Tu je sada i Studija koja potvrđuje ono što naši stručnjaci za pravo mora i ribarstvo već desetljećima govore. Tu je i nova politika Europske unije i doista je vrijeme da Republika Hrvatska, sada, kao punopravna članica EU, zajedno s drugim članicama, posebno državama kao što je Malta, preuzme inicijativu. 

Valja se nadati da će to važno pitanje prerasti u jedan od onih u nas tako malobrojnih, no važnih nacionalnih konsenzusa. Nespretnost koju smo imali sa ZERP-om više se ne smije dopustiti, u ime očuvanja Jadrana kao resursa i bogatstva koje pripada i idućim generacijama.


1 Dostupno na: http://ec.europa.eu/maritimeaffairs/documentation/studies/documents/maritime-zones-mediterranean-report_en.pdf 
2 Nar. nov. - MU, br. 9/00. 
3 Nar. nov., br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13. 
4 Nar. nov., br. 157/03. 
5 Nakon proglašenja ZERP-a prilagođavan je i niz drugih propisa, primjerice: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu - Nar. nov., br. 48/05; Pravilnik o granicama u ribolovnom moru Republike Hrvatske - Nar. nov., br. 144/05; Pravilnik o zaštiti morskog okoliša u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike Hrvatske - Nar. nov., br. 47/08. 
6 Nar. nov., br. 77/04. 
7 Nar. nov., br. 138/06. 
8 Nar. nov., br. 31/08. 
9 Nar. nov., br. 107/07 i 39/13. 
10 Opširnije: Goran Vojković: Neusklađenost propisa o zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike Hrvatske i Prekršajnog zakona, Pomorstvo: Journal of Maritime Studies, Vol. 23 No. 2 Prosinac 2009. 
11 Nar. nov., br. 39/13. 
12 Davorin Rudolf: Enciklopedijski rječnik međunarodnog prava mora, Književni krug, Split, 1989., natuknica: »Ribolovna zona«. 
13 COM (2009) 466 of 11 September 2009 
14 Costs and benefits arising from the establishment of maritime zones in the Mediterranean Sea - Executive Summary, str. 6. 
15 Costs and benefits arising from the establishment of maritime zones in the Mediterranean Sea - Final Report, str. 131. 
16 Executive Summary, op. cit., str. 15-16. 
17 Ibid., str. 17. 
18 Ibid., str. 18. 
19 Opširnije: http://croatia.panda.org/?207566/Europski-parlament-za-odrivi-ribolov